Trinaest godina nakon bankrota, Argentina se suočava s novim financijskim kolapsom zemlje. Premda je 97 posto vjerovnika pristalo da se ovoj zemlji "oprosti" 70 posto dugova, ljudi koji stoje iza preostalih tri posto ne žele "oprostiti" ništa. Preciznije, riječ je o samo jednom čovjeku. Paul Singer, jedan od najbogatijih ljudi u SAD-u, svojevremeno je kupio argentinske državne obveznice za jedva 49 milijuna dolara.
Premda je prethodnim dogovorom mogao dobiti 200 milijuna dolara, četiri puta više, Singer hoće sve: 800 milijuna dolara plus kamate.
Prošlotjednom odlukom američki Vrhovni sud dao mu je za pravo, ocijenivši da Argentina nije mogla samo tako odrediti koliko će joj duga biti oprošteno i da mora opet pregovarati s vjerovnicima. Tim povodom "H-Alter" donosi sjajan Singerov portret iz pera renomiranog američkog novinara i pisca Grega Palasta, nastalog 2012., uoči predsjedničkih izbora u SAD-u. (h.š.)
Telefonski poziv iz New Yorka je stigao mojim šefovima u BBC-evom centru u Londonu. Uputio ga je jedan od debila na plaćeničkom spisku milijardera Paula Singera, najvećeg financijera Republikanske stranke u New Yorku, Mitta Romneya i republikanskih kandidata za Senat. Najpoznatiji je pod imenom Lešinar Singer.
"Imamo dossier o Gregu Palastu"
Pa, naravno da imaju.
Imam i ja o njima.
Taman sam se bio vratio s Rijeke Kongo, gdje sam izvještavao za BBC i Guardian. Singerov čovjek kazao je kako gospodin Singer ne bi volio da BBC objavi priču o njemu, posebno ne dokumentarac o njegovom plijenu: djeci, žrtvama kolere.
Kao svaki lešinar, Singer gozbi kad su žrtve na samrti. Doslovno. Singer je, primjerice, sam odgovoran za hrpicu leševa nakon što je kupio bankrotiranu kompaniju za proizvodnju azbesta, Owens Corning. Kompanija je od svojih radnika sakrila podatak da će oboljeti od azbestoze rukujući njihovim proizvodima. Ne želite umrijeti od azbestoze. Pluća vam se pretvore u kašu nakon čega se utopite iznutra.
Kompanija za proizvodnju azbesta bila je prisiljena isplatiti desetke tisuća radnika za zdravstvenu skrb, uključujući i novac za njihove obitelji nakon što umru.
No, onda je Singer iskoristio svoje političke mišiće da zajebe obećane financijske kompenzacije. Ponudio im je sitniš. I, dok su umirali, oni su ga prihvatili. Lešinar je iskoristio reformu zdravstvenih zakona kojim se smanjila visina odšteta kako bi oslabjele radnike natjerao na predaju. S pokopanim ili jeftino potkupljenim radnicima, Singerove tvornice smrti sada su vrijedile pravo bogatstvo... i tako je Singer počinio svoje prvo "ubojstvo".
Drugo je bilo u Peruu, gdje je Singer putem briljantnih pravno-financijskih makinacija, svakako odveć upitnih da bi ih drugi pokušali koristiti, preuzeo kontrolu nad cijelim financijskim sustavom jedne zemlje. Kad je Alberto Fujimori, hulja od predsjednika Perua, odlučio da je dobra ideja pobjeći iz zemlje (uoči njegovog uhićenja zbog optužnice za ubojstvu), pravni zastupnik peruanske države Mary Cymrot kazao mi je kako je Singer dozvolio Fujimori da pobjegne ako zauzvrat naredi peruanskoj riznici isplatu 58 milijuna dolara. Singer je za mito prepustio "zaplijenjeni" peruanski predsjednički zrakoplov odbjeglom predsjedniku.
Usput, nisam ja Singeru dao nadimak "Lešinar".
To su napravili njegovi prijatelji bankari, kao izraz divljenja.
Singerov poziv BBC-ju bio je izazvan mojim dokumentarcem iz dva Konga. U Zapadnoj Africi dogodila se epidemija kolere zbog nedostatka pitke vode. Naše istraživanje otkrilo je da je Singer platio oko 10 milijuna dolara za nekakav "dug" Republike Kongo. Kako bi ga utjerao, Singer je zaplijenio oko 400 milijuna dolara imovine ovih siromašnih nacija.
