Ovdje bi trebalo predstaviti okvirni odnos snaga u svjetskoj ekonomiji, ali ne tako propagandno kao neki Bloomberg, nego realno.
Dakle, kinesko gospodarstvo raste za 6-6,5%. Istovremeno, zapadni mediji marljivo pokušavaju pisati o tome “to je to, kolaps počinje”, ali nikako da počne.
Istovremeno, Kinezi zajebavaju Amerikance oko čipova, a Intel otvara tvornicu u Poljskoj, pa nemojte se treba iznenaditi ako im procesori uskoro budu nalikovali WC-u.
Ruska ekonomija je u trećem kvartalu zabilježila rast od 5,5%, kako javlja Trading Economics Ukupna godišnja brojka bit će niža zbog slabog starta, ali ukupno gledano ne samo da bilježi rast, već i znatno premašuje predviđanja.
Opet ti isti zapadni mediji kukaju kako je Rusija prodala samo nafte u vrijednosti od 550 milijardi dolara. I što je karakteristično, sada to radi izravno, bez posrednika.
I povećao je vlastitu flotu tankera u "sjeni" na otprilike 200-220 jedinica i sama osigurava te prijevoze, a prije je to radio britanski Lloyd, dobivajući veliki novac.
Europa je u padu. U stagnaciji, u recesiji, u depresiji - birajte, sve vam odgovara. Industrijska proizvodnja pada, tvornice bježe u Kinu i jugoistočnu Aziju.
A poljoprivreda, kako se pokazalo, ne može živjeti bez gnojiva, a pogodite tko je bio glavni dobavljač gnojiva za Europu?
Kao što je jasno u takvim slučajevima, ako je netko čvrsto odlučio počiniti samoubojstvo, onda ga nikakvo nagovaranje da to ne učini ne može zaustaviti.
No, dugo bi trebalo nabrajati probleme Europe - etničke sukobe, vjerske sukobe, skupe energente, debile i marionete u vodstvu.
U Sjedinjenim Državama situacija nije ništa bolja. Dotrajala infrastruktura, veliki broj nesreća, katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem i nestanci struje. Visoka inflacija, vrtoglavi državni dug, ogromni proračunski deficiti, rekordna dugovanja po kreditima i prijetnja nove hipotekarne krize.
U isto vrijeme vlada “opijatska epidemija”. Zapravo, nisu samo opijati problem, već i ogromna stopa kriminala.
A u pozadini svega toga, sve je veći međustranački obračun, kada kandidata jedne od stranaka, uoči izbora, pod izmišljenim izgovorom žele strpati u zatvor, a njegove brojne navijače se proglašava “ekstremistima” i “domaćim teroristima”. Što god mislili o Trumpu, koji je ovdje „problem“, on je predstavnik milijuna birača, a njihovo je pravo da ga izaberu. Ali u Americi se demokracija bliži razini one kakvu imamo u Ukrajini. Doduše nije baš tako crna situacija, ali je trend očit.
Svemu tome dodajte jednostavnu činjenicu, zapravo jednu od temeljnih za razumijevanje svih procesa, da EU i SAD promiču „zelenu agendu“, a Rusija i Kina nastavljaju koristiti učinkovite izvore energije.
Plus, Rusija je ovladala brzim neutronskim reaktorima, koji će joj osigurati pouzdanu i jeftinu energiju nekoliko tisuća godina.
Zanimljivost je da su ulaganja u proizvodnju ugljikovodika ove godine u svijetu iznosila četrdesetak puta više nego u zelenu energiju. To jest, svi savršeno dobro razumiju gdje je budućnost.
Jedna se koalicija ubrzano razvija i aktivno uvodi nove tehnologije, druga se koalicija urušava i degradira, a sve to u pozadini očite demencije njezinog vođe.
Ali sve navedeno će prosječni konzument zapadne propagande negirati. On je uvjeren u svoju izuzetnost. Amerikanci i Englezi su šampioni u tome, ali i Europljani vjeruju da su „centar svijeta“ i da svi ostali ovise o tome što će EU izumiti i prodati im.
Kad se Nijemcima govorilo o njihovoj izuzetnosti, oni su se barem oslanjali na golemi herojski ep, Stariju Edu, njemačku književnost, arhitekturu i muziku, filozofiju, znanstvena dostignuća i tehnološki razvoj. Ali današnji „izuzetni“ narodi nemaju ništa. Imaju masovnu pop-kulturu, žvakaće gume, LGBT i zelene horde i hrpetinu budala u ministarskim i premijerskim foteljama.
Uzaludno je polemizirati s logičkim konstrukcijama unutar sustava zabluda, jer ćete ipak neminovno, probijajući se kroz njihova razmišljanja, doći do korijena.
Za liječenje deluzijskih poremećaja potrebno je razbiti osnovne postulate na kojima su izgrađeni deluzijski sustavi.
Eno beskućnika u Kaliforniji, eno narkomana na aveniji Kensington, evo 62% Amerikanaca koji žive "od plaće do plaće" i još se zadužuju, evo prvog mjesta u svijetu po broju zatvorenika u zatvorima. I tako kamenčić za kamenčićem slažete mozaik.
