Ono što se radilo za Kraljičina života, nastavlja se i nakon njezine smrti ovim pompoznim, globalnim žalovanjem koje će poslužiti za zbijanje redova i kretanje u nove ratne pohode
Na opip neugodan osjećaj u stražnjem dijelu tijela možda je uzrokovan dugotrajnim gledanjem televizije onog što se na svim kanalima prikazuje u neograničenim količinama. Za evoluciju zabrinuti zdravi razum postavlja si pitanje je li izdajnički atavistički repuljak počeo rasti zbog usidjelosti ili zato što se globus zaustavio zbog smrti jedne dugovječne, bogate bakice koju sada svi zovu svojom Kraljicom!? Nikoga više nije briga za rat u Ukrajini, ne spominje se više opasnost od nuklearne kataklizme, još manje nas interesira kako ćemo preživjeti ovu zimu bez plina. Za ubijanje planeta čovjekovom rukom, koje se nastavlja nesmanjenom brzinom, više nema mjesta niti u zadnjim minutama dnevnika.
Uostalom, i taj već odavno izvjesni smak svijeta mora pričekati dok oplakujemo ženu čiji je najveći životni problem bio u kojem će od svojih dvoraca prespavati! Da, pardon, i gdje će prošetati svoje pse i jahati svoje konje.
Monarhija kao prevara
Ispred Buckinghamske palače lokalni novinari šire globalnu tugu kao da im je otišao netko najmiliji i najdraži, a ne lik koji bi realno trebao živjeti još samo u bajkama ili Disneyevim filmovima. Nikoga nam nije bilo tako žao kao vlasnice krune koja se biološki nasljeđuje temeljem lažnog certifikata o nepostojećoj plavoj krvi po kojoj se Oni, monarsi, razlikuju od drugih ljudi! Naravno, kao i svako biće, i Elizabeta ima pravo na dostojanstven oproštaj i pogreb, a njezini bližnji na sućut i ucviljenost.
No upravo obitelj, u čijem će vlasništvu do sudnjeg dana ostati ta kruna, baš kao i basnoslovno bogatstvo koje nije stečeno radom i pameću generacija već je plod rodoslovnog stabla u čijem je korijenu jedno francusko kopile, William Osvajač, koji se na Otok iskrcao sa svojim banditima te mačem i ognjem samopostavio za kralja, potiče sav taj spektakl i medijsku spletku u čiju je mrežu uhvaćen cijeli svijet ovog 21. stoljeća. Umjesto privatnosti – pornografija smrti! Voajerske kamere još nisu zavirile samo u kovčeg s tijelom pokojnice čije putešestvije javnost pobožno prati kao svetačke mošti!
I sad ako Englezima i drugim Britancima, Kanađanima, Australcima i ostalim podanicima koji kleče pred tom Krunom i njezinim tronom možda i pristoji da žaluju za onom koja je ipak vratila kakav-takav sjaj ofucanoj poslijeratnoj kolonijalnoj sili, nadomjestivši joj nekadašnje imperije surogatom zvanim Commonwealth, što je Elizabeta II. nama ostalima da bismo je oplakivali kao najrođeniju? Ako je Kraljica Amerikancima draga kao vjerna saveznica u modernom porobljavanju i unosna tema holivudskih blockbustera, zašto, za Boga miloga, mi ovdje žalujemo i želimo o njoj sve znati? Zašto nam nije preče nešto otkriti o ovdašnjim monarsima koji su opljačkali milijardu iz Ine, tim istim koji nas već trideset godina na sve moguće načine cijede kao da smo im kmetovi pozivajući se na svoju plavu, nedodirljivu hadezeovsku krv?
Hoće li nas priče i bajke o dobroj Kraljici grijati i uspavljivati i ove zime dok u kaputima budemo sjedili pred svojim televizorima ne bismo li saznali koliko će nam poskupjeti struja?
Windsori i nacisti
Uostalom, Kraljicu smo već odavno upoznali, barem u filmskim, romansiranim izvedbama od kojih je glumačko utjelovljenje Helen Mirren možda i najdojmljivije. Netflixov serijal „The Crown“ slavnu je biografiju pokušao ispričati kroz unutrašnji sukob Elizabetinih osobnih emocija i osjećaja dužnosti prema carstvu u kojem istinskom monarhu ovo drugo mora biti na prvom mjestu. Vrhunska gluma i režija te kontroverze i tamna strane Kuće Windsor, prije svega oko pogibije princeze Diane i veza s nacistima, nisu ni na filmskom platnu nikad doveli u pitanje nezamjenjivost i Kraljičine zasluge za Ujedinjeno Kraljevstvo. Stoga ne čudi da je u njezinu počast odgođeno snimanje novih epizoda „Krune“ iako je tržište već progutalo stare, donoseći Netflixu nove rekorde gledanosti i ekstra profite. Ili se snimanje šeste sezone ipak nastavilo potajice, kako bi po običaju dobili i ovce i novce?
