Ladislav Babić: Plivanje slobodnim stilom

Sub, 22 Listopad 2016 Objavio: Ladislav Babić

Tek što je instalirana nova hrvatska vlada pod najnovijim ovrhovoditeljem i upraviteljem ratom još neopljačkane društvene imovine (plijen – pljen - plen - Plijenković - Pljenković - Plenković), a već se javljaju opravdane primjedbe na izbor pojedinih ministara, primjerice – ministra znanosti (1, 2), ali ne samo njega. Drvljem i kamenjem će se većina građana – posebno onih kojima je manjak pameti jedino i preostao od imovine, te onih u čije je ruke ona prešla - osuti na kritičare, pozivajući na jedinstvo (mistični zov Hrvatima kad treba potvrditi projekte s desna, ali ne i one lijeve!). Kao, dajmo im, poput saborske većine, bezrezervnu podršku. Stvari su, međutim - s etičkog stanovišta - u osnovi sasvim jednostavne. Teorijski, svijetom se izmjenjuje dualizam dobra i zla, no u praksi je ta apsolutna podjela relativizirana, tako da od dobra prema zlu (ili obrnuto) postoji niz prijelaznih oblika, jer nitko nije makar bez sitnog grijeha. Poznata je ona Isusova:

"Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu."

Poput gravitacije, apsolutno dobro i apsolutno zlo (vjernici bi rekli Bog i Sotona) privlače na svoju stranu svoje veće i manje relativističke manifestacije (ljude s prevladavajućim posjedovanjem jednog ili drugog). U politici te centre privlačenja obično nazivamo desnicom i ljevicom. Jednostavno rečeno, veće barabe – u rasponu od licemjera, plagijatora, lopova, nacionalšovinista pa sve do koljača – svrstavaju se u desno, tražeći zaštitu sebi sličnih, a manje barabe odlaze lijevo (što ne znači da među njima nema jednako amoralnih i kriminalnih tipova, no u znatno manjem broju). Daklem, jasno je tko je u parlamentu novoj vladi dao podršku (a prije toga, na općim izborima, strankama koje su je formirale), vođen isključivim interesom mimo ma kakve humanističke etike. Kažu ljudi da govno uvijek ispliva na površinu, što u kontekstu ranije rečenog znači da narodima vladaju veća ili manja govna. Još jednostavnije, puk je podvrgnut većem ili manjem izrabljivanju, zakrinkanom formalnodemokratskom maskom kako se ne bi dosjetio. Naravno da narod, koliko god u prosjeku bio glup, nije baš toliko idiotski kako ne bi shvatio:

- Tito je krao, ali je i ljudima dao, a ovi danas kradu, ali nam ništa ne daju

- Komunisti su nam lagali o socijalizmu, ali su govorili istinu o kapitalizmu

- Svaka država ima svoje lopove, samo naši lopovi imaju svoju državu

tek je mali izbor narodnih mudrosti koje jasno pokazuje uvid većine u stvarno stanje stvari. Iz straha za vlastitu egzistenciju i darvinističke prilagodljivosti - iz biološkog konteksta preslikanog u socijalni - ljudi se ne usude poduzeti ništa dok stvari stvarno ne postanu nesnošljive po većinu ("dok ne sazrije povijesno vrijeme"), a vladajuće elite ih drže na uzdi "svetinjama". Nikakve to nisu svetinje iz Biblije ili inih svetih knjiga, već najprizemniji mamci, ali i najdjelotvorniji u držanju masa pod kontrolom: narod, država, zastava, himna, i slične budalaštine u svojoj osnovi. Sasvim dovoljni da ljudi odu ginuti za tuđe, ali ne i svoje egzistencijalne interese. Poštenog čovjeka zakoni pisani ljudima koji su ostvarili svoje sebične interese, te ih u smislu čuvanja istih ili čak i uvišestručavanja donose, previše ne zanimaju. Iznad zakona je moral, a ono što bi vjernicima trebalo biti jasno, i Bog koji (prema njihovim aksiomima) navodno sve vidi. Pa i njihov nemoral. Doduše, da ih to uopće brine ne bi se planeta vijekovima utapala u krvi.

