SBPeriskop nastavlja s intervjuima s pokretačima/začetnicima/organizatorima SF kovencije Marsonikon, a u povodu njenog skorašnjeg održavanja. Nakon Ratka Martinovića i Ivana Lutza razgovaramo s Leonom Maglićem (1962). Sveučilišni je profesor na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu, a magistrirao i doktorirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. U tvrtkama u Hrvatskoj i okolnim zemljama djeluje kao Lead auditor za sustave upravljanja kvalitetom i IRCA Tutor.
Za sebe kaže da oduvijek čita puno toga, ali najviše SF. Glavni urednik zbirke priča Marsonic od prvog broja, a održao je nekoliko predavanja o SF-u po gradskim knjižnicama u Hrvatskoj. Jedan od organizatora Marsonikona.
SF fan i kolekcionar SF knjiga, posebno starih izdanja.
Jedan ste od oslonaca organiziranog djelovanja skupine zaljubljenika u SF književnost i film. Marsonikon je, kako kaže Ivan Lutz, kruna cjelogodišnjeg rada svih vas. Koja je konkretno (bila) vaša uloga u svemu? Pri tome mislim na začetničko postavljanje na noge SF konvencije. Na kojim se vašim znanjima, kvalitetama i sposobnostima temelji pouzdanje svih ostalih prijatelja, kolega, suradnika? Drugim riječima, što bi se teško moglo bez vas?
Došao sam u SF skupinu Orion, neposredno pred prvu konvenciju tako da je moj doprinos za tu prvu konvenciju bio skroman. Već za drugu konvenciju preuzeo sam dobar dio obveza organizacije, kontakta s institucijama, nadzora budžeta i slične dosadne a neizbježne obaveze, koje sam vjerojatno dobio ne po zaslugama nego prema činjenici da sam nažalost stariji od većine članova naše skupine. I tako je ostalo do danas. Mlađim članovima sam ukazao na neke zanimljive autore i knjige koje bi trebali pročitati, te sam ih upoznao s bibliotekama i izdanjima koje su izlazile kod nas. Od prvog broja sam glavni urednik zbirke priča Marsonic, koja je postala vrlo značajna zbirka i izvan Hrvatske, jer nam se i iz okolnih zemalja redovno javljaju i afirmirani pisci, ali i oni koji do sada nisu objavljivali, sa željom da im se priča objavi u Marsonicu, koji izlazi dva puta godišnje.
Kako doživljavate sam Marsonikon? Što vama znači taj jedan dan koncentriranog SF-a u Slavonskom Brodu, a što bi trebao značiti publici?
Marsonikon doživljavam kao jedan dio onoga što bi se trebalo događati u našem gradu, u svim aspektima kulturnih i drugih aktivnosti. Kako sam oduvijek volio SF odlučio sam se pomoći u organizaciji skupa, koji će barem malo pomoći u našem plutanju oceanom neukusa koji nas okružuje. Nažalost živimo u vremenu kada caruje entropija na svim razinama. Sjećam se u doba moje mladosti imali smo legendarni Omladinski klub, tamo sam bio na skoro svim koncertima, čak i na onima sa samo sedam gledatelja, i uvijek su mi ti događaji ostali u pamćenju kao nešto dobro. Volio bih da barem nekome od posjetitelja naše konvencije Marsonikon pokrene neku od pozitivnih vibracija.
Ocijenite je li podrška grada dovoljna? Nedostaje li ipak šira društvena, pa i politička podrška kako bi se Marsonikon profilirao u jaku regionalnu atrakciju koja ima turističke potencijale, čiji bi se datum održavanja upisivao u turističku mapu Europe?
U ovom trenutku podrška grada je neophodna kako bi se pripremio Marsonikon, i organizatori su zahvalni za svaku pomoć, kolika god ona bila. Šira društvena podrška će biti onolika koliko se mi sami uspijemo izboriti, a ovisi o našem predstavljanju javnosti, političkim utjecajima, osobnim kontaktima i vjerojatno još nekim drugim faktorima. Jasno je da se za podizanje Marsonikona na višu razinu moraju potražiti i drugi izvori financiranja, i u tom smislu smo pokrenuli već neke akcije.
