Brojne svjetske reakcije na političku instrumentalizaciju i manipulaciju koju su izveli hrvatski nogometaši i njihov kapetan Luka Modrić pozivom pjevaču Marku Perkoviću da im se pridruži u slavlju tijekom vožnje autobusa i na zagrebačkom glavnom trgu izazvale su kod hrvatskih političara reakciju pojačanog izljeva autoreferencijalnosti.
Autoreferencijalnost u hrvatskom jeziku svodi se samo na lingvistički pojam: to je dimenzija izričaja ili teksta kojom subjekt tematizira neka svoja obilježja ili pak stavljanje teksta u službu upućivanja na vlastitu situaciju.
No u drugim jezicima autoreferecijalnost poprima i novo, političko značenje, a to je vrsta politike koja se referira na samu sebe ignorirajući sve ostalo.
Riječju, autoreferencijalnost se iskazuje kao samodovoljnost, kao samozadovoljstvo, kao ignoriranje svega što narušava sliku koju smo o sebi samima stvorili.
Tako je i u Hrvatskoj doživljena reakcija na političku instrumentalizaciju senzacionalnog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije.
Autoreferencijalnost nagoni onoga koji je od nje obolio da zabije glavu u pijesak i da prešuti ili pak da negira činjenice na koje upozoravaju drugi. A nije teško detektirati glavne trendove reakcija na te događaje.
Tako je ugledni američki časopis Foreign Policy prije svega nekoliko dana objelodanio svoje posljednje izvješće o proslavi u Zagrebu na kojoj je sudjelovao pjevač koji ”glorificira fašističku prošlost zemlje”.
Riječ je o jednom od najozbiljnijih časopisa koji čitaju diplomati i kreatori vanjske politike u svijetu, obvezni orijentir za sve one koji prate svjetska zbivanja.
Prema njima je pjevač o kojem je riječ proizvod društva i političke klase koja je pokazala malo želje da se obračuna s najgorim trenucima hrvatske prošlosti.
Navode se riječi njegovih pjesama koje stranom čitatelju ne ostavljaju dilemu o ideološkom profilu pjevača, riječi pjesama preuzete iz ideološkog leksika ustaškog pokreta i njegovog narativa.
I naslov teksta je rječit: ”Simpatizeri nacizma su dobrodošli da se pridruže zabavi”.
Samo je jedan medij masovnog komuniciranja prenio teške riječi američkog časopisa, a to je portal Index. Svi ostali su, logikom autoreferencijalnosti, prešutjeli tu oštru kritiku hrvatskog društva i hrvatske politike.
I to nije prvi put da Foreign Policy piše o oživljavanju ustaštva u Hrvatskoj.
Prije dva tjedna objavljen je članak o ustaškom revivalu – oživljavanju ustaštva u Hrvatskoj, a glavni ton tom procesu dala je, prema autoru članka, Predsjednica Republike tijekom svoje inauguracije otvorenim pozivanjem filoustaša na tu svečanost, a zatim i njezinim eskiviranjem osude fašističkom pozdrava ”Za dom spremni” i veličanjem Marka Perkovića (kojem bi, izgleda, bolje pristajao nadimak Schmeisser nego Thompson).
Ni pisanje izraelskih novina Jerusalem Post i Times of Israel nisu naišli na primjerenu reakciju u Hrvatskoj: atmosfera autoreferencijalnosti i zabadanja glave u pijesak odigrali su svoje, a sve kritike tamo iznesene na reviziju ustaštva i veličanje hrvatskog genocidnog ustaškog režima iz Drugog svjetskog rata prešućene su u manistream medijima.
Pa čak ni konzervativni mediji u svijetu, od Frankfurter Allgemeine Zietunga do švicarskih novina i austrijskih, britanskih, francuskih i talijanskih medija i mnoštva portala, ne nalaze dobre riječi za te izljeve ustaške propagande koja raste u Hrvatskoj.
Srećom, kupnja izraelskih pohabanih ratnih zrakoplova, prikazana kao jedan od najvećih uspjeha u procesu militarizacije Hrvatske, dovela je u zemlju izraelskog predsjednika koji nije mogao a da ne ocijeni, realno i brutalno, ono što se događa u zemlji.
