Europska komisija i Njemačka otvaraju temu poslijeratne obnove Ukrajine u kojoj je Svjetska banka procijenila štetu, do sada, težu od 350 milijardi eura. To će biti posao milenija, pa zapadni lešinari počinju kružiti oko iznimno kaloričnoga ukrajinskog plijena.
Svjetski tzv. mainstream mediji teško su kiksali, neodgovorno prokockali žurnalističku odgovornost, jer su kukavički prešutjeli neki dan kako je u Kremlju nastala dosad neviđena konsternacija, zavladao smrtni strah, a ponajbolji su ruski kardiolozi svjetskoga glasa samo čudom uspjeli spasiti glavu Vladimiru Vladimiroviču od kobnog zatajenja srca. Kad je čuo da je tzv. desna podobnička ruka svih HDZ-ovih međusobno netrpeljivih vođa nakon Franje Tuđmana, sada šef hrvatskoga tzv. Visokog doma Gordan Jandroković – u stranačkim krugovima, političkoj oporbi i dijelu medija, je li, znan i kao Njonjo ili Pudlica – znakovito podviknuo Putinu iz debatnog kluba Krimske platforme u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu: „Poslali smo snažnu poruku Rusiji da se povuče iz Ukrajine i prekine rat!“ E, samo su se toga Rusi bojali, da im priprijeti Jandroković – a tko je pa taj, pitaju u tzv. velikom svijetu odmah iza CRO međe s međunarodnom licencijom? – opčinjen trećerazrednom SAD-ovom političarkom poznije dobi Nancy Pelosi, koja se na dva dana obrela u Zagrebu otkrivati toplu vodu o Rusima, Putinu, Ukrajini, učenju EU-tovara energetski gladovati i progutati obilnu porciju poniženja budući da predsjedniku RH nije padalo na um bar kurtoazno primiti „ne hamburger, ne cheeseburger, ne big burger, nego nothing burger“ ni u HDZ-ovoj predstavi u NSK-u -na koju nije pozvan nitko iz parlamentarne oporbe(!?) – „pozirati i biti licemjer na račun tragične sudbine ukrajinskog naroda“.
Poslijeratna obnova Ukrajine: riječ je o profitno tako atraktivnom/unosnom poslu za zapadni kapital da su ga šefica Europske komisije Ursula von der Leyen i njemački kancelar Olaf Scholz u Frankfurter Allgemeine Zeitungu nazvali „generacijskom misijom koja zahtijeva strategiju Marshallova plana“Da je SAD-u uopće važan privatni debatni klub ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog – interesno ga je osnovao lani u kolovozu kao tzv. Krimsku platformu te okupio zapadne radikale za anatemizirati Putinov režim neprijateljskim činjenjem protiv cca 150 milijuna građana najveće zemlje na svijetu – ne bi na taj skup koji ni o čemu ne odlučuje niti su mu zaključci obvezujući za bilo koga poslao jednu Pelosi. Dobro, nije morao osobnim dolaskom u taj debatni klub – među EU/NATO-ove poslovođe huškačke proturuske politike – počastiti Andreja Plenkovića, pregladnjela globalnije diplomatske vidljivosti/karijere i iole važnije pozicije balkanskog kiflića, ali nekoga tipa Antonyja Blinkena ili… Možda je i želio doći, pa i po cijenu da neki opet NN pošalje opet iz Ukrajine, pa opet neprimijećen u NATO-ovu prostoru opet triju država, ali ovaj put prigodno natovaren eksplozivom, opet šestotonski sovjetski Tupoljev Tu-141 Strizh posred mramornoga zdanja uz Bandićeve fontane, jednog od četiriju kapitalnih objekata hrvatske/nacionalne kulture što ih je dao za tzv. socijalističkog mraka nedostižno do danas podići komunistički prvak Stipe Šuvar.