Kakva pitka voda za Kongo? Singer i njegovi lešinarske kolege sve su uzeli.
U Africi sam razgovarao s Winstonom Tubmanom, bivšim zamjenikom glavnog tajnika UN-a. Zamolio me da pitam Lešinara i njegove kriminalce: "Jeste li svjesni da uzrokujete smrt beba"?
To je ilegalno. To je bolesno. To je Singer.
Pa, svakako ilegalno u većem dijelu civiliziranog svijeta. Velika Britanija, Njemačka, Nizozemska i brojne druge zemlje zakonski su zabranile Singerove kamatarske konfiskacije. U Europi, Singer je financijski zločinac. No, u SAD-u, on je "onaj koji stvara radna mjesta".
Lešinar Singer ima veliki pozitivan publicitet. Posebno u New York Timesu, gdje je taj preživač leševa ponudio donacije svim Republikancima na čelu saveznih država koji će glasovati za istospolne brakove. Nemojte misliti da je ovo bio nesebični čin moralne hrabrosti: više se radilo o Pravu prve bračne noći, odnosno pravu na razdjevičenje koju su u srednjem vijeku na svojim posjedima prakticirali plemići. Lešinarev sin želio je oženiti muškarca, pa je Lešinar kupio zakonodavce države New York da mu odobre vjenčanje. (U isto je vrijeme veći dio njegovih donacija išao kandidatima na saveznoj razini koji su bili za zabranu istospolnih brakova. Čini se kako je protok novca važniji od vlastite krvi).
No, ispod površnog medijskog praćenja njegovog financijskog podupiranja Republikanaca za ljudska prava, Singerov utjecaj u državnom zakonodavstvu isplatio se stostruko. Izlobirao je promjenu zakona o izračunu kamatnih troškova na njegove lešinarsko-lihvarske operacije, koje su mu omogućile zaradu dodatnih stotina milijuna dolara od Konga.
Lešinarov recentni udar bila je isplata od bankrotirane grčke vlade.
Dana 4. travnja 2012, 77-godišnji grčki farmaceut Dimitris Christoulas je napisao: "Ne vidim drugi način za dostojanstven kraj prije negoli počnem tražiti hranu u smeću." Christoulas si je pucao u glavu. Vlada je srezala njegovu mirovinu u sklopu mjera štednje koje su imale cilj isplatiti dug inozemnim kreditorima. Svaki četvrti radnik također je ostao bez posla.
Vjerovnici su uzeli njihov dio, ali su se odrekli 80 posto glavnice kredita. Svi osim dva "bankara": milijardera Kena Darta i Singera. Lešinar je rekao Europskoj centralnoj banci i grčkoj vladi da oni žele sve. Singer i Dart odbili su oprost 80 posto dugovanja, čak i osam posto obveznica koje su držali, iako su, navodno, nekoliko tjedana prije platili samo manji dio njihove nominalne vrijednosti. Ili će Grci platiti Singeru i Dartu nekoliko puta više od onog što su špekulanti uložili, ili će ovaj dvojac potkopati plan spašavanja Grčke, čime bi srušili ostatke njihove ekonomije, a zatim i ostatak europske.
Zarobljena u talačkoj situaciji, grčka vlada zagrabila je u ispražnjenu torbu i platila Singeru i Dartu svaki novčić koji su tražili. Investitori u Singerov fond Elliot Management počinili su ubojstvo.
No, Lešinarov vlak pohlepe naletio je potom na neočekivanu prepreku na tračnicama. Dana 4. travnja, nekoliko sati nakon što se Christoulas ubio, u sudnici u Washingtonu, predsjednik SAD-a i njegov državni tajnik pravno su ga blokirali. Bez ikakve objave, jezikom toliko nejasnim da bi ga jedino mogao shvatiti sumanuti novinar koji je
pohađao Sveučilište prava u Chicagu, Obamino ministarstvo pravosuđa prikovalo je Lešinara uza zid.
Na srijedu pepelnicu Obamini dečki pribili su čavle: zahtijevali su od američkog federalnog suda da zaustave Singerov napad na Argentinu.
U ovom slučaju, Singer je tužio argentinsku vladu za milijune, čak i milijarde, zahtijevajući naplatu starog duga koji je predsjednik Ronald Reagan već sredio u dogovoru s najvećim američkim bankama. No, Reaganov dogovor nije bio dovoljno dobar za Singera i njegov hedge fond NML Capital. Singer je zahtijevao da američki sud naloži Argentini da mu plate deset puta veći iznos od onog koji bi dobio Reaganovim dogovorom. Kako bi došao do toga, Lešinar je također tužbom zaustavio Velike Banke da dobiju novac temeljem Reaganovog dogovora.
