Možda sam ovo trebao napisati i ranije. Nešto sam pisao da je predsjednica za HDZ opasan kandidat. Nisam tada bio siguran; nisam pogriješio, to je sada jasno. Razočarala je i lijevo i desno krilo.
Tehnokrati i menadžeri vide njen diletantizam. Desnicu je razočarala i izdala. No to sam pisao prije posrtanja na kninskoj tvrđavi, prije otkrića glazbenog talenta i emocionalne egzaltacije u svakoj prilici.
Meni se činilo da su ona grljenja na svjetskom prvenstvu samo mahnita emocionalna zanesenost. Mislio sam da ju je ponio trenutak, ali ona je to pretvorila u stil.
Navijači, ni najveći, oni koji na svoj račun putuju na utakmice, ne prepuštaju se takvim pretjerivanjima. Jest da su moji prijatelji od Argentine do Izraela, od Italije do Nizozemske zapamtili raskošnu plavušu kako se prepušta oduševljenju, no nisam propustio vidjeti im zaigrani osmijeh na kraju usana.
Izvlačio sam se kao glupi patriot – pa ona je takva. Svojim desničarima sam prenosio takvu zajedljivost. Iskreno, nisu baš mijenjali svoj stav. Pa neće se valjda odlučiti za Zokija.
Malo su me ismijavali i prezirali. Ja sam govorio da to nije radi ideologije, jer ona nema ideologije, nema stava i nema mišljenja.
Mislio sam da takva ne zaslužuje drugi mandat. Postat će, nesmjenjiva i neodgovorna, prava muka za svaku vladu, za onaj dio stanovništva koji sve to glumatanje ne smatra zabavnim, koji osjeća neki stid od toga tko nas zastupa, predstavlja i simbolizira.
No crv sumnje je narastao. Sada svi ipak sumnjaju da se takvi gafovi ne mogu podvesti pod fraze ”Tko radi taj i griješi” i ”Nitko nije bez grijeha”.
Danas ispada da nije prekinula svoj ugovor s NATO-om, već da ga je samo zamrznula. Ispalo je da je slučajno spominjanje Kupresa ipak freudovska omaška, jer tamo ima vikendicu. A gdje je vikendica, tu je domovina, tu je Hrvatska.
Opet je u svlačionici, pa valjda i spava u kockastom dresu. Puno je zgodnija nego kad je bila kandidatkinja. Uređene kose (perika), glatkog lica bez bora. Čudesno kako funkcija dobro djeluje. Ivo Josipović je kao predsjednik potpuno posijedio. Kako različito brige i putovanja djeluju na ljude!
No najgore je da je viškom riječi i priopćenja nestala jasna razlika onoga što je istina, što stvarno misli, da ispod busanja u domoljublje (”Nikad neću napustiti Hrvatsku radi dobro plaćenog posla”. Stvarno?) postoji živ osjećaj osobnog interesa, fina nijansa sebeljublja i taštine. No ona ima ugovor da se nakon mandata vraća u Bruxelles. Ako je to točno, a nije demantirala, onda je licemjerna.
Ne spada u one koji koriste funkciju radi posredovanja u poslovima. Znam da se pravila važna kako je nagovorila Putina da utječe na Sperbanku, kako se iz SAD vratila zagovarajući plinski terminal, kako je poticala prodaju oružja na Bliskom istoku. To je i trebala raditi, ja samo sumnjam u učinak, jer su te vijesti nestale, a o uspjesima se nije govorilo.
Ne mislim da će se pojaviti sumnja da se miješa u ekonomiju radi osobne koristi. Suprotno – širi dojam da se u to ne miješa. Neki njeni prethodnici shvatili su da u Ustavu ništa ne piše o posredovanju kod poslova i investicija, pa su primali investitore, putovali promičući poslove naših tvrtki. Ne, ona se ne miješa, iako posjećuje emire i diktatore, gazde u svojim zemljama. Ne, ona ne želi biti gazda u tom smislu.