Svjetski mediji su, međutim – slučajno (!?) baš za ratobornog otkrivanja Amerike i tople vode manje-više marginalnih europskih sljedbenika SAD/EU/NATO-ove proturuske hajke pod smokvinim listom Putinove „ničim izazvane invazije/agresije na Ukrajinu“ (sic transit) – objavili video kako se vremešni američki predsjednik Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr., je li, koji drži prst na gumbu sudnjeg dana u Trećemu (nuklearnom) svjetskom ratu, dementno po/izgubio u vrtu Bijele kuće. „Gospodine predsjedniče, ne tamo, ovim putem…“ – čuje se glas tjelesnog čuvara u osiguranju prvoga svjetskog starčića (79 godina), koji se uputio posaditi drvce na rezidencijalnoj okućnici. „Ovuda, gospodine predsjedniče…“ Nedavno se bio sasvim pogubio i nije mogao sići s pozornice na skupu Globalnog fonda u New Yorku, zbunjenog izraza na licu koračao je amo-tamo i pitao ljude oko sebe kako da siđe. „Joe Biden je potpuno izgubljen na pozornici“, kazao je savjetnik za komunikacije teksaškog senatora Steve Guest. „Strašno i tužno.“ Američki mediji, pa i neki Bidenu bliski demokrati iz Bidenove blizine su već tada bili zabrinuti tim ponašanjem, jer se „nije dogodilo prvi put“ te posumnjali u njegovu „fizičku i mentalnu sposobnost za obnašanje predsjedničke dužnosti“. Biden je odmah u intervjuu tv-emisiji „60 Minutes“ opovrgnuo te sumnje da je nesposoban i prestar za obnašanje dužnosti/odgovornosti predsjednika SAD-a, pa mu se ubrzo dogodi da mentalno ishlapi u vrtu Bijele kuće… Neki dan su pak mediji i društvene mreže pustile javnosti pucati od smijeha ismijavanjem novog slučaja Bidenove mentalne bistrine: novoga britanskog premijera Rishija Sunaka naziva Rashidom Sanukom, valjajući notorne bedastoće o njegovu hinduizmu i Konzervativnoj stranci.
Dakako da to nema izravne veze – ali, dakako, ali… – s istomišljeničkim razgovorima ugodnim na parlamentarnoj razini u tomu Šuvarovom elitnom kulturnom zdanju kapitalnog značenja, gdje su članovi 42 izaslanstva iz 32 zemlje te neviđenu pompu režimskih medija zahtijevali bezuvjetno oslobađanje „okupiranih ukrajinskih područja, poštivanje teritorijalnog integriteta, suvereniteta, jedinstvenosti, neovisnosti imeđunarodno priznatih granica Ukrajine“. S tim da se Pelosi gotovo ultimativno založila za poraz Rusije u ukrajinskom ratu radi čega „SAD neće štedjeti ni novčanu niti pomoć Kijevu u naoružanju“, što mora biti i zadaća „američkih partnera u Europi i svijetu kako bi demokracija porazila autokraciju“. I, je li, nema toga tko se latio mikrofona u NSK-u, gdje su domaćini bili predsjednici Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i ukrajinske Visoke Rade Ruslan Stefančuk (na molbu Zelenskoga, Plenković se isprsio pred Bruxellesom ugostiti Krimsku platformu), a da nije papagajio iste zemljopisne činjenice o tomu gdje je i čiji je poluotok Krim, dijelovi ukrajinskog jugoistoka što ih je kremaljski režim pripojio Rusiji, o čemu zbori tzv. međunarodno pravo i tko ga (ne) poštuje, ratne i zločine protiv čovječnosti, etc.
Ama baš sve što krimski platformaši, ali i sâm Biden te lijeve mu i desne ruke u washingtonskoj administraciji, Uniji, NATO-u i tzv. partnerima, je li, pripisuju „zločincu“ Vladimiru Vladimiroviču, njegovom režimu te vojsci Ruske Federacije – ali i „neodgovornomu“ ruskom narodu koji ga ne želi zbaciti s vlasti, sic transit – na vlas i više od toga vrijedi za Uncle Sama, njegovu vojsku, EU, NATO i tzv. partnere jer su u počinili strašne zločine agresijama na suverene, međunarodno priznate zemlje Koreju, Vijetnam, Afganistan, Grenadu, Kubu, Panamu, Irak, Iran, Libiju, Siriju, etc., etc. Gdje su bez suglasnosti UN-a ne smo posijali desetke milijuna nedužnih civilnih smrti, nekoliko puta više trajnih invalida, razorili gradove i sela (uključivo teški zločin protiv čovječnosti dvjema atomskim bombama na japanske civile u Hirošimi i Nagasakiju, iako je Drugi svjetski rat praktički bio gotov), stotine milijuna ljudi istjerali iz domova, megakorporativno im (o)pljačkali prirodne resurse, osobnu/državnu imovinu, novac u bankama izmišljenim razlozima za tzv. sankcije, osnivali konc-logore/mučilišta CIA-e i amaričke vojske (npr. Guantanamo na Kubi, pa Abu Ghraib u Iraku) gora od nacističkih u Njemačkoj i Poljskoj u Drugomu svjetskom ratu. I takvi, koji se ne libe dan-danas – u ime tzv. međunarodnog prava (što ga prvi ne poštuju najglasniji, moćni zagovornici, tzv. demokracije, ljudskih prava i zapadnih vrijednosti, sic transit, koji se dnevno gaze najviše u SAD-u, groziti silom, ucjenama i svakovrsnim nasiljem Rusiji, Kini, Iranu, Bjelorusiji, Srbiji, etc.!? Svima koji ne plašu kako Bijela kuća i Pentagon sviraju, a ekonomski, geopolitički i moralno pogubljena Unija sekundira?
