Krešimir Mišak medijska je atrakcija i zato je meta samih medija. Tako  i sbperiskopa, tim prije, jer dolazi na Marsonikon kao glavni gost. Umalo ga nisam ulovio. Ne predvidjevši njegove obveze poslao smo mu pitanja s neuviđavno kratkim rokom za odgovore. Iako zauzet („...do utorka moram napisati dva teksta za dvoje novine, ne manja od deset kartica, to mi je prioritet, a još imam montažu i studijsko snimanje u ponedjeljak i moram reć da fizički ne vidim kako ću uopće to stići napisati, osim ako ne želiš odgovore u dva reda...“) našao je vremena i za ovaj portal, jer ja sam odgovorio da želim odgovore "u dva reda".


Krešimir Mišak rođen je u Zagrebu 1972. Osim što je pjevač, gitarist i skladatelj u grupi Hakuna Matata (https://www.facebook.com/pages/Hakuna-Matata-band/179400192250497) i pisac znanstvene fantastike, poznat je kao voditelj emisije Na rubu znanosti koja se emitira na HRT-u već 13 sezona, zadnje dvije godine na Trećem programu. Autor je sedam knjiga, od čega je jedna zbirka sf-priča, tri se bave parapsihologijom, NLO-ima, Putovanjem kroz vrijeme, jedna je knjiga intervjua iz emisije („Sretan vam kraj svijeta…kakvog ste poznavali“), a preostale dvije bave se analizom okrupnjavanja moći na svijetu u smjeru stvaranja svjetske totalitarne države i društvenim inženjeringom koji je jedna od glavnih poluga u tom mehanizmu („Sve piše u novinama, a ponešto i ne“ te „Dečki, odjebite u skokovima“).

Ako se ne varam u Brod, na Marsonikon, dolaziš po drugi put. Siguran sam da je tvoj status autora kultne televizijske serije emisija „Na rubu znanosti“ pokazna karta za ulogu glavnog gosta. U sebi ujedinjuješ znalca medija i medijskog, kompetentnog pisca knjiga, čovjeka čiji su obzori širi od klasičnih pogleda znanstvenika i vrlo komunikativnu osobu koja se rado odaziva na slične skupove fanova znanstvene fantastike, bez isticanja svojih „zvjezdanih“ atributa. Ipak, kako bi ti objasnio interes organizatora i posjetitelja Marsonikona da na konvenciji budeeš glavni gost? Čime tvoje ime privlači publiku?

Hm, to su dva pitanja, vjerojatno s različitim odgovorima. Što se tiče interesa organizatora, vjerujem da to velikim dijelom potiče od Ratka Martinovića, jednog od organizatora, koji je još i prije nego što smo se upoznali, sprijateljili a i surađivali, bio revni gledatelj emisije i kasnije autor na slične teme kojima se emisija bavi. Što se tiče interesa posjetitelja…pa mislim da su oni zbog već navedenog jednostavno osuđeni na mene. No, vjerujem da je jedna od važnih faktora to što mnogi ljudi danas već uviđaju da svijet baš nije posložen onako kako ih se učilo. I to je doista tako, kao i svako društvo, tako i naše današnje ima brojne umjetno postavljene granice između tzv. 'stvarnog' i tzv. 'nestvarnog'. Može se reći da u ovom tzv. 'nestvarnom dijelu' leže odgovori na mnoge situacije oko nas. A naravno, emisija Na rubu znanosti, koja se bavi graničnim područjima ljudskog znanja te teme stalno dotiče.

Jasno je da si u kontaktu s dečkima koji se brinu da Marsonikon bude pripremljen i održan na visokoj organizacijskoj razini, pa bih te molio da ih ocijeniš. Što je Marsonikon danas? Koje oni napore još trebaju učiniti da Marsonikon postane okupljalište ljubitelja znanfana iz cijele regije?

E to ti ne bih znao reći. U pravilu rijetko razmišljam o poslovima drugih ljudi koji me se direktno ne tiču, jer tako štedim energiju,a osim toga svatko od nas ima neku ulogu na ovom svijetu, a tih uloga ima toliko da ih ne može čovjek sve pohvatati. Pa onda jednostavno dopuštam da nam se linije sudbine ili života ponekad dodiruju ili sijeku. Marsonikom svakako jest u zadnjih par godina postao poznato ime, ali kako privući fanove iz cijele regije, e to fakat ne znam.