Ona živi od i za simpatije. Želi biti popularna. Pa ne odgovara ona pred poviješću već odgovara ogledalu. Nije njena slabost želja za novcem, ali krivo misli da vlast postoji za nju, a ne da joj ona služi.
Zaboravila je s kako je malom razlikom pobijedila na izborima, ponijele su je laskave riječi, ulagivanje i plakete na kojima piše njeno ime.
Sad su svi shvatili kako je problematičan položaj vlade koja se oslanja na njenu pobjedu. Kažu, što i nije sasvim točno i prerano je reći, da će HDZ, ako izgubi predsjedničke, izgubiti i parlamentarne, pa potom i lokalne izbore.
Nije točno, ali je učinjen izniman napor da se unaprijed kaže da si je sama kriva (i Josipović je navodno sam bio kriv), da je stožer bio neaktivan, da su glasovi desnice pobjegli Škori i tko zna hoće li se vratiti. Danas se ne kritizira, danas se ismijava njeno seljakanje ureda, nepoznavanje povijesti i zemljopisa. Tko joj to radi?
Vjerojatno ima trenutaka kad predsjednica požali da se uopće kandidirala. No vlast opaja. Okružuju te ljudi koji ti plješću, vidiš divljenje u njihovim očima. Ne brineš se je li isteklo vrijeme parkiranja. Ne strepiš hoće li ti se djecu upisati na studij. Na tržnicu ideš kada je najveća gužva i ne nosiš deset plastičnih vrećica. Nalijepiš trepavice i trepećeš uz prigodan osmijeh. Svi te vole.
To je privid. U stvarnosti se nemaš na koga osloniti. Subjektivno, jer ti nitko nije ravan ni iskren. Objektivno, teret onoga što znaš je težak. Mnoge stvari ne znaš objasniti, mnoge nemaju dobro, a neke uopće nemaju rješenja. Učiniti uslugu jednom je kao izvlačenje maramice iz kutije – odmah slijedi druga. Pokazati umor ili razdražljivost je loše. Dojam arogancije, nekad i opakosti, lažan ili ne, nagriza percepciju dobrog vladara.
No vlast opija i nitko se, a naročito oni kojima je pala u ruke bez zasluga i muke, jer bi suparnici bili gori, neće lako odreći tog opijuma za vladare.
Naročito su opasni oni koji su neopozivi, koji su i onako tašti i arogantni.
Ne brzajte sa zaključkom, ne mislim da je to neizbježno niti da predsjednik treba biti svetac. Jednostavno treba biti normalan i odgovoran. Zato je drugi mandat sadašnje predsjednice veliki rizik.
Opoziva nema, treći mandat nije moguć, a bombastične najave kandidata da će širiti ovlasti, biti nad drugim granama vlasti, da ne žele biti fikusi, da će snažno lupati po stolu znaci su za uzbunu.
Čuo sam (sasvim točnu) ocjenu da je današnja predsjednica zrela pasti kao kruška, jedino to drvo nema tko stresti. Kletva o neobranoj hrvatskoj maslini prenijela se i na kruške.
Ja nisam iskusan maslinar, ali sam prošli vikend obrao masline, jer su zbog nekog crva počele padati same s grana. I kruške će mi pasti same, nema nikog da ih bere.
Međutim, kao što znaju oni koji sade drveće, slažu nogometne momčadi ili pjevaju o ljubavi, kad se pojavi praznina, razgranaju se oni koji su rasli u sjeni, a oni koji su na klupi kao rezerve grizli nokte postaju junaci. A ljubav je često prolazna, no uvijek ima bolja. Ljudi, kad prestanu idealizirati objekt svoje ljubavi, obično, nerijetko i uspješno traže novi.
Naročito pjevači.
autograf
Tehnokrati i menadžeri vide njen diletantizam. Desnicu je razočarala i izdala. No to sam pisao prije posrtanja na kninskoj tvrđavi, prije otkrića glazbenog talenta i emocionalne egzaltacije u svakoj prilici.
Meni se činilo da su ona grljenja na svjetskom prvenstvu samo mahnita emocionalna zanesenost. Mislio sam da ju je ponio trenutak, ali ona je to pretvorila u stil.
