Nekad je bilo bolje
„Nekad je bilo bolje“,
kažu kumice s placa.
„Nekad je bilo bolje“,
ni radnik se reći ne žaca.
„Nekad je bilo bolje“,
reći će intelektualac,
no, kao da žalu ovom
nekako fali žalac.
Kad je bilo to „nekad“ -
nikako da se dozna;
dali se ljudima sanja,
čini se, samo Bog zna.
K'o da u sjećanju njinom
golema rupa zjapi;
k'o da ih drogom za narod
„nepoznat netko“ napi.
Život ih nosi k'o rijeka
a teške ih sumnje slijede;
crna ih mora stisla –
kao da sve manje vrijede.
Gdje su sloboda i radost?
Snovi koje su snili?
Jel' kriva bijaše mladost?
Naivni zar su bili?
Prati ih prošlost k'o sjena,
k'o Ahasver njihova uma:
„Nekad je bolje bilo“ –
ne mogu prestati dumat.
Stisnu usne i pognu leđa,
nastoje sakriti svoje rane -
živjeti treba, a danas
ne mari za prošle dane.
No, bio on težak il' radnik,
bio on umnik sa faksa,
u kaosu svijesti bludeć',
kad-tad će susresti – Marxa.
(iz zbirke poezije „Odlazak“)
REPETITIO EST MATER STUDIORUM
Kroz želudac prazni, vjetar slobode puše –
jednoumlje za njih ne predstavlja jad.
Dok mole za spas svoje besmrtne duše,
crijevima im zavija slobodoumna glad.
Nek' gladuju, bokci, zemlja im je sita –
od leševa braće nadima se, tusta;
bjeguncima rodna, zgarištima blista –
udovi i kosti vire joj iz usta.
Crvena zvijezda već odavno ne pali –
u zaborav hlapi udarnički znoj.
Oni što mladost za bratstvo su dali,
bili su – čini se – donkihotski soj.
Natakli si uze samoupravljači –
kuda li se djenuo vaš radnički san?
Nova je deviza: Tko jači - taj kvači!
U pretvorbi vlada sad tajkunski klan.
Konvertitska pasmina danas je u sedlu.
Svoje bližnje jašu, tepajuć' im strasno:
'Sa stranpuća rajo vraćaj se na cestu –
kamo ona vodi mi vidimo jasno!'
A narod, k'o stoka, kaska kud' ga jašu
maheri za igru staru kao svijet.
Dok pjevaju himne i barjakom mašu,
opčinjeni, gube svoju klasnu svijest.
I vuče se narod tako novim smjerom,
k'o da unatraške vrtiš filmsku traku.
Umjesto marksizmom, napaja se vjerom –
zamijenio križem zvijezdu petokraku.
Jezicima svojim lašte druge guze;
ponavlja se povijest – sada kao farsa.
Samoupravljači, razvlašćeni, domovinom puze.
Ponavljaju gradivo. Na vlastitoj koži studiraju – Marxa.
(iz zbirke poezije „Pjesme (za iščezle krijesnice)“)
