Andrej Plenković, premijer Republike Hrvatske, Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
“Glasao ja ili ne glasao, opet će biti izabrani isti muljatori koje ne želim vidjeti ni nacrtane i nastaviti krojiti nam crne dane”, karakterističan je diskurs sve brojnije vojske izbornih apstinenata. Ljudi, koji su temeljito razočarani time da se iz izbornog kruga u izborni krug svaki put gro istih neposobnih, lijenih, koristoljubivih i polit-ideološki promiskuitetnih likova štafetno vrti na istim iznimno unosnim rukovodnim pozicijama na vlasti: od državnog sljemena i monopolnih poduzeća za uhljebljivanje političkih restlova, kojekakvih agencija, ureda i ravnateljstava do mjesnog odbora u provinciji negdje bogu iza nogu. Na CRO izborima dugo je vrijedilo ono Sjaši, Kurta, da uzjaše Murta, jer se tzv. lijevoliberalni za dva proplamsaja protuhadezeovske izborne svijesti (2000–2003. te 2012–2015) nisu baš proslavili uspješnijim vladanjem od prethodnih HDZ-ovih tzv. plavo-crnih desničarskih koalicija. SDP-ov premijer Ivica Račan jest izvukao RH iz međunarodne izolacije HDZ Tuđmanovog režima i od 2003. godine bio omogućio HDZ-ovom lideru Ivi Sanaderu “zvjezdani let” u međunarodnoj zajednici, ali ne puno više od toga.
SDP-ov je premijer Zoran Milanović, pak, zatekavši denver plavu ZNA SE opciju na povijesnom dnu, koncem 2011. godine pregazio HDZ kao plitak potok, ali je u sljedeće četiri godine mandata – uključujući i SDP-ov uspjeh osvajanjem predsjedničke vlasti za Ivu Josipovića – prokockao većinsko povjerenje biračkog tijela. I glatko izgubio pet izbora
zaredom: lokalne, regionalne, parlamentarne, europarlamentane i predsjedničke. Politika s konja na magarca, no ipak bolja od radikalno tzv. desničarske s magarca na tovara, s magareta na sivca ili čak s ovoga na – kozu. Po strani sada to da u međuvremenu tu i tamo neki politikantski metuzalem prirodnom logikom potone u mirovinski zapećak – svaka čast časnom stogodišnjaku Joži Manoliću, a visoko podignuta obrva Vladi Šeksu (81) kodnog imena Sova – međutim bljutavo izborno zaposjedanje svaki put istih stranačkih tzv. ljudi nahvao (dum Marin) istih upravljačkih kormila onu je o Kurti i Murti prepravilo u novu izbornu praksu: Kurta i Kurta. Murta više nije u igri, jer je više no očito da nije kadar uzjahati. Pa Kurta ne treba sjahati.
Na lijevoj nozi
Nakon višemjesečnog političkog šaketanja oporbe i vladajućeg HDZ-a u tzv. Visokom domu i po medijima – u što se žestoko uključio i predsjednik RH Zoran Milanović – jer da HDZ-ov premijer Andrej Plenković namjerno vuče za nos oporbu i cjelokupnu javnost krijući nadnevak raspuštanja Hrvatskog sabora i sazivanja parlamentarnih izbora budući da “kalkulira s nekim za sebe utjecajnim mjestom u Uniji, NATO-u… ”, Plenković je iznenada prekinuo neizvjesnost. Nakon sjednice šireg Predsjedništva HDZ-a objavio je novinarima: “Parlamentarni će se izbori u Hrvatskoj održati prije europarlamentarnih (6–9. lipnja 2024, op. a.), a izvještajni će sabor HDZ-a biti 17. ožujka”.