Ćoravo tzv. međunarodno pravo ne dopušta, npr. Krimu odcijepiti se od Ukrajine, Kataloniji i Baskiji od Španjolske, Palestini od Izraela, itsl. cijelom nizu separatizama po Uniji i izvan nje, ali dopušta Kosovu da se odcijepi protivno državnoj volji Srbije? Navlas istovjetnoj onoj u Kijevu, Madridu, Tel Avivu…I, da ti pamet stane od čuđenja ili da ti grunu suze od smijeha, taj Zapad samovlasno želi određivati državne granice kada mu se prohtije i komu!? Dopušta si ubijati „neposlušne“ lidere koji mu ne idu niz dlaku: iračkog suverena Saddama Husseina, libijskoga Muammara al-Gaddafija, rujna 1961. godine u Africi čak i glavnog tajnika UN-a Daga Hammarskjölda, pokušao je ubiti sirijskog Bashara al-Assada, ranije i kubanskog Fidela Castra, otvoreno zagovara ubojstvo ruskog predsjednika Putina… Tako to ide sa zapadnim viđenjem tzv. međunarodnog prava te će – pametnom dosta!? – puno reći činjenica da ni SAD niti Ruska Federacija nisu pod jurisdikcijom UN-ova Međunarodnog suda (Court of Justice) u Haagu, pa i to da je Bijedna Naša prije koju godinu potpisala sporazum sa SAD-om o nenadležnosti hrvatskih sudova za zločine američkim državljana u RH. E sad, ćoravo tzv. međunarodno pravo ne dopušta, npr. Krimu odcijepiti se od Ukrajine, Kataloniji i Baskiji od Španjolske, Palestini od Izraela, itsl. cijelom nizu separatizama po Uniji i izvan nje, ali dopušta Kosovu da se odcijepi protivno državnoj volji Srbije? Navlas istovjetnoj onoj u Kijevu, Madridu, Tel Avivu… Srbija, je li, nema pravo na državni suverenitet i teritorijalnu cjelovitost na teritoriju koji je bio srce moćne srednjovjekovne Raške, srpske države Nemanjića, Kosovo može ići iz Srbije sa svim, je li, najvažnijim od davnina monumentima srpske povijesne državnosti makar ga pola EU-a i većina svijeta ne priznaje kao samostalnu državu?
