Grad Zadar i Zadarska nadbiskupija ovih dana pune novinske stupce, prvenstveno zbog pokušaja da se, snagom svetosti nepropitujućeg autoriteta, naruši logički red i etički poredak. Naime, grad Zadar i Zadarska nadbiskupija su, prije nekoliko godina, odlučili ući u partnerski odnos izgradnje osnovne škole.
Ako pođemo od toga da Zadru treba škola, a nesumnjivo treba, i da postoje zainteresirane strane koje žele financirati izgradnju škole, zbog toga što cijene vrijednosti zbog kojih su škole posebna mjesta jer se u školama prenosi znanje, usvajaju se socijalne vještine, odvija se kognitivni i emocionalni rast te se razvija kritičko mišljenja, onda je sasvim jasno da je zadarska javnost ovu vijest dočekala s odobravanjem.
Tada je najavljeno da će financiranje škole, a samim time i osnivačka i vlasnička prava, biti u ravnomjernom omjeru – 50% naprema 50%. Grad Zadar se kreditno zadužio na razdoblje od tri godine, jer nije imao na raspolaganju 25 milijuna kuna, od ukupno potrebnih 50 milijuna kuna, za izgradnju škole.
Ništa sporno, jedinice lokalne samouprave i postoje da bi vodile računa o građanima i kvaliteti života građana, a izgradnja škole podiže razinu kvalitete života na području neke jedinice lokalne samouprave.
Položen je kamen temeljac, započinje gradnja škole i onda Zadarska nadbiskupija obavještava Grad kako, zbog nekih vatikanskih pravila, nije moguće da Zadarska nadbiskupija ima suvlasnička prava nad školom, nego škola mora biti u isključivom vlasništvu Zadarske nadbiskupije.
Sve što slijedi nakon toga, pravi je udar na etiku i logiku.
Grad Zadar se povlači iz ovog projekta, ali Zadarskoj nadbiskupiji prepušta 25 milijuna kuna, osiguranih kreditnim zaduživanjem na tri godine, uz obvezu da Zadarska nadbiskupija ta sredstva Gradu vrati u sljedećih 10 godina.
Ovo je, kada je riječ o ovoj školi, prva izdaja javnih interesa koju su učinili Grad Zadar i zadarski gradonačelnik Branko Dukić.
Naime, ako je Zadarska nadbiskupija bila ta koja je odustala od postignutog dogovora, bilo bi, s logičke i etičke razine, očekivano da Zadarska nadbiskupija snosi štetu, a ne da štetu snosi Grad Zadar i građani Zadra.
Kreditno se zadužiti kako bi financirao nekoga tko nešto želi isključivo za sebe, a očito je da Zadarska nadbiskupija školu želi isključivo kao svoju školu, izdaja je javnih interesa i činjenje financijske štete Gradu.
Da se radi o bilo kojem drugom subjektu, a ne subjektu koji predstavlja Katoličku crkvu, izbio bi skandal.
Ovo, stoga, i jest dvostruki skandal – to je skandal zato što se financijski pogoduje Zadarskoj nadbiskupiji, ali je, još više, skandal zbog toga što je ovaj skandal, zbog posebnog statusa kojeg Katolička crkva u Republici Hrvatskoj uživa, prošao gotovo neprimijećen.
Da se mediji na nacionalnoj razini nisu zainteresirali za ovaj slučaj izdaje javnih interesa, ovaj skandal bi nestao u tišini kojom je obavijen već nekoliko mjeseci.
Nitko nije protiv vjerskih škola, pa tako niti protiv katoličkih škola, ali je nužno postaviti sljedeće pitanje: zašto je Zadarska nadbiskupija protiv škole?
Naime, ako Zadarska nadbiskupija smatra da neka škola mora biti isključivo katolička i njezina, a očito je da to smatra, jer je to vrlo plastično dokazala, onda je, s logičke razine, razvidno da je za Zadarsku nadbiskupiju bitnije da škola bude katolička nego da bude škola, jer ako nije katolička škola, ona od škole odustaje.
