Lavrov o Obaminom govoru: "Nisam shvatio da li je ozbiljan ili nije, ovo podsjeća na Georgea Orwella i njegovo ministarstvo istine"

Američki predsjednik Barack Obama jučer je održao govor pred Generalnom Skupštinom Ujedinjenih Naroda u New Yorku. U svom govoru težište je stavio na tri, prema njemu barem, ključna problema - epidemiju ebole u zapadnoj Africi, rusku agresiju na Ukrajinu i ISIL-ovo širenje na Bliskom istoku. Tim redoslijedom.

Očekivano, ruska reakcija je uskoro uslijedila. No, pogledajmo prvo što kaže predsjednik Obama: "Dok se okupljamo ovdje, epidemija ebole prevelika je za javne zdravstvene sisteme zapadne Afrike, prijeti brzim širenjem izvan granica pogođenih država. Ruska agresija u Europi podsjeća na dane kada su velike nacije gazile male u ostvarenju svojih teritorijalnih ambicija, a brutalnost terorista u Siriji i Iraku natjerala nas je da pogledamo ravno u srce mraka".

Kako god se okrene, američki predsjednik je za podij UNGS-a došao s jasnom namjerom da Rusiju i ISIL strpa ne samo u isti koš, već i u gotovo istu rečenicu.

Nastavlja: "Ruske akcije u Ukrajini potkopavaju poslijeratni poredak. Evo činjenica. Nakon što se ukrajinski narod mobilizirao tražeći reforme, njihov korumpirani predsjednik je pobjegao. Nakon toga, protiv volje vlasti u Kijevu, Krim je aneksiran".

Ovakve izjave su očekivane od SAD-a koji i dalje drži čvrsto konfrontacijski stav prema Rusiji. No, način dostave retorike je vrlo zanimljiv. Izjave koje se svode na "Evo zašto" ili "Evo činjenica" su uvijek vrlo sumnjive.Naime, istima se često koriste mediji kada žele progurati ideološku, političku ili neku drugu vrstu propagandnog materijala. Tada se publici u samom naslovu često napominje "Evo zašto je..." ovo ili ono, poput "Evo zašto nemate posao" ili "Evo zašto bi trebali ići u rat u Siriju". Način ovakve dostave retorike ima svoje razloge. Time se čitatelju - ili u Obaminom slučaju globalnom auditoriju - sugerira "ja govorim iz pozicije autoriteta", dok zapravo sama uporaba bilo kojeg oblika "Evo" gotovo bez dileme uvijek upućuje na nedostatak stvarnih argumenata.

Činjenica da se Obama služi ovakvim potezima više zabrinjava od činjenice da su njegove izjave poprilično nepotpune. Način na koji je spomenuti "korumpirani ukrajinski predsjednik" pobjegao nije uopće istaknut. Može on biti najveći simbol korupcije na svijetu, ali odobravati oružani državni udar je itekako sporno, bar od strane aktera koji se pozivaju na međunarodna prava. Janukovič je ipak srušen u jednom oružanom državnom udaru, a ako se ta činjenica treba zataškati, može se, ali ona nije sporna.

Nadalje, govoriti o aneksiji Krima bez spominjanja referenduma o odcjepljenju je, još jednom, vrlo problematično. Čemu krojenje događaja kada su oni posve jasni? Ruska aneksija je izvedena, kontra brojnih međunarodnih prava, to nije sporno. Ali treba pritom reći i kako je stanovništvo tog istog Krima snažno podržalo tu istu aneksiju. To ne znači da je ona opravdana, ali to je već tema šire debate koja prelazi razne domene.

Bez obzira na to, činjenica je da Obama u svom govoru ne ostavlja dojam nepristranog aktera i to je ono što bi globalnom auditoriju moralo biti sasvim jasno. Tko god da američkom predsjedniku asistira u pripremi govora, očito ima afinitete za hladnoratovsku retoriku u ruhu jedne moderne verzije skrojene za neke nove generacije koje preferiraju vrlo pojednostavljene slike svijeta.

Rusi se čude, ali ponešto su, izgleda, i oni naučili kada je riječ o informacijskom ratu. Kontriranje jednim izjavama, koje namjerno izostavljaju činjenice, drugim izjavama koje navodno sadrže činjenice, nema smisla, bar ne ako se način na koji globalni auditorij interpretira izjave uzme u obzir.

Ruski MVP Sergej Lavrov stoga kratko, ali poprilično djelotvorno, ističe: "Dobili smo drugo mjesto na listi globalnih prijetnji miru i stabilnosti. Kako bizarno. Nisam shvatio da li je Obama ozbiljan ili nije i da li se tu krije neki orwellijanski element, jer ovo podsjeća na Georgea Orwella i Ministarstvo Istine".