Navijači, ni najveći, oni koji na svoj račun putuju na utakmice, ne prepuštaju se takvim pretjerivanjima. Jest da su moji prijatelji od Argentine do Izraela, od Italije do Nizozemske zapamtili raskošnu plavušu kako se prepušta oduševljenju, no nisam propustio vidjeti im zaigrani osmijeh na kraju usana.
Mislio sam da takva ne zaslužuje drugi mandat. Postat će, nesmjenjiva i neodgovorna, prava muka za svaku vladu, za onaj dio stanovništva koji sve to glumatanje ne smatra zabavnim, koji osjeća neki stid od toga tko nas zastupa, predstavlja i simbolizira
Izvlačio sam se kao glupi patriot – pa ona je takva. Svojim desničarima sam prenosio takvu zajedljivost. Iskreno, nisu baš mijenjali svoj stav. Pa neće se valjda odlučiti za Zokija.
Malo su me ismijavali i prezirali. Ja sam govorio da to nije radi ideologije, jer ona nema ideologije, nema stava i nema mišljenja.
Mislio sam da takva ne zaslužuje drugi mandat. Postat će, nesmjenjiva i neodgovorna, prava muka za svaku vladu, za onaj dio stanovništva koji sve to glumatanje ne smatra zabavnim, koji osjeća neki stid od toga tko nas zastupa, predstavlja i simbolizira.
No crv sumnje je narastao. Sada svi ipak sumnjaju da se takvi gafovi ne mogu podvesti pod fraze ”Tko radi taj i griješi” i ”Nitko nije bez grijeha”.
Danas ispada da nije prekinula svoj ugovor s NATO-om, već da ga je samo zamrznula. Ispalo je da je slučajno spominjanje Kupresa ipak freudovska omaška, jer tamo ima vikendicu. A gdje je vikendica, tu je domovina, tu je Hrvatska.
Opet je u svlačionici, pa valjda i spava u kockastom dresu. Puno je zgodnija nego kad je bila kandidatkinja. Uređene kose (perika), glatkog lica bez bora. Čudesno kako funkcija dobro djeluje. Ivo Josipović je kao predsjednik potpuno posijedio. Kako različito brige i putovanja djeluju na ljude!
No najgore je da je viškom riječi i priopćenja nestala jasna razlika onoga što je istina, što stvarno misli, da ispod busanja u domoljublje (”Nikad neću napustiti Hrvatsku radi dobro plaćenog posla”. Stvarno?) postoji živ osjećaj osobnog interesa, fina nijansa sebeljublja i taštine. No ona ima ugovor da se nakon mandata vraća u Bruxelles. Ako je to točno, a nije demantirala, onda je licemjerna.
Ne spada u one koji koriste funkciju radi posredovanja u poslovima. Znam da se pravila važna kako je nagovorila Putina da utječe na Sperbanku, kako se iz SAD vratila zagovarajući plinski terminal, kako je poticala prodaju oružja na Bliskom istoku. To je i trebala raditi, ja samo sumnjam u učinak, jer su te vijesti nestale, a o uspjesima se nije govorilo.
Ne mislim da će se pojaviti sumnja da se miješa u ekonomiju radi osobne koristi. Suprotno – širi dojam da se u to ne miješa. Neki njeni prethodnici shvatili su da u Ustavu ništa ne piše o posredovanju kod poslova i investicija, pa su primali investitore, putovali promičući poslove naših tvrtki. Ne, ona se ne miješa, iako posjećuje emire i diktatore, gazde u svojim zemljama. Ne, ona ne želi biti gazda u tom smislu.
No najgore je da je viškom riječi i priopćenja nestala jasna razlika onoga što je istina, što stvarno misli, da ispod busanja u domoljublje (”Nikad neću napustiti Hrvatsku radi dobro plaćenog posla”. Stvarno?) postoji živ osjećaj osobnog interesa, fina nijansa sebeljublja i taštine. No ona ima ugovor da se nakon mandata vraća u Bruxelles. Ako je to točno, a nije demantirala, onda je licemjerna
Ona živi od i za simpatije. Želi biti popularna. Pa ne odgovara ona pred poviješću već odgovara ogledalu. Nije njena slabost želja za novcem, ali krivo misli da vlast postoji za nju, a ne da joj ona služi.
