„Gordan Mihić je bio naš filmski Anton Pavlovič Čehov. Niko na ovom ubogom tlu nije uspeo kao Gordan da životnim autsajderima i nesrećnicima sa margine daruje autoritet uzvišenih tipova niti je, da ja znam, postojao neko kome je tako dobro pristajalo vlastito ime“, ocenio je reditelj Emir Kusturica.




U tekstu objavljenom na portalu „Iskra“ povodom smrti priznatog scenariste, Kusturica je primetio da je Mihić umeo da se snalazi u različitim epohama i podsetio da je u vreme titoizma stvorio Džimija Barku, nenadmašnog srpskog antijunaka i glavnog lika filma „Kad budem mrtav i beo“.

„I da je samo to uradio, njegov umetnički opus bio bi veliki, ali on se nije obazirao upravo na prolaznost ’veličina‘. Voleo je svoju Veru i Ivanu i pisao. Nastajali su filmovi, a naš život, nudeći nam svoja dela, činio je uzvišenijim. Kao mađioničar koji izvlači iz rukava golubove, Mihić je stvarao filmske zaplete. Jezik njegovih likova bio je onaj koji radi bez primesa patetike i gde melodija dijaloga najbolje izražava naš duh, ali i duh drame“, ističe Kusturica.


Malo se koja pisaća mašina, dodaje Kusturica, toliko tresla pod prstima nekog pisca i teško da u biografiji nekog reditelja i scenariste ima toliko uspešnih filmskih dela.

„Bez Gordana, crni talas ne bi postao prototipska vrednost našeg filma. Koliko bismo bili siromašniji da nije napisao ’Buđenje pacova‘, da nije stvorio sa Kokanom Rakonjcem ’Vrane‘?! Da li je bilo ko i bilo gde pred oči televizijskog gledaoca sa većim uspehom izvajao činovničku dosadu kao što je bilo sa ’Sirotim malim hrčcima‘, gde se u nekoj državnoj ustanovi tražio odgovor na pitanje — ko je pojeo državnu džigericu? Da li bi jugoslovenski film dostizao svoje standarde da nismo gledali ’Čuvara plaže u zimskom periodu‘, ’Varljivo leto ’68‘ i u najtežoj filmskoj disciplini — pomirenja umetničkog i komercijalnog — da nije bilo filma ’Balkan ekspres‘?“, zapitao se Kusturica, koji je Mihiću 2017. godine na festivalu „Kustendorf“ uručio Nagradu za buduće filmove.

Gordan Mihić je dugo bio najbolji filmski pisac u Evropi, a Kusturica kaže da je to primetio živeći u Americi i Evropi, dok kod nas — „to nisu ni mogli znati“.

„Ljudi kakav je bio Gordan pretvarali su Srbiju u veliki svet i hranili naše navike da se osećamo kao da smo i mi deo tog sveta. Da li se posle gledanje drame ’Gospodin foka‘, u nenadmašnom tumačenju Cice Perovića, može reći nešto drugo, osim zapažanja na početku ovog teksta, a to je — da je Gordan bio Čehov našeg filma? Još kao student sam mu bio zahvalan na tome. Od Gordana sam naučio da u sirotinji žive ljudi aristokratskih osobina“, napisao je Kusturica.


Slavni reditelj se prisetio i svog filma „Crna mačka, beli mačor“, koji je snimio po Mihićevom scenariju, film koji se „pretvorio u vrhunac njihovih karijera“.

„Obojica smo tada dotakli nebo, a evo, Gordan je sada tamo i nestao, ali nije izgubljen, jer on ne samo da će živeti u mislima i osećanjima porodice, prijatelja i nas, njegovih saradnika, već će živeti još dugo u filmovima koje je napisao, a mi ćemo, iako tužni, smejati se, plakati, ali i biti srećni što smo ga znali i sarađivali sa Gordanom, kome je tako lepo stajalo njegovo vlastito ime“, istakao je Kusturica.

sputniknews