Nadalje, zadarskom gradonačelniku Dukiću, a i nadležnom pročelniku za školstvo, Josi Nekiću, nužno je postaviti sljedeće pitanje: zašto nisu s istom energijom s kojom je nadbiskup zadarski branio financijske i pedagoške interese Zadarske nadbiskupije i oni branili financijske i pedagoške interese Grada Zadra?
Mogli bismo, u ironijskoj formi, zaključiti kako bi Dukić i Nekić trebali postati učenici osnovne katoličke škole, u nadi da će ih zadarski nadbiskup naučiti kako se brane interesi institucije koju predstavljaš, vodiš ili zastupaš. Sve dok se to ne dogodi, Dukić i Nekić su oni koji su izdali javne interese Grada Zadra.
Katolička škola je privatna škola, izgradnja privatnih škola se ne financira javnim novcem. Gradovi se ne zadužuju kako bi kreditirali izgradnju privatnih škola.
Lažna je argumentacija da će ova osnovna katolička škola biti otvorena svim učenicima, da ona nije namijenjena isključivo katolicima. To je istina, ali nije puna i sva istina.
Prešućuje se da je u katoličkim školama obvezno pohađanje katoličkog vjeronauka, pa je, samim time, onemogućeno nekome tko ne želi pohađati vjeronauk da bude polaznik ove škole.
Škola je, dakle, katolička – po svome djelovanju i ciljevima.
Ona, što se ne smije zanemariti, polazi od pretpostavke da su svi učenici katolici i tako se prema njima odnosi. No ni to nije sporno, sve dok takva škola nije izgrađena ili kreditirana javnim novcem.
Nemojmo smetnuti s uma da, prema Vatikanskim ugovorima, država na sebe preuzima financiranje plaća i svih ostalih materijalnih troškova za zaposlenike vjerskih škola. Ostale privatne škole nemaju tu mogućnost na raspolaganju.
Poznato je da je Branko Dukić ginekolog, a sada nam je poznato i koju i koliku cijenu plaća Grad Zadar kada ginekolog vodi računa o duši.
No manje je bitno povezivanje ginekologije s duhovno-duševnim putešestvijima jednog čovjeka, to je, uostalom, osobna i intimna stvar, puno je važnije što se ovdje radi o temeljnom nepoznavanju jednog gradonačelnika, a to uistinu jest nedopustivo i skandalozno, što su to javni interesi i kako se oni štite.
Javni interes nije da Dukić, Nekić i HDZ javnim novcem kupuju, direktno ili indirektno, političko agitiranje s oltara. A to upravo čine.
Ova katolička osnovna škola spomenik je akomodacionizmu.
Akomodacionizmom religiozne osobe brane preostale sadržaje vjere prihvaćajući znanstvene istine, koje su razjasnile i demantirale njihova dotadašnja vjerovanja, smatrajući da se u preostalim vjerskim istinama, koje znanost još nije demantirala, nalazi cjelina vjere.
Akomodacionisti nisu vjernici, oni su bjegunci pred znanošću.
Akomodacionisti su opasni za vjeru i religijske institucije jer brane – zato što im je vjera u bijegu i stalnom defenzivnom stanju pred znanjem – neistinu, teror, vjersko i financijsko nasilje, nelogičnost i nemoral počinjen u ime vjere koja nije vjera.
Akomodacionisti smatraju da se Crkva brani skrivanjem pedofilije ili financijskim izrabljivanjem jednoga grada.
Grad Zadar je grad koji ima gradonačelnika akomodacionistu. I pročelnika zaduženog za školstvo. Grad Zadar zato nema novu javnu školu.
Pravo pitanje je, hoće li imati i osnovnu katoličku školu, jer, ako je za katoličku školu bitnije da bude katolička, a ne škola, onda nije riječ o školi, nego o spomeniku akomodacionizmu.
