Jesmo li propali kroz neku crnu rupu koja je proteklih dana utjecala na ljude? Najprije je Krunislav Olujić smjelo jurišao na Škoru, zatim je Krešimir Mišak u studio doveo gosta koji je javno rekao da je Biblija mnogobožačko štivo, a onda je i Emil Tedeschi ogolio nekolicinu lokalnih careva
Emisija s Krunislavom Olujićem ne može biti dosadna! Od prve do zadnje minute Oluja je tutnjio scenom, rušio tabue, prkosio popularnim idolima. Advocatus je nastup započeo kao diaboli, a završio smjelim jurišom na narastajuće božanstvo domoljubne desnice, Miroslava Škoru. ’Svjedočimo blagoj puzajućoj ustašizaciji Hrvatske i ne znam zašto tražiti od Pupovca da se povlači kada i ja to vidim’, kazao je Olujić na početku. (‘Kome ti vjeruješ, meni ili svojim očima?’ rekao je neki francuski muž ulovljen in flagranti.) Oluja je potom opleo po Kolindi. ‘Predsjednica osuđuje NDH, a onda ide u Jasenovac pod okriljem noći ili, kako ona voli reći, u tišini. Donedavno je tvrdila da je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, a u Argentini je za postratnu emigraciju rekla da je tamo otišla širiti prostore slobode’, kazao je ovaj odvjetnik. Uzgred budi rečeno, RH s NDH uspoređuju i dovode u vezu jedino oni koji u svojim predizbornim nastupima pokazuju ljubav i razumijevanje za nju, a takvih i nije tako malo i od njih nitko ne traži isprike. Branimir Glavaš recimo od Plenkovića traži raskid koalicije, a zarobljene Hrvate koji su za vrijeme rata došli u razmjenu dočekao je riječima: "Sad slobodno možete reći da ste ustaše, dobro došli u NDH". To zvuči kao slogan iz ’Narodnog heroja Ljiljana Vidića’, ali nije. Obrnuto od latinske poslovice quod licet Iovi, non licet bovi, ovdje Jovo ne smije reći ono što smiju ovi drugi. Pantovčak od Pupovca traži da se ponaša kao Željko Komšić, što bi bila sjajna vijest kad bi i od Željka Komšića tražili da se ponaša kao Željko Komšić, ali kad se Komšić ponaša kao Komšić, to nailazi na osudu i zgražanje. Kad svi urlaju ZDS, to nitko ne čuje, ali ako netko to problematizira, jao njemu. Kakav igrokaz! I ‘ajde se ti tu snađi. Lucidan, blagoglagoljiv, ironičan i hrabar, Olujić predstavlja rijetku pticu u našem eteru, kojim uglavnom lete mrtvi fazani. S njim ni Smrtić ne bi uspio napraviti dosadnu emisiju, a Petru Štefaniću čestitke.
Krešimir Mišak emisiju o rubnim fenomenima radi onako kako bi je trebalo raditi o središnjim – upućeno, strastveno, zainteresirano, propitujući temu iz svih mogućih kutova. ‘Na rubu znanosti’ je već dugo vremena jedna od najboljih emisija Prisavlja, što u velikoj mjeri može zahvaliti uredniku i voditelju koji se odbija pokoriti rutini, dok s druge strane i sam izgleda kao vlastita tema. Mišak je čudo hibernacije: naš junak izgleda jednako danas kao i prije pet ili deset godina, kao da ne stari. Tema za rub znanosti! Ovaj je tjedan na našim televizijama počeo rušenjem tabua, napadom na svete krave, a Mišak ga je nastavio dovođenjem u studio talijanskog prevoditelja Biblije Maura Biglina, koji je stradao jer nije zatajio ono što je uvidio, vjerojatno kao i mnogi prije njega, ali se o tome prvi usudio progovoriti. Biglino je naime na temelju starozavjetnih tekstova zaključio da je Biblija mnogobožačko štivo jer se po njoj šeće cijela legija božanstava – Elohima – a najpopularniji među njima, Jahve, bio je ideolog mnogih onodobnih genocida i danas bi završio u Haagu. Uostalom, tko god čita Stari zavjet naći će preporuke, direktno s neba, kako u neprijateljskim selima ne treba poštedjeti ni mačke ni bebe u kolijevci. Biglino je nakon prijevoda 12 starozavjetnih knjiga dobio cipelu, ali je sam napisao knjigu i došao kod Mišaka, kojemu moramo čestitati zbog još jednog sjajnog razgovora, a Prisavlje opatrnuti jer se u najavi emisije nisu usudili ni spomenuti o čemu se tu, dovraga, radi. Mnogobošci smo, pa to ti je!