Zaboravila je s kako je malom razlikom pobijedila na izborima, ponijele su je laskave riječi, ulagivanje i plakete na kojima piše njeno ime.
Sad su svi shvatili kako je problematičan položaj vlade koja se oslanja na njenu pobjedu. Kažu, što i nije sasvim točno i prerano je reći, da će HDZ, ako izgubi predsjedničke, izgubiti i parlamentarne, pa potom i lokalne izbore.
Nije točno, ali je učinjen izniman napor da se unaprijed kaže da si je sama kriva (i Josipović je navodno sam bio kriv), da je stožer bio neaktivan, da su glasovi desnice pobjegli Škori i tko zna hoće li se vratiti. Danas se ne kritizira, danas se ismijava njeno seljakanje ureda, nepoznavanje povijesti i zemljopisa. Tko joj to radi?
Vjerojatno ima trenutaka kad predsjednica požali da se uopće kandidirala. No vlast opaja. Okružuju te ljudi koji ti plješću, vidiš divljenje u njihovim očima. Ne brineš se je li isteklo vrijeme parkiranja. Ne strepiš hoće li ti se djecu upisati na studij. Na tržnicu ideš kada je najveća gužva i ne nosiš deset plastičnih vrećica. Nalijepiš trepavice i trepećeš uz prigodan osmijeh. Svi te vole.
To je privid. U stvarnosti se nemaš na koga osloniti. Subjektivno, jer ti nitko nije ravan ni iskren. Objektivno, teret onoga što znaš je težak. Mnoge stvari ne znaš objasniti, mnoge nemaju dobro, a neke uopće nemaju rješenja. Učiniti uslugu jednom je kao izvlačenje maramice iz kutije – odmah slijedi druga. Pokazati umor ili razdražljivost je loše. Dojam arogancije, nekad i opakosti, lažan ili ne, nagriza percepciju dobrog vladara.
No vlast opija i nitko se, a naročito oni kojima je pala u ruke bez zasluga i muke, jer bi suparnici bili gori, neće lako odreći tog opijuma za vladare.
Naročito su opasni oni koji su neopozivi, koji su i onako tašti i arogantni.
Ne brzajte sa zaključkom, ne mislim da je to neizbježno niti da predsjednik treba biti svetac. Jednostavno treba biti normalan i odgovoran. Zato je drugi mandat sadašnje predsjednice veliki rizik.
Ne brzajte sa zaključkom, ne mislim da je to neizbježno niti da predsjednik treba biti svetac. Jednostavno treba biti normalan i odgovoran. Zato je drugi mandat sadašnje predsjednice veliki rizik
Opoziva nema, treći mandat nije moguć, a bombastične najave kandidata da će širiti ovlasti, biti nad drugim granama vlasti, da ne žele biti fikusi, da će snažno lupati po stolu znaci su za uzbunu.
Čuo sam (sasvim točnu) ocjenu da je današnja predsjednica zrela pasti kao kruška, jedino to drvo nema tko stresti. Kletva o neobranoj hrvatskoj maslini prenijela se i na kruške.
Ja nisam iskusan maslinar, ali sam prošli vikend obrao masline, jer su zbog nekog crva počele padati same s grana. I kruške će mi pasti same, nema nikog da ih bere.
Međutim, kao što znaju oni koji sade drveće, slažu nogometne momčadi ili pjevaju o ljubavi, kad se pojavi praznina, razgranaju se oni koji su rasli u sjeni, a oni koji su na klupi kao rezerve grizli nokte postaju junaci. A ljubav je često prolazna, no uvijek ima bolja. Ljudi, kad prestanu idealizirati objekt svoje ljubavi, obično, nerijetko i uspješno traže novi.
Naročito pjevači.
autograf
