Mnogi ne znaju dokučiti izvorište svih onih lakrdijaških i paranoičnih izjava sa splitske rive gdje 15 tisuća ljudi maše hrvatskim zastavama i viče protiv Istanbulske konvencije.
Citiram neke, a tonalitet cijelog skupa je bio isti: Ne želim da pedofili podučavaju pedofiliju u školi. Protiv sam jer ne želim da u vrtiću jedan dan budu sve djevojčice, a drugi dan svi dječaci. S Istanbulskom konvencijom postat ćemo robovi žena, one će biti iznad države, iznad svega. Ne podržavam jer sam protiv homoseksualnosti, pedofilije i lezbijki. Uloga žene je da bude majka i supruga svome mužu. Demokracija je engleska floskula koja ne znači ništa. Ne želim da mi unuk ode u vrtić kao muško, a vrati se kao žensko!
Možemo svi mi ostali reći da je to bezumlje, da tako mogu misliti samo neobaviještene i zaluđene glave. I zatim se aritmetički utješiti jer je histeriji protiv konvencije o zaštiti žena i djece od nasilja podlegla manjina hrvatskog društva, pri čemu i većina deklariranih katolika posramljeno okreću glavu od tog pokreta koji se na njih paušalno poziva.
Tako se može ekspresno derogirati problem. Kazati: Ovo su gluposti, ovako mogu govoriti samo tupani i oni kojima su drugi ciljevi na pameti, mi imamo većinu i bit će po našem. Ali to je vrlo kratkovidno gledanje na stvari.
Jer ovi prosvjedi pokazuju kako je ozbiljno podbacilo ovo društvo kad određeni dio našeg nacionalnog agregata vjeruje u stvari koje nemaju nikakvog doticaja s činjenicama i zdravim razumom. A sigurna sam da većina njih doista vjeruje u to što govori i da je njihova pobuna utoliko iskrena.
Zato treba dobro promisliti prije nego što ih olako proglasimo nevažnim primitivcima i talibanima, iako materijal ove pobune u osnovi jest takav. Dobro moraju pogledati same sebe institucije hrvatske države, nominalno moderne članice EU-a. Zatim sjedišta obrazovanja, kulture i znanosti. A u ovom trenutku prvo HDZ, jer se ponajprije njihovo birački tijelo okupljalo u Zagrebu i Splitu, a na isti bi se način okupljalo i drugdje da ih se pozvalo.
Jer, ti koji ovih tjedana vrište protiv Konvencije, dali su se navući na manipulacije zato što se panično boje novog svijeta koji više ne razumiju. Stvar je jednostavna koliko i tragična. Velik dio puka osjeća da drži komandu nad svojim životom samo unutar starih obrazaca, njih brane kao svoje posljednje sigurno utočište i to je taj njihov sakrosantni »identitet«.
Pa kako i ne bi bilo tako? U kompletnoj hrvatskoj provinciji nama biblioteka, kina, čitalačkog kluba, kazališne predstave, tečajeva klavira, programa za djecu. Do tamo ne stižu predavanja, ni okrugli stolovi. Stranačke elite ne spuštaju se do izborne baze i prepuštaju je njezinim samoniklim percepcijama. Ljudi nemaju novaca za putovanja gdje bi mogli čuti i saznati nešto drugo osim onoga što im je poznato i u što su tako željezno sigurni. Za njih je jedini društveni događaj misa nedjeljom. A baš ovo obrazovanje proizvelo je učiteljice i odgojiteljice koje su u Splitu izlazile za govornicu sa stavovima koji se daju pripisati samo nepismenima.
Prema tome, nemojmo se čuditi. Narod se u duhu vremena educira na stotine načina, naš je zapušten, od svih građanskih sustava zaboravljen i još siromašan. Ovo je njegov krik i njegova osveta.
novilist
Citiram neke, a tonalitet cijelog skupa je bio isti: Ne želim da pedofili podučavaju pedofiliju u školi. Protiv sam jer ne želim da u vrtiću jedan dan budu sve djevojčice, a drugi dan svi dječaci. S Istanbulskom konvencijom postat ćemo robovi žena, one će biti iznad države, iznad svega. Ne podržavam jer sam protiv homoseksualnosti, pedofilije i lezbijki. Uloga žene je da bude majka i supruga svome mužu. Demokracija je engleska floskula koja ne znači ništa. Ne želim da mi unuk ode u vrtić kao muško, a vrati se kao žensko!
Možemo svi mi ostali reći da je to bezumlje, da tako mogu misliti samo neobaviještene i zaluđene glave. I zatim se aritmetički utješiti jer je histeriji protiv konvencije o zaštiti žena i djece od nasilja podlegla manjina hrvatskog društva, pri čemu i većina deklariranih katolika posramljeno okreću glavu od tog pokreta koji se na njih paušalno poziva.
Tako se može ekspresno derogirati problem. Kazati: Ovo su gluposti, ovako mogu govoriti samo tupani i oni kojima su drugi ciljevi na pameti, mi imamo većinu i bit će po našem. Ali to je vrlo kratkovidno gledanje na stvari.
Jer ovi prosvjedi pokazuju kako je ozbiljno podbacilo ovo društvo kad određeni dio našeg nacionalnog agregata vjeruje u stvari koje nemaju nikakvog doticaja s činjenicama i zdravim razumom. A sigurna sam da većina njih doista vjeruje u to što govori i da je njihova pobuna utoliko iskrena.
Zato treba dobro promisliti prije nego što ih olako proglasimo nevažnim primitivcima i talibanima, iako materijal ove pobune u osnovi jest takav. Dobro moraju pogledati same sebe institucije hrvatske države, nominalno moderne članice EU-a. Zatim sjedišta obrazovanja, kulture i znanosti. A u ovom trenutku prvo HDZ, jer se ponajprije njihovo birački tijelo okupljalo u Zagrebu i Splitu, a na isti bi se način okupljalo i drugdje da ih se pozvalo.
Jer, ti koji ovih tjedana vrište protiv Konvencije, dali su se navući na manipulacije zato što se panično boje novog svijeta koji više ne razumiju. Stvar je jednostavna koliko i tragična. Velik dio puka osjeća da drži komandu nad svojim životom samo unutar starih obrazaca, njih brane kao svoje posljednje sigurno utočište i to je taj njihov sakrosantni »identitet«.
Pa kako i ne bi bilo tako? U kompletnoj hrvatskoj provinciji nama biblioteka, kina, čitalačkog kluba, kazališne predstave, tečajeva klavira, programa za djecu. Do tamo ne stižu predavanja, ni okrugli stolovi. Stranačke elite ne spuštaju se do izborne baze i prepuštaju je njezinim samoniklim percepcijama. Ljudi nemaju novaca za putovanja gdje bi mogli čuti i saznati nešto drugo osim onoga što im je poznato i u što su tako željezno sigurni. Za njih je jedini društveni događaj misa nedjeljom. A baš ovo obrazovanje proizvelo je učiteljice i odgojiteljice koje su u Splitu izlazile za govornicu sa stavovima koji se daju pripisati samo nepismenima.
Prema tome, nemojmo se čuditi. Narod se u duhu vremena educira na stotine načina, naš je zapušten, od svih građanskih sustava zaboravljen i još siromašan. Ovo je njegov krik i njegova osveta.
novilist