Društvo je premreženo licemjerima, ponajviše onima koji se zaklinju u mantre iz svetih knjiga, u praksi ih uopće ne poštujući. Stoga i jesu vjernici među najvećim licemjerima ljudskog roda. Kad im zaista iskreni vjernici ili ateisti (neznabošci!) serviraju istine, onda se nabacuju na njih objedama, kamenjem, ili udaraju toljagama čak i do fizičke eliminacije njenih promotora. Jer:

"Tko umije gomile opčiniti iluzijama, lako im postaje gospodarom, a tko god ih nastoji otrijezniti od iluzija, postaje njihovom žrtvom." (Gustav Le Bon)

U najmanje zloćudnom obliku tretiraju ih naivnim idealistima, naivcima – što u nešto kulturnijih nije negoli eufemizama za glupan, budala, idiot, mentalno insuficijentan čovjek. Postoje dvije vrste idealizma koje treba razlikovati, što prosječni čovjek nije sposoban te ih sve svrstava pod zajednički koncept naivnosti. Kao, "pa ti si tako naivan!". Prva od njih je idealizam budala, što zaista i jeste naivnost, uzrokovana nepoznavanjem svijeta koreliranog s vlastitim intelektualnim (ne)mogućnostima. Obrnuto, druga vrsta idealizma pripada upravo poznavateljima svijeta i tijekova u njemu, temeljem čega mogu steći uvid u buduća kretanja i kako tako predvidjeti povijesne trendove. Ostvarive, naravno, ne u realnom već u povijesnom vremenu. Takve nazivaju ne samo naivcima već i utopistima, s konotacijom neostvarivoga. Najbolje među tom vrstom - nakon što vide ostvarenje njihovih "vizija" - ljudi nazivaju prorocima. Doduše, daleki potomci onih koji su ih svrstavali u još veće budaletine od prve grupe intelektualno insuficijentnih ljudi. Pošteni će ljudi slijediti takav ideal, svakako uz nužnu prilagodbu realnim okvirima, ali ga se nikada ne odričući. Jer, u protivnom nisu negoli barabe.

Eto, prihvatimo li uobičajenu tvrdnju da "govno uvijek ispliva na površinu", ne bi se smjeli vrijeđati konkretiziramo li je na pojedine vlade, posebno što to ilustriraju mirisni komadi toliko opterećeni svojim prethodnim biografijama da bi već davno, davno trebali potonuti u najdublje dubine ljudskog zaborava. Doduše, u onoj "zemlji Utopiji" spominjanih idealista druge vrste, ali ne i u ovoj. Oni se bestidno i sasvim ugodno osjećaju plivajući slobodnim stilom površinom gnojnog iscjedka, u društvu manje-više sebi sličnog izmeta. Pita se Vedrana Rudan u naslovu eseja: "Puno nas je al’ (jesmo li) smo govna?", dok u završnici konstatira:

"Zašto trpimo sve ovo?... Nismo mi govna. Prestravljeni smo. Jednostavno, čovjeka frustrira da će u Hrvatskoj u borbi za pravdu poginuti od hrvatskog metka."

Zaista, jer govna plivaju površinom a narod je na dnu, kamo ga je odvuklo njegovo poštenje, posve beznačajno rad naivnosti koje vrste. Tko ne voli autoricu, možda mu odgovara Meša Selimović: "Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?". Ako već ne iz straha, a ono iz skoro genetski utkane tisućljetne mudrosti, "Čovjek se navikne na svaki smrad.”. Dok ne dođe komunalna služba pa govna počisti!

P.S.

Moguće je poslijednji link krivo postavljen, uslijed autorove izloženosti smradu plivajućih govana. :)

11 Komentara

Komentirati možete samo kao prijavljeni korisnik

Prijava

darko 23.10.2016 15:10

Sve se prosuđuje u cjelovitom kontekstu rečenoga. Pa i iskazi o životinjama me ne zanimaju u komentarima teksta koji se njima ne bavi.