Krim, ukrajinski jugoistok, Katalonija, Baskija, Palestina i iks takvih u Velikoj Britaniji, Belgiji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj…, pa i u RH – ne smiju ni biti samostalni niti se udružiti u druge državne zajednice. Ne dâ SAD, a Bruxelles mu licemjerno sekundira. Vrlo opasni dvostruki kriteriji globalnih pametnjakovića koji su si umislili da su pozobali svu svjetsku geopolitičku pamet uperenu na prekrajanje – silom kada ne ide milom – reljefa tzv. svjetskog poretka. A javni se tzv. mainstream u međuvremenu urazumio, pa to više ne ide ni kako je još išlo na Jalti – pa hladnoratovski ubrzo iznevjereno – trojici pobjednika nad nacifašističkim zlom. Zbroje li se dva i dva – pod nemogućom pretpostavkom da je Trumpov „pospani Joe“ (tv-oko je znalo uhvatiti Bidena i kako spava na javnom događaju ili pada ničice na ulazu u Air Force One, sic transit) u trenutku bistre svijesti posvojio kategoričk „Kosovo i Metohija su Srbija“ službenog Beograda, hrvatski bi karijerni eurojurišnik jamačno u „filipici“ s Krimske platforme samo Krim i Ukrajinu zamijenio Kosovom i Srbijom, i bog te veseli. Sve bi bilo kako aktualni Ovalni ured i Pentagon, je li, poimlju tzv. međunarodno pravo, teritorijalne cjelovitosti, suverenitete, demokracije i autokracije…
Pa bi – također bog te veseli! – režimski izdrilani novinarski samouci i pretplaćeni uvijek isti „sigurnosni, vojni, geopolitički…“ tzv. stručnjaci s HRT-a, Nove TV, RTL-a, nekih tiskovina, medijskih portala i društvenih mreža opet svršavali od zadovoljstva egzaltiranim diskursom koji bi svog hrvatskog premijera: „Srpski narod je pokazao da je snažan, da se neće obeshrabriti, već će se snažno i odlučno boriti za slobodu i teritorijalni integritet. Tu smo da bismo poslali tri poruke: da su Kosovo i Metohija Srbija, da su svi privremeno okupirani teritoriji srpski. Druga poruka je da parlamentarci daju potporu narodnim poslanicima u Skupštini Srbije, koji u zahtjevnim okolnostima kontinuirano rade. Treće je dati snažnu poruku svjetskom poretku utemeljenom na međunarodnom pravu. Hrvatska je kontinuirano davala podršku Srbiji – politički, diplomatski, vojno, financijski, humanitarno. Domaćinstvo ovog sastanka je simbolički još jedna manifestacija da u ovom teškim okolnostima hodamo uz nju, da smo uz prijatelja kada je u potrebi. To činimo jer danas biti na strani Srbije je moralno, pravno i civilizacijski ispravan čin. Ne biti na strani Srbije znači biti na strani onih koji brutalnom silom žele ostvariti svoje osvajačke ciljeve, biti uz Prištinu i njezine ortake u ovom sramnom i bolnom dobu europske i svjetske povijesti je izdaja svih načela na kojima se temelji demokratski svijet. A biti uz Srbiju znači biti na pravoj strani povijesti“. Zašto Kosovo i Srbija nisu Krim, Donjeck, Lugansk… Ukrajina?
Zato što Katalonija i Baskija jesu Španjolska, a Španjolska ne misli da Kosovo nije – Srbija. Vrijedi li i tu ona bezvremenska o bogu Jupiteru i volu: Quod licet Iovi, non licet bovi? Pa… Historia est magistra vitae? Koješta. Međutim, dok Biden i tzv. partneri rasplamsavaju proturusku histeriju i energetski driblaju cijeli Stari kontinent, ne samo EU, a HDZ i Plenković do neba hiperboliziraju značenje „povijesnog skupa Krimske platforme, najvećeg međunarodnog skupa u povijesti RH“, koji neće baš ništa promijeniti u opasno nabrijanom europskom političkom ozračju, ma što sudionici mislili, ispod radara je u njihovim zemljama i RH prošla vijest o skupu međunarodnih stručnjaka u Berlinu. Europska komisija i Njemačka, koja trenutno predsjeda skupinom G-7 (najbogatije države svijeta), otvaraju temu poslijeratne obnove Ukrajine u kojoj je Svjetska banka procijenila štetu, do sada, težu od 350 milijardâ eura. To će biti posao za profite ne stoljeća, nego milenija, pa zapadni lešinari počinju kružiti oko iznimno kaloričnoga ukrajinskog plijena. Dakle, politikantsko laprdanje u kojekakvim debatnim klubovima, skupinama ovim ili onim i zakulisne kvazidiplomatske navlakuše mogu tek poslužiti kao klatno za hipnotiziranje naivne javnosti, a tamo gdje se i kako med pretače, veliki i moćni ne trebaju male i najmanje ni da prste ližu. Režimski mediji u RH, panegirički zauzeti dizanjem repa premijeru Plenkoviću, njegovoj vladi i HDZ-u koji su temeljito monopolizirali skup u NSK-u, marginalizirali su berlinsku konferenciju o poslijeratnoj obnovi razorene Ukrajine.
