Linić otkrio SDP-ovcima svoj tajni plan

Ono što ministar financija Slavko Linić u javnosti govori o mjerama koje će se morati poduzeti radi spašavanja hrvatskog deficita, nije ni djelić onoga što stvarno namjerava poduzeti i što za sada još drži u tajnosti. 
Svojevrsno testiranje reakcija na te mjere Linić provodi među članovima SDP-a, a Aktual eksluzivno donosi izlaganje s povjerljivog skupa na kojem je iznio čitav niz šokantnih detalja o teškom stanju hrvatske ekonomije i progovorio o tome kakve sve drastične rezove mora poduzeti da bi spasio proračun.

„Ako slušate opoziciju, medije i sindikaliste, onda je najbolje pobjeći iz Hrvatske jer ne valja ništa, nesposobni smo, ne znamo što radimo, izgubljeni smo, to su ocjene od opozicije do kvazistručnjaka. I onda je ustvari pitanje kako možete uvoditi mjere, kako možete razmišljati što će biti za nove izbore, kako dalje s ovakvim ocjenama. Ove se ocjene popravit neće, onda je pitanje kako sve ovo raditi kad s ovakvim promjenama teško možemo uspjeti na slijedećim izborima. I ostavljamo se s pitanjem, da li je baš tako loše, da li smo baš tako nesposobni, nestručni?“, tim je riječima Slavko Linić napravio uvod u svoje izlaganje na jednoj od tribina za članove SDP-a kojoj je prisustvovalo nešto manje od stotinjak članova.

Slijedi teška godina

Budući da tribine održava zajedno s ministrom rada i mirovinskog sustava Mirandom Mrsićem u sklopu njegove unutarstranačke kampanje za predsjednika zagrebačkog SDP-a, potpuno je neobično da su se, umjesto velebnih obećanja o svijetloj budućnosti, Linić i Mrsić odlučili na predstavljanje najtežih rezova koje će Vlada poduzeti 2014. godine i s kojima ni hrvatska javnost nije do kraja upoznata. Možda bi se to moglo protumačiti tako da je Slavko Linić svoju neviđenu popularnost, koja skoro da se može opipati, želi iskoristiti kako bi šokove koje planira uvesti 2014. najprije istestirao na vlastitom članstvu. Ako tu dobije podršku, onda može početi u javnosti predstavljati sve rezove koje namjerava povući.

A ako je netko mislio da je Slavko Linić odustao od rezova i reformi, zapravo, od bilo čega što si je zacrtao, onda je naivac. Vjerojatno ne postoji ni jedan političar u Hrvatskoj koji nije barem malo ljubomoran na Slavka Linića. Što je opakiji, što više uvodi reda, ljudi ga više cijene i vole. I izgleda da mu upravo ta novostečena popularnost, a vidi se da u njoj neskriveno uživa, daje osjećaj da mora i može ići do kraja.

„2014. za koalicijsku vladu će biti jedna od najtežih. Tamo idu kompletne reforme obrazovanja, zdravstva, socijale i uprave, i to sustavno, ne segment po segment. Kad krenemo, sve računovođe, sva administrativa, van, u svim segmentima se ide van. Briga o hrani, čišćenje, van. Svugdje u svim segmentima. Idemo na jednu vrlo nepopularnu mjeru gdje ćete nam i svi vi SDP-ovci biti neprijatelji, ne svi, neki. Idemo na regionalizaciju. Nema više po županijama, naše ispostave, naše podružnice. Ne, pet regija. Imate novu reorganizaciju porezne uprave, umjesto 20 bitnih ureda, bit će ih pet. Svi župani će biti bijesni na nas. Isto tako, umjesto 140 ispostava po raznim malim gradovima dolazi 60, 70 maksimalno.

Zamislite koliko će stranke divljati na nas. Ali nećemo smanjiti broj ljudi, ne, ljudi trebaju raditi, ali nam ne trebaju rukovodioci, treba nam kvalitetan rad. Mala ispostava s tri čovjeka, ništa ne znači, zato imamo 50 radnika na plaćama, ali ako to budu snažne ekipe, kvalitetan rad, rezultata će biti. To vrijedi za pravosuđe, to će vrijediti za HEP, ne može se više dijeliti na ne znam koliko distribucija, prijenosa, uprava. Isto će vrijediti za Hrvatske šume.“, najavio je Linić pred stotinjak SDP-ovaca u Sesvetskom Kraljevcu. Osim ponekog kašlja, ni muha se nije mogla čuti dok je govorio, a govorio je punih 47 minuta bez prestanka. Svi rezovi, rekao je, moraju se napraviti već u prvom kvartalu 2014.

„Vrlo ružna godina za nas, puno neprijatelja, puno otpora. Zato samo ovakvi razgovori mogu pomoći, da to razumijete, da možda i prigovorite, ali da budete uvjereni da ono što radi vlada, zna što radi. Na žalost, teško nam je to objasniti jer u medije baš ne možemo prodrijeti niti imamo socijalne partnere na strani Udruge poslodavaca niti imamo na strani sindikata, čast izuzecima. Zato ja očekujem da ćemo se još vidjeti cijelu iduću godinu da pojasnimo neke poteze i da vi počnete govoriti oko onog gdje smo se na neki način sporazumjeli, gdje smo vas uspjeli uvjeriti da ono što radimo ima neku svrhu, neku budućnost. Onda će biti daleko lakše jer ćete vi to širiti, obaveza svakog člana bit će da to pojasni“, poručio je Linić.