Gradonačelnik Zadra i nadbiskup su se ipak sastali i trajno združili – u akomodacionizmu.
autograf
Ako pođemo od toga da Zadru treba škola, a nesumnjivo treba, i da postoje zainteresirane strane koje žele financirati izgradnju škole, zbog toga što cijene vrijednosti zbog kojih su škole posebna mjesta jer se u školama prenosi znanje, usvajaju se socijalne vještine, odvija se kognitivni i emocionalni rast te se razvija kritičko mišljenja, onda je sasvim jasno da je zadarska javnost ovu vijest dočekala s odobravanjem.
Tada je najavljeno da će financiranje škole, a samim time i osnivačka i vlasnička prava, biti u ravnomjernom omjeru – 50% naprema 50%. Grad Zadar se kreditno zadužio na razdoblje od tri godine, jer nije imao na raspolaganju 25 milijuna kuna, od ukupno potrebnih 50 milijuna kuna, za izgradnju škole.
Ništa sporno, jedinice lokalne samouprave i postoje da bi vodile računa o građanima i kvaliteti života građana, a izgradnja škole podiže razinu kvalitete života na području neke jedinice lokalne samouprave.
Položen je kamen temeljac, započinje gradnja škole i onda Zadarska nadbiskupija obavještava Grad kako, zbog nekih vatikanskih pravila, nije moguće da Zadarska nadbiskupija ima suvlasnička prava nad školom, nego škola mora biti u isključivom vlasništvu Zadarske nadbiskupije.
Sve što slijedi nakon toga, pravi je udar na etiku i logiku.
Grad Zadar se povlači iz ovog projekta, ali Zadarskoj nadbiskupiji prepušta 25 milijuna kuna, osiguranih kreditnim zaduživanjem na tri godine, uz obvezu da Zadarska nadbiskupija ta sredstva Gradu vrati u sljedećih 10 godina.
Položen je kamen temeljac, započinje gradnja škole i onda Zadarska nadbiskupija obavještava Grad kako, zbog nekih vatikanskih pravila, nije moguće da Zadarska nadbiskupija ima suvlasnička prava nad školom, nego škola mora biti u isključivom vlasništvu Zadarske nadbiskupije. Sve što slijedi nakon toga, pravi je udar na etiku i logiku
Ovo je, kada je riječ o ovoj školi, prva izdaja javnih interesa koju su učinili Grad Zadar i zadarski gradonačelnik Branko Dukić.
Naime, ako je Zadarska nadbiskupija bila ta koja je odustala od postignutog dogovora, bilo bi, s logičke i etičke razine, očekivano da Zadarska nadbiskupija snosi štetu, a ne da štetu snosi Grad Zadar i građani Zadra.
Kreditno se zadužiti kako bi financirao nekoga tko nešto želi isključivo za sebe, a očito je da Zadarska nadbiskupija školu želi isključivo kao svoju školu, izdaja je javnih interesa i činjenje financijske štete Gradu.
Da se radi o bilo kojem drugom subjektu, a ne subjektu koji predstavlja Katoličku crkvu, izbio bi skandal.
Ovo, stoga, i jest dvostruki skandal – to je skandal zato što se financijski pogoduje Zadarskoj nadbiskupiji, ali je, još više, skandal zbog toga što je ovaj skandal, zbog posebnog statusa kojeg Katolička crkva u Republici Hrvatskoj uživa, prošao gotovo neprimijećen.
Da se mediji na nacionalnoj razini nisu zainteresirali za ovaj slučaj izdaje javnih interesa, ovaj skandal bi nestao u tišini kojom je obavijen već nekoliko mjeseci.
Nitko nije protiv vjerskih škola, pa tako niti protiv katoličkih škola, ali je nužno postaviti sljedeće pitanje: zašto je Zadarska nadbiskupija protiv škole?
Naime, ako Zadarska nadbiskupija smatra da neka škola mora biti isključivo katolička i njezina, a očito je da to smatra, jer je to vrlo plastično dokazala, onda je, s logičke razine, razvidno da je za Zadarsku nadbiskupiju bitnije da škola bude katolička nego da bude škola, jer ako nije katolička škola, ona od škole odustaje.
