Hoće li se domoljubnim pedigreom nafutrani Ivan Anušić pokloniti Plenkovićevoj autokraciji u vladi i u HDZ-u, stvar je njegovog privatnog i javnog obraza. Politika je jedno, ali prodati se i uprljati obraz zbog politike nešto je što čovjeka prati do kraja života.
Piše: Marijan Vogrinec
Nije prošlo ni punih tjedan dana otkako je ministar obrane Mario Banožić razriješen dužnosti zbog prometne nesreće sa smrtnim ishodom, a već je premijer Andrej Plenković saborskom tzv. stabilnom većinom instalirao na njegovo mjesto HDZ-ovog osječko-baranjskog župana Ivana Anušića, koji će, kako tvrdi, nastaviti projekte isporuke Hrvatskoj vojsci rabljenih francuskih borbenih aviona ‘Rafalea’ te američkih oklopnih transportera ‘Bradley’ i helikoptera ‘Black Hawk’.
Iako Plenkovićev kadrovski tobogan radi besprijekorno, a politički senzori kojima se hvali znaju zatajiti svako malo, naravno da je glupavo i krajnje neukusno od dijela političkog oktogona, novinara i javnosti tvrditi kako je premijeru Andreju Plenkoviću „dobrodošla“ Banožićeva prometna nesreća što ju je neki dan bio skrivio svojim „oklopljenim“ terencem. Na putu u lov nedopustivo je u jutarnjoj magli preticao kamion na cesti nedaleko od Vinkovaca i frontalno se sudario s kombijem iz suprotnog smjera u kojemu je poginuo četrdesetogodišnji vozač, obrtnik iz Privlake, otac dviju maloljetnih kćeri.
Je li i inače nesposobni ministar Mario Banožić – u nemilosti predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Zorana Milanovića, ali i stalno kritiziran sa svih strana sve do oporbenih zahtjeva za smjenom – već bio 29. ministar u oba premijerova mandata na kadrovskoj transfer-listi ili nije, nema veze s Banožićevom krivnjom za prometnu nesreću ni s ozbiljnošću njegovih ozljeda, što bi zajedno bio Plenkoviću navodno „dobrodošao objektivan razlog“ za razrješenje s dužnosti i brzinsko instaliranje osječko-baranjskog župana Ivana Anušića (HDZ) na mjesto ministra obrane u sljedećih pola godine do novih parlamentarnih izbora.
Ali itekako ima veze upravo s tim izborima i strateško-taktičkim procjenama denver plave ZNA SE opcije o tomu da je Anušić – ma koliko je puta, pa i u zadnje vrijeme glede&unatoč požara skladišta plastike nedaleko od Osijeka, stao na žulj stranačkom šefu – ipak najjači HDZ-ov (pred)izborni adut u istočnoj Hrvatskoj, gdje politički harači Domovinski pokret vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave, poduprt nekolicinom marginalnih „domoljubnih“ strančica.
Terenac sije smrt
S jedne strane jeste činjenica da premijer i šef HDZ-a, Andrej Plenković, ne bira ni mnogo niti savjesno između Kurte i Murte na svomu vrlo skliskom kadrovskom toboganu. U protivnom ne bi na ministarske fotelje sjedali kojekakvi zazorni ljudi, anonimci i uvlastitim sredinama, nekvalificirani za povjerene im resore i sl., niti bi letjeli s njih njegovom samovoljom ili pod žestokim pritiskom javnosti.
S druge strane, jeste činjenica da se istočna Hrvatska uvelike politički odmetnula od HDZ-a, da su neke dugogodišnje stranačke uzdanice tzv. radikalnije desnih gena otišle s unutarstranačkim izbornim luzerom Penavom i da je taj kadrovski bazen dobrano presušio te da Mario Banožić autoritetom, CV-om i političkim pedigreom nije Ivanu Anušiću ni do gležnja. Kadroviran u tzv. konspirativnom lovačkom krugu iz Spačvanske šume – kamo je žurio u lov i toga kobnog jutra te velikom brzinom frontalno terencem naletio na kombi u kojemu je ubio oca dviju djevojčica i majku im u sekundi napravio samohranom udovicom – Mario Banožić, usput razotkriven s dosta užeženog putra na glavi (sâm sebi dodijelio luksuzni dužnosnički stan u Zagrebu, uzeo državni novac za gradnju kuće u Vinkovcima, srednjoškolski popravkaš sa sumnjivom znanstvenom kvalifikacijom/doktorskom disertacijiom etc.) nije nikakav HDZ-ov izborni adut u sudaru s političkom konkurencijom.