Je li politička oporba zatečena na lijevoj nozi? Dio svakako jest, iako sve protuhadezeovske stranke već neko vrijeme glasno poručuju kako su spremne za izbore u svakom trenutku te ih žele što prije. Ništa ih HDZ-ovo, navodno, ne može iznenaditi, ali to jamačno nije istina, jer i tzv. lijevo i tzv. desno od HDZ-ova tzv. desnog centra nema jedinstva. Spremnosti za izbore. Vrije. Predizborne se koalicije dogovaraju, pa poriču. Spominju se tzv. točkaste koalicije u pojedinim lokalnim samoupravama, pa se i one poriču. Izborni stoželi nisu formirani niti sastavljene kandidacijske liste na jednoj od protuhadezeovskih strana, pa Plenković zadovoljno trlja ruke. Na tzv. lijevoliberalnoj strani ne znaju bi li najprije piškili ili kakili, baš kao niti u suprotnom polit-ideološkom taboru. Te dvije vreće rogova – gdje egoizmi pojedinaca, samoproglašenih lidera, paraju i oči i uši dobronamjernih birača te ih tjeraju od glasačkih kutija u apstinenciju – nisu HDZ-u nikakva ozbiljna prijetnja. ZNA SE opcija ima već godinama armiranu infrastrukturu, novca preko glave i discipliniranu armiju birača, kojima je izlazak na izbore egzistencijalno pitanje, pa…
Za političku oporbu, razjedinjenu i unutar istih polit-ideoloških programa, sic transit – npr. SDP i Socijaldemokrati, odnosno platforma Možemo! na tzv. ljevici ili Domovinski pokret i Most na tzv. desnici – izbori znače, je li, rješavanje kvadrature kruga. Ujedinjenje cjelokupne oporbe jedina je izgledna mogućnost za srušiti HDZ s vlasti i dugoročno ga – ako se prije ne raspadne, jer kameleoni su kameleoni, a vlast je slast – držati izvan svakog utjecaja na tzv. zdravlje demokratskog društva i uistinu pravne države. Budući da tzv. lijevi ne žele zajedno ni s političkom si braćom i sestrama, baš kao ni tzv. desni izvan desnog centra, kamoli zajedno, HDZ-u je zajamčen još jedan mandat na vlasti. Osim vjerojatno onoga u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku, gdje Zoran Milanović po svoj prilici neće imati ozbiljnog protukandidata za drugi mandat? Ima kredite u oba protuhadezeovska tabora.
Pa budući da je HDZ objavio start parlamenrarnih izbora i da je za njih manje-više spreman, predstojeća još kozmetika i fino podešavanje svih neophodnih pojedinosti nisu ključni, premijer je Plenković mogao javiti iz svoje stranačko-političke zone komfora kako će nacionalno općinstvo “usrećiti” time da Kurtu neće na državnom konju zamijeniti Murta, nego će još četiri godine jahati isti, već poznati – Kurta. HDZ je izbornu objavu podboltao podatkom o tomu da će nositelj stranačke kandidacijske liste u prvoj izbornoj jedinici biti Andrej Plenković, u drugoj Gordan Jandroković, u trećoj Anđelko Stričak, u četvrtoj Ivan Anušić, u petoj Marin Piletić, u šestoj Davor Božinović, u sedmoj Tomo Medved, u osmoj Oleg Butković, u devetoj Ivan Malenica, u desetoj Branko Bačić te u jedanaestoj (za hrvatsku dijasporu) Zvonko Milas, sada tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH.
“Nezamjenjivi aduti”
Sve odreda ministri i jedan župan (varaždinski), koji će svi odreda proći na izbornom ispitu, jer su na prolaznim mjestima, preferencijalni glasovi nisu važni. Komu milo, komu krivo. Općinstvo će ih opet gledati kako vedre i oblače na manje-više istim pozicijama i jednako im spominjati bližu rodbinu, gnjevni zbog praznosadržajnoig larpurlartizma. U najmanju ruku, gledat će ih kao saborske zastupnike, je li, na državnim boli glava apanažama. Uz njih će na sceni biti i politički predstavnik hrvatskih Srba Milorad Pupovac i svi manjinski, a opet isti i “nezamjenjivi aduti” HDZ-ove saborske tzv. stabilne većine. Sic transit. Kurta i opet Kurta, jer za Murtu u ovakvim podjelama izbornog plijena zasad nema mjesta.
Ali Murta se ne da, iako svjestan da mu nema mjesta tu gdje je dvaput znao biti ili, pak, sasvim nesvjestan prostora i vremena što mu nikako ne idu na ruku. “Izbori idu, ovdje je deset stranaka ljevice i centra koje razumiju u kakvom smo trenutku i kamo nas HDZ gura, znamo da Hrvatska može bolje”, kazao je novinarima šef SDP-a Peđa Grbin u povodu osnivanja Koalicije za bolju Hrvatsku. “Dosta je HDZ-a, dogovorili smo se da ćemo na izborima nastupiti zajedno. Pred nama je još dogovora i pregovora, ali ključno je kako zajedno krećemo mijenjati Hrvatsku.” Na taj su koalicijski sastanak došli u SDP-ove prostorije na Iblerovom trgu u Zagrebu Davor Nađi (Fokus), Dalibor Paus (IDS), Darijo Vasilić (PGS), Radimir Čačić (Reformisti), Ivica Puljak (Centar), Denis Geto (Radnička fronta), Darija Orešković (Stranka s imenom i prezimenom), Anka Mrak-Taritaš (Glas) i Krešo Beljak (HSS). “Naš je zajednički cilj”, potvrdio je Puljak, “smijeniti HDZ i napokon uvesti red u zemlji. Svoje međusobne nesuglasice ostavili smo po strani.” Orešković drži da se mora uvesti jednaka pravila za sve u zemlji i zato će novoosnovana koalicija raspraviti što su temelji države i kako čim prije ispraviti sadašnje loše stanje.