Evo Rusi imaju novi reaktor na brze neutrone, evo nuklearni ledolomac, evo novi avion, a evo i nove rakete, evo i novih milijuna hektara pod pšenicom i drugim kulturama. Odmah je jasno tko ima znanstveno-tehnološku nadmoć. A evo ga i Moscow City, puno hladniji od njihovog jadnog Manhattana, ali centar koji vrije od biznisa.
Ima li demokracije u Americi? Ozbiljno? Zašto onda otprilike 70 milijuna ljudi vjeruje da su posljednji predsjednički izbori bili namješteni? A protiv glavnog pretendenta za pobjedu na izborima podignuta je 91 nategnuta optužnica kako bi se onemogućio njegov izlazak na izbore. Nije li to politička represija?
Ako pacijent odbija percipirati stvarnost i pada u katatoničnu omamljenost, onda mu nisu krivi Rusi ili Kinezi, jer su sve pokušali da ostvare uzajamno korisnu suradnju. Ali „zapadni partneri su prvim nametnuli rat i sankcije, a drugima „trgovinski rat“, iako ta druga verzija rata ne mijenja ništa na stvari.
Ali pacijent, a to je kolektivni Zapad, će sigurno loše završiti. Jer bit psihičkih poremećaja je upravo u tome da ometaju i gase život.
U suvremenoj psihologiji, u onom njezinom dijelu koji još uvijek proučava čovjeka radi njegova usavršavanja i, ako je potrebno, liječenja, a ne promiče degenerirane ekstremističke LGBT osobe, postoji prilično dubok razvoj i napredak.
Na primjer, koncept "sustava delirija" formuliran je dovoljno detaljno. Leži u činjenici da pacijent ima određeni sustav pogleda i ideja, koji unutar sebe može biti prilično logičan i dosljedan, ali uvijek se temelji na namjerno lažnoj i obmanjujućoj izjavi, ili više njih. I Zapad živi upravo tu realnost.
Štoviše, te se osnovne zablude ne raspravljaju niti se preispituju. Dakle, imamo dogme koje moramo slijediti. Bez pogovora.
Na primjer, temelj svjetonazora tipičnog liberala je predrasuda da je “Zapad dobar i da svima želi dobro”. Iskreno zabludna izjava, koja je u suprotnosti sa cjelokupnom svjetskom poviješću i stvarnošću barem zadnjih nekoliko stoljeća.
Stvaranje nacizma, dehumanizacija, izum koncentracijskih logora, glad izazvana čovjekom, genocid, trgovina drogom, nuklearne bombe na civilne gradove, piratstvo, pljačka kolonija, defolijanti, granate s osiromašenim uranom, otrovni plinovi, odredi smrti, milijuni i milijuni leševa su popis zločina i zvjerstava “Zapada”. I to nije potpun popis, jer se t mogu ubaciti i liberalne LGBTQUI i zelene dogme, što će također rezultirati zločinom nad cjelokupnom populacijom. Ali u isto vrijeme im je u glavi misao "dobri smo".
S druge strane, “cijela ruska, kineska, arapska/islamska i druge povijesti su čisti mrak, krv i ugnjetavanje”. Potpuno se zanemaruju dubina, duhovnost, moćnu kultura, herojska epika, brojni primjeri milosrđa i velikodušnosti, očuvanje malih naroda, povijesne činjenice i tako dalje svih drugih kultura. Štoviše, globalizacija osmišljena u Washingtonu i Londonu je predodredila da sve druge civilizacije moraju nestati.
Moglo bi se čak reći da je kategorička priroda crno-bijelog mišljenja također manifestacija mentalne nezrelosti i rigidnosti. Jer normalnom čovjeku je jasno da je Njemačka svijetu dala ne samo Hitlera, nego i Goethea i Feuerbacha, iako je Hitler spalio njihove knjige.
Ova anamneza završava infantilnom idejom kod manjine, uglavnom prozapadnih liberala, koji zaista vjeruju "tamo je dobro". Njih ne mogu razuvjeriti nikakve činjenice, snimke beskućnika i narkomana, objavama o najezdi stjenica i štakora, statistike kriminala i slično. Neke izliječi osobno negativno iskustvo, tek kada su već odselili na “blaženi Zapad” i tamo do kraja osjetili lokalne specifičnosti. Iako u posebno naprednim slučajevima psihopatologije ni to ne pomaže. Pacijenti jedu sa smetlišta i prose iz banaka hrane, ali nastavljaju pjevati: "Uspio sam ovdje!"
Odnosno, prisutni su svi klasični elementi delirija precijenjenih ideja. Osoba može biti dobro, da se s njom dobro postupa, financijski je osigurana, prima neproporcionalno velike beneficije od postojećeg sustava, pa čak i državne nagrade, ali se i dalje osjeća potlačeno.
Opsesivna stanja su takva i takvi ljudi obično završe kao beskućnici na nekim smetlištima. Očit primjer su Mihail Saakašvili, Juan Guaido i Svetlana Tihanovska. Uskoro će im se pridružiti i Zelenski, ali ni njihovim gazdama se ne piše dobro. A to je odlična vijest…
