[caption id="attachment_158476" align="aligncenter" width="540"] Reciklirajmo! Sutra nikad ne umire![/caption]
Dana 15. srpnja, iz drugog pokušaja, konstituirano je Gradsko vijeće Slavonskog Broda. U skladu s prljavim običajima i pravilima postizborne političke trgovine – nečasnog posla u kojem se daje i dobiva – dva vijećnika GV-a preokrenuli su svoje kabanice, i priključila se većinskoj hrpi kojom će ravnati gradonačelnik Mirko Duspara. Svoje koalicijsko priklanjanje Duspari, kako bi (mu) omogućili brojčanu premoć u GV, a s tim i upravljanje gradom, Stribor Valenta (bivši SDP-ov, a sada tzv. nezavisni vijećnik) i Matej Pudić (Domovinski pokret), obrazložili su probranim retardirajućim izjavama, koje ni pas s maslom ne bi pojeo, a kamoli trijezni promatrači politikantskih muljaža i pajdaških odnosa. Što se to suštinski moglo promijeniti između prvog i drugog pokušaja konstituiranja GV-a, osim što je kum udavačama odriješio kesu?
Prvotnim odbijanjem suradnje s novim/starim gradonačelnikom zbog navodno nedovoljno vremena za ozbiljne razgovore i usklađivanje, za razvoj Broda, važnih projekata, mislili su igrači s klupe da sebi nabijaju cijenu. U okvirima političke igre, omeđene uzajamnim odnosima u vijeću, ova dvojica očito su si podigli cijenu, ali na razini uvažavanja i poštovanja odnosno na razini principijelnosti i časnosti, oni su dodatno pojeftinili, kao i svaki bofl za koji se inspekcijski utvrdi kako je imao lažnu deklaraciju kvalitetne robe.
To što je odnos odlučujućih i suprotstavljenih snaga u Gradskom vijeću ostao skoro isti, kao i protekle četiri godine, ne ulijeva puno nade da će se nasušne promjene i dogoditi. Naime, nije se dogodio nikakav kadovski i suštinski novum, obrazložen argumentima prije zakazivanja konstitituirajuće sjednice, nego su stvari okončane po liniji kontinuiteta jedne kvarne i samozadovoljne politike, a što je najavljeno dan ranije na Dusparinom glasnogovorničkom portalu sbplus. Vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud. Nadaljevanka, kako braća Slovenci nazivaju seriju, nastavlja se. Počela je peta sezona, pripremaju se nove epizode. Nastavlja se plutanje, a nužna je brza plovidba nemirnim vodama promjena, prema novim lukama razvoja, plovidba s pouzdanim kapetanom, kormilarom i posadom. Ne može se reciklažom kadrova i politike (GV Broda svojevrsno je reciklažno dvorište u kome se vrši skupljanje kadrovskog otpadnog materijala, i prerada već poznatih svojih ili tuđih misli, prežvakavanje), Brod omlohavljelih jedara, čijem su kapetanu kružne palube himalajske razvojne visine, tek pukom političkom voljom pretvoriti u moćnu, mobilnu amfibiju. Ne može se nikamo zaputiti, a pogotovo ne u poželjnom smjeru, ostane li ruzinavi Brod ukotvljen u močvari kvazipolitičkog napretka.
Jedan ultraaktualna šala sjajno ilustrira kako javnost doživljava, kadrovsko-politikantskom kombinatorikom, samoizabrane uglednike Slavonskog Broda:
Dođe Mate Rimac Neverom u Slavonski Brod, neposredno nakon konstituiranja Gradskog vijeća, i parkira u Tvrđavi, ispred gradske uprave.
Prilazi mu portir i kaže:
“Gospodine Rimac, ne možete ovdje parkirati, tu su sada Mirko Duspara (MDNL), Stribor Valenta (ex SDP), Anita Holub (HDZ), Hrvoje Andrić MDNL), Matej Pudić (DP) i Jerko Zovak (sbplus).
A Rimac će:
“Sve oke. Auto ima ugrađen alarm!”
Način na koji je formirana gradska vlast, politički, praktični, moralni je debakl, i posljedica političke zaostalosti putnika Broda. Brodski političari su antijunaci njihovih viceva, a grad treba superiorne političare poduzetnike, vizionare. Svi oni imaju spasonosnu pirotehničku riječ: projekti. Kad čujem tu riječ koju izgovara i banalizira raciklažna i pozicija i opozicija, mašim se kolumnistički pištolj. Tko preostaje danas i ovdje za izraziti resantiman? Birači koji su konformistički drijemali, i koji će nastaviti davati svoje navijačke ruke u vatru za obećanja lažnjaka? Lokalna kultura koja se plaši vlasite sjene? Poduzetnici koji samo gledaju svoja posla? Mladi..., pardon, nabrajam one koji imaju barem kesu bez jaja, tako da oni tu ne pripadaju! Novinari koje čak, vjerovali ili ne, proziva hadezeovka Anita Holub ispred koje su nabili svoje mikrofone sa spužvom, koji su prošaptavali banalna pitanja, i koji po stavove idu kod vlasnika medija? Postoji li u ovom gradu itko tko će vlastitom kožom, majku mu staru, braniti dostojanstvo slobode i stvaralaštva pred navalom nasilnika, lažljivaca i glupana?
Postavlja se pitanje tko je 15, srpnja (i nadalje i ubuduće) (naj)manje izgubio? Najviše su, svakako, izgubili građani. O tome koliko su izgubili od moralne težine i političke uvjerljivosti apsolutno svi akteri groteskne predstave, govori gorka činjenica da nitko, ama baš nitko, u izjavama nakon konstituiranja GV-a, nije pokazao svoju reaktivnu poziciju od politike koja je bila nepodošljivo apsolutisička, nitko nije ni spomenuo neophodnu borbu protiv korupcije, klijentelizma, kadrovske sječe glava koju plaća cijeli grad, protekcionškog odnosa spram pojedinih medija, sramotnog naziva ulice po kolaboracionistu i saradniku okupatora u Drugom svetskom ratu, voluntarizma i odsustva društvenih istraživanja, a sve kao uvjet civiliziranog funkcioniranja vijeća.
Ovaj Brod ne zna ništa o sebi, jer političko sveznanje čovjeka koji je šesnaest godina drmao njegovom glavom i džepovima, nije to dopuštao.
P. S. Nikada neće u ovakav Brod doći Mate Rimac. Samo u vicu.