Niti sam igdje punudio cjelovito rješenje, niti se ja igdje POZIVAM NA "konkretna rješenja za “4.5 milijuna ljudi”", već TEBE PROZIVAM da ih ponudiš umjesto BIJEGA OD STVARNOSTI i PREPUŠTANJA NARODA "njihovoj krađi, lopovluku i gadostima, ja nisam taj igrač i odlazim."

Umjesto da TI PONUDIŠ OPĆE RJEŠENJE, manipuliraš kao da sam ga ja u tesktu odlučio ponuditi, pa nigdje ne vidiš gdje. Ono što sam spomenuo, nakon višestruke POHVALE tvojeg viđenja stvari, je da tvoja rješenja nisu dobra ZA VEĆINU, već ISKLjUČIVO ZA TEBE (pojedince). Ali tvoje samoljublje ti ne da to objektivno sagledaš stvari.

Ponudio sam ti niz konkretnih primjera za to, međutim ti lupetaš o životinjama. Zašto? Jer, se vrlo dobro uklapaš u konstataciju:

"Svako učenje je teško, a učenik se u većini slučajeva apriori opire “soljenju pameti”.

Tebi je učenje, ne toliko od mene koliko od povijesnih primjera - "soljenje pameti". Čini se da ti je preslana.

Tvoja velika briga za životinje veća je od one za ljude, i baš kao životinja odlaziš na bolju ispašu ne brinući o drugima. Time samo dokazuješ da si srodniji prvima nego drugima. A sa životinjama nemam što pričati! Daleko od toga da ljudima branim potragu za individualnom srećom; stvar je u tome da mi se ne sviđaju ljudi koje nije nimalo brige za individualne nesreće drugih (većine), jer su sami sebi razlog i cilj postojanja. Zato ti i bježiš, i nije te briga da to niti teorijski ne mogu svi, a one koji ostaju proglašavaš prodavačima magle. Svoje dupe si spasio, a za tuđe te ni najmanje nije briga.

Enciklopedisti, socijalisti utopisti, einsteini ove ili one - ne samo prirodoslovne vrste - nisu ti drugo nego zamagljivači. Međutim, najveća je magla ipak u tvojoj glavi, bez šanse da se ikada raziđe.

Želim ti da uspješno odeš trbuhom za kruhom, s obzirom da ti je želudac najvitalniji organ, a od svega drugog dobio bi samo trovanje. "U se, na se i poda se" - bilo ti sretno!

kruno 22.10.2016 19:43

Čovjek se nekad pita zašto mu je suđeno da se rodi i pati u močvari, dok se u Europi ljudi zabavljaju i žive, pa ne samo u Europi, dovpljno je otići u Crikvenicu ili Istru i vidjeti čime se bave i kako tamo žive ljudi, a čime se bavi zaglupljena sirotinja.
Tu te voza i manipulira kreten koji je uništio kraj, s lažnim obećanjem bolje budućnosti. Ne zna se tko je veći kreten, onaj koji lažno obećava, ili onaj sirotan koji mu vjeruje.
Ima i treće vrsta kretena, koja sve zna, ali ništa ne poduzima, vrti se u krug vlastitog filozofiranja i jalove i autodestruktivne hamletovštine, koja čeka i odgađa i ne pokreće se, i buni se i piše proteste prikovana za mjesto i kraj, dok dragocjeno vrijeme života prolazi.

Prije će deva proći kroz ušicu igle, nego će močvara postati Švicarska.
Mobilnost i brzina, pravovremena reakcija i akcija nadmoćnije su osobine od obračunavanja s lopovima i farizejima perom i filozofiranjem.
Ako lopoviju i mafiju i nasilnike koji su svojim djelovanjem pretvorili kraj u kojem živiš u siromašnu i zaostalu rupčagu ne možeš pobijediti, a petstotinjak kilometara od tebe ljudi žive onako kako misliš da bi čovjek morao i trebao živjeti, možeš se pokrenuti.
Dići sidro na vrijeme. Spasiti sebe i svoje budućer potomstvo. Omogućiti mu da normalno živi, umjesto osuditi ga da se i ono rodi i onda do smrti živi u zaostaloj i mračnoj i mučnoj močvari koja još nije izišla iz drugog svjetskog rata, i umjesto u prosperitet i budućnost kormilari u prošlost, kmetstvo, inkviziciju i mrak.
Treba učiti strane jezike i obrazovati se, kako bi se pripremilo za napuštanje neobrazovane i primitivne mafije koja vlada, docira i selekcionira, a ni vlastiti jezik i kulturu ne zna. Napustiti lopove, popove i topove i ostaviti ih iza sebe, umjesto se trošiti jalovo dokazujući beskrupuloznoj, neetičnoj, profiterskoj i prevarantskoj mafiji da je beskrupulozna, neetična, profiterska i prevarantska.

