Jednom kad odbaciš dostojanstvo, nema povratka.
Dostojanstvo ne možeš izgubiti, nisu to ključevi ili Labello. Njega odbaciš, negdje, u nekom trenutku, možda se ni sam ne sjećaš gdje i kada, ali kad tad, u nekom lucida intervalla bljesku shvatiš – nema ga više. Jedan od procesa koji je nepovratan.
Ja ne znam točno kad sam to osjetila za Lijepu našu. Možda onomad kad je ugledni saborski zastupnik mamurnim tonom naglašavao svaku riječ od legendarne četiri: „locirati, transferirati, identificirati, uhititi“. Ili kada je sudbena vlast naredila jednom gospodinu vraćanje 5 miliona kuna u državni proračun, a ovaj ih odhebao kao pijanac Cedevitu. Definitivno u trenutku kad je premijerka žicala Obamin autogram. Kada su Seka i Braco sjeli u stolice Hrvatskog Sabora, te najviše i najčasnije hrvatske stečevine, na mjesta gdje su sjedili istinski velikani naroda.?
Skupilo se u 20 i kusur godina tih trenutaka, ali tek nedavno sam doživjela svoj lucida intervalla. Kap koja je prelila čašu..ma kakvu čašu, cisternu trpljenja, slušanja nebuloza raznih foliranata različitih političkih predznaka, ali istih karakternih osobina koje se mogu klasificirati starim narodnim izrazom „kurva“.
Ne prostitutka, da razlučimo, jer taj pojam ipak sugerira da je riječ o donekle ravnopravnom poslovnom odnosu temeljenom na zakonu ponude i potražnje. Kurva. Ona nema pravo birati, uvjetovati, čak niti naplatiti. Njoj dođe tamo neki saudijac i pucne prstima. A odavno je poznato da se budale diče onime čega se pametan stidi, pa je svohrvatsko medijsko žutilo izbezumljeno od ushita i ponosa objavilo kako je tamo neki saudijac pucnio prstima i kupio si zagrebački Medvedgrad.
Na jedan dan, doduše, ali neće si ga nositi kući, kao što se s kurvom ne ženi. Sat, dan, nikakva razlika, osim u tarifi.
Sjetih se dva brata poginula u Domovinskom ratu. I branitelja koji se, obukavši svečanu odoru raznio bombom na Dan branitelja. I Oltara domovine, zapuštenog, ugašenog, prodanog tamo negdje na Medvedgradu.
Nema šta, napredovali smo. Od europske kurve, proširili smo klijentelu na svjetsku. Samo nam cijena pada svakodnevno, kao ova kiša koja lije po pustim slavonskim oranicama, porušenim imanjima, zapljenjenim obiteljskim gospodarstvima.
Hdz više ne pljuje po Sdp-u, Sdp više ne krivi Hdz. Složni su u okrivljavanju kiše za sve, za propast usjeva, za nikad lošiju turističku sezonu, za depresiju radi koje ljudi dižu ruku sami na sebe.
Ponekim kurvama opada promet kad je kišna sezona, ali ovoj lijepoj našoj ne. I zašto bi? Ima kod Todorića kišobrana za 19,99 kn, a nikad ne znaš kad će opet zalutati kakav princ našim putevima slave i ponosa.
Možda mu ovaj put ponude cijelu zemlju.
Dostojanstvo ne možeš izgubiti, nisu to ključevi ili Labello. Njega odbaciš, negdje, u nekom trenutku, možda se ni sam ne sjećaš gdje i kada, ali kad tad, u nekom lucida intervalla bljesku shvatiš – nema ga više. Jedan od procesa koji je nepovratan.
Ja ne znam točno kad sam to osjetila za Lijepu našu. Možda onomad kad je ugledni saborski zastupnik mamurnim tonom naglašavao svaku riječ od legendarne četiri: „locirati, transferirati, identificirati, uhititi“. Ili kada je sudbena vlast naredila jednom gospodinu vraćanje 5 miliona kuna u državni proračun, a ovaj ih odhebao kao pijanac Cedevitu. Definitivno u trenutku kad je premijerka žicala Obamin autogram. Kada su Seka i Braco sjeli u stolice Hrvatskog Sabora, te najviše i najčasnije hrvatske stečevine, na mjesta gdje su sjedili istinski velikani naroda.?
Skupilo se u 20 i kusur godina tih trenutaka, ali tek nedavno sam doživjela svoj lucida intervalla. Kap koja je prelila čašu..ma kakvu čašu, cisternu trpljenja, slušanja nebuloza raznih foliranata različitih političkih predznaka, ali istih karakternih osobina koje se mogu klasificirati starim narodnim izrazom „kurva“.
Ne prostitutka, da razlučimo, jer taj pojam ipak sugerira da je riječ o donekle ravnopravnom poslovnom odnosu temeljenom na zakonu ponude i potražnje. Kurva. Ona nema pravo birati, uvjetovati, čak niti naplatiti. Njoj dođe tamo neki saudijac i pucne prstima. A odavno je poznato da se budale diče onime čega se pametan stidi, pa je svohrvatsko medijsko žutilo izbezumljeno od ushita i ponosa objavilo kako je tamo neki saudijac pucnio prstima i kupio si zagrebački Medvedgrad.
Na jedan dan, doduše, ali neće si ga nositi kući, kao što se s kurvom ne ženi. Sat, dan, nikakva razlika, osim u tarifi.
Sjetih se dva brata poginula u Domovinskom ratu. I branitelja koji se, obukavši svečanu odoru raznio bombom na Dan branitelja. I Oltara domovine, zapuštenog, ugašenog, prodanog tamo negdje na Medvedgradu.
Nema šta, napredovali smo. Od europske kurve, proširili smo klijentelu na svjetsku. Samo nam cijena pada svakodnevno, kao ova kiša koja lije po pustim slavonskim oranicama, porušenim imanjima, zapljenjenim obiteljskim gospodarstvima.
Hdz više ne pljuje po Sdp-u, Sdp više ne krivi Hdz. Složni su u okrivljavanju kiše za sve, za propast usjeva, za nikad lošiju turističku sezonu, za depresiju radi koje ljudi dižu ruku sami na sebe.
Ponekim kurvama opada promet kad je kišna sezona, ali ovoj lijepoj našoj ne. I zašto bi? Ima kod Todorića kišobrana za 19,99 kn, a nikad ne znaš kad će opet zalutati kakav princ našim putevima slave i ponosa.
Možda mu ovaj put ponude cijelu zemlju.