Kako je počelo, tako se nastavilo. Jesmo li prošlog tjedna propali kroz neku crnu rupu koja je utjecala na ljude? Emil Tedeschi je na poduzetničkoj konferenciji u Muzičkoj akademiji umjesto standardnih brbljarija ogolio nekolicinu lokalnih careva i natjerao Hvidru da zaboravi Pupovca. ‘Glavni menadžer ove kuće predložio je našeg vrlog gradonačelnika za počasnog doktora zagrebačkog sveučilišta, što je totalna katastrofa’, izjavio je Tedeschi govoreći o doktoratu honoris causa za Mikija Bandića, od kojega se u tišini odustalo. Takozvanu veliku ljubav naših ljudi prema sportu ogolio je do kostiju. ’Obično se kaže da hrvatski građani podržavaju sportaše. Bullshit! Mi jedino volimo šampione. Pitat ću vas kad naši sportaši budu izvanredni 12. na Olimpijskim igrama, kad se plivači plasiraju u B finale Olimpijskih igara. Tko će ih dočekati? Hoće li onda biti naši? Ili su onda oni osvojili solidno 11. mjesto, ali kad se osvoji zlato, onda smo to svi mi osvojili’, rekao je Tedeschi. Potom je opleo po rasizmu: ‘Kad vidimo crnca, želimo ga linčovati u Splitu, kad čujemo da netko govori srpski, mi ga bacimo u more, ako vidimo kosooke na Markovu trgu, iščuđavamo se.’ Naš aerodrom Franjo Tuđman proglasio je smiješnim, a model poslovanja Agrokora javnom tajnom, brukom i sramotom svih. Kasnije se postavilo pitanje je li u tom krabuljnom plesu sudjelovala i njegova maska i radi li to za prijatelja Milanovića, ali nema veze, nek’ je netko rekao.
Važno je redovito ne gledati ‘Peti dan’. Ne treba ne propustiti nijedno emitiranje ove emisije za vježbu pedantnog i ustrajnog negledanja. Ako ne gledate ‘Peti dan’, možete se zakleti da ste propustili neviđenu emisiju – kao i vaš kritičar – i pritom nećete pogriješiti, ali isti sud moći ćete izreći i ako tu viđenu emisiju niste gledali. Ono što je u premijeri bilo loše, u reprizi je besmisleno, ali vrtjeti tjedne komentare mjesecima poslije jasan je znak nerazmišljanja, bahatosti, prezira prema gledateljima. Uglavnom, to je sve ukras oko Nine Raspudića koji izgleda kao Aristotel u Danteovim stihovima: ‘Kad malo digoh vjeđe vrh množine, ugledah meštra onih koji znaju (…) Svi mu se dive, svi mu časti daju.’ Ne propustite ne gledati!
Za ovu emisiju vrijedi obratna ocjena. Na pitanje Poncija Pilata upućeno Isusu ‘što je istina’, odgovorili bismo rutinski – istina je ono što vidimo u ‘Prime Timeu’! Ovoga puta na red za glorificiranje, slavljenje, uzdizanje i veličanje došao je Domagoj Zovak, koji i inače na svijet gleda s visine (odokativno, s nekih 190 cm ili tu negdje). Zovak je na Ravnoj gori (od Topole pa do Ravne gore…) snimio registraciju neke gastarbajterice, ZDS (Za dom spremni), pa zaključio – ne mogu ustaše bez četnika. Zovak, profesionalni mrzitelj svega hrvatskog, mizantropski i antihrvatski je uočio kako je stolić po kojemu je Kolinda lupala u intervjuu sa Smrtićem neprirodno primaknut predsjednici, iako bi trebao biti na ekvidistanci od nje i Smrtića, što sugerira da je ne samo Kolinda odglumila tragikomični igrokaz s lupanjem, već i da je Smrtić sudjelovao u cijeloj farsi. Potom je na školskoj ploči narisao Plenkija i neke prostote i… rekao golu istinu, ali umjesto da vam mi prepričavamo humorističke poante, sjednite pred male ekrane i gledajte ‘Prime Time’!