Tvoje predavanje nazvao ste: 'Kataklizma, Mjesec i ciklični tok povijesti'. Možete li ukratko objasniti o čemu se radi, a da ne otkriješ eventualne ekskluzivne teze?

Mogao bih, ali predugo bi trajalo jer cijela ta priča zahtijeva spajanje puno različitih knjiga, autora i činjenica. Ukratko, možda bih mogao reći da je krug presecije, koji je u vezi s kretanjem sunčevog sustava korz svemir kao cjeline, nekad aljudima zorno pokazivao ciklički tok uspona i padova kako civilizacija tako i ljudske svijesti iz kojeg one potiču. Zanimljivo je spojiti tu priču s drugim događajima iz naše prošlosti koji nemaju legitimitet, popz kataklizme, a također i još fantatsičnijim mada egzaktnim podacima da Mjesec nije prirodno tijelo. Nešto u tom smislu.

Kako, nastavno naslovu u kome je istaknut cikličan tok povijesi, predviđaš budućnost Zemlje i ljudskog roda? Smatraš li da nas čekaju antiutopijski scenariji?

Pream dinamici cikličnog kruga povijesti, sad smo u uzlaznoj putanji – već bar 400 godina, a tose neće zaustaviti niti narednih nekoliko tisuća godina. No, kako će se na mikrorazini stvari točno odvijati, to stvarno ne znam

Svi smo se mi zakačili za sf u formativnom razdoblju svog života, u vrijeme kad je podatnost utjecajima velika. Možete li se prisjetiti koja knjiga, koji autor, koji film vas je osvojio, poslije čega nije bilo povratka?

Mogu. Prva stepenica je u tadašnjem Siriusu bila rubrika 'mini yu sirius' u kojem su bile priče domaćih autora koje su bile vrlo kratke, možda tek jednu stranicu. Za moj tadašnji uzrast, deset godina sam imao, to je bio prkladan format i bili su mi zanimljivi obrati na kraju. Tako sam s vremenom počeo čitati sve duže priče i tako je krenulo. A prvi film koji sam u životu pogledao generalno, kad sam 5 ili 6 godina, bio je „Biće iz Crne lagune“. To me se isto dojmilo.

Što trenutno čitaš i gledaš? Mislim općenito na književnost i film, a posebno na SF žanr?

Praktički ništa, Jednostavno se u zadnje vrijeme više bavim življenjem nego čitanjem, pa čitam samo ono što mi je nužno za emisiju ili razne tekstove.

Ispod intervjua s Ivanom Lutzom, organizatorom Marsonikona i piscem SF-a (!), jedan od komentatora pozvao ga je na izjašnjavanje o izvanzemaljcima. On mu/nam je odgovorio: „Volio bih da dođu, zaista bih volio, ali fizika dubokog svemira, pa malo relativnosti, pa crvotočine koje nisu dokazane, itd.. . sve to nekako priječi bilo kakve suvile teorije o takvim stvarima. Zašto su sva “viđenja” takvih stvari mutna, treskava, loše snimljena… pa zato što ih nema.
E sad, NLO- i postoje, ali ne dolaze iz dalekog svemira.“
Pisac SF-a je skeptičan. Što ti kažete? Na temelju čak nekih osobnih iskustava i tvrdnji svih onih silnih autoriteta s kojima ste razgovarali u „Na rubu znanosti“?

Treba razlikovati činjenice i predodžbe. Sigurno je na zemaljskim nebom lete letjelice neobičnih performansi, takođe je sigurno da se često pojavljuju fenomeni koji nisu samo letjelice, ali ne možemo znati o kome je riječ. To jednako mogu biti izvanzemljani, unutarzemljani ili međudimenzionalci, što se mene tiče. Također je evidentno da mnoga iskustva otmica imaju jake elemente šamanističkih sustava, što pridonosi još većem kaosu. Mislim da bi se više trebalo razmišljati o samoj prirodi stvarnosti, prostora i vremena, jer se može dogoditi da se ova ideja o tome da se netko na nekoj dalekoj planeti ukrca u svemirski brod i onda iskrca kod nas može ispostaviti kao preprimitivna. Ona je uostalom tek odraz naših današnjih predožbi o svemiru.

Planovi? Na televiziji? U vezi pisanja knjiga? Turneja?

Ah, nemam nikakvih posebnih planova. U zadnje vrijeme se u potpunosti oslanjam na fiktivni entitet koji sam nazvao kozmičkom tajnicom, a koja mi dosta precizno slaže okolnosti koje određuju što i kada trebam napraviti, pa sam se prestao zamarati planiranjem

Mišak