Može biti da više nije ni Ivan Anušić, pogotovo sada kad kao ministar vrlo važnog resora obrane bude puno čvršće pod Plenkovićevom političkom cokulom, pa mu jamačno silom stranačke stege poispada i ono malo oštrih zuba kakve je tu i tamo znao pokazati Plenkoviću do te mjere da se ovaj osjetio pozvanim zaprijetiti mu čak i medijski. Vidjet će se što će Anušić i kako će se snaći na mjestu što ga je prihvatio gotovo bez da je i prespavao neočekivanu ponudu.
„Kada budem za koji dan prihvaćen u sabornici kao kandidat na ministra obrane (u što uopće nema sumnje, jer Plenković dirigira saborskom tzv. stabilnom većinom, op. a.)“, kazao je Anušić novinarima uoči sjednice proširenog Predsjedništva HDZ-a, „bit ću vam na raspolaganju za sve izjave, intervjue, razgovore…“ Nakon te sjednice, premijer i stranački šef Plenković očitovao se medijima o tomu kako je oporba reagirala na kadrovsku smjenu u Ministarstvu obrane te očekuje li da će novi ministar podržavati sve što vlada radi:
„Ovu veliku krizu zbog prometne nesreće toliko smo brzo riješili da oporba ne zna što bi rekla. Oni nisu došli k sebi. Tu vidite da su u raskoraku, ne znaju što će ni jedni niti drugi. Kad bi bilo koji član vlade glasao na sjednici protiv svog kolege, izbacio bih ga proz prozor, bez obzira na to kako se zove. Tadašnja tri ministra Mosta digli su ruku protiv kolege iz vlade, taj se potez ne čini u sklopu političke suradnje i koalicije, gdje su oni htjeli glumiti demokratsku tradiciju i kulturu (Plenković ih je smjesta razriješio dužnosti, op. a. su.). Na proširenom Predsjedništvu HDZ-a nije bilo govora o Banožićevoj stranačkoj dužnosti. Za to sada nije vrijeme.“
To će reći da premijer i šef „europejskoga“ tzv. light HDZ-a ne ostavlja ni teoretsku mogućnost da mu ministar Ivan Anušić u bilo čemu na vladinim sjednicama ili izvan njih koči uzbrdo, ide uz dlaku, jer ga čeka trenutno „izbacivanje kroz prozor“ – „bez obzira kako se zove“. E sad, treba pričekati potvrdu Plenkovićeve ministarske zamjene u tzv. Visokom domu i Anušićevu prisegu, pa dočekati obećani odgovor budući da novinari neće propustiti pitati ga o budućem odnosu s premijerom.
Hoće li uistinu domoljubni, ali i znatno samosvjesniji od Banožića, Ivan Anušić bespogovorno pristati na ulogu marionetskog klimoglavca tipa „da, premijeru“, „svakako ste u pravu, premijeru“, „naravno da ću tako učiniti, premijeru“ i tome slično, te svugdje i u svako doba ići Plenkoviću niz dlaku, ostaje vidjeti.
Zapravo, ostaje vidjeti hoće li i koliko Anušićevo tzv. samosvjesno ja ostati samosvjesno, odnosno hoće li ga Plenković uspjeti disciplinirati tako da dobije Banožićev „alter ego, Banožića No. two“. Ako bude tako, s tim je s razlogom ponosnim Slavoncem gotovo.
Javna je tajna kako je Anušić već svojim domoljubnim i građanskim pedigreom – dragovoljac Domovinskog rata u dobi od 17 godina (nešto stariji Penava je u toj dobi s obitelji bio pobjegao iz Vukovara u Zagreb) koji je prošao najteža ratišta, brat mu je poginuo u tom ratu, iznimno cijenjen u svojoj sredini i među veteranima, čovjek bez mrlje na CV-u koji se nije okoristio ni HB-ovom niti HDZ-ovom iskaznicom i sl. – veći je i politički autoritet od Plenkovića i Banožića zajedno. Plus neki stranački „starosjedioci“, je li, tipa Gordana Jandrokovića, poznatog među stranačkim drugovima, u oporbi i medijima po nadimcima Njonjo i Pudlica zbog „pokornosti“ svim stranačkim šefovima i jednoj šefici. Kod svih je bio stranačka kadrovska „perspektiva“.
