Da su u Ministarstvu unutarnjih poslova samo pročitali što su u saopćenju o kolumni Borisa Dežulovića "Jebo vas Vukovar" napisale njihove kolege iz Ministarstva hrvatskih branitelja već bi u noći istog dana kad je objavljeno pokucali na njihova vrata s pitanjem što su mislili kada su napisali ono što su napisali




Boris Dežulović





Slučaj s kolumnom Borisa Dežulovića "Jebo vas Vukovar", objavljenoj prošlog tjedna na portalu N1 televizije, ogolio je svu dvostrukost državne vlasti. S jedne strane državna institucija pod imenom Ministarstvo hrvatskih branitelja traži sankcije za slobodoumnog kolumnistu nazivajući mu tekst sramotnim, grubim, primitivnim, obezvrjeđujućim, nerazumnim, nedobronamjernim i necivilizacijskim nasrtajem na temeljne vrijednosti na kojima je iznikla suverena Republika Hrvatska, dok s druge strane druga državna institucija, Ministarstvo unutarnjih poslova, radi policijske izvide i istražuje tko to prijeti Dežuloviću. Da je ova druga samo pročitala saopćenje one prve, objavljeno u rekordnom roku kad govorimo o državnim tijelima – u noći istog dana kad je tekst objavljen – znala bi na čija vrata valja pokucati i koga bi trebalo priupitati što je mislio kada je napisao ono što je napisao.

A napisali su zaista svašta. Optužili su autora da je uoči 30. obljetnice uvrijedio i obezvrijedio žrtvu Vukovara u Domovinskom ratu, pa su mu još dodali i Škabrnju koju – istine radi valja reći – Dežulović u tekstu uopće nije spominjao, da bi potom postavili cijeli niz retoričkih pitanja sugerirajući potvrdan odgovor poput "smetaju li ga i vrijeđaju svi oni koji ljudski promišljaju i odaju pijetet nevinoj žrtvi civila i hrvatskih branitelja?" ili "smeta li ga dostojanstvena Kolona sjećanja na čijem su čelu obitelji poginulih i nestalih branitelja Vukovara i branitelji Grada Heroja? ", i poentirali sa "smeta li ga možda i sloboda koju uživa zahvaljujući žrtvi Vukovara i cijele Hrvatske, izborena u nametnutom nam ratu, sloboda koju obilato koristi i kad piše ovakav sramotan pamflet koji se u javnost plasira kao novinarska kolumna?"
U linč na kolumnistu uključili su se svi s desnog političkog spektra – od Domovinskog pokreta, vukovarskog HDZ-a, veteranskih udruga do notornog Velimira Bujanca. Praktički nema nikoga tko nije osjetio potrebu da i sam sudjeluje u otvorenom lovu

Upravo se u ovom zadnjem pitanju krije sva nakaradnost onog što Ministarstvo Tome Medveda poručuje prije svega javnosti, a onda i samom autoru: Mi smo ti dali slobodu da pišeš, mi ti tu slobodu možemo i uzeti! Poruka je to onkraj svake pameti. I po duhu i po sadržaju primjerena onim davnim pokušajima zabrane pisanja i gašenja, tada još podlistka, Feral Tribunea kad su njegovi autori optuživani za cijeli niz "kaznenih djela" – od omalovažavanja admirala JNA Branka Mamule kad je Robi K. pjevao "Ne klepeći mamulama", vrijeđanja javnog morala, klevetanja najviših državnih i partijskih funkcionara te "degutantnog i neprihvatljivog ponižavanja simbola socijalističke revolucije" do zabrane jednog broja Nedjeljne Dalmacije 1988. godine zbog satirične pjesme "Mlada 'Partizanka' u Split plovila/ Mlada 'Partizanka' Švabe nosila/ Haj nek se čuje, čuje/ Haj, nek se zna/ Trajektnu će luku dobit Kaštila!". Čak su i fraze kojima se služe državni dužnosnici iste kao i one funkcionera prije 1990., što ne treba čuditi jer pokušaji nametanja stava s vrha, s tek ponekim prekidima, traju odavno, kao i pozivanje na svetinje u koje se ne smije dirati, što je naročito bilo izraženo u vremenu Franje Tuđmana, rodonačelnika novih puritanaca.

