Upravo je Kuščević aktualni primjer kako se okultno para metodama za pare pokušava prodati za znanost tamo gdje nema kritične javnosti i gdje caruje društvena neodgovornost kao samopodrazumijevajući oblik ponašanja onih koji su na vlasti.
Ostao ili ne ministar, Lovro Kuščević zaslužio je biti pozvan u Rijeku na 3. konferenciju Međunarodnoga znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci »Javno i društveno odgovorna znanost«, ako već ne kao predavač, onda barem kao eksponat i idealan model za raspravu.
Nije Kuščević jedini iz Plenkovićeve Vlade koji je zaslužio poziv rektorice Snježane Prijić Samaržija, ali on je postao opće mjesto, prototip na kojem je lako objasniti i demonstrirati što je to javno, što društveno, a što odgovorno. Svojim dolaskom Lovro Kuščević bi dao svoj neprijeporni doprinos znanosti, poput onih koji su nesebično darovali svoje kadavere u medicinske svrhe. Tako bismo u srijedu mogli prisustvovati svojevrsnom satu anatomije s Kuščevićem u središtu pažnje koji bi po mnogočemu podsjećao na onaj slavni dr. Tulpa kojeg je ovjekovječio Rembrandt.
Upravo je Kuščević idealan argument koji opravdava sam naziv konferencije budući da bi on u »normalnim« okolnostima bio oksimoron. Jer, znanost koja nije javna i koja je društveno neodgovorna, nije i ne može biti znanost. Tako nešto mogli bismo eventualno titulirati kao paraznanost ili pseudoznanost, baš kao što po definiciji svaki intelektualac mora biti kritičar društva i javno istupati. Upravo je Kuščević aktualni primjer kako se okultno para metodama za pare pokušava prodati za znanost tamo gdje nema kritične javnosti i gdje caruje društvena neodgovornost kao samopodrazumijevajući oblik ponašanja onih koji su na vlasti.
Tako Kuščević tvrdi da je pitanje njegove ostavke, dakle njegove političke, moralne odgovornosti isključivo pitanje koje se tiče premijera Plenkovića i njega osobno. Dakle, po Kuščeviću nikakva društvena odgovornost ne postoji, jer naprosto ne može postojati dok njezinu mjeru određuju dvojica članova iste stranke, iste Vlade, po svojoj slici i prilici! Taj poučak, nazovimo ga Kuščevićevim, ministar je već elaborirao u svom traktatu o Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa koje bi po njemu trebalo biti podređeno u svojim odlukama volji vladajuće većine!
Upravo je nepostojanje upućene i zainteresirane javnosti plodno tlo da se Kuščević i njemu slični održavaju u vlasti i na vlasti dok god oni to požele, jer, ni kontrolirani mediji ne propituju njihov lik i djelo. Dapače, daju im prostora i mogućnosti da se nekritički brane šireći laži i »fake news«, pa nam Kuščević jedan dan tvrdi da se izuzeo od odlučivanja o prenamjeni terena da bi se drugi hvalio kako je tom odlukom upravo on učinio društveno korisno djelo! Medijska slika Hrvatske svela se na nekolicinu usamljenih pojedinaca i nekoliko džepova slobode informiranja, a to nije posljedica samo sluganskog odnosa vlasnika spram vlasti već i nepostojanja društveno odgovorne znanosti.
Upravo dok smo čitali sva Kuščevićeva izmotavanja od toga da ga proganjaju lešinari iz devedesetih do lijevih ekstremista plaćenih Sorosovih novcem, objavljeno je otvoreno pismo Zbora istraživačkih novinara HND-a Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu u kojem se »izražava nevjerica i duboka zabrinutost nakon vijesti da FPZ nanovo ukida kolegij Istraživačko novinarstvo«!? Dakle, o tome kako se uhvatiti u koštac s Kuščevićem i kuščevićima, fakultet koji izdaje diplome novinarima, ne želi učiti svoje studente!
Muk akademske zajednice proizlazi iz straha, rekao je svojedobno Ivan Đikić koji je svojim primjerom pokazao kako se znanstvenik i intelektualac javno angažira prilikom slučaja plagijata bivšeg Plenkovićevog ministra obrazovanja Pave Barišića. I tu se krug zatvara. Medijski moguli nemaju potrebu školovati svoje novinare kako bi lakše mogli njima manipulirati, a fakulteti im pružaju ruku ukidajući ono malo studija koji se znanstveno žele baviti medijima!
Zato je Kuščević u pravu. On i Plenković odlučit će što je to u Hrvatskoj društveno odgovorno ponašanje. I ne treba sumnjati, u vlastitu korist.
novilist