Kada je započeo vaš interes za znanstvenu fantastiku? Što je presudilo. Koje knjige? Koji filmovi? Kako to da ste se odlučili povezati s istomišljenicima u skupinu SF Orion, a ne ostati samo u svojoj toploj sobi kao knjiški moljac?
Moj interes za znanstvenu fantastiku počeo je vrlo rano, prvo sam čitao naravno Verna, a nakon toga su uslijedili klasici zlatnog doba SF-a. Oduvijek sam bio orijentiran na prirodne znanosti, ali volio sam i književnost i puno čitao, naravno ne samo znanstvenu fantastiku. Također, privlačilo me boriti se s predrasudama pa sam rado ulazio u rasprave s ljudima koji su svako SF djelo apriori svrstavali u šund. I tako nakon četrdesetak godina čitanja priča, romana, kritika, eseja, skupilo se nešto znanja i iskustava, ali ostaje još puno toga za otkriti. Ne mogu reći da me je neka knjiga posebno navela na čitanje znanstvene fantastike, to je vjerojatno bio skup različitih interakcija. U SF skupinu Orion došao sam iz radoznalosti, a ostao sam jer me privukao iskreni entuzijazam tih mladih ljudi, pa dok im bilo kako mogu pomoći, tu sam.
U svijetu je interes za SF donekle opao. Rekao bih, kao i za šah. I kao što nema više karizmatičnih šahovskih velikana poput Fichera i sovjetskih igrača, tako nema ni velikih SFknjiževnika - Asimova, Herberta, Clarka, Bradburyja, da spomenem same neke. Kao da su iscrpljene najvažnije teme. To je konstatirao i Živković na, čini mi se, pretposljednjem Marsonikonu. Kako vi vidite budućnost SF-a?
O toj temi sam razgovarao s Prof. Živkovićem tijekom drugog Marsonikona. SF je doživio svoju ekspanziju u doba velikog tehnološkog optimizma, kada se očekivalo da će doći do brzog osvajanja i kolonizacije svemira. Tada je tržište gutalo sve u vezi takvih tema. Naravno bilo je i djela raznolike kvalitete, međutim, SF je uspio stvoriti remek djela ne samo žanra, nego i književnosti općenito, to je moje osobno mišljenje. Vjerojatno je točno kako je većina tema iscrpljena, međutim priča o Romeu i Juliji se može ispričati i tisućiti puta a da bude zanimljiva i kvalitetna. Ipak, ja stalno ponavljam kako znanstvena fantastika nije samo svemir i vanzemaljci, nego može biti temeljena i na drugim znanostima (a na nekima mora jer inače nije znanstvena fantastika), kao što su antropologija, psihologija, sociologija, o čemu sam govorio na svojim predavanjima. Dobar SF stavlja radnju u neku „pomaknutu“ stvarnost, ali uvijek govori o nama kakvi smo sada, o našim nadanjima i strahovima.
Pogledajte kako samo Orson Scott Card razmatra moralnost u Govorniku za mrtve ili Ursula Le Guin seksualnost u Lijevoj ruci tame . Dobro, to su isto relativno stari autori, ali upravo u tom smjeru vidim mogućnost za nove autore i njihova djela, jer je očito da se mi kao društvo nalazimo u vremenu velikih socioloških, a možda i fizičkih promjena, i autori imaju mogućnost razmatrati posljedice tih promjena.
A kako vidite budućnost Marsonikona? Je li izdavaštvo i drugi planovi oko razvijanja pozicije Oriona... – znanstvena fantastika, ili su poslovni planovi realni odnosno bazirani na interesu publike?
Po prirodi sam oprezan u planovima, a kada radimo na projektima često dobivam ulogu „Advocatus diaboli“, pa ću biti umjeren s prognozama. Nadam se kako će Marsonikon prerasti u nešto puno veće od ovoga danas, iako smo u ovih nekoliko godina već puno napravili. Vizija postoji, na nama je da ju ostvarimo. Vjerujem kako će i ideja s izdavaštvom uspjeti, ali moramo uključiti još ljudi dobre volje u projekte, jer sami nećemo uspjeti.
Koji je vaš doprinos SF-u u teorijskom smislu, kao doprinos pisca? Podsjetite nas na svoje radove.