darko 23.10.2016 05:30

Sviđa mi se tvoje razmišljanje, no ipak, u osnovi pati od velike greške. A to je, da je rješenje koje si predložio tek za pojedince a ne za cijele narode. Bezbroj je tome dokaza, idimo unatrag: od suvremenog priliva izbjeglica koji vide gdje se živi bolje (bilo što nema rata, ili pak iz sasvim ekonomskih razloga), a te "bolje" zemlje nastoje spriječiti dolazak mase (osim onog koji im je bio nužan kao radna snaga i za snižavanje nadnice domaćim radnicima. Posebno ako se radi o "inovjercima" ili "rasnim" razlikama. Tu je primjer eksjugoslavenskih izbjeglica koje su nakon svršetka rat repatrirane u svoje domovine, jer "bolje" države više nisu željele brinuti o njima, niti im pružiti šansu da se sami pobrinu za sebe. Onda, drugi svjetski rat, kad sasvim sigurno narodi nisu mogli masovno tražiti "bolje" države, a i Amerika je pripuštala tek ograničeni broj izbjeglica – prvenstveno evropske genijalce, umjetnike, slikare i pisce. To su samo primjeri iz Europe, a koliko ih tek ima širom svijeta.

Zato tvoj recept važi tek za pojedince, a narod onda ostaje prepušten močvari, kako je nazivaš, i zvijerima koje u njoj obitavaju. Upravo iz tog razloga ne radi se u člancima, djelima, knjigama, kazališnm priredbama angažiranih redatelja (poput Frljića) tek o ispraznom filozofiranju. Radi se o podizanju svijesti naroda o vlastitom položaju, kako bi jednog dana "stvar" zaista preuzeo u svoje ruke. Svako učenje je teško, a učenik se u većini slučajeva apriori opire "soljenju pameti". Povisi li Marićeva porezna reforma sirotinjsku plaću tek za 60 Kn (a sve to skupa, uz planirano smanjenje PDV-a i slične stvari, izgledaju kao Potemkonova sela – iz čega će puniti državni budžet? Misli li iz povećane potrošnje? Predviđam za ove vlasti puno rebalansa proračuna, zbog manjka para u njemu), siromah će skakati od veselja misleći da je boga uhvatio za bradu, i do daljnjega neće uopće pomišljati na svoj bijedni položaj. Zbog mizerne love ("šake škuda") :) , ova zemlja će mu postati "najbolja na svijetu" i nastavit će svršavati na njene simbole.

Pa ipak, vremenom – kako dolaze nove generacije – poboljšat će se njihova moć shvaćanja zahvaljujući upravo upornom radu onih koje si obilježi posprdno kao "filozofe". Jer, i Biblija veli da na početku bijaše RIJEČ. A ona je mnogo jača negoli bi čovjek pomislio. Samo je treba ustrajno njegovati i ne odbaciti samo zato što u svojoj djetinjoj fazi izgleda preslabašna. Ona mijenja svijetove!

Čini mi se da ti dobro uočavaš situaciju, ali nažalost tvoje rješenje nije primjenljivi na sve građane. Nažalost, meni se čini da svijet klizi prema novoj Apokalipsi, većoj od svih dosadašnjih, pa je onda veliko pitanje hoće li bilo kakvo rješenje pomoći. Stvarnost će postati bremenita sasvim drugim problemima.

