U lifestyle rubrikama internetskih novina naslovi te tapšu po ramenu žele te zadržati i nagovoriti da otvoriš instant savjete o dobrom orgazmu o najboljim pozama za začeće novog nasljednog života o tome što žena hoće od svog partnera o vezanju kravate na pet načina kako se spravlja svježa riba i račići o upotrebi mirodija i o tome kako razgovarati s pojedinim vrstama ljudi. Popustiš iz potrebe za samorazumijevanjem pa se upitaš kojoj ti vrsti ljudi pripadaš danas u ovom dugom danu razmjene govora (tvoj govor je funta mesa koju izrezuješ s grudi nakon brodoloma i gubitka robe) dok ti se prijatelj hvali skupim biciklom svog sina dok ti aktivist priča da je zrak u gradu zagađen dok ugledni rođaci rječito prešućuju tvoje molbe dok ti prvi najbliži docira o geopolitici i Siriji dok ti drugi najbliži prepričava Igru prijestolja dok oni koji su te stvorili do boli govore o bolovima dok prva najbliža recitira svakodnevnu jadikovku dok ti poznanici šalju mailove suhe kao drenovina. I osjetiš da im je svima svejedno kako si da si usamljen da su ti daleko i da si im daleko svim automatiziranim proizvođačima viškova riječi svim umnožiteljima sebičnosti i nerazumijevanja. I postane ti konačno jasno kao što je jasan odnos kiše i prašine, vatre i mesa, bolesti i gnjeva kojoj vrsti ljudi pripadaš da si kontejner prenosivi spremnik tuđeg psihološkog otpada i da to nije nerješiv problem koji te pljesnivi i smanjuje već je problem tvoja nemoć da otpad recikliraš.