Ja ne pišem SF djela, zadnje što sam napisao je bila priča pod nazivom Tajna Leminga, koju sam završio kada sam imao 11-12 godina, ha, ha. Napisao sam tri knjige ali iz svog stručnog područja. Trudim se popularizirati SF žanr, ali i općenito kritičan stav prema društvu i okolini, i pobuditi kod mladih, želju za znanjem, ali ne u smislu gomilanja informacija, nego poticanja radoznalosti i razmišljanja. Mislim kako je SF jedan od načina da se zagolica mašta, ali na znanstvenim temeljima, pa sam tako održao nekoliko predavanja o znanstvenoj fantastici u Slavonskom Brodu, Opatiji i Valpovu. Zajedno s Ivanom Lutzom napisao sam članak o SF-u u Hrvatskoj za svjetsku enciklopediju SF-a, moj dio u tom tekstu se odnosi na zbivanja do 1990.
Pomaže li vam u razumijevanju organizacije Marsonikona vaš posao na Strojarskom fakultetu?
Praktična iskustva u organizaciji znanstvenih konferencija mogu se primijeniti i na organizaciju skupa kao što je Marsonikon, ali ipak je to nešto drugo, opušteno i nekonvencionalno druženje. Ipak, organizacija konvencije je zahtjevan posao koji traži organiziranost i točnost, što bi strojari trebali imati.
Što trenutno čitate? Koje ste SF filmove pogledali i koje možete čitateljima sbperiskopa predložiti da ih pogledaju?
U zadnje vrijeme ponovo čitam neke stare knjige, a sada je riječ o drugom dijelu Brinovog Uzdizanja, Podizanje zvjezdane plime. Završavam i Horakov almanah Titan 2 i naravno zadnje brojeve Siriusa B. Nisam stručan za SF filmove, ali smatram da je jako teško snimiti dobar SF film, pogotovo ako je riječ o ekranizaciji pisanog djela, jer je potrebno vizualizirati stvari koje vjerojatno svaki čitatelj drugačije doživljava. Interstellar mi je OK, ali ništa više. Za zabavu volim pogledati na You Tube stare crnobijele SF filmove, posebno su zanimljivi specijalni efekti. Osobno sam doživio kao izuzetne samo tri SF filma, Odiseju, Blade runnera i Brazil.
Za sebe kaže da oduvijek čita puno toga, ali najviše SF. Glavni urednik zbirke priča Marsonic od prvog broja, a održao je nekoliko predavanja o SF-u po gradskim knjižnicama u Hrvatskoj. Jedan od organizatora Marsonikona.
SF fan i kolekcionar SF knjiga, posebno starih izdanja.
Jedan ste od oslonaca organiziranog djelovanja skupine zaljubljenika u SF književnost i film. Marsonikon je, kako kaže Ivan Lutz, kruna cjelogodišnjeg rada svih vas. Koja je konkretno (bila) vaša uloga u svemu? Pri tome mislim na začetničko postavljanje na noge SF konvencije. Na kojim se vašim znanjima, kvalitetama i sposobnostima temelji pouzdanje svih ostalih prijatelja, kolega, suradnika? Drugim riječima, što bi se teško moglo bez vas?
Došao sam u SF skupinu Orion, neposredno pred prvu konvenciju tako da je moj doprinos za tu prvu konvenciju bio skroman. Već za drugu konvenciju preuzeo sam dobar dio obveza organizacije, kontakta s institucijama, nadzora budžeta i slične dosadne a neizbježne obaveze, koje sam vjerojatno dobio ne po zaslugama nego prema činjenici da sam nažalost stariji od većine članova naše skupine. I tako je ostalo do danas. Mlađim članovima sam ukazao na neke zanimljive autore i knjige koje bi trebali pročitati, te sam ih upoznao s bibliotekama i izdanjima koje su izlazile kod nas. Od prvog broja sam glavni urednik zbirke priča Marsonic, koja je postala vrlo značajna zbirka i izvan Hrvatske, jer nam se i iz okolnih zemalja redovno javljaju i afirmirani pisci, ali i oni koji do sada nisu objavljivali, sa željom da im se priča objavi u Marsonicu, koji izlazi dva puta godišnje.