Nadalje, zadarskom gradonačelniku Dukiću, a i nadležnom pročelniku za školstvo, Josi Nekiću, nužno je postaviti sljedeće pitanje: zašto nisu s istom energijom s kojom je nadbiskup zadarski branio financijske i pedagoške interese Zadarske nadbiskupije i oni branili financijske i pedagoške interese Grada Zadra?
Mogli bismo, u ironijskoj formi, zaključiti kako bi Dukić i Nekić trebali postati učenici osnovne katoličke škole, u nadi da će ih zadarski nadbiskup naučiti kako se brane interesi institucije koju predstavljaš, vodiš ili zastupaš. Sve dok se to ne dogodi, Dukić i Nekić su oni koji su izdali javne interese Grada Zadra.
Katolička škola je privatna škola, izgradnja privatnih škola se ne financira javnim novcem. Gradovi se ne zadužuju kako bi kreditirali izgradnju privatnih škola.
Lažna je argumentacija da će ova osnovna katolička škola biti otvorena svim učenicima, da ona nije namijenjena isključivo katolicima. To je istina, ali nije puna i sva istina.
Prešućuje se da je u katoličkim školama obvezno pohađanje katoličkog vjeronauka, pa je, samim time, onemogućeno nekome tko ne želi pohađati vjeronauk da bude polaznik ove škole.
Škola je, dakle, katolička – po svome djelovanju i ciljevima.
Ona, što se ne smije zanemariti, polazi od pretpostavke da su svi učenici katolici i tako se prema njima odnosi. No ni to nije sporno, sve dok takva škola nije izgrađena ili kreditirana javnim novcem.
Nemojmo smetnuti s uma da, prema Vatikanskim ugovorima, država na sebe preuzima financiranje plaća i svih ostalih materijalnih troškova za zaposlenike vjerskih škola. Ostale privatne škole nemaju tu mogućnost na raspolaganju.
Poznato je da je Branko Dukić ginekolog, a sada nam je poznato i koju i koliku cijenu plaća Grad Zadar kada ginekolog vodi računa o duši.
No manje je bitno povezivanje ginekologije s duhovno-duševnim putešestvijima jednog čovjeka, to je, uostalom, osobna i intimna stvar, puno je važnije što se ovdje radi o temeljnom nepoznavanju jednog gradonačelnika, a to uistinu jest nedopustivo i skandalozno, što su to javni interesi i kako se oni štite.
Javni interes nije da Dukić, Nekić i HDZ javnim novcem kupuju, direktno ili indirektno, političko agitiranje s oltara. A to upravo čine.
Ako je Zadarska nadbiskupija bila ta koja je odustala od postignutog dogovora, bilo bi, s logičke i etičke razine, očekivano da Zadarska nadbiskupija snosi štetu, a ne da štetu snosi Grad Zadar i građani Zadra
Ova katolička osnovna škola spomenik je akomodacionizmu.
Akomodacionizmom religiozne osobe brane preostale sadržaje vjere prihvaćajući znanstvene istine, koje su razjasnile i demantirale njihova dotadašnja vjerovanja, smatrajući da se u preostalim vjerskim istinama, koje znanost još nije demantirala, nalazi cjelina vjere.
Akomodacionisti nisu vjernici, oni su bjegunci pred znanošću.
Akomodacionisti su opasni za vjeru i religijske institucije jer brane – zato što im je vjera u bijegu i stalnom defenzivnom stanju pred znanjem – neistinu, teror, vjersko i financijsko nasilje, nelogičnost i nemoral počinjen u ime vjere koja nije vjera.
Akomodacionisti smatraju da se Crkva brani skrivanjem pedofilije ili financijskim izrabljivanjem jednoga grada.
Grad Zadar je grad koji ima gradonačelnika akomodacionistu. I pročelnika zaduženog za školstvo. Grad Zadar zato nema novu javnu školu.
Pravo pitanje je, hoće li imati i osnovnu katoličku školu, jer, ako je za katoličku školu bitnije da bude katolička, a ne škola, onda nije riječ o školi, nego o spomeniku akomodacionizmu.
Gradonačelnik Zadra i nadbiskup su se ipak sastali i trajno združili – u akomodacionizmu.
autograf
