Nekad je bilo bolje

 

„Nekad je bilo bolje“,


kažu kumice s placa.


„Nekad je bilo bolje“,


ni radnik se reći ne žaca.


„Nekad je bilo bolje“,


reći će intelektualac,


no, kao da žalu ovom


nekako fali žalac.


Kad je bilo to „nekad“ -


nikako da se dozna;


dali se ljudima sanja,


čini se, samo Bog zna.


K'o da u sjećanju njinom


golema rupa zjapi;


k'o da ih drogom za narod


„nepoznat netko“ napi.


Život ih nosi k'o rijeka


a teške ih sumnje slijede;


crna ih mora stisla –


kao da sve manje vrijede.


Gdje su sloboda i radost?


Snovi koje su snili?


Jel' kriva bijaše mladost?


Naivni zar su bili?


Prati ih prošlost k'o sjena,


k'o Ahasver njihova uma:


„Nekad je bolje bilo“


ne mogu prestati dumat.


Stisnu usne i pognu leđa,


nastoje sakriti svoje rane -


živjeti treba, a danas


ne mari za prošle dane.


No, bio on težak il' radnik,


bio on umnik sa faksa,


u kaosu svijesti bludeć',


kad-tad će susresti – Marxa.


(iz zbirke poezije „Odlazak“)


 

 

REPETITIO EST MATER STUDIORUM

 

Kroz želudac prazni, vjetar slobode puše –

jednoumlje za njih ne predstavlja jad.

Dok mole za spas svoje besmrtne duše,

crijevima im zavija slobodoumna glad.

 

Nek' gladuju, bokci, zemlja im je sita –

od leševa braće nadima se, tusta;

bjeguncima rodna, zgarištima blista –

udovi i kosti vire joj iz usta.

 

Crvena zvijezda već odavno ne pali –

u zaborav hlapi udarnički znoj.

Oni što mladost za bratstvo su dali,

bili su – čini se – donkihotski soj.

 

Natakli si uze samoupravljači –

kuda li se djenuo vaš radnički san?

Nova je deviza: Tko jači - taj kvači!

U pretvorbi vlada sad tajkunski klan.

 

Konvertitska pasmina danas je u sedlu.

Svoje bližnje jašu, tepajuć' im strasno:

'Sa stranpuća rajo vraćaj se na cestu –

kamo ona vodi mi vidimo jasno!'

 

A narod, k'o stoka, kaska kud' ga jašu

maheri za igru staru kao svijet.

Dok pjevaju himne i barjakom mašu,

opčinjeni, gube svoju klasnu svijest.

 

I vuče se narod tako novim smjerom,

k'o da unatraške vrtiš filmsku traku.

Umjesto marksizmom, napaja se vjerom –

zamijenio križem zvijezdu petokraku.

 

Jezicima svojim lašte druge guze;

ponavlja se povijest – sada kao farsa.

Samoupravljači, razvlašćeni, domovinom puze.

Ponavljaju gradivo. Na vlastitoj koži studiraju – Marxa.

 

(iz zbirke poezije „Pjesme (za iščezle krijesnice)“)