Kako doživljavate sam Marsonikon? Što vama znači taj jedan dan koncentriranog SF-a u Slavonskom Brodu, a što bi trebao značiti publici?
Marsonikon doživljavam kao jedan dio onoga što bi se trebalo događati u našem gradu, u svim aspektima kulturnih i drugih aktivnosti. Kako sam oduvijek volio SF odlučio sam se pomoći u organizaciji skupa, koji će barem malo pomoći u našem plutanju oceanom neukusa koji nas okružuje. Nažalost živimo u vremenu kada caruje entropija na svim razinama. Sjećam se u doba moje mladosti imali smo legendarni Omladinski klub, tamo sam bio na skoro svim koncertima, čak i na onima sa samo sedam gledatelja, i uvijek su mi ti događaji ostali u pamćenju kao nešto dobro. Volio bih da barem nekome od posjetitelja naše konvencije Marsonikon pokrene neku od pozitivnih vibracija.
Ocijenite je li podrška grada dovoljna? Nedostaje li ipak šira društvena, pa i politička podrška kako bi se Marsonikon profilirao u jaku regionalnu atrakciju koja ima turističke potencijale, čiji bi se datum održavanja upisivao u turističku mapu Europe?
U ovom trenutku podrška grada je neophodna kako bi se pripremio Marsonikon, i organizatori su zahvalni za svaku pomoć, kolika god ona bila. Šira društvena podrška će biti onolika koliko se mi sami uspijemo izboriti, a ovisi o našem predstavljanju javnosti, političkim utjecajima, osobnim kontaktima i vjerojatno još nekim drugim faktorima. Jasno je da se za podizanje Marsonikona na višu razinu moraju potražiti i drugi izvori financiranja, i u tom smislu smo pokrenuli već neke akcije.
Kada je započeo vaš interes za znanstvenu fantastiku? Što je presudilo. Koje knjige? Koji filmovi? Kako to da ste se odlučili povezati s istomišljenicima u skupinu SF Orion, a ne ostati samo u svojoj toploj sobi kao knjiški moljac?
Moj interes za znanstvenu fantastiku počeo je vrlo rano, prvo sam čitao naravno Verna, a nakon toga su uslijedili klasici zlatnog doba SF-a. Oduvijek sam bio orijentiran na prirodne znanosti, ali volio sam i književnost i puno čitao, naravno ne samo znanstvenu fantastiku. Također, privlačilo me boriti se s predrasudama pa sam rado ulazio u rasprave s ljudima koji su svako SF djelo apriori svrstavali u šund. I tako nakon četrdesetak godina čitanja priča, romana, kritika, eseja, skupilo se nešto znanja i iskustava, ali ostaje još puno toga za otkriti. Ne mogu reći da me je neka knjiga posebno navela na čitanje znanstvene fantastike, to je vjerojatno bio skup različitih interakcija. U SF skupinu Orion došao sam iz radoznalosti, a ostao sam jer me privukao iskreni entuzijazam tih mladih ljudi, pa dok im bilo kako mogu pomoći, tu sam.
U svijetu je interes za SF donekle opao. Rekao bih, kao i za šah. I kao što nema više karizmatičnih šahovskih velikana poput Fichera i sovjetskih igrača, tako nema ni velikih SFknjiževnika - Asimova, Herberta, Clarka, Bradburyja, da spomenem same neke. Kao da su iscrpljene najvažnije teme. To je konstatirao i Živković na, čini mi se, pretposljednjem Marsonikonu. Kako vi vidite budućnost SF-a?
O toj temi sam razgovarao s Prof. Živkovićem tijekom drugog Marsonikona. SF je doživio svoju ekspanziju u doba velikog tehnološkog optimizma, kada se očekivalo da će doći do brzog osvajanja i kolonizacije svemira. Tada je tržište gutalo sve u vezi takvih tema. Naravno bilo je i djela raznolike kvalitete, međutim, SF je uspio stvoriti remek djela ne samo žanra, nego i književnosti općenito, to je moje osobno mišljenje. Vjerojatno je točno kako je većina tema iscrpljena, međutim priča o Romeu i Juliji se može ispričati i tisućiti puta a da bude zanimljiva i kvalitetna. Ipak, ja stalno ponavljam kako znanstvena fantastika nije samo svemir i vanzemaljci, nego može biti temeljena i na drugim znanostima (a na nekima mora jer inače nije znanstvena fantastika), kao što su antropologija, psihologija, sociologija, o čemu sam govorio na svojim predavanjima. Dobar SF stavlja radnju u neku „pomaknutu“ stvarnost, ali uvijek govori o nama kakvi smo sada, o našim nadanjima i strahovima.