Pozdrav od Darka!

kruno 23.10.2016 09:52

Kud god da klizi svijet, nema veće i učinkovitije prirodne katastrofe od mafije, najvažnije je shvatiti na vrijeme da okruženje mafijom u društvenom i političkom smislu predstavlja okruženje kugom i kolerom u epidemijskom i higijenskom smislu, i da preživljavanja nema.
Kad pristaneš raditi za dvije, tri tisuće kuna ti si već inficiran, samo to ne znaš, inkubacija traje trideset do četrdeset godina kad umireš od mafijaške kuge sa 65 godina bez sredstava za potrošeni život.
Pitaj mafiju kolike će biti hrvatske penzije za trideset godina, pod pretpostavkom nastavka njihovog dosadašnjeg učinka na društvo i život pojedinca. Kaže mafija da za 10 godina neće ni biti penzija. Pristojna mirovina za rad je temelj ljudskih prava u normalnim državama, u mafijaškoj ona postaje upitna kategorija.
Riječi na koje se pozivaš su zamijenile djela, mafija i debeli dušebrižnici bajaju, obmanjuju i bogate se, siromašni intelektualci uzaludno pišu i pišu za sirotinju koja sve manje zna čitati i sve više vjeruje u popovske vraćke i spačke koje ju uvjeravaju da je njenoj bijedi uzrok demon, a ne paraziti i neradnik u koje spada i on.
Treba se trgnuti na vrijeme i potražiti sreću i normalan život.

Mafija nek brine za narod i njegovu budućnost i potomstvo, za to je plaćena i pisat će joj se u zasluge i povijest, pojedinac nek brine za sebe i svoju budućnost i potomstvo, njegove se zasluge za narod ionako ne pišu i ne pikaju.

Baš me zanima što će za 100 godina pisati u povijesnim knjigama o ovoj mafiji na vlasti koja je za samo četvrt stoljeća trajno uništila Hrvatskoj standard i odvela ju u siromaštvo, kaos, dugove i pomorbu.

LP :)

darko 23.10.2016 10:52

Čovjek je društveno biće. Samo životinje brinu svaka za sebe, čak ih ni sudbina potomstva ne zanima. Prepustiš li ljude mafiji, banaliziraš li pisanje intelektualaca (ne inteligenata, već baš intelektualaca!), ostaviš li jedinke da brinu svaka za sebe – onda si prepustio svaku individuu vlastitoj sudbini. Baš kao životinje!

Tvoja su zapažanja o stanju jako dobra, samo ti je rješenje vrlo slabo. Naravno, za stanje društva, mada za tebe lično može biti izvrsno. A to zato, što makar podsvijesno očekuješ rješenje u realnom, a ne u povijesnom vremenu. Stoga ti se i jedinim izlazom čini ona "svako prase samo za se" ili "u se i u svoje kljuse"! Time naprosto promoviraš egoizam, što mafiji upravo i odgovara. Međutim, ima bezbroj primjera da "prasad" i "kljusad" koja su uspjela u životu, brinu za cjelinu jer znaju da su samo dva izlaza. Propast će i sami ako propadne cjelina, ili će se pretvoriti u njene eksploatatore, dakle – u mafiju!

Shvaćam da ti i ogromna većina ljudi nije zadovoljna kad se priziva "povijesno vrijeme", jer jesti treba danas i sutra, ali to je jedini realni i ostvarivi izlaz za promjenom međuljudskih odnosa – ma kako ga ljudi odbacivali.

A što se tiče "siromašnih" intelektualaca, pa Van Gogh je prodao za života jednu sliku, pa se ipak danas računa među najveće umjetnike; francuski i engleski intelektualci su stvorili prikladno mnijenje i teorijski okvir za početak Francuske revolucije itd...

Ništa se ne zbiva od danas na sutra, a napose ne povijest. Ja želim svakom pojedincu da razriješi vlastite probleme, ali ako je to jedino što ih zanima – onda zaista članci gornjeg i sličnih tipova, koji razmatraju goruće DRUŠTVENE probleme, nisu za njih prikladna literatura. Pitanje je onda, zašto ih uopće čitaju?

Pozdrav od Darka!

kruno 23.10.2016 11:36

Prelaziš u demagogiju i navlačenje vode na svoj mlin.