Ali, onda je pravna munja skuhala Lešinarevu gusku: Obamino ministarstvo pravosuđa i ministarstvo vanjskih poslova koje je vodila Hillary Clinton zajedno su podnijeli zahtjev za statusom prijatelja suda u slučaju NML Capital protiv Republike Argentine. Nije sve bilo na prijateljskoj razini. Obama, profesor ustavnog prava, odjednom se sjetio kako predsjednik ima jedinstvene ustavne ovlasti da ispraši Lešinarov tur, uzduž i poprijeko kontinenta.
Konkretno, Obama i Clinton zahtijevali su od suda da odbaci Singerov pokušaj bankrotiranja Argentine (zato jer bi Singerov zahtjev baš to učinio).
Bila je to Singerova noćna mora: pomisao da bi predsjednik SAD-a upotrijebio svoje izvanredne ustavne ovlasti za blokiranje Lešinarovog nauma i nauma njegovih prijatelja iz hedge fonda da dođu do enormnih profita preko leševa očajnih naroda.
Ulozi u ovom pravno-financijsko-političkom ratu su enormni. Unatoč tome, prava je bitka skrivena od očiju javnosti.
Titanska borba je pokrenuta. Borba za milijarde. Između Obamine administracije i najbogatijeg čovjeka u Americi i njegovih prijatelja milijardera, sve izvan fokusa javnosti i medija.
Argentinski konzul nazvao me iz Washingtona, zapanjen potezom Hillary Clinton. Koji k...? Jesam li znao nešto o tome?
Rekao sam mu da ovaj potez nadilazi Argentinu. Obama i Clinton su kazali sudu da Lešinar podriva sigurnost cjelokupnog svjetskog financijskog sustava i destabilizira svako financijsko spašavanje, od Južne Amerike, do Grčke i Konga. (Što bi Romne
učinio? Njegova očekivana zamjena za Clinton bio bi njegov glavni savjetnik za vanjsku politiku Dan Senor, koji je trenutno na platnom spisku... Paula Singera.)
Može li Obama ostati pri ovoj odluci? I imaju li Singer i prijatelji, koji rade s Karlom Roveom, dovoljno novaca da okrenu situaciju?
Rove-boti su već zabljesnuli svojom oštricom: u lipnju 2012. Republikanci u Odboru za financijske usluge održali su presedansko izvanredno saslušanje o predsjednikovom potezu prema Lešinaru. Saslušavali su Teda Olsena, državnog pravobranitelja u mandatu Georgea Busha, koji je napao Obamu i Clinton kodiranim i nejasnim pravnim rječnikom, ne spominjući niti jednom Singera i njegov fond.
No, u Bijeloj kući i na najvišim katovima tornjeva na Wall Streetu, znali su točno o čemu se tu radi. Kao što su dobro znali i u golferskim kolima u ekskluzivom atlantskom ljetovalištu Martha's Vineyard da Lešinara treba obuzdati. Igrajući golf s predsjednikom Obamom u ovom ljetovalištu, Robert Wolf bio je bijesan na Singerove poteze. Čelni čovjek švicarske banke UBS je skrojio dogovor s Argentinom. A švicarski bankari ne dozvoljavaju nikome da im pomiču rupe na njihovom golf igralištu.
Wolf je Obami donio puno plijena za vrijeme kampanje, a on je od Wolfa napravio svog savjetnika za "ekonomski oporavak". UBS se lijepo oporavio (sa slatkom pogodbom o kriminalnim optužbama za utaju poreza)
Sada šefovi UBS-a, JPMorgana i Citibanka stoje uz Obamu i Hillary Clinton. Bankarski establišment sada gleda na nove lešinare poput Singera kao na ekonomske berzekere, teroriste u helikopterima koji su spremni izvući osigurač iz granate. Ako Singerovi zahtjevi ne budu ispunjeni, on će raznijeti svjetski financijski sistem. U ovom ratu titana, Obama i Clinton su tek pješadinci, a ne generali. Riječ je o sukobu milijardera bankara protiv milijardera špekulanata iz hedge fondova. Prvi su pohlepni i zastrašujući a drugi pohlepni i jednostavno opasni. Odaberite stranu.
