Ovo je rat koji, u vlastitom interesu, vode neke od najmoćnijih vojnih sila na planetu. Mirovni pokret trebao bi podržati glasove za mir u Rusiji i Ukrajini, a ne ratne napore naših vlada.
Iako je od samog početka eskalacije ratnog sukoba u Ukrajini krajem veljače 2022. bio više nego očigledan ratnohuškački diskurs zapadnih medija, trebalo je proći više od godinu dana da se pojave prve ozbiljnije analize medijskog rata. U prvom dijelu serijala o zapadnoj ratnoj propagandi oko Ukrajine, Chris Nineham demontira laž da se ovaj rat vodi zbog ljudskih prava.
Ratna vremena predstavljaju priliku i opasnost za vladajuće elite. Svaki sukob prati odgovarajuća propagandna ofenziva. Kao što kaže stara izreka: „istina je prva žrtva rata“. Rat u Ukrajini nije iznimka. Zapadne sile, ukrajinska vlada i ruske vlasti se iz sve snage trude da održe podršku javnosti za najsmrtonosniju vojnu mobilizaciju u Europi od Drugog svjetskog rata.
Priče Zapada o potpunoj pobjedi su sulude i nemaju nikakve veze s brigom za ukrajinski narod, već samo s njihovim geopolitičkim interesimaDok se rutinski kritizira ruska proizvodnja dezinformacija industrijskih razmjera, komentatori su potpuno slijepi za ono što radi zapadni propagandni stroj, kojim upravlja ratoborna vlada SAD-a, desničarska torijevska administracija, establišment EU-a i vojno-industrijski kompleks s obje strane Atlantika. Zapadnu propagandu slijepo prihvaćaju gotovo svi mediji i, barem u Britaniji, gotovo cijela politička klasa, kao i alarmantan broj ljevičara. Dok se zapadni propagandni argumenti uvelike odbacuju na globalnom jugu, u nekim europskim zemljama se barem o njima raspravlja, dok svako preispitivanje u Britaniji nailazi na osude u stilu McCarthyja.
Središnje opravdanje za zapadnu potporu ratu jest spremnost naših čelnika da brane prava ukrajinskog naroda. Postoji duga i nečasna povijest ratovanja u ime prava nacija ili naroda. Ulazak Britanije u klaonicu Prvog svjetskog rata predstavljen je kao obrana „jadne male Belgije“ od njemačkih osvajača. SAD je svoj rat u Vijetnamu predstavio kao obranu Južnog Vijetnama od “komunističke prijetnje” sa sjevera. SAD i njegovi saveznici prvi su napali Irak 1991. kako bi „obnovili cjelovitost Kuvajta“, a procijenjenih 50.000 žrtava u NATO bombardiranju Srbije 1999. smatralo se „nužnim“ za zaštitu nacionalnih prava kosovskih Albanaca.
Dinamika na terenu se razlikuje, ali argument za podršku bilo kojem od ovih ratova kao i za NATO podršku Ukrajini podrazumijeva prihvaćanje ideje da zapadne sile svoju vanjsku vojnu politiku vode u skladu s interesima drugih naroda. S obzirom na dugu kolonijalnu i imperijalnu povijest Zapada, u ovo opravdanje je teško povjerovati. Posebno je teško u njega povjerovati kada se ima na umu da se još nije osušila krv prolivena tijekom invazije, okupacije i masovnog bombardiranja Afganistana, Iraka, Sirije i Libije, te pomisli na entuzijastičnu podršku Zapada užasnoj vojnoj intervenciji u Jemenu pod vodstvom Saudijske Arabije.
Pokretači rata
U slučaju Ukrajine to podrazumijeva uvjerenje da vlade Joea Bidena, Borisa Johnsona i Rishija Sunaka, najvećih zagovornika rata na Zapadu, imaju dobrobit Ukrajinaca na srcu. Ruska invazija Ukrajine u veljači 2022. bila je čin agresije koji je antiratni pokret s pravom osudio. Pokret i dalje zahtijeva prekid ruske vojne intervencije. Međutim, militaristički odgovor Zapada samo je produbio patnju Ukrajinaca.
Zapadne sile su gotovo preko noći odgovorile najvećom vojnom mobilizacijom Zapada od Hladnog rata i najvećim transferom oružja u stranu zemlju od Drugog svjetskog rata. Prema podacima Vijeća za vanjske odnose, do svibnja ove godine SAD je potrošio nevjerojatnih 76 milijardi na pomoć Ukrajini, od čega je većina bila vojna. To je gotovo četrdeset puta više od iznosa koji je dodijeljen sljedećem najvećem primatelju, Afganistanu, zemlji razorenoj dvadesetogodišnjom okupacijom Zapada.
Jedan od načina na koji su Washington i Whitehall nametnuli svoje prioritete bilo je blokiranje mirovnih pregovoraBritanija je predvodila europski ratni pohod, šaljući dronove, granate s osiromašenim uranom, krstareće rakete i tenkove. Obećala je program obuke za ukrajinske borbene pilote i poslala specijalne vojne jedinice na ukrajinski teritorij. Najmanje 150.000 Ukrajinaca poginulo je u borbama, a cijeli gradovi sravnjeni su sa zemljom. Životi milijuna ljudi ugroženi su nestankom struje, nestašicom hrane i povremenim bombardiranjem.
Nije potrebno duboko kopati da biste pronašli pravi pokretač ove povijesne mobilizacije, jer su zapadni lideri, savjetnici i akademici prilično iskreni o tome. Nakon nekoliko tjedana rata, sam Joe Biden priznao je da se radi o ratu za promjenu režima, otvoreno izjavljujući da Vladimir Putin “ne smije ostati na vlasti”. Kada su ga pitali za pojašnjenje, on je inzistirao da “ne odstupa od rečenoga”.
