Nijedna najava raspada eurozone do sada se nije obistinila. Gazeći preko svojih predizbornih obećanja, vlade država eurozone su uvijek popuštale pred zahtjevima Trojke, a ECB je u najkritičnijim trenucima smirivala tržišta.
Ovaj proces je održao euro, ali i učvrstio pogubnu politiku štednje. I nemojmo se zavaravati: nekoliko kvartala skromnog rasta u zaduženim državama nije kompenziralo porazne posljedice petogodišnje masovne nezaposlenosti.Politički gubitnici ovog procesa su stranke lijevog centra. Prihvaćanje strogih programa štednje i odricanje od svega za što se zalažu, njima je nanijelo daleko veću štetu nego strankama desnog centra.Trojka je računala na to da će nova grčka vlada učiniti isto što i njeni prethodnici. Ili će Cipras izazvati raspad svoje koalicije i ući u novu sa strankama desnog centra, ili će Sirizina vlada pasti. Naravno, to se još uvijek može dogoditi.
Ali izgleda da Cipras još uvijek nije spreman na političko samoubistvo. Suočen sa Trojkinim ultimatumom, raspisao je referendum na kojem će se grčki građani izjasniti o politici štednje. Odluka o referendumu izazvala je brojne komentare o neodgovornosti grčke vlade i samog Ciprasa. Ali on je učinio pravu stvar, iz dva razloga.
Prvo, ako pobijedi na referendumu, grčka vlada će ojačati svoj demokratski legitimitet, koji je još uvijek važan u Europi. (Ako više nije, neka nas obavijeste o tome.)
Drugo, do sada je Siriza bila u neugodnoj političkoj situaciji, jer su njeni birači bili nezadovoljni sve većim zahtjevima vjerovnika i programima štednje, a istovremeno nespremni da napuste eurozonu. To su sve teže pomirljivi zahtjevi. Na referendumu će glasači reći koji od ovih zahtjeva im je važniji i dati mandat Ciprasu da učini sve što mora da učini, ako Trojka ne popusti.
Po mom mišljenju, vlade država vjerovnika i institucije su napravile ogromnu grešku time što su dozvolile da do svega ovoga dođe. A pošto je do svega toga već došlo, ne mogu kriviti Ciprasa zbog toga što se okreće svojim biračima, a ne njima.
Ali izgleda da Cipras još uvijek nije spreman na političko samoubistvo. Suočen sa Trojkinim ultimatumom, raspisao je referendum na kojem će se grčki građani izjasniti o politici štednje. Odluka o referendumu izazvala je brojne komentare o neodgovornosti grčke vlade i samog Ciprasa. Ali on je učinio pravu stvar, iz dva razloga.
Prvo, ako pobijedi na referendumu, grčka vlada će ojačati svoj demokratski legitimitet, koji je još uvijek važan u Europi. (Ako više nije, neka nas obavijeste o tome.)
Drugo, do sada je Siriza bila u neugodnoj političkoj situaciji, jer su njeni birači bili nezadovoljni sve većim zahtjevima vjerovnika i programima štednje, a istovremeno nespremni da napuste eurozonu. To su sve teže pomirljivi zahtjevi. Na referendumu će glasači reći koji od ovih zahtjeva im je važniji i dati mandat Ciprasu da učini sve što mora da učini, ako Trojka ne popusti.
Po mom mišljenju, vlade država vjerovnika i institucije su napravile ogromnu grešku time što su dozvolile da do svega ovoga dođe. A pošto je do svega toga već došlo, ne mogu kriviti Ciprasa zbog toga što se okreće svojim biračima, a ne njima.