Ovo je prava bitka. Rat u kojem pobjednik uzima cjelokupnu kontrolu nad svjetskim financijskim sustavom.
Izvor: h-alter
Premda je prethodnim dogovorom mogao dobiti 200 milijuna dolara, četiri puta više, Singer hoće sve: 800 milijuna dolara plus kamate.
Prošlotjednom odlukom američki Vrhovni sud dao mu je za pravo, ocijenivši da Argentina nije mogla samo tako odrediti koliko će joj duga biti oprošteno i da mora opet pregovarati s vjerovnicima. Tim povodom "H-Alter" donosi sjajan Singerov portret iz pera renomiranog američkog novinara i pisca Grega Palasta, nastalog 2012., uoči predsjedničkih izbora u SAD-u. (h.š.)
Telefonski poziv iz New Yorka je stigao mojim šefovima u BBC-evom centru u Londonu. Uputio ga je jedan od debila na plaćeničkom spisku milijardera Paula Singera, najvećeg financijera Republikanske stranke u New Yorku, Mitta Romneya i republikanskih kandidata za Senat. Najpoznatiji je pod imenom Lešinar Singer.
"Imamo dossier o Gregu Palastu"
Pa, naravno da imaju.
Imam i ja o njima.
U Europi, Singer je financijski zločinac. No, u SAD-u, on je "onaj koji stvara radna mjesta". (foto: WEF)
Taman sam se bio vratio s Rijeke Kongo, gdje sam izvještavao za BBC i Guardian. Singerov čovjek kazao je kako gospodin Singer ne bi volio da BBC objavi priču o njemu, posebno ne dokumentarac o njegovom plijenu: djeci, žrtvama kolere.
Kao svaki lešinar, Singer gozbi kad su žrtve na samrti. Doslovno. Singer je, primjerice, sam odgovoran za hrpicu leševa nakon što je kupio bankrotiranu kompaniju za proizvodnju azbesta, Owens Corning. Kompanija je od svojih radnika sakrila podatak da će oboljeti od azbestoze rukujući njihovim proizvodima. Ne želite umrijeti od azbestoze. Pluća vam se pretvore u kašu nakon čega se utopite iznutra.
Kompanija za proizvodnju azbesta bila je prisiljena isplatiti desetke tisuća radnika za zdravstvenu skrb, uključujući i novac za njihove obitelji nakon što umru.
No, onda je Singer iskoristio svoje političke mišiće da zajebe obećane financijske kompenzacije. Ponudio im je sitniš. I, dok su umirali, oni su ga prihvatili. Lešinar je iskoristio reformu zdravstvenih zakona kojim se smanjila visina odšteta kako bi oslabjele radnike natjerao na predaju. S pokopanim ili jeftino potkupljenim radnicima, Singerove tvornice smrti sada su vrijedile pravo bogatstvo... i tako je Singer počinio svoje prvo "ubojstvo".
Drugo je bilo u Peruu, gdje je Singer putem briljantnih pravno-financijskih makinacija, svakako odveć upitnih da bi ih drugi pokušali koristiti, preuzeo kontrolu nad cijelim financijskim sustavom jedne zemlje. Kad je Alberto Fujimori, hulja od predsjednika Perua, odlučio da je dobra ideja pobjeći iz zemlje (uoči njegovog uhićenja zbog optužnice za ubojstvu), pravni zastupnik peruanske države Mary Cymrot kazao mi je kako je Singer dozvolio Fujimori da pobjegne ako zauzvrat naredi peruanskoj riznici isplatu 58 milijuna dolara. Singer je za mito prepustio "zaplijenjeni" peruanski predsjednički zrakoplov odbjeglom predsjedniku.
Usput, nisam ja Singeru dao nadimak "Lešinar".
To su napravili njegovi prijatelji bankari, kao izraz divljenja.
Singerov poziv BBC-ju bio je izazvan mojim dokumentarcem iz dva Konga. U Zapadnoj Africi dogodila se epidemija kolere zbog nedostatka pitke vode. Naše istraživanje otkrilo je da je Singer platio oko 10 milijuna dolara za nekakav "dug" Republike Kongo. Kako bi ga utjerao, Singer je zaplijenio oko 400 milijuna dolara imovine ovih siromašnih nacija.
Kakva pitka voda za Kongo? Singer i njegovi lešinarske kolege sve su uzeli.
