Slučaj novinarke Đurđice Klancir jedna je od takvih zastrašujućih novih praksi: njoj je policija banula u redakciju kako bi je identificirala za podizanje tužbe za klevetu, a nadležni ministar na to je samo lakonski kazao kako novinari ne očekuju valjda da imaju bilo kakav imunitet. Političari da, novinari ne – logično zar ne?!
Srozavanje svih moralnih vrijednosti i demokratskih standarda kojem svjedočimo u zadnje vrijeme u Hrvatskoj, ovih dana dotiče samo dno: ne radi se samo o tragično lošim životnim prilikama u kojima žive frustrirani ljudi koji se potom iskaljuju na svojoj djeci – ili četvero njih, već i o udaru na prava novinara, te sve učestalijim šovinističkim ispadima koji su slika i prilika ovovjeke Hrvatske.
Slučaj novinarke Đurđice Klancir jedna je od takvih zastrašujućih novih praksi: njoj je policija banula u redakciju kako bi je identificirala za podizanje tužbe za klevetu, a nadležni ministar na to je samo lakonski kazao kako novinari ne očekuju valjda da imaju bilo kakav imunitet. Političari da, novinari ne – logično zar ne?!
Sve se događa u svjetlu jačanja željeznog zagrljaja vlasti koji novinari osjećaju oko svog vrata u zadnje vrijeme. I tu su jednaki lijevi i desni, crveni i crni, nacionalni i lokalni – SDP je donio zakon koji je uvelike olakšao političarima da ih tuže za svaku riječ, jednako kao što je i tlačio svojim reagiranjima i demantijima sve dok se novinari i redakcije nisu pobunili i prestali to objavljivati, i u tome su se oni u centrali SDP-a pokazali jednakima poput nekih lokalnih šerifa. A onda je HDZ shvatio prednosti toga zakona i počeo ga koristiti u punom opsegu. I sad su još krenuli i sa zastrašivanjem uniformama. Dokle će to ići?
Drugi je primjer Milorada Pupovca čiji je lik na karnevalu spaljen ne samo kao lik političara, nego u prvom redu iz nacionalističkih pobuda. Sve je eskaliralo do mjere da je Pupovac najavio moguće povlačenje iz koalicije s HDZ-om i Plenkovićem. I to nije prvi put da je upozorio da zbog bujanja nacionalističkih ispada više nema povjerenja u Plenkovićevu vladu, učinio je slično i prije dva mjeseca kad je Đakić junior uvrijedio Srbe na Božić.
Očito je da se na svim razinama osjeća pritisak primitivaca i nasilnika u ovom društvu, bilo da se radi o napadima na novinare ili manjine.
Ali ipak postoji jedna bitna razlika: iako bi se Pupovac kao javna osoba trebao navići na svaku vrstu kritike, pa tako i onu hiperboliranu karnevalsku, najveća je razlika u moći koju posjeduje. Možda mu se, s punim pravom, nimalo ne sviđa da »gori« samo zato jer je pripadnik nacionalne manjine. To je zaista za osudu jer je opasno za ukupnu klimu u društvu. No, on ima moć, za razliku od novinarke Klancir: dio je vladajuće koalicije i o bujanju nasilja i šovinističke retorike ima priliku govoriti u najužem timu premijera Plenkovića. Svaki dan.
Sastanci koalicije mjesto su gdje se može govoriti o nedostatku HDZ-ove političke volje da rješava ovakve situacije i da najstrožim kaznama udari na prekršitelje. To je mjesto gdje Pupovac može tražiti, primjerice, da se hitno kazni Thompsona zbog ponavljanja pozdrava ZDS na svojim stranicama. Ili bilo što slično. Postoji moć i postoji oruđe da se ona primijeni. Inače su prijetnje o napuštanju većine samo poza.
Za razliku od toga, za zaštitu novinarke od policije nema nikoga. Ni saborske većine, ni manjine, ni premijera, ni ministra, ni župana. Nigdje nikog.
novilist