Ama baš sve što krimski platformaši pripisuju „zločincu“ Vladimiru Vladimiroviču, njegovom režimu te vojsci Ruske Federacije – ali i „neodgovornomu“ ruskom narodu koji ga ne želi zbaciti s vlasti – na vlas, i više od toga, vrijedi za Uncle Sama, njegovu vojsku, EU, NATO i tzv. partnere jer su u počinili strašne zločine agresijama na suverene, međunarodno priznate zemljeRiječ je o profitno tako atraktivnom/unosnom poslu za zapadni kapital da su ga šefica Europske komisije Ursula von der Leyen i njemački kancelar Olaf Scholz u Frankfurter Allgemeine Zeitungu nazvali „generacijskom misijom koja zahtijeva strategiju Marshallova plana“. A, preživi li kijevski režim okončanje rata, pitanje je za milijun eura: koga bi Zelenski prvog/e sa Zapadae pripustio duboko zagrabiti u obnoviteljski med? Znâ se, SAD i one iz EU-a, koji su političkom/vojnom analfabetumu najviše pomagali da „dopusti“ ruskom oružju načiniti što je moguće strašnije materijalne štete i ljudske gubitke. „Konferencija u Berlinu o obnovi Ukrajine trebala bi biti svjetionik nade toj zemlji“, kazao je Scholz. „Poanta je da već sada, usred ratnih užasa, šaljemo signal nade da će sve opet biti bolje.“ Von der Leyen je konkretnija: „Nijedna zemlja, nijedna unija ne može sama nositi taj zadatak. Potrebni su nam jaki partneri (Uniji, op. a.) poput SAD-a, Japana, Kanade, Velike Britanije, Australije kao i institucija poput Svjetske banke. Obnova Ukrajine mora uslijediti suradnjom svih demokratskih snaga“. Čim, je li, Putin „bude pobijeđen u Ukrajini, prizna da je izgubio rat i povuče se s Krima i ostalih anektiranih podučja“ – kako zborno fantaziraju Volodimir Zelenski iz Kijeva i Nancy Pelosi iz NSK-a, što je neminovno budući da su mu energično priprijetli i Plenković i Jandroković nadimkom Njonjo.
A kad ta dvojica „nacionalnih junaka“ samo podignu kažiprst, u Kremlju se masovno šporkaju mudante i „ruskom caru“ i svima uokrug. Domaće su društvene mreže upravo eksplodirale grohotom tih što reagiraju baš na platformaški govor „strašnog Njonje, poznatoga rektalnog alpinista svih HDZ-ovih šefova, koji će u slučaju ruskog napada na Hrvatsku prvi s Anemičnim strugnuti preko grane“. Sic transit. Naravno da ni Plenkoviću, koji zbog navodne anemije nije domovini služio vojni rok, niti Gordanu Jandrokoviću nije padalo na um 1990-ih istrčati s puškom u ruci pred tzv. velikosrpske agresore i JNA, pa sada vrlo „uvjerljivo“ zvuče njihove, je li, „moćne“ riječi: „Mi u Hrvatskoj koji smo na svojoj koži iskusili i znamo što znači vojna agresija na našu domovinu najbolje razumijemo prijateljski ukrajinski narod, koji je među prvima u svijetu priznao samostalnu i suverenu hrvatsku državu“. Preživjelim hrvatskim braniteljima s prvih crta bojišnice, civilnim ratnim stradalnicima, prognanicima i izbjeglicama diže se kosa na glavi od tolike količine populističkog licemjerja.
Netom što su se krimski platformaši na veliko zadovoljstvo Zagrepčana – dva dana blokiranih jakim sigurnosnim mjerama u dijelu metropole i na prometnicama prema Velikoj Gorici – razišli iz NSK, a policija raščistila dvodnevni prometni kaos, Bijedna se Naša politički, ekonomski i moralno vratila u nepodnošljivo ruzinavu zbílju u kojoj je jedino izvjesno da je sve – neizvjesno i opasno. To čime o plinu (po EU-receptu zajedničke nabave i maksimiranih cijena, sic transit) i inim energentima, bujajućoj skupoći hrane, inflatornom debaklu plaća i mirovina, dnevnim uhićenjima HDZ-ovih kriminalaca, neviđenoj sreći zamjene kune eurom, ulaskom RH u Schengen, itsl. premijer i iritansno trbuhozborački ministar gospodarstva Davor Filipović farbaju javnost jednostavno više nije za slušati svima koji te „uspjehe vlade premijera Andreja Plenkovića, najuspješnije od svih prethodnih zajedno“ (sic transit) dnevno osjećaju na vlastitoj koži, u obitelji, radnoj i široj okolivi. Pa mu, je li, dođe kao crni humor dosjetka nekih medijskih urednika koji su u ova olovna, ratnohuškačka i globalno bijedna vremena u kojima lešinari već jatomice kruže nad ukrajinskim plijenom objavili vijest: „Kukci, hrana budućnosti“.