U Africi sam razgovarao s Winstonom Tubmanom, bivšim zamjenikom glavnog tajnika UN-a. Zamolio me da pitam Lešinara i njegove kriminalce: "Jeste li svjesni da uzrokujete smrt beba"?
To je ilegalno. To je bolesno. To je Singer.
Pa, svakako ilegalno u većem dijelu civiliziranog svijeta. Velika Britanija, Njemačka, Nizozemska i brojne druge zemlje zakonski su zabranile Singerove kamatarske konfiskacije. U Europi, Singer je financijski zločinac. No, u SAD-u, on je "onaj koji stvara radna mjesta".
Lešinar Singer ima veliki pozitivan publicitet. Posebno u New York Timesu, gdje je taj preživač leševa ponudio donacije svim Republikancima na čelu saveznih država koji će glasovati za istospolne brakove. Nemojte misliti da je ovo bio nesebični čin moralne hrabrosti: više se radilo o Pravu prve bračne noći, odnosno pravu na razdjevičenje koju su u srednjem vijeku na svojim posjedima prakticirali plemići. Lešinarev sin želio je oženiti muškarca, pa je Lešinar kupio zakonodavce države New York da mu odobre vjenčanje. (U isto je vrijeme veći dio njegovih donacija išao kandidatima na saveznoj razini koji su bili za zabranu istospolnih brakova. Čini se kako je protok novca važniji od vlastite krvi).
No, ispod površnog medijskog praćenja njegovog financijskog podupiranja Republikanaca za ljudska prava, Singerov utjecaj u državnom zakonodavstvu isplatio se stostruko. Izlobirao je promjenu zakona o izračunu kamatnih troškova na njegove lešinarsko-lihvarske operacije, koje su mu omogućile zaradu dodatnih stotina milijuna dolara od Konga.
Lešinarov recentni udar bila je isplata od bankrotirane grčke vlade.
Dana 4. travnja 2012, 77-godišnji grčki farmaceut Dimitris Christoulas je napisao: "Ne vidim drugi način za dostojanstven kraj prije negoli počnem tražiti hranu u smeću." Christoulas si je pucao u glavu. Vlada je srezala njegovu mirovinu u sklopu mjera štednje koje su imale cilj isplatiti dug inozemnim kreditorima. Svaki četvrti radnik također je ostao bez posla.
Vjerovnici su uzeli njihov dio, ali su se odrekli 80 posto glavnice kredita. Svi osim dva "bankara": milijardera Kena Darta i Singera. Lešinar je rekao Europskoj centralnoj banci i grčkoj vladi da oni žele sve. Singer i Dart odbili su oprost 80 posto dugovanja, čak i osam posto obveznica koje su držali, iako su, navodno, nekoliko tjedana prije platili samo manji dio njihove nominalne vrijednosti. Ili će Grci platiti Singeru i Dartu nekoliko puta više od onog što su špekulanti uložili, ili će ovaj dvojac potkopati plan spašavanja Grčke, čime bi srušili ostatke njihove ekonomije, a zatim i ostatak europske.
Zarobljena u talačkoj situaciji, grčka vlada zagrabila je u ispražnjenu torbu i platila Singeru i Dartu svaki novčić koji su tražili. Investitori u Singerov fond Elliot Management počinili su ubojstvo.
No, Lešinarov vlak pohlepe naletio je potom na neočekivanu prepreku na tračnicama. Dana 4. travnja, nekoliko sati nakon što se Christoulas ubio, u sudnici u Washingtonu, predsjednik SAD-a i njegov državni tajnik pravno su ga blokirali. Bez ikakve objave, jezikom toliko nejasnim da bi ga jedino mogao shvatiti sumanuti novinar koji je
pohađao Sveučilište prava u Chicagu, Obamino ministarstvo pravosuđa prikovalo je Lešinara uza zid.
Na srijedu pepelnicu Obamini dečki pribili su čavle: zahtijevali su od američkog federalnog suda da zaustave Singerov napad na Argentinu.
U ovom slučaju, Singer je tužio argentinsku vladu za milijune, čak i milijarde, zahtijevajući naplatu starog duga koji je predsjednik Ronald Reagan već sredio u dogovoru s najvećim američkim bankama. No, Reaganov dogovor nije bio dovoljno dobar za Singera i njegov hedge fond NML Capital. Singer je zahtijevao da američki sud naloži Argentini da mu plate deset puta veći iznos od onog koji bi dobio Reaganovim dogovorom. Kako bi došao do toga, Lešinar je također tužbom zaustavio Velike Banke da dobiju novac temeljem Reaganovog dogovora.