Pressing, N1, 11. rujna, 23:07
Emisija s Krunislavom Olujićem ne može biti dosadna! Od prve do zadnje minute Oluja je tutnjio scenom, rušio tabue, prkosio popularnim idolima. Advocatus je nastup započeo kao diaboli, a završio smjelim jurišom na narastajuće božanstvo domoljubne desnice, Miroslava Škoru. ’Svjedočimo blagoj puzajućoj ustašizaciji Hrvatske i ne znam zašto tražiti od Pupovca da se povlači kada i ja to vidim’, kazao je Olujić na početku. (‘Kome ti vjeruješ, meni ili svojim očima?’ rekao je neki francuski muž ulovljen in flagranti.) Oluja je potom opleo po Kolindi. ‘Predsjednica osuđuje NDH, a onda ide u Jasenovac pod okriljem noći ili, kako ona voli reći, u tišini. Donedavno je tvrdila da je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, a u Argentini je za postratnu emigraciju rekla da je tamo otišla širiti prostore slobode’, kazao je ovaj odvjetnik. Uzgred budi rečeno, RH s NDH uspoređuju i dovode u vezu jedino oni koji u svojim predizbornim nastupima pokazuju ljubav i razumijevanje za nju, a takvih i nije tako malo i od njih nitko ne traži isprike. Branimir Glavaš recimo od Plenkovića traži raskid koalicije, a zarobljene Hrvate koji su za vrijeme rata došli u razmjenu dočekao je riječima: "Sad slobodno možete reći da ste ustaše, dobro došli u NDH". To zvuči kao slogan iz ’Narodnog heroja Ljiljana Vidića’, ali nije. Obrnuto od latinske poslovice quod licet Iovi, non licet bovi, ovdje Jovo ne smije reći ono što smiju ovi drugi. Pantovčak od Pupovca traži da se ponaša kao Željko Komšić, što bi bila sjajna vijest kad bi i od Željka Komšića tražili da se ponaša kao Željko Komšić, ali kad se Komšić ponaša kao Komšić, to nailazi na osudu i zgražanje. Kad svi urlaju ZDS, to nitko ne čuje, ali ako netko to problematizira, jao njemu. Kakav igrokaz! I ‘ajde se ti tu snađi. Lucidan, blagoglagoljiv, ironičan i hrabar, Olujić predstavlja rijetku pticu u našem eteru, kojim uglavnom lete mrtvi fazani. S njim ni Smrtić ne bi uspio napraviti dosadnu emisiju, a Petru Štefaniću čestitke.
Na rubu znanosti, HRT, 11. rujna, 00:00
Krešimir Mišak emisiju o rubnim fenomenima radi onako kako bi je trebalo raditi o središnjim – upućeno, strastveno, zainteresirano, propitujući temu iz svih mogućih kutova. ‘Na rubu znanosti’ je već dugo vremena jedna od najboljih emisija Prisavlja, što u velikoj mjeri može zahvaliti uredniku i voditelju koji se odbija pokoriti rutini, dok s druge strane i sam izgleda kao vlastita tema. Mišak je čudo hibernacije: naš junak izgleda jednako danas kao i prije pet ili deset godina, kao da ne stari. Tema za rub znanosti! Ovaj je tjedan na našim televizijama počeo rušenjem tabua, napadom na svete krave, a Mišak ga je nastavio dovođenjem u studio talijanskog prevoditelja Biblije Maura Biglina, koji je stradao jer nije zatajio ono što je uvidio, vjerojatno kao i mnogi prije njega, ali se o tome prvi usudio progovoriti. Biglino je naime na temelju starozavjetnih tekstova zaključio da je Biblija mnogobožačko štivo jer se po njoj šeće cijela legija božanstava – Elohima – a najpopularniji među njima, Jahve, bio je ideolog mnogih onodobnih genocida i danas bi završio u Haagu. Uostalom, tko god čita Stari zavjet naći će preporuke, direktno s neba, kako u neprijateljskim selima ne treba poštedjeti ni mačke ni bebe u kolijevci. Biglino je nakon prijevoda 12 starozavjetnih knjiga dobio cipelu, ali je sam napisao knjigu i došao kod Mišaka, kojemu moramo čestitati zbog još jednog sjajnog razgovora, a Prisavlje opatrnuti jer se u najavi emisije nisu usudili ni spomenuti o čemu se tu, dovraga, radi. Mnogobošci smo, pa to ti je!