Pred, nažalost, malim brojem službeno prisutnih, među kojima nisu viđeni ni Ognjen Kraus, koji hrabro već godinama upozorava na povijesni revizionizam i oživljavanje ustaštva, ni Milorad Pupovac, čiji su sunarodnjaci Srbi bili najbrojniji stradaoci monstruoznog ustaškog režima, Reuven Rivlin je rekao:
”Ustaški režim, jedan od užasnih režima koji je surađivao s nacistima, nastao je ovdje, u Hrvatskoj – ustaše su bili aktivni partneri u ubojstvu. Neki ljudi žele potisnuti svoju prošlost i smatrati je crnom rupom koju ne treba istraživati; neki misle da ih činjenica da su bili pod nacističkom okupacijom oslobađa bilo kakve moralne, osobne ili nacionalne odgovornosti za zvjerstva koja su se dogodila u njihovoj državi.”
I dodao je da očekuje vidjeti napore Republike Hrvatske da se pobrine da povijest ne bude zaboravljena. Suočavanje sa zločinima iz prošlosti je dug proces, a sposobnost Hrvatske da se suoči s prošlošću i da ne ignorira njen utjecaj moralna je dužnost svakog pravednog društva.
I kad već govorimo o moralnim dužnostima, onda dodajmo da je moralna dužnost Predsjednice Republike da ne daje više skandalozne izjave poput one da nije čula sporne pjesme koje pjeva Marko Perković, nom de guerre ”Thompson”, koje se spominju na portalima.
”Nisam čula niti sam vidjela dokaze da postoje”, kaže Predsjednica, dok, istovremeno snimke tih degutantnih pjesama u izvođenju rečenog pjevača kolaju internetom.
A i sam je izvođač priznao da ih je pjevao, kao onu o Jasenovcu i Gradiški staroj, ”kući Maksovih mesara”, s tako poetskim stihovima kao što su ”U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila/ Oj Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu”.
Negacionizam je upravo to što radi Predsjednica: kaže da nije čula ni vidjela dokaze koji su joj pred nosom. Ako je to istina, ne zaslužuje da bude predsjednica zbog neinformiranosti i nekompetentnosti.
A budući da mora znati, a nije ništa poduzela da osudi i to što taj pjevač pjeva i ustaštvo bez ikakvih ”ako” i ”ali”, onda mora snositi konzekvence zbog zabijanja glave u pijesak, zbog aktivnog doprinosa autoreferencijalnosti u Hrvata.
autograf
Autoreferencijalnost u hrvatskom jeziku svodi se samo na lingvistički pojam: to je dimenzija izričaja ili teksta kojom subjekt tematizira neka svoja obilježja ili pak stavljanje teksta u službu upućivanja na vlastitu situaciju.
No u drugim jezicima autoreferecijalnost poprima i novo, političko značenje, a to je vrsta politike koja se referira na samu sebe ignorirajući sve ostalo.
Riječju, autoreferencijalnost se iskazuje kao samodovoljnost, kao samozadovoljstvo, kao ignoriranje svega što narušava sliku koju smo o sebi samima stvorili.
Autoreferencijalnost je vrsta politike koja se referira na samu sebe ignorirajući sve ostalo i iskazuje se kao samodovoljnost, kao samozadovoljstvo, kao ignoriranje svega što narušava sliku koju smo o sebi samima stvorili
Tako je i u Hrvatskoj doživljena reakcija na političku instrumentalizaciju senzacionalnog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije.
Autoreferencijalnost nagoni onoga koji je od nje obolio da zabije glavu u pijesak i da prešuti ili pak da negira činjenice na koje upozoravaju drugi. A nije teško detektirati glavne trendove reakcija na te događaje.
Tako je ugledni američki časopis Foreign Policy prije svega nekoliko dana objelodanio svoje posljednje izvješće o proslavi u Zagrebu na kojoj je sudjelovao pjevač koji ”glorificira fašističku prošlost zemlje”.
Riječ je o jednom od najozbiljnijih časopisa koji čitaju diplomati i kreatori vanjske politike u svijetu, obvezni orijentir za sve one koji prate svjetska zbivanja.
Prema njima je pjevač o kojem je riječ proizvod društva i političke klase koja je pokazala malo želje da se obračuna s najgorim trenucima hrvatske prošlosti.
Navode se riječi njegovih pjesama koje stranom čitatelju ne ostavljaju dilemu o ideološkom profilu pjevača, riječi pjesama preuzete iz ideološkog leksika ustaškog pokreta i njegovog narativa.
I naslov teksta je rječit: ”Simpatizeri nacizma su dobrodošli da se pridruže zabavi”.
Samo je jedan medij masovnog komuniciranja prenio teške riječi američkog časopisa, a to je portal Index. Svi ostali su, logikom autoreferencijalnosti, prešutjeli tu oštru kritiku hrvatskog društva i hrvatske politike.