Grbin je pojasnio i to da je on SDP-ov kandidat za predsjednika vlade, a “ovo su kolege s kojima idemo po izbornu pobjedu”, ali nije sporno da će premijera dati “politička opcija koja bude najjača na izborima”. Vjerojatno opet SDP, jer je su ostali u Koaliciji za bolju Hrvatsku marginalni patuljci. Nema tu ni ni Socijaldemokrata, SDP-ovih disidenata, koji Peđu Grbina ne mogu vidjeti ni nacrtanog, a nema ni platforme Možemo!, koja se već istaknula svoju “buduću premijerku” – Sandru Benčić, pa… Koalicija će se porazmjestiti po izbornim listama tako da će općinstvo – kao svaki put do sada s nečijim pojasom za spašavanje (sada SDP-ovim) – opet gledati i slušati kako iz saborskih klupa pametuju Krešo Beljak, Anka Mrak- Taritaš, Dalija Orešković… Jednako opet isti alfa-mužjaci i ženke Možemo! i Socijaldemokrata s tzv. lijevog spektra, odnosno HDZ-a te opet istih laprdavih u leru svakomloncupoklopaca iz Domovinskog pokreta, Mosta, Hrvatskih suverenista i nekih slobodnih strijelaca tzv. nezavisnih (sic transit) i opcija ekstremističkog tzv. desnog naboja.
Kojima su puna usta “hrvatskog naroda, slavne prošlosti, protusrpstva, protujugoslavenstva, Plenkovića, Grbina…”, ali i “Za dom spremnih”. Cirkus na entu?! Ne samo (pred)izborni, dakako. “Očekujem da ću u kampanji imati priliku pokazati Vladimiru Šeksu to što je za mene rekao da sam zmija otrovnica koja šiklja otrov iz šupljih zubi”, poručila je Orešković, a budući da se smjesta Plenković oborio drvljem i kamenjem na Koaliciju za bolju Hrvatsku, to sugerira kako šef HDZ-a ipak nije sasvim miran. “Planirali smo da se izbori održe izvan turističke sezone i izvan ključnih odluka za državu”, istaknuo je. “Oporba ima svoj pristup, parlamentarna većina ima svoj plan na kojemu radi bez utjecaja onih koji bi htjeli imati ulogu u stvaranju tema. Mi smo nalazili rješenja za krize, a njihov je posao da u tomu traže probleme. Nikad tako nećete dočekati rješenja. Ta njihova igra narativa da je voda do grla, ako ne idemo na izbore, ista je i ako idemo. Mi smo dobro raspoloženi.”
Papagajsko ponavljanje
“Sustavno se pripremamo za svoj treći mandat. Izašli smo spremni s nositeljima lista i za nastavak suradnje s partnerima s kojima smo dobili povjerenje. Najbolje je u životu surađivati s onima s kojima imaš odnos povjerenja. Nasuprot nama neka je kobasičasta koalicija, sastavljena s ko’ca i konopca. Posljednji je put rezultat bio 25 razlike za nas. Mi idemo s istinom, a oni će ići s narativom fabriciranja kriza.” Andrej Plenković, ako mu je vjerovati, odbija svaku suradnju s Domovinskim pokretom (HDZ-ovi tzv. tvrdolinijaški disidenti Ivana Penave) i s Mostom nezavisnih lista (koji je istaknuo Božu Petrova za premijerskog kandidata). Svoje izglede za izbornu pobjedu, pak, obilno je podebljao nizom vladinih paketa/mjera s tzv. helikopterskim novcem i zaduživanjem u građana tzv. trezorskim zapisima radi poboljšanja plaća, mirovina, socijale etc. “Moj je glavni zadatak kao premijera bio da nam u ovim krizama, a bilo ih je, nitko ne ostane po strani bez da mu je netko, najčešće država, pružio ruku”, bio je opet samohvalno nadahnut premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković.