RTL Direkt, 12. rujna, 22:15
Kako je počelo, tako se nastavilo. Jesmo li prošlog tjedna propali kroz neku crnu rupu koja je utjecala na ljude? Emil Tedeschi je na poduzetničkoj konferenciji u Muzičkoj akademiji umjesto standardnih brbljarija ogolio nekolicinu lokalnih careva i natjerao Hvidru da zaboravi Pupovca. ‘Glavni menadžer ove kuće predložio je našeg vrlog gradonačelnika za počasnog doktora zagrebačkog sveučilišta, što je totalna katastrofa’, izjavio je Tedeschi govoreći o doktoratu honoris causa za Mikija Bandića, od kojega se u tišini odustalo. Takozvanu veliku ljubav naših ljudi prema sportu ogolio je do kostiju. ’Obično se kaže da hrvatski građani podržavaju sportaše. Bullshit! Mi jedino volimo šampione. Pitat ću vas kad naši sportaši budu izvanredni 12. na Olimpijskim igrama, kad se plivači plasiraju u B finale Olimpijskih igara. Tko će ih dočekati? Hoće li onda biti naši? Ili su onda oni osvojili solidno 11. mjesto, ali kad se osvoji zlato, onda smo to svi mi osvojili’, rekao je Tedeschi. Potom je opleo po rasizmu: ‘Kad vidimo crnca, želimo ga linčovati u Splitu, kad čujemo da netko govori srpski, mi ga bacimo u more, ako vidimo kosooke na Markovu trgu, iščuđavamo se.’ Naš aerodrom Franjo Tuđman proglasio je smiješnim, a model poslovanja Agrokora javnom tajnom, brukom i sramotom svih. Kasnije se postavilo pitanje je li u tom krabuljnom plesu sudjelovala i njegova maska i radi li to za prijatelja Milanovića, ali nema veze, nek’ je netko rekao.
Peti dan, HRT, 13. rujna, 22:45
Važno je redovito ne gledati ‘Peti dan’. Ne treba ne propustiti nijedno emitiranje ove emisije za vježbu pedantnog i ustrajnog negledanja. Ako ne gledate ‘Peti dan’, možete se zakleti da ste propustili neviđenu emisiju – kao i vaš kritičar – i pritom nećete pogriješiti, ali isti sud moći ćete izreći i ako tu viđenu emisiju niste gledali. Ono što je u premijeri bilo loše, u reprizi je besmisleno, ali vrtjeti tjedne komentare mjesecima poslije jasan je znak nerazmišljanja, bahatosti, prezira prema gledateljima. Uglavnom, to je sve ukras oko Nine Raspudića koji izgleda kao Aristotel u Danteovim stihovima: ‘Kad malo digoh vjeđe vrh množine, ugledah meštra onih koji znaju (…) Svi mu se dive, svi mu časti daju.’ Ne propustite ne gledati!
Prime Time, N1, 15. rujna, 20:00
Za ovu emisiju vrijedi obratna ocjena. Na pitanje Poncija Pilata upućeno Isusu ‘što je istina’, odgovorili bismo rutinski – istina je ono što vidimo u ‘Prime Timeu’! Ovoga puta na red za glorificiranje, slavljenje, uzdizanje i veličanje došao je Domagoj Zovak, koji i inače na svijet gleda s visine (odokativno, s nekih 190 cm ili tu negdje). Zovak je na Ravnoj gori (od Topole pa do Ravne gore…) snimio registraciju neke gastarbajterice, ZDS (Za dom spremni), pa zaključio – ne mogu ustaše bez četnika. Zovak, profesionalni mrzitelj svega hrvatskog, mizantropski i antihrvatski je uočio kako je stolić po kojemu je Kolinda lupala u intervjuu sa Smrtićem neprirodno primaknut predsjednici, iako bi trebao biti na ekvidistanci od nje i Smrtića, što sugerira da je ne samo Kolinda odglumila tragikomični igrokaz s lupanjem, već i da je Smrtić sudjelovao u cijeloj farsi. Potom je na školskoj ploči narisao Plenkija i neke prostote i… rekao golu istinu, ali umjesto da vam mi prepričavamo humorističke poante, sjednite pred male ekrane i gledajte ‘Prime Time’!