Brojne svjetske reakcije na političku instrumentalizaciju i manipulaciju koju su izveli hrvatski nogometaši i njihov kapetan Luka Modrić pozivom pjevaču Marku Perkoviću da im se pridruži u slavlju tijekom vožnje autobusa i na zagrebačkom glavnom trgu izazvale su kod hrvatskih političara reakciju pojačanog izljeva autoreferencijalnosti
I to nije prvi put da Foreign Policy piše o oživljavanju ustaštva u Hrvatskoj.
Prije dva tjedna objavljen je članak o ustaškom revivalu – oživljavanju ustaštva u Hrvatskoj, a glavni ton tom procesu dala je, prema autoru članka, Predsjednica Republike tijekom svoje inauguracije otvorenim pozivanjem filoustaša na tu svečanost, a zatim i njezinim eskiviranjem osude fašističkom pozdrava ”Za dom spremni” i veličanjem Marka Perkovića (kojem bi, izgleda, bolje pristajao nadimak Schmeisser nego Thompson).
Ni pisanje izraelskih novina Jerusalem Post i Times of Israel nisu naišli na primjerenu reakciju u Hrvatskoj: atmosfera autoreferencijalnosti i zabadanja glave u pijesak odigrali su svoje, a sve kritike tamo iznesene na reviziju ustaštva i veličanje hrvatskog genocidnog ustaškog režima iz Drugog svjetskog rata prešućene su u manistream medijima.
Pa čak ni konzervativni mediji u svijetu, od Frankfurter Allgemeine Zietunga do švicarskih novina i austrijskih, britanskih, francuskih i talijanskih medija i mnoštva portala, ne nalaze dobre riječi za te izljeve ustaške propagande koja raste u Hrvatskoj.
Srećom, kupnja izraelskih pohabanih ratnih zrakoplova, prikazana kao jedan od najvećih uspjeha u procesu militarizacije Hrvatske, dovela je u zemlju izraelskog predsjednika koji nije mogao a da ne ocijeni, realno i brutalno, ono što se događa u zemlji.
Pred, nažalost, malim brojem službeno prisutnih, među kojima nisu viđeni ni Ognjen Kraus, koji hrabro već godinama upozorava na povijesni revizionizam i oživljavanje ustaštva, ni Milorad Pupovac, čiji su sunarodnjaci Srbi bili najbrojniji stradaoci monstruoznog ustaškog režima, Reuven Rivlin je rekao:
”Ustaški režim, jedan od užasnih režima koji je surađivao s nacistima, nastao je ovdje, u Hrvatskoj – ustaše su bili aktivni partneri u ubojstvu. Neki ljudi žele potisnuti svoju prošlost i smatrati je crnom rupom koju ne treba istraživati; neki misle da ih činjenica da su bili pod nacističkom okupacijom oslobađa bilo kakve moralne, osobne ili nacionalne odgovornosti za zvjerstva koja su se dogodila u njihovoj državi.”
Negacionizam je upravo to što radi Predsjednica Republike: kaže da nije čula niti vidjela dokaze koji su joj pred nosom. Ako je to istina, ne zaslužuje da bude predsjednica zbog neinformiranosti i nekompetentnosti
I dodao je da očekuje vidjeti napore Republike Hrvatske da se pobrine da povijest ne bude zaboravljena. Suočavanje sa zločinima iz prošlosti je dug proces, a sposobnost Hrvatske da se suoči s prošlošću i da ne ignorira njen utjecaj moralna je dužnost svakog pravednog društva.
I kad već govorimo o moralnim dužnostima, onda dodajmo da je moralna dužnost Predsjednice Republike da ne daje više skandalozne izjave poput one da nije čula sporne pjesme koje pjeva Marko Perković, nom de guerre ”Thompson”, koje se spominju na portalima.
”Nisam čula niti sam vidjela dokaze da postoje”, kaže Predsjednica, dok, istovremeno snimke tih degutantnih pjesama u izvođenju rečenog pjevača kolaju internetom.
A i sam je izvođač priznao da ih je pjevao, kao onu o Jasenovcu i Gradiški staroj, ”kući Maksovih mesara”, s tako poetskim stihovima kao što su ”U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila/ Oj Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu”.
Negacionizam je upravo to što radi Predsjednica: kaže da nije čula ni vidjela dokaze koji su joj pred nosom. Ako je to istina, ne zaslužuje da bude predsjednica zbog neinformiranosti i nekompetentnosti.
A budući da mora znati, a nije ništa poduzela da osudi i to što taj pjevač pjeva i ustaštvo bez ikakvih ”ako” i ”ali”, onda mora snositi konzekvence zbog zabijanja glave u pijesak, zbog aktivnog doprinosa autoreferencijalnosti u Hrvata.
autograf
