Zaboravite slobodu i svetost pojedinca. Šefovi policije koji kleče pred ruljom tražeći oprost za grijehe svoje rase ne liječi podjele; to dodatno razbuktava razorni plamen politike identiteta.
Liberalizam, filozofija koja vlada većim dijelom svijeta još od doba prosvjetiteljstva, čini se da je na samrti, na radost anarhista i ljevičara koji spaljuju imovine i ruševe kipove od Bristola do Minneapolisa, i Londona do New Yorka.
Neke političke ideologije teže je odrediti od ostalih, a možda su one "srednjeg stajališta" više efemerne od ostalih. "Liberalizam" je izrazito širok pojam koji se koristi za pokrivanje različitih političkih i ekonomskih politika koje se protežu u desnom i lijevom spektru.
Na zapadu se može upotrijebiti kao kompliment ili u pejorativnom smislu ovisno o kontekstu i čini se da nema jasno razgraničene opće filozofije na koju se odnosi. Međutim, uvijek se činilo da postoji jedan čimbenik koji je, većinom, prihvaćen kada je u pitanju liberalizam: da je svaka osoba individua i da je treba tretirati kao takvu.
To je značilo da nijedan čovijek ne smije biti prisiljen klanjati se drugom na temelju neke nepromjenljive karakteristike ili nečeg određenog rođenjem. To je značilo da grijesi oca ne smiju biti prebačeni na sina. Značilo je jednakost pred zakonom i slobodu izbora.
Ovi principi stoje iza svih velikih "liberalnih" promjena u povijesti: ukidanja ropstva, pokreta za građanska prava, okončanja aparthejda, općeg biračkog prava, osnivanja SAD-a i raspada kolonijalnih carstava Europe. Pa zašto ih je moderna zapadna ljevica napustila?
Ljevica u SAD-u i Europi sada je opsjednuta identitetom i privilegiranosti na takav način da indijski kastni sustav izgleda kao model socijalne mobilnosti. Otišla su prethodno držana uvjerenja u to da se osobi sudi ne po boji kože, već prema sadržaju njihovog karaktera.
Sada, ironično prozvanim "progresivcima", boja kože je jednako važna kao i u Jimu Crow Southu. Sramotno, javni dužnosnici s obje strane Atlantika kapitulirali su pred ovom novom, rasističkom ideologijom i u javnosti se ponižavaju da bi udovoljili glasnoj rulji.
Na pretrpanom terenu, možda najmučniji od ovih ispada dolazi od Michaela Shawa, šefa policije u Websteru, Massachusetts. Ispred gomile prosvjednika i noseći masku, šef Shaw ležao je na pločniku osam minuta i 46 sekundi (to je vrijeme koliko je klečano na vratu Georgea Floyda), dok su dva demonstranata stajala nad njim.
Ako je javno ponižavanje način na koji se Shaw zabavlja, onda to može raditi u slobodno vrijeme. Međutim, on to ne bi trebao raditi u punoj uniformi u svojstvu šefa policije.
Prvi i najočitiji problem s ovim je da policajci na prosvjedima trebaju obavljati svoju dužnost, a ne u njima sudjelovati. Drugi je problem to što se čini da njegovi postupci ukazuju na to da prihvaća odgovornost za nešto, ali nije jasno što je to točno. Je li sugerirao da su on ili njegova policija na neki način krivi za postupke policajca u drugoj državi udaljenoj više od tisuću kilometara? Je li prihvatio mišljenje da su Sjedinjene Države inherentno i endemično rasistička zemlja? Je li se ispričavao zato što je bijelac?
Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja potvrdan, tada je liberalizam izgubljen. Policija u Massachusettsu nema kontrolu nad postupcima svojih kolega u Minnesoti. Ako on uistinu osjeća da su SAD rasistička zemlja, zašto bi onda položio zakletvu da poštuje njene zakone? I ako se ispričava zato što je bijelac, što se time postiže? On ne može pomoći svojoj rasi ništa više nego što svojoj rasi mogu pomoći prosvjednici pokreta Black Lives Matter.
Da bi liberalizam preživio, potrebno je odbaciti ovu rasijalizaciju politike ljevice, baš kao što je to učinjeno s rasijalizacijom desnice u šezdesetim godinama. Navodi o "privilegiranosti bijelaca" jednako su beskorisni kao i oni o "inferiornosti crnaca". Moramo se vratiti prosuđivanju ljudi kao pojedinaca, a ne na osnovi njihove grupacije.
Čini se da je ovo ono što je Shaw radio: klanjajući se pred ruljom, prihvaćao je odgovornost za to što je bijel i grijehe svih bijelaca. Misaoni proces koji stoji iza tog ispada pokazuje zbunjujuću kombinaciju arogancije i samo-mržnje, a slabo sam opremljen da izvedem mentalnu gimnastiku koja je potrebna da se to shvati.
Naravno, Shaw nije jedini koji se na ovaj način ponizio. Kanadski premijer i zaljubljenik u egzotičnu šminku, Justin Trudeau, snimljen je kako javno kleči kako bi se pridružio prosvjedu. Gradonačelnik Minneapolisa Jacob Frey kelknuo je na BLM prosvjedu u svom gradu, ali je još unatoč tome izbačen s demonstracija zbog odbijanja da obustavi financiranje gradske policijske snage.
Preko jezera u Velikoj Britaniji policija u Bristolu i Londonu nije uspjela nametnuti smjernice za socijalno distanciranje i dozvolila je da se izvrše bezobzirna djela vandalizma, tako da ne podignu tenzije. Ipak, policajce se također moglo vidjeti kako se bacaju na koljeno.
Ovi ispadi ne čine ništa kako bi unaprijedili svoj pretpostavljeni cilj. Rulja kojoj se klanjaju uvijek će zahtijevati više nakon što osjeti takvu slabost, dok će ružniji elementi s druge strane smatrati to potvrdom svog stava da su elite u skladu s radikalnim, krajnje ljevičarskim programom koji ide daleko preko iskorjenjivanja rasizma.
Ništa od toga nije liberalizam. Kolektivna krivica i pravda su dva najneliberalnija pojma koja su poznata čovjeku. Tjerati bijelce da se klanjaju ljudima drugih rasa neće ispraviti nepravde iz prošlosti, jednostavno će stvoriti nove. Sada je potrebno više ljudi koji se zalažu za svoja prava i prava drugih. Klečeći za nepravde svojih predaka ne postiže ništa.
Guy Birchall, britanski novinar koji prati aktualna zbivanja, politiku i pitanja slobodnog govora. Nedavno objavljeno u The Sun i Spiked Online. Pratite ga na Twitteru @guybirchall