Kako je Hal Brands, profesor na Sveučilištu Johns Hopkins i zagovornik rata, napisao za Bloomberg, Rusija je meta jednog od najnemilosrdnije učinkovitih proxy ratova u modernoj povijesti. Nastavio je:
“Ključ strategije je pronaći predanog lokalnog partnera – proxy-ja spremnog ubijati i umirati – te ga opskrbiti oružjem, novcem i obavještajnim podacima potrebnim za nanošenje razornih udaraca ranjivom suparniku,” napisao je Brands. “To je upravo ono što Washington i njegovi saveznici danas rade Rusiji.”
Brandsovo mišljenje potvrdila su prošlog travnja dva Bidenova najviša vanjskopolitička dužnosnika, državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin. Austinovim riječima: “Želimo vidjeti Rusiju oslabljenu do te mjere da ne može provoditi ovakve aktivnosti koje je poduzela invazijom na Ukrajinu.” Blinken se složio, rekavši: “Ne znamo kako će se odvijati ostatak ovog rata, ali znamo da će suverena, neovisna Ukrajina postojati puno duže nego što će Vladimir Putin biti na sceni.”
Pomoć se naravno ne pruža nekom narodnom pokretu, već državnom ratnom stroju kojim upravlja autoritarna vlada u uvjetima izvanrednog stanja. Zelenski je nemilosrdno ugušio svaki oblik opozicije. S obzirom na enormno gomilanje oružja i činjenicu da se ukrajinska obrana temelji na zapadnim obavještajnim podacima, ciljevima i obuci, ukrajinske vlasti potpuno ovise o zapadnim silama i njihovim strateškim i taktičkim odlukama. Ono što se ovdje dogodilo jest da je ukrajinska vlada uvučena u daleko najmoćniji vojni savez na svijetu, na čelu sa SAD-om. A najviše od svih pati ukrajinski narod.
Blokiranje mira
Jedan od načina na koji su Washington i Whitehall nametnuli svoje prioritete bilo je blokiranje mirovnih pregovora. Suprotno neprekidnim tvrdnjama neumorne ratne propagande, od početka su bili dostupni i drugačiji odgovori na krizu. Predsjednik Zelenski izabran je 2019. kao kandidat mira, s mandatom da okonča građanski rat oživljavanjem sporazuma iz Minska, koji su predstavljali pokušaj mirnog rješenja problema koji je podijelio zemlju. Zapad ga je odbio podržati u tom nastojanju.
U različitim trenucima od tada, Zelenski je pokazivao spremnost na pregovore. Istog dana prošlog ožujka kada je skinuo temu ukrajinskog članstva u NATO-u s pregovaračkog stola, signalizirao je da je spreman razgovarati s Rusijom o statusu Krima i Donbasa. Zapadne sile su ignorirale tu ponudu. Kao što je to izrazio stručnjak za Rusiju Richard Sakwa:
“Za vrijeme Hladnog rata, Sjedinjene Američke Države bi preuzele diplomatsko vodstvo u situaciji poput ove s kojom se danas suočavamo. Umjesto toga, sada je očito da SAD nisu zainteresirane za mirovne pregovore – čekaju ruski poraz, bez obzira na broj ukrajinskih života koji će biti izgubljeni u tom procesu.”
Središnje opravdanje za zapadnu potporu ratu jest spremnost naših čelnika da brane prava ukrajinskog naroda. Postoji duga i nečasna povijest ratovanja u ime prava nacija ili narodaSAD i njezini saveznici nastavili su ometati mirovne pregovore. Mjesec dana kasnije, kao odgovor na mirovni plan koji je podržao Izrael, Zelenski je javno objavio da će rat završiti pregovorima. U roku od 48 sati, Boris Johnson se pojavio u Kijevu kako bi Zelenskom rekao da „nikakvi pregovori nisu mogući“. Prema izvorima bliskim Zelenskom koji su citirani u ukrajinskim medijima:
“Johnson je u Kijev donio dvije jednostavne poruke. Putin je ratni zločinac. Mora se izvršiti pritisak na njega. Nikakvi pregovori nisu mogući. I drugo, ako ste spremni potpisati bilo kakav sporazum s njim, mi u tome nećemo sudjelovati. S tobom se možemo dogovoriti, ali s njim ne. U svakom slučaju, on će sve razočarati.”
Kako je izvijestio Financial Times, Zapad je u posljednjih nekoliko tjedana odbio još jedan mirovni plan koji su predložili čelnici šest afričkih država. Dok su i Putin i Zelenski bili spremni sastati se s izaslanstvima, bivši nigerijski predsjednik Obasanjo rekao je novinarima da su američki State Department i britansko ministarstvo vanjskih poslova „jasno dali do znanja da ovo nije pravi trenutak“.
Ovo je rat koji, u vlastitom interesu, vode neke od najmoćnijih vojnih sila na planetu. Mirovni pokret trebao bi podržati glasove za mir u Rusiji i Ukrajini, a ne ratne napore naših vlada. Priče Zapada o potpunoj pobjedi su sulude i nemaju nikakve veze s brigom za ukrajinski narod, već samo s njihovim geopolitičkim interesima. Ako ne dovede do šire katastrofe, rat će, kako je sam Zelenski rekao, završiti pregovorima. Ukrajinski narod mora donijeti odluku o sadržaju tih pregovora. No, rješenje problema ovisi o prestanku ubijanja. I što prije to bude, to bolje.