Nakon teške prometne nesreće u kojoj je ozbiljno ozlijeđen i sâm Mario Banožić, premijer Plenković i HDZ – baš u najnezgodnijem trenutku kada već uvelike ključa predizborna kampanja – fasovat će političku štetu, ma kolika bila, jer se stječe dojam da vladajući od Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije do Zagreba muljaju ne bi li maksimalno ublažili, ako već ne mogu anulirati nedvojbenu krivnju bivšeg ministra obrane.
Prvo, je li imao 0,21‰ alkohola u krvi ili nije? Ako jest, je li prethodnu noć s petka na subotu proveo u veselom društvu, pa mamuran sjeo za volan „oklopljenog“ terenca i prepustio se neodgovornosti? Drugo, zašto nije bio odjavio službenog vozača na kojega ima pravo 24 sata dnevno? Je li i taj vozač, navodno, prethodno imao prometnu nesreću? Treće, zašto se sad problematizira iskaz jedinog svjedoka Banožićeve nesreće, ispitanog odmah na licu mjesta, vozača kamiona koji je u magli preticao terenac? Taj se iskaz navodno na sudu neće uzeti u obzir, jer je vozač iz Srbije, dakle strani državljanin, pa je navodno trebalo najprije službeno zatražiti ispitivanje. Četvrto, zašto sada neće vrijediti taj iskaz kad je uobičajena istražna praksa u takvim slučajevima da se ispita strani državljanin na licu mjesta, pa ako nije kriv za nesreću, pustiti nastaviti put?
Karijera na protusrpstvu
Peto, tko je i zašto, mimo pravila, dopustio da se prometuje mjestom nesreće i unište tragovi kotačima drugih vozila dok istraga nije temeljito obavljena? Šesto, tko će obitelji poginulog četrdesetogodišnjeg vozača kombija platiti 120.000 eura odštete za smrt koju je skrivio Banožić? On kao krivac, njegovo osiguranje ako je imao kasko, porezni obveznici…? Tko?!
Opći je dojam da se postupak što ga vodi Državno odvjetništvo u Vukovaru namjerno vodi muljatorski. Da se puno toga ključnog želi po svaku cijenu. Čak i bez obzira na činjenicu da je grad heroj pod kontrolom Domovinskog pokreta gradonačelnika Ivana Penave, bivšega zadrtog hadezeovca koji je za SDP-ove koalicijske vlasti bio organizirao dvije kolone sjećanja, čekićanje ćirilice na pločama javnih ustanova i grubo protusrpstvo u Gradskom vijeću, a sad ne može smisliti ni nacrtane Andreja Plenkovića i HDZ?
CRO je premijer brzinskom zamjenom stradalog Banožića puno boljom uzdanicom Anušićem iznenadio i većinu u Ministarstvu obrane budući da se smatralo kako nema logike ustoličiti novog ministra za to vrlo kratko prijelazno razdoblje do izbora kada sustav može normalno funkcionirati i zamijeni li ministra u operativi – državni tajnik.
Očito, predizborna psihoza u HDZ-u raste, a Plenkoviću je, čini se, iznimno stalo ući u istočni dio RH sa što jačim političkim snagama ne samo radi pariranja jakoj konkurenciji Domovinskog pokreta i Mosta, koji koriste i afričku svinjsku kugu i neće propustiti HDZ-ove prometne nesreće za skupiti koji politički poen više.
Naime, osim Banožića sada, tu je i HDZ-ov vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić, za kojeg se sudski sumnjiči da je pijan razbio skupi službeni automobil i pobjegao s mjesta nesreće. Šteta ogromna. Šef HDZ-a mora računati i s nužnom stranačko-kadrovskom ravnotežom kako iseljavajuća Slavonija ne bi bila zapostavljena u odnosu na druge dijelove zemlje gdje HDZ nastoji zadržati stranačku dominaciju.
„Ivan Anušić ima političku težinu, pa je njegova kandidatura za ministra obrane i potpredsjednika vlade nakon razrješenja Marija Banožića jako dobar i mudar politički potez, koji će donijeti i stanovitu normalizaciju odnosa s predsjednikom Republike“, kazao je u HTV-ovom središnjem Dnevniku predsjednik marginalnog HSLS-a Dario Hrebak, bjelovarski gradonačelnik i HDZ-ov koalicijski tzv. žetončić u saborskoj tzv. stabilnoj većini.
I, naravno, alkarski rečeno – promašio. Vrlo brzo će se pokazati i koliko.
