U doba kada su bile napisane uništavane su zbog nerijetko liberalnih misli te misli ispred svoga vremena, a danas se nazivaju klasicima književnosti. Možete ih pronaći na svakom popisu lektire u školama, a onaj ko ih nije pročitao, kao da nije živio
James Joyce, Uliks
Najpoznatije djelo irskog pisca objavljeno je u Parizu 1922. godine, a više od deset godina bilo je zabranjeno u SAD-u, Kanadi, Engleskoj i Irskoj zbog optužbi za razvratnost i nemoral. Sporan je bio dio u kojem je prikazana masturbacija, kao i dio u kojem Penelopa slikovito opisuje spolni odnos. Knjige su oduzimane i spaljivane, a njihovo izdavanje dopušteno je tek 1933. godine u SAD-u, odnosno 1936. na tlu Velike Britanije.
Gustave Flaubert, Gospođa Bovary
Flaubert je u krivo vrijeme napisao svoje najpoznatije djelo – za pariški sud tema ispraznog braka očito je bila previše te je zabranio 'Gospođu Bovary' zbog povrede javnog morala davne 1857. godine. Ubrzo je presuda poništena, no knjiga je ostala kontroverzna. Godine 1864. uvrštena je u vatikanski popis zabranjenih knjiga (Index Librorum Prohibitorum), a američka Organizacija za pristojnu književnost (National Organization of Decent Literature) stavila ju je na svoju crnu listu gotovo 100 godina kasnije – 1954. godine.
Grace Metalious, Gradić Peyton
'Peyton Place' nedugo nakon što je napisan proglašen je smećem, u nekim gradovima u SAD-u bio je zabranjen, Kanada ga je okarakterisala kao nepristojan, a u New Hampshireu, gdje je radnja knjige smještena, smatran je potpunim ponižavanjem ukusa. Unatoč ovim kritikama, knjiga je već u prvih nekoliko mjeseci postala bestseler, a u prvoj godini od izdavanja The New York Times proglasio ju je najprodavanijom knjigom godine.
Charles Darwin, Porijeklo vrsta
Ovo djelo, koje je s godinama postalo značajno na području nauke, i danas izaziva kontroverze, pogotovo u religioznim krugovima, a u vrijeme kada je izdano, 1859. godine, bilo je zabranjeno u knjižnici Sveučilišta Trinity u Cambridgeu. Država Tennessee zabranila je izučavanje Darwinove evolucione teorije 1925. godine, a taj je zakon ostao na snazi sve do 1967. godine. Knjiga je bila zabranjena i na našim prostorima (1935. godine) i na tlu Grčke (1937. godine).
Lewis Carroll, Alisa u zemlji čudesa
Ova naizgled nevina priča za djecu i nije tako nevina. Barem ne za Kineze. Naime, knjiga je bila zabranjena u Kini 1931. godine, i to zbog, vjerovali ili ne, životinja koje govore, ni manje ni više. Kinezima su životinje koje se koriste ljudskim jezikom očito bile previše, čak su i bili protiv toga da se životinje i ljudi izjednačavaju, što je i cijela poanta Carrollovog romana. Zabrane Alisi nisu nimalo smetale i knjiga je postala globalno uspješna, a doživjela je i brojne filmske adaptacije.
Charles Baudelaire, Cvjetovi zla
Zbirka pjesama velikog poete 19. vijeka takođe se našla na udaru cenzure – sam Baudelaire i njegov izdavač optuženi su za povredu javne pristojnosti, pa čak i kažnjeni. Šest pjesama (Dragulji, Leta, Onoj koja je previše simpatična, Lezbos, Proklete žene i Metamorfoze vampira) zabranjeno je jer su smatrane suviše radikalnima za izdavanje, a kasnije su objavljene pod nazivom 'Les Espaves' u Belgiji. Baudelairea možda nije voljela kritika, ali su njegov rad izrazito cijenili njegovi kolege književnici, a Gustave Flaubert mu je, i sam suočen s cenzurom, pisao pisma podrške. Zabrana njegovih djela ukinuta je tek 1949, kada je Baudelaire rehabilitovan kao književnik.
Emile Zola, Germinal
'Germinal', djelo koje je Zola temeljio na istraživanju koje je sam proveo u rudnicima ugljena, našlo se na udaru desnih političkih skupina koje su ga smatrale pozivom na revoluciju. Djelo je bilo i na vatikanskom popisu zabranjenih knjiga od 1894. do 1898. godine kao knjiga koja je katolicima zabranjena za čitanje.
Voltaire, Candide
Gotovo dva vijeka nakon što je napisan ovaj klasik proglašen je razvratnim prema američkim običajima pa su 1929. i 1930. godine zaplijenjene sve kopije na Harvardu, a i vatikanski Index Librorum Prohibitorum bio je uvećan za još jedan klasik svjetske književnosti. Vatikanu je smetala činjenica da je Voltaire bio nihilist koji nije preferirao organizovanu religiju pa su ga, kao i druga velika djela toga doba, stavili na popis i time osigurali njegovu nepopularnost. Barem nakratko.
Ovidije, Umijeće ljubavi
Veliki pjesnik iz doba staroga Rima cenzurisan je čak tri puta, i to u razmaku od gotovo 2000 godina. Prvu cenzuru iskusio je još za života, kada je car August zabranio njegova djela, među ostalim i 'Ars Amatoria', a Ovidija istjerao iz Rima. Druga cenzura dogodila se 1.500 nakon toga, kada je talijanski sveštenik Savonarola u Firenci 1479. godine na velikoj lomači spalio mnoge stvari koje nisu bile pogodne za javnost jer su poticale na grijeh i razvrat (spaljivane su različite stvari, kozmetika i knjige). Treći pokušaj dogodio se 1928, kada je 'Umijeće ljubavi' zabranjeno da ne bi narušavalo javni moral, kao i Voltaireov 'Candide'.
Mark Twain, Pustolovine Toma Sawyera
I ovaj dječji roman suočio se sa zabranama nekoliko puta od svoga izdavanja 1876. godine. Prvo ga je zabranila javna knjižara u Brooklynu zbog upitnog karaktera glavnog junaka, zatim je bila optuživana da se koristi rasističkim rječnikom, 1930. nije smjela biti uvezena na područje SSSR-a, a brazilska ju je vlada zabranila 1937. godine u sklopu akcije suzbijanja radova koji su smatrani komunističkima i subverzivnim.
Tekst je preuzet sa portala Ziher.hr
Izvor: 6yka