Iz Domovinskog pokreta – npr. Mario Radić u HTV-ovu “Otvorenom” nekidan – spustili su Plenkoviću, a pokušali alarmirati biračko tijelo: “Glas za HDZ glas je za Milorada Pupovca na Fruškoj gori. Papagajsko ponvljanje je HDZ-ova priča da je glas za Domovinski pokret glas za Zorana Milanovića. Ne možemo vjerovati da netko ponavlja iste teze što ih je iznosio Ivo Sanader. Kod Plenkovića je uvijek najprije europsko, a onda hrvatsko”. Javna je tajna to da je neočekivana Plenkovićeva najava o raspuštanju Hrvatskog sabora i parlamentarnim izborima – jedva tjedan i kusur nakon SDP-ova zahtjeva u tzv. Visokom domu – zatekla i mnoge u političkoj ZNA SE opciji te im ponešto poremetila kalkulacije budući da su “sve HDZ-ove glave fokusirane na samo jedno – kako ostati na vlasti”. On se potrudio sugerirati da je ta odluka samo njegova, pa…
Stoji li iza nje i Plenkovićeva spoznaja da je ipak izvisio u eurounijskim kadrovskim križaljkama, a godinama se prikazivao kao “Europejac od povjerenja”? Gledao je u Ursulu Röschen/Ružicu von der Leyen i onog Charlesa Yves Jean Ghislaine Michela kao žaba pred bjelouškom, a kad ono… “Plenković je zaigrao na sve ili ništa”, objavljuju neki mediji iskaz izvjesnog anonimnoga insajdera iz HDZ-a. “Njemu sad o parlamentarnim izborima ovisi sve. Ne osvoji li treći mandat, praktički mu je ugrožena egzistencija.” Budući da Von der Leyen aplicira na drugi europučanski mandat predsjednice Europske komisije, a nizozemski je premijer Mark Rutte praktično zakapario glavnotajničko mjesto u NATO-u te francuski predsjednik Emmanuel Macron gura estonsku premijerku Kaju Kallas (ne CRO “prijatelja”, koji ga je zadužio kupnjom 14 godina starih borbenih Rafalea, sic transit) kao buduću visoku predstavnicu EU-a za vanjsku politiku umjesto Josepa Borrella Fontellesa, Plenkovićevi eurosnovi redom pucaju poput mjehura od sapunice. Pa onda, je li, daj što daš kod kuće? A strah zbog odgovornosti za neviđenu količinu korupcije?
Naravno da u tom kontekstu valja procjenjivati i svu silinu negativnih događaja na društvenoj i političkoj sceni – od štrajkova javnih službenika do kolapsa poljoprivrede, od beznađa zbog drastičnog pada životnog standarda najvećeg broja tzv. običnih/malih ljudi do nesnalaženja na vanjskopolitičkom planu – što će poslijeizborno doći na naplatu. Osvoji li HDZ treći mandat i opet iznjedri premijerskog Kurtu na državnom konju, što je najizglednije, veliko je pitanje kako će i čime podmiriti dugove. Isti ljudi nisu kapacitirani raditi drukčije i bolje no što su radili u prethodnomu mandatu. Tim više jer HDZ-Plenkovićeva predizborna ponuda ne nudi biračima drugo doli “nastavak našega uspješnog upravljanja državom”. A to je, ako već ne – ništa, jako malo i premalo. Jako je opasno igrati s obilježenim kartama i predizborno forsirati pokerašku facu.
Meki trbusi
Politički analitičar napadno prohadezeovskoga garda Davor Gjenero bio se očitovao portalu Dnevno.hr o tomu zašto smatra da se Plenković baš sada odlučio raspustiti CRO parlament, objaviti nositelje izbornih lista i raspisati izbore. S jedne strane, navodno, “premijer je očito siguran u sebe da ga niti u ovoj situaciji predsjednik neće moći blokirati i da će izborni rezultati biti takvi da Milanović neće moći onemogućiti formiranje parlamentarne većine”. S druge, pak, strane, “vjerojatno se odlučio za to da ubrza proceduru prije nego što se opozicija uspije dogovoriti o zajedničkim listama. Iz popisa nosilaca lista i popisa ljudi koji vode
stranački stožer čini se da se u stranci ništa bitno nije promijenilo. Krug najbližih Plenkovićevih surdnika na ključnim je pozicijama, tako da nikakvih velikih iznenađenja nema. Čini mi se da nema nosilaca lista koji bi imali meke trbuhe, koji bi bili stvarno izloženi opozicijskoj kritici.”
Drugi je, pak, par rukava to kojim će se adutima HDZ suprotstaviti Zoranu Milnoviću na predsjedničkim izborima. O tom protukandidatu još nema dogovora, a pitanje je kada će i biti budući da je problem delikatniji no što su parlamentarni izbori. Nije tajna da je Zoran Milanović od preuzimanja mandata na Pantovčaku bez konkurencije najpopularniji političar u zemlji i da uživa veliku potporu i slijeva i zdesna, pa… U nekim se medijskim, je li, spekulacijama bez pokrića spominje da se Plenković tajno konzultira s Matom Granićem, ali i s Vladimirom Šeksom o nekim zvučnim imenima sa stranačkog lagera koji bi – uz gromoglasnu logistiku i pozamašnu svotu kešovine – imali izgleda suprotstaviti se Milanoviću. No zasad su HDZ-u u prvom su planu znatno važniji, parlamentarni izbori. Kuhinje rade u tri smjene, na svakoj od konkurentskih strana, pa…