Pogledajte kako samo Orson Scott Card razmatra moralnost u Govorniku za mrtve ili Ursula Le Guin seksualnost u Lijevoj ruci tame . Dobro, to su isto relativno stari autori, ali upravo u tom smjeru vidim mogućnost za nove autore i njihova djela, jer je očito da se mi kao društvo nalazimo u vremenu velikih socioloških, a možda i fizičkih promjena, i autori imaju mogućnost razmatrati posljedice tih promjena.
A kako vidite budućnost Marsonikona? Je li izdavaštvo i drugi planovi oko razvijanja pozicije Oriona... – znanstvena fantastika, ili su poslovni planovi realni odnosno bazirani na interesu publike?
Po prirodi sam oprezan u planovima, a kada radimo na projektima često dobivam ulogu „Advocatus diaboli“, pa ću biti umjeren s prognozama. Nadam se kako će Marsonikon prerasti u nešto puno veće od ovoga danas, iako smo u ovih nekoliko godina već puno napravili. Vizija postoji, na nama je da ju ostvarimo. Vjerujem kako će i ideja s izdavaštvom uspjeti, ali moramo uključiti još ljudi dobre volje u projekte, jer sami nećemo uspjeti.
Koji je vaš doprinos SF-u u teorijskom smislu, kao doprinos pisca? Podsjetite nas na svoje radove.
Ja ne pišem SF djela, zadnje što sam napisao je bila priča pod nazivom Tajna Leminga, koju sam završio kada sam imao 11-12 godina, ha, ha. Napisao sam tri knjige ali iz svog stručnog područja. Trudim se popularizirati SF žanr, ali i općenito kritičan stav prema društvu i okolini, i pobuditi kod mladih, želju za znanjem, ali ne u smislu gomilanja informacija, nego poticanja radoznalosti i razmišljanja. Mislim kako je SF jedan od načina da se zagolica mašta, ali na znanstvenim temeljima, pa sam tako održao nekoliko predavanja o znanstvenoj fantastici u Slavonskom Brodu, Opatiji i Valpovu. Zajedno s Ivanom Lutzom napisao sam članak o SF-u u Hrvatskoj za svjetsku enciklopediju SF-a, moj dio u tom tekstu se odnosi na zbivanja do 1990.
Pomaže li vam u razumijevanju organizacije Marsonikona vaš posao na Strojarskom fakultetu?
Praktična iskustva u organizaciji znanstvenih konferencija mogu se primijeniti i na organizaciju skupa kao što je Marsonikon, ali ipak je to nešto drugo, opušteno i nekonvencionalno druženje. Ipak, organizacija konvencije je zahtjevan posao koji traži organiziranost i točnost, što bi strojari trebali imati.
Što trenutno čitate? Koje ste SF filmove pogledali i koje možete čitateljima sbperiskopa predložiti da ih pogledaju?
U zadnje vrijeme ponovo čitam neke stare knjige, a sada je riječ o drugom dijelu Brinovog Uzdizanja, Podizanje zvjezdane plime. Završavam i Horakov almanah Titan 2 i naravno zadnje brojeve Siriusa B. Nisam stručan za SF filmove, ali smatram da je jako teško snimiti dobar SF film, pogotovo ako je riječ o ekranizaciji pisanog djela, jer je potrebno vizualizirati stvari koje vjerojatno svaki čitatelj drugačije doživljava. Interstellar mi je OK, ali ništa više. Za zabavu volim pogledati na You Tube stare crnobijele SF filmove, posebno su zanimljivi specijalni efekti. Osobno sam doživio kao izuzetne samo tri SF filma, Odiseju, Blade runnera i Brazil.