Svetinje, po prirodi stvari, voli i ekstremna desnica. Prvi se o Dežuloviću javio Domovinski pokret i to "ljutitim priopćenjem", kako je nazvano u jednim novinama. I oni su najoštrije osudili kolumnu, nazvavši je "vulgarnim ispadom" i "bezobzirnim vrijeđanjem i omalovažavanjem svih žrtava Domovinskog rata, omalovažavanjem nacionalnog identiteta, a pogotovo vukovarskih žrtava", a autora "beogradskim potrčkom" koji prostački vrijeđa i širi mržnju, poentirajući s pozivom Dežuloviću da iduću kolumnu napiše "u svom dragom Beogradu" pod naslovom: "J…. vas žrtva Kragujevca".

Što su time željeli reći nije baš jasno, ali nije na nama da gubimo vrijeme iščitavajući logičke posrtaje njihovog priopćenja. Na stvari je nešto drugo. I Ministarstvo i Domovinski pokret napravili su logističku pripremu onog što je uslijedilo. Otvorenom lovu na Dežulovića koji se, eto, usudio propitati što se događa s Vukovarom 26 godina nakon završetka rata i zašto je od prošlog popisa stanovništva 2011. iz njega otišla čak petina stanovnika, njih pet i pol tisuća, odmah se pridružio i televizijski voditelj Velimir Bujanec, neformalni glasnogovornik Domovinskog pokreta i osuđeni diler koji je kokainom plaćao seksualne usluge. Bujanec je na svom Facebooku profilu pozvao na gašenje N1 televizije i otvorio prostor za više od tisuću komentara najgadljivijeg sadržaja. Komentatori su se međusobno natjecali smišljajući načine likvidacije kolumniste da bi vrhunac bio u objavi adrese na kojoj stanuje sa svojom obitelji. Reagirao je i Dežulović koji je u novoj kolumni sabrao "najuspjelije radove" i u formi otvorenog pisma namjere uputio ih ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću, nakon čega je policija počela s izvidima.

U međuvremenu su se u linč uključili i ostali – od vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, lokalnog HDZ-a, veteranskih udruga... Praktički nema nikoga s desnog spektra tko nije osjetio potrebu da i sam sudjeluje u otvorenom lovu. Neki su pritom za objavu prozivali Novosti, misleći očito da je tekst objavljen u našem tjedniku, što također ilustrira da se u našem društvu, eto, malo čita, a i to što se pročita slabo ili nikako razumije. Bujanec je, uz to, napisao nemušti pamflet pun govora mržnje nazvan "Jebo vas Jasenovac" i poslao ga predsjedniku SDSS-a Miloradu Pupovcu poručujući: "Jebali vas crveni karanfili, kameni cvijet, prazne jame i recitacije. Jebale vas Ivine drobilice, izmišljeni popisi, lažne brojke i SUBNOR-ove delegacije. Jebale vas kape i marame, besplatni vojnički grah, poeme i stare prdonje".

S druge strane, Dežuloviću su podršku dali Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatsko novinarsko društvo. "Ionako izložen neugodnostima zbog svog javnog rada, Dežulović je proglašen plijenom u otvorenoj sezoni lova koja se vodi na društvenim mrežama, u medijima desne političke orijentacije, ali i u državnim institucijama koje pokušajima ugrožavanja Dežulovićeve egzistencije daju državni, režimski legitimitet", poručili su iz HDP-a, dok su ih HND-a pozvali državne institucije da Dežulovića zaštite od svih oblika zastrašivanja, prijetnji i progona, kao i svakog drugog novinara koji potiče važne javne rasprave kao što je ova. "Dežulovićevi progonitelji uporno i namjerno javnosti podmeću tezu kako je kolega tekstom grubo uvrijedio žrtvu Vukovara i njegovih građana i građanki. Svakome tko je pročitao spomenuti tekst od početka do kraja jasno je kako je namjera autora bila isključivo kritizirati odnos državne i lokalne vlasti prema Vukovaru, odnos u kojemu ga razne političke opcije desetljećima pažljivo balzamiraju kako bi ga zadržale u stanju pogodnom za njihove političke interese, u kojem se njegovo postojanje svodi na mjesto posebnog pijeteta, a ne grada pogodnog za život", pojasnili su iz HND-a, gdje su očito tekst pročitali. Baš kao i jedan policijski službenik koji je Dežuloviću – ispričao je to autor u intervjuu za Index.hr – duhovito kazao da mu nije jasno kako su toliki ljudi krivo shvatili tekst kad ga je čak i on "kao policajac shvatio isprve".

portalnovosti