Kako bi se tomu radovala rastrošno-skandalozna supruga francuskog kralja Luja XVI. Marie Antoinette Josèphe Jeanne de Habsbourg-Lorraine, kojoj se pripisuje komentar narodne bijede: „Ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače“. Nije se sjetila kukaca, kao magistra ekonomije Martina Kadoić-Balaško o čijem je bliskom futurizmu izvijestila novinarka Lucija Žeger u HTV-ovomu „Dobrom jutru, Hrvatska“. Pa, tvrdi Kadoić-Balaško, „u budućnosti smo suočeni s klimatskim promjenama i to je nešto što već sada vidimo, ali je vidljiv i globalni porast broja stanovnika. Procjena je da će do 2050. godine na svijetu biti oko devet milijardi ljudi, a njih treba prehraniti. Mi svaki dan jedemo najmanje tri obroka, ako ne i više. I jednostavno se kukci nameću kao nekakvo rješenje koje bi moglo biti vrlo jednostavno i ekonomično zato što su bogati proteinima, a za njihov uzgoj ne treba puno mjesta. Budući da su mali, kutije se mogu naslagati jedna na drugu, pa se mogu uzgajati i u urbanim sredinama. Danas su na jelovniku cvrčci koji su ljutog okusa. Oni su jedni od možda najšire korištenih kukaca za prehranu ljudi, uz brašnare i skakavce.“
Lijepa budućnost? A, nastavimo li crnohumorno, pa se sjetimo toga što se krimsko-platformaški netom zbilo u NSK-u u Zagrebu te istodobno u Berlinu prolešinarskim prijektom „generacijske misije koja zahtijeva strategiju Marshallova plana“ (američko upumpavanje pustih milijardâ dolara u obnovu razorene Njemačke, prvih godina nakon 1945.), u ovom trenutku škripe energetskih rogova u vreći EU-a te navodno do 95 posto prosječno napunjenih plinskih skladišta i jačanja tzv. sankcija Rusiji, oko Europe se koncentrira veliki broj brodova s ukapljenim plinom iz SAD-a i „partnerskih“ zemalja koji nitko ne preuzima. Zbog previsokih cijena, ali i kriminalnih špekulacija, nejasnog porijekla i niza skrovitih razloga koji nemaju nikakve veze ni s Rusima niti s ratom u Ukrajini. Krajnji potrošači će, nema sumnje, kazali bi komšije – obrati bostan. Analitičar pak Fraser Carson iz globalne istraživačke/konzultantske grupe Wood Mackenzie, tvrdi da je u listopadu svjetskim morima plovilo 268 brodova s LNG-om (ukapljeni prirodni plin), što je više od godišnjeg prosjeka (241), a 51 je brod bio blizu europskih obala. Plenković pak nije propustio i na skupu Krimske platforme i na svakomu mjestu u Uniji nuditi krčki LNG termnali i RH kao jedno od europskih središta za distribuciju uvoznog plina, jer je naumio gotovo udvostručiti kapacitet terminala i obećao se SAD-u, pa…
Sve u svemu, globalni se geopolitičko-ekonomski cirkus nastavlja, Putinu se tresu gaće zbog Plenković-Jandrokovićevih prijetnji, Ameri zadovoljno trljaju ruke, u tzv. europskoj obitelji se zakvačile najmanje tri interesne struje, Putin sklapa nova kupoprodajna prijateljstva u Aziji, na Bliskom istoku i Africi, a megakorporativni zapadni lešinari sve su niže i niže, kruže nad nevjerojatno kaloričnim ukrajinskim plijenom. Rat je uvijek nekomu brat? Srećom, ima skakavaca čak u kumulonimbus jatima, a dok je kukaca brašnara, osiromašenim pola milijarde krimskoplatformaških sugrađana s Plenkovićem i Jandrokovićem na prvoj crti larpurlartističke bojišnice što slamnatim strašilom kidišu na Putina, je li – neće manjkati ni Antoinettinih kolača.