Što se tiče životinja i životinjskog svijeta, obožavam ih, one mi nikako ne služe za podcjenjivanje, već za precjenjivanje ljudi, ljudi im nisu ni do repa, s kojim pravom ih masakriraju, jedu i ubijaju, tko je kome životinja, ona čovjeku ili čovjek njoj, pa čovjek je najveća životinja, dokazuje to svaki dan. Životinja ne muči i ne jede svoju vrstu, i zna kad je sita.

Ne vrijeđaj mi životinje, nahrani ih i uči od njih, možda nešto naučiš, kako preživjti okružen ljudima.

Hvala na komplimentu, dok ljudska vrsta filozofira ili uništava, životinja instinktivno i uporno brine za svoje potomstvo ne uništavajući potomstvo drugih pripadnika svoje vrste i na taj način se vrsta održava.

Ljudska životinja je u svojoj lakomosti i žderanju vlastite vrste upravo vlastitu vrstu dovela u pitanje, toliko je kvarna, glupa i izopačena.

Životinja se jedina na ispravan način brani i štiti od predatora, izbjegava ih i množi se na sigurnom mjestu na kojem ima hrane za nju i njenu mladunčad. Ne piše istrebljivačima i predatorima edukacijska pisma.

Pozdrav od krune.

kruno 23.10.2016 14:13

Mogao bih šetati po tekstu i izvlačiti autora na čistac, da mi protumači gdje su ta konkretna rješenja za "4.5 milijuna ljudi", na koja se pozivaš Ja ih ne vidim osim citata na kraju " “Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?”, koji se podudara s mojim KONKRETNIM rješenjem, ne trpiti smrad i otići, pa nek si govna misle čiju će djecu iskorištavati za svoje bogaćenje i politički avanturizam, jer ovo što rade nije ozbiljna politika, to je kara za budale, kao i tvoj smotani odgovor pogrešnoj osobi. Znači, moje rješenje je otići, biti aktivan i mobilan, migrirati i ako treba emigrirati, a tvoje je cijeli život prodavati mafiji etiku ne mičući iz svog sobička. Priznajem, i to je bolje od vjeronauka i vračanja i hipnotiziranja i plašenja dječice i žena sotonama i vragovima, paklom i lomačama, u svrhu odljepljivanja od stvarnosti i stvarnih životnih problema.

Djecu treba hraniti i školovati, to je primarna zadaća muškarca i žene, ako ti parazitsko društvo ne omogućuje te osnovne ustavne pretpostavke, pravo na rad, obitelj i dostojanstvo, takvo društvo koje pljuje na vlastiti ustav je duboko bolesno i može se promijeniti samo revolucijom.
Prepuštam ih njihovoj krađi, lopovluku i gadostima, ja nisam taj igrač i odlazim. Kapiši?
Prodaješ maglu. Garant si samac. Djecu se prehranjuje kruhom i školuje novcem, a ne maglom. Tvoja magla na njihovu maglu i još slabije se vidi kretati.

P.S. Tko ne ne mari za životinje, ne mari ni za ljude. Dezavuirao si se s tom izjavom da te "ne zanima problem životinja". "Veličina čovjeka i njegovog moralnog napretka može se prosuditi prema načinu na koji tretira životinje."
Ti tu padaš, ko kruška. ;))

Vitrina 22.10.2016 15:40

"Iznad zakona je moral, a ono što bi vjernicima trebalo biti jasno, i Bog koji (prema njihovim aksiomima) navodno sve vidi. Pa i njihov nemoral. Doduše, da ih to uopće brine ne bi se planeta vijekovima utapala u krvi."

Svijetom vlada interes i licemjerje.

Jagma 22.10.2016 09:30

- Kažu ljudi da govno uvijek ispliva na površinu, što u kontekstu ranije rečenog znači da narodima vladaju veća ili manja govna. Još jednostavnije, puk je podvrgnut većem ili manjem izrabljivanju, zakrinkanom formalnodemokratskom maskom kako se ne bi dosjetio._

Umrijet ćemo od smrada!

Lara 22.10.2016 06:05

Još jedna Babićeva bolna, edukacijska pljuska stereotipijama i zadrtosti.