Ali, onda je pravna munja skuhala Lešinarevu gusku: Obamino ministarstvo pravosuđa i ministarstvo vanjskih poslova koje je vodila Hillary Clinton zajedno su podnijeli zahtjev za statusom prijatelja suda u slučaju NML Capital protiv Republike Argentine. Nije sve bilo na prijateljskoj razini. Obama, profesor ustavnog prava, odjednom se sjetio kako predsjednik ima jedinstvene ustavne ovlasti da ispraši Lešinarov tur, uzduž i poprijeko kontinenta.
Konkretno, Obama i Clinton zahtijevali su od suda da odbaci Singerov pokušaj bankrotiranja Argentine (zato jer bi Singerov zahtjev baš to učinio).
Bila je to Singerova noćna mora: pomisao da bi predsjednik SAD-a upotrijebio svoje izvanredne ustavne ovlasti za blokiranje Lešinarovog nauma i nauma njegovih prijatelja iz hedge fonda da dođu do enormnih profita preko leševa očajnih naroda.
Ulozi u ovom pravno-financijsko-političkom ratu su enormni. Unatoč tome, prava je bitka skrivena od očiju javnosti.
Titanska borba je pokrenuta. Borba za milijarde. Između Obamine administracije i najbogatijeg čovjeka u Americi i njegovih prijatelja milijardera, sve izvan fokusa javnosti i medija.
Argentinski konzul nazvao me iz Washingtona, zapanjen potezom Hillary Clinton. Koji k...? Jesam li znao nešto o tome?
Rekao sam mu da ovaj potez nadilazi Argentinu. Obama i Clinton su kazali sudu da Lešinar podriva sigurnost cjelokupnog svjetskog financijskog sustava i destabilizira svako financijsko spašavanje, od Južne Amerike, do Grčke i Konga. (Što bi Romne
učinio? Njegova očekivana zamjena za Clinton bio bi njegov glavni savjetnik za vanjsku politiku Dan Senor, koji je trenutno na platnom spisku... Paula Singera.)
Može li Obama ostati pri ovoj odluci? I imaju li Singer i prijatelji, koji rade s Karlom Roveom, dovoljno novaca da okrenu situaciju?
Rove-boti su već zabljesnuli svojom oštricom: u lipnju 2012. Republikanci u Odboru za financijske usluge održali su presedansko izvanredno saslušanje o predsjednikovom potezu prema Lešinaru. Saslušavali su Teda Olsena, državnog pravobranitelja u mandatu Georgea Busha, koji je napao Obamu i Clinton kodiranim i nejasnim pravnim rječnikom, ne spominjući niti jednom Singera i njegov fond.
No, u Bijeloj kući i na najvišim katovima tornjeva na Wall Streetu, znali su točno o čemu se tu radi. Kao što su dobro znali i u golferskim kolima u ekskluzivom atlantskom ljetovalištu Martha's Vineyard da Lešinara treba obuzdati. Igrajući golf s predsjednikom Obamom u ovom ljetovalištu, Robert Wolf bio je bijesan na Singerove poteze. Čelni čovjek švicarske banke UBS je skrojio dogovor s Argentinom. A švicarski bankari ne dozvoljavaju nikome da im pomiču rupe na njihovom golf igralištu.
Wolf je Obami donio puno plijena za vrijeme kampanje, a on je od Wolfa napravio svog savjetnika za "ekonomski oporavak". UBS se lijepo oporavio (sa slatkom pogodbom o kriminalnim optužbama za utaju poreza)
Sada šefovi UBS-a, JPMorgana i Citibanka stoje uz Obamu i Hillary Clinton. Bankarski establišment sada gleda na nove lešinare poput Singera kao na ekonomske berzekere, teroriste u helikopterima koji su spremni izvući osigurač iz granate. Ako Singerovi zahtjevi ne budu ispunjeni, on će raznijeti svjetski financijski sistem. U ovom ratu titana, Obama i Clinton su tek pješadinci, a ne generali. Riječ je o sukobu milijardera bankara protiv milijardera špekulanata iz hedge fondova. Prvi su pohlepni i zastrašujući a drugi pohlepni i jednostavno opasni. Odaberite stranu.
Ovo je prava bitka. Rat u kojem pobjednik uzima cjelokupnu kontrolu nad svjetskim financijskim sustavom.
Izvor: h-alter