BBC propaganda
Malobrojni su oni koji zbog jedne očekivane smrti nisu pristali prestati misliti i koji su se javno upitali gdje je nestao zdrav razum, imamo li pravo barem na neutralnost spram jednog od milijun globalno zakazanih sprovoda, kad se već ne usudimo upitati nije li ovo pravi trenutak da s Elizabetom u ropotarnicu povijesti odu i ova monarhija i monarhizam kao takav. Jedan od hrabrijih i umnijih, Jonathan Cook u svom je Priopćenju za javnost sarkastično tvitnuo:
Hvala ostatku svijeta što ste zaustavili ono što ste radili – ratovali, gladovali, umirali – kako bismo se mogli usredotočiti na tugovanje za bogatom staricom. Očito je njezina smrt važnija od vaše patnje.
Čak i oni koje smo držali globalnim perjanicama profesionalnog novinarstva poput BBC-a ne prestaju ponavljati kako je Kraljica pomogla održati „društvenu stabilnost i osigurala kontinuitet vladavine“. Nagrađivani dopisnik BBC-a Clive Myrie dao je šlagvort toj medijskoj matrici žalovanja nazvavši britansku energetsku krizu uzrokovanu ratom u Ukrajini, koja je bacila milijune ljudi u ozbiljne financijske nevolje, „beznačajnom“ u usporedbi sa zabrinutošću oko kraljičinog zdravlja!
U ovom trenutku u javnosti nema mjesta za ambivalentnost ili ravnodušnost, za suzdržanost, za kritičko razmišljanje, a sasvim sigurno ne za republikanizam, iako gotovo trećina javnosti, uglavnom mladih, želi ukidanje monarhije. Britanski establišment očekuje da svaki muškarac, žena i dijete obave svoju dužnost spuštanjem glave. Britanija 21. stoljeća nikad se nije osjećala tako srednjovjekovno, piše Jonathan Cook u svom tekstu „Kraljica i njezino naslijeđe“.
(https://www.mintpressnews.com/author/jonathan-cook/)
Smetlište povijesti
No, zašto je za svih, pa i BBC, nedvojbeno da je Kraljica izvrsno obavljala svoju dužnost svih 70 godina na prijestolju? „Niti jedna institucija ne pomaže zamagliti zločine carstva i poduprijeti vladavinu klase i bjelačku nadmoć tako učinkovito kao britanska monarhija. Članovi kraljevske obitelji vrijedni su troška. Oni su učinkoviti alat za pokoravanje, kaže Chris Hedges koji smatra da monarsi pripadaju smetlištu povijesti:
Monarhija zamagljuje zločine imperija i obavija ih nostalgijom. Uzdiže bijelu nadmoć i rasnu hijerarhiju. Opravdava klasnu vladavinu. Ona podupire ekonomski i društveni sustav koji bezosjećajno odbacuje i često osuđuje na smrt one koji se smatraju nižim slojevima, od kojih su većina obojeni ljudi. Kraljičin suprug, princ Phillip, koji je umro 2021., bio je poznat po rasističkim i seksističkim izjavama, koje bi potom britanski tisak pristojno objasnio kao „gafove“.
Drugim riječima, mit o bezgrešnoj Kraljici kao faktoru društvene stabilnosti i mitologizacija nužnosti monarhizma za kontinuitet vladavine potrebni su onim novovjekim oligarsima koji svoju neokolonijalnu okupaciju svijeta temelje na ekonomskoj nadmoći i oružanoj sili u većinskom vlasništvu anglosaksonskog zapada i njegovih vazala. Ono što se radilo za Elizabetina života, u epohi koju je obilježila za gotovo stoljeće života i 70 godina vlasti, nastavlja se i nakon njezine smrti ovim globalnim, pompoznim žalovanjem koje će poslužiti za zbijanje redova i kretanje u nove ratne pohode.
Bez nogometa
Moderno doba je ratničko doba, hvalimo se da živimo u znanstveno najrazvijenijem i najprosvećenijem vremenu, a istodobno svjedočimo dosad neviđenom razaranju i krvoproliću. „Rat je povijesno novi fenomen koje se razvija jačanjem društvenih organizacija i ideologija i koji ih istodobno potiče“, kaže sociolog Siniša Malešević. Za one koji kontroliraju sve vladine i nevladine organizacije, koji proizvode svoje političare u medijskim inkubatorima i plaćeničkim think thankovima, za one koji gospodare internetom i kapilarno kontroliraju svaku međusobnu komunikaciju ljudi, što je razotkrio Edward Snowden, toj organiziranoj sili malobrojnih koji posjeduju novac i oružje, nedostaje samo ideologija kako bi ostvarili svoje ciljeve.
A za ideologizaciju masa monarhija je idealna hijerarhija! Neupitna je volja voljene Kraljice čija smrt paralizira svaku pobunu, svaki štrajk, svaki neposluh, svako pitanje zašto, koja odgađa čak i ono što je u postojbini nogometa nemoguće i za Božić – utakmice. Takva poslušnost, takva odanost, takva neupitnost ne da se ničim kupiti i zato ribari ljudskih duša i gospodari svijeta izdašno financiraju kraljevsku obitelj i opstanak monarhije. Ništa im nije skupo, jer bez kumulativne birokratizacije prisile i centrifugalne ideologizacije permanentni rat kao najunosniji business našeg doba ne bi ni bio moguć.