Na Plenkovićevu predstavljanju Anušićeve kandidature u Odboru tzv. Visokog doma za obranu, gdje je kazao da će „savjesno i odgovorno obavljati novu dužnost“, a odnosi s predsjednikom RH bit će „strogo po ustavnim odredbama“, premijer ga je poklopio arogancijom da „Milanović najprije mora povući svoje uvrede i difamacije članovima vlade i tek se onda može očekivati o nekakvoj normalizaciji odnosa“. Time je više nego jasno poručio javnosti kako sebe (samozvano) smatra gazdom hrvatske državne politike – bez obzira na ustavnu obavezu o sukreiranju i to da je predsjednik RH, ne premijer, vrhovni zapovjednik vojske – ali i Anušića na svoj vrlo sklizak kadrovski tobogan na kojem za brzosilazećim Kurtom i bez, je li, suvišnih zašto već juri Murta.
Otpornost na kriminal i skandale
K tomu se ne libi samodopadne arogancije tipa one svojedobno novinaru Nove TV Mislavu Bagi na odlasku s presice: „Mogu što hoću i kada hoću! Itekako mogu!“, što ju je travnja 2017. bio operacionalizirao smjenom Mostovih ministara unutarnjih poslova Vlahe Orepića, pravosuđa Ante Šprlje te zaštite okoliša i energije Slavena Dobrovića, jer su na vladinoj sjednici glasali protiv ministra financija Zdravka Marića.
Neš ti premijera već na početku mandata i vrlo zorne pouke o tomu što autokracija jest, a Plenkovićevu je „pedagogiju“ u sličnom obliku potom iskusilo još 25 ministara, uključujući prometnog krivca Marija Banožića!
E sad, hoće li se domoljubnim pedigreom nafutrani Ivan Anušić pokloniti Plenkovićevoj autokraciji u vladi i u HDZ-u, stvar je njegovog privatnog i javnog obraza. Politika je jedno, ali prodati se i uprljati obraz zbog politike nešto je što čovjeka prati do kraja života. Uistinu, moralnima ne da mirno spavati. Tim će više Anušić biti na kušnji sljedećih cca pola godine do parlamentarnih izbora na kojima će, najvjerojatnije, opet pobijediti HDZ. Jer, kako sada stvari stoje, odnosi se političkih snaga jamačno do proljeća neće bitno promijeniti na štetu HDZ-ova imuniteta, otpornosti na kriminalne i ine skandale u kojima su glavni sramotni akteri vlasnici denver plave ZNA SE iskaznice, njihova bliža rodbina, tajni financijeri, prijatelji i simpatizeri.
„Ivan Anušić već je nekoliko izbornih ciklusa pobjednik, uspješan je župan, ima i određenu karizmu, ima određeni background u svojoj vlastitoj stranci“, hvali Hrebak neupitno novog ministra obrane, čiji je saborski izbor puka formalnost. „Na kraju krajeva, on poznaje taj vojni sustav (nosio je HV-ovu odoru od 1991. do 2001. godine, pa je uspio u školskom sustavu steći samo višu stručnu spremu, op. a.), pa mislim da mu neće biti problem brzo se uhvatiti sa svim izazovima u Ministarstvu obrane.“
Po svoj prilici, a pokazat će to vrijeme, te će izazove energični Anušić znatno lakše i uspješnije svladavati nego izazove što će imati u odnosima s pretpostavljenim u vladi RH i šefom „europejskoga“ tzv. light HDZ-a Andrejem Plenkovićem. Ali i s medijima. Oni ga neće štedjeti ni prvih 100 dana mandata, a već prije izbora obećao im je biti odmah otvorenim: „Bit ću vam na raspolaganju za sve izjave, intervjue, razgovore“, pa… hoće li Ivan Anušić u ministarskom ruhu uistinu (ne)ozbiljno shvatiti autokratsku „pedagogiju“ o Kurti i Murti na Plenkovićevu kadrovskom toboganu i zbog vlastitog obraza i političke popudbine rizikovati karijeru?
Plenkovićev kadrovski tobogan jeste vrlo sklizak. Banožić je upravo sjurio s njega, Anušić se istog trena obreo na vrhu te dobrano već izlizane kosine, a kolumnist Jutarnjeg lista Nino Đula vicmaherski pita kakva je „razlika između uhljeba Banožića i uhljeba Anušića“, pa poentira:
„Nema je, ni jedan niti drugi o obrani nemaju pojma. Prepotencija iznad kompetencije očito je politički moto još jednoga novog člana Plenkovićeva politbiroa“.