(https://scheerpost.com/2022/09/12/chris-hedges-monarchs-belong-in-the-dustbin-of-history/)
U službi Njezinog Veličanstva
Imala je stanoviti politički utjecaj u sedam desetljeća igara na tronu Elizabeta II. ali nije ona divljački ugušila pokret za neovisnost Kenije Mau Mau od 1952. do 1960. godine otjeravši 1,5 milijuna Kenijaca u koncentracijske logore, nije ih ona ubijala, mučila, kastrirala kliještima i silovala. Nije Kraljica poslala trupe u Egipat tijekom Sueske krize 1956. godine, nije ona bila ta koja je zapovjedila invaziju na tisuće kilometara udaljene Falklande odnosno Malvinske otoke kraj Argentine u kojoj je s obje strane besmisleno, za kopno u vlasništvu ptica i ovaca, poginulo gotovo tisuću ljudi. Nije ona naredila da se puca na prosvjednike u Sjevernoj Irskoj na Krvavu nedjelju 1972. godine kada je ubijeno 14 civila, nije ona ta koja je zatvorila nerentabilne rudnike ugljena 1984. godine, niti je dovela zemlju u Europsku uniju 1973. a još manje pokrenula Brexit 2016. Nije ona izmislila biološko i oružje za masovno uništenje te poslala elitne postrojbe u Irak da sruše Saddama Husseina, prihvativši cijenu od milijun mrtvih i nekoliko milijuna protjeranih Iračana za tu prijesnu laž.
Nije kraljica Elizabeta II. bila ta koja je osobno o svemu tome odlučivala ili vlastoručno sve to provodila u djelo. Ona je samo pružila kraljevsko pokriće za te i takve zločine koje su u službi Njezinog Veličanstva, dakle u njezino ime, počinili svi njezini podanici, od plebsa pa do premijera i ministara kojima je uslužno servirala vjerodajnice vlasti. U ovih sedam desetljeća, koje sada nazivamo njezinom erom, sve to se odvijalo pod njezinom krunom, sve to se događalo u njezinoj prisutnosti, uz njezin blagoslov i prešutno odobravanje. I zato sada na BBC-u propagandisti te i takve politike nepogrešivo točno tvrde kako je Kraljica „izvrsno obavljala svoju dužnost“ jer je pomogla održati „društvenu stabilnost i osigurala kontinuitet vladavine“.
Sirevi Bond i Drake
Za sve što je uradila kraljevski je nagrađena od establišmenta kojem i sama pripada dvorcima i imanjima, krezovskim bogatstvom i luksuzom, u kojem je i izdahnula na jednom od svojih privatnih posjeda, u dvorcu Balmoral koji se prostire na 20 hektara škotskog teritorija. Svi oni koji su se stavili u službu Njezinog Veličanstva bivali su nagrađeni titulom Sir, njih 2.600 otprilike svake godine postajali su mlada krv monarhije, pa tako i onaj Škot koji se uživio u filmsku ulogu njezinog čuvara, tajni agent 007, Bond, James Bond, to jest Sir Sean Connery.
Možda je to tituliranje bilo na tragu njezine prethodnice i imenjakinje, kraljice Elizabete Prve koja je u svojoj elizabetanskoj eri vitezom proglasila Francisa Drakea, ozloglašenog pirata i trgovca robljem, koji je, dakako, kao i 007, samo u stvarnom životu, također bio u službi Njezinog Veličanstva.
Pravda za Assangea
Daleko od raskošnog Balmorala, u svojoj ćeliji od nekoliko kvadrata u Belmarshu nedaleko Londona, u tom strogo čuvanom Zatvoru Njezinog Veličanstva u kojem su zatočeni najteži zločinci, pogotovo oni za koje se smatra da su teroristi i opasnost za nacionalnu sigurnost, svoje polagano umiranje u teškom psihičkom i fizičkom stanju, nastavlja Julian Assange. Jedina krivica tog najvećeg novinara i urednika novog doba koji čeka izručenje Sjedinjenim Američkim Državama, u kojima mu prijeti 175 godina zatvora po Zakonu o špijunaži iz Prvog svjetskog rata, iako nije državljanin SAD, niti je WikiLeaks tamo registrirana, je taj što je javno objavio istinu o zločinima i ubojstvima nad civilima, uključujući i novinare, koje su u Iraku počinile trupe koje je tamo poslao taj isti establišment pod pokroviteljstvom Njezinog Veličanstva.
Zato, prije nego li pustite suzu i položite cvijeće za Elizabetu II., razmislite o tome. Baš kao i o činjenici da vam je, dok uporno sjedite pred televizorom u desetodnevnom žalovanju za jednom i jedinom Kraljicom, ponovno počeo rasti rep! Ne brinite se, trebat će vam, jer ako smo se preko noći uspjeli iz 21. stoljeća vratiti u srednji vijek, bez njega nam neće biti moguće kretanje kada se uskoro ponovno popnemo na prvu granu evolucijskog stabla.
Ili ipak da krunu stavimo u urnu?