Njegovo izlaganje pomalo je sličilo na toplo-hladni tuš. Da bi ublažio ono što je upravo izgovorio, ipak je ulio nadu da će nakon toga svima biti bolje.

„Ja sam optimista, u dvije godine, vidjet ćete, imat ćemo i veće stope rasta,. Možda mogu najjasnije objasniti ovako: kad je Koalicijska vlada 2000. došla na vlast, bilo je 324 tisuće nezaposlenih, da bi došli do 407 tisuća. Tek onda je počelo padati. Na kraju smo završili sa 6.5 posto gospodarskog rasta,  47 posto većim penzijama, malim brojem neisplaćenih plaća, riješenom nelikvidnošću.

Ogromni rezultati. Otvorili smo ekonomiju, nije se išlo u inozemstvo. I onda smo izgubili izbore. Znate zašto? Nismo se ovako družili, a televizija je bila naklonjena prekrasnom Sanaderu. Glumac, ljepotan, svi zaljubljeni u njega, da, tako smo izgubili izbore. Moja je želja da se to ne ponovi, a neće nam se ponoviti ako budemo s vama, a vi s ljudima, i ako uspijemo probiti tu blokadu koju imaju prema nama kao što se to radilo od 1995. do 2000. kad smo pobijedili neposrednom komunikacijom. A ovog trenutku imamo Karamarka koji nije baš tako lijep da se netko u njega zaljubi“, malo se našalio Linić.

Da bi pojasnio što je sve i zašto potrebno napraviti, Linić je vrlo otvoreno prikazao stanje hrvatskog gospodarstva.

„Idemo probati ocijeniti što je to Hrvatska danas i što je to na kraju 2011. HDZ ostavio kad je otišao s vlasti. Ostavio je prije svega gospodarstvo, koje je, kad govorimo o javnim poduzećima, bilo pretrpano njihovim ljudima, ljudima koji nisu imali što raditi. To su bila trgovačka društva koja su uništena kapital, to su bila trgovačka društva koja se uopće nisu bavila razvojem, i koja su većinom radila s minusom, gubicima. To su bila trgovačka društva koja su se zaduživala, ne za grad, ne za investicije, a država je davala jamstva. Kad govorimo o autocestama, cestama, prezadužena, kad govorimo o HEP-u, prezadužen, neorganiziran, neusklađen s novim tržišnim zakonima, i da ne nabrajam sve ostalo. Pošta, enormno prekapacitirana s enormnim gubicima, sa zaduženjima koja su išla samo na isplatu plaća. Hrvatske željeznice, brzina 47 kilometara na sat kad govorimo ne samo o teretnom nego nažalost i o putničkom prometu. Pruge su zastarjele, lokomotive u prosjeku 55 godina stare, vagoni 45 godina, ali enormni novce iz proračuna. Poljoprivreda. Imaš jednu kravu, dobiješ poticaje, imaš jedan hektar, ne moraš ništa raditi. Po četiri, pet milijardi godišnje iz proračuna. Rezultat? Ispod 50 posto obradive zemlje, vrlo, vrlo niski prinosi, a da ne govorimo o tome da uvijek prisutno nezadovoljstvo. Što reći o privatnom sektoru? Privatni sektor većinom je sve investicije imao u nekretnine.

Rasipništvo i nerad

Ljudi su kupovali zemljišta, gradili stanove, gradili poslovne prostore, zaduživali se kod banaka. Nisu se više bavili proizvodnjom. Laka zarada, brza zarada, to je bio osnov. Rezultat – par milijuna neprodanih kvadrata poslovnih prostora, preko 40 tisuća neprodanih stanova, zemljište izblokirano kroz prostorne planove i nitko s njim ništa ne radi. Svi su mislili, prodavat ćemo bogatim Europljanima kad uđemo u Europu. A u isto vrijeme 45 milijardi neplaćenih registriranih računa. Neplaćenih! Prema tome, nema više proizvodnje, vrlo, vrlo mali izvoz. Da li ćemo tu ubrajati i brodogradilišta koja su izgubila tržište brodova, koja su počela smanjivati i proizvodnju i koja su proizvodila brod za kojeg nisu mogli naplatiti ni 40 posto troškova? Znači, 60 posto je plaćano iz poreza, a samo 40 posto iz prodaje. Ali mi smo velika brodograđevna zemlja. Poklanjali smo brodove strancima. Da, to vam je Hrvatska“, poentirao je Linić.

Nije tu njegovom nabrajanju bio kraj. Govorio je o 270 tisuća ljudi koji nisu dobivali plaću ili im je plaća kasnila, nekima i po godinu dana. O više od 5 milijardi minusa u zdravstvu, što je za sobom generiralo rokove za plaćanje usluga u zdravstvu koji su se otezali i na 500 dana, zbog čega smo, kako je rekao, dobivali najskuplje lijekove. Spomenuoo je i liste čekanja, potpuno neorganizirane bolnice, liječnike koji zaračunavaju astronomske naknade za pričuve.

„Ovaj što je organizirao štrajk liječnika organizirao je pulmologiju u Virovitici tako da je on jedini liječnik pa ako radi, uračunaju mu plaću, a kad ne radi, onda sjedi u Zagrebu, ne u Virovitici, u takozvanoj pričuvi i opet sebi, isto kao da radi, zaračunava po 500 sati mjesečno. 500 sati, lijepo vam velim“, tu se prilično uzbudio pa je nastavio u istom tonu, „To je ono što je nenormalno. To je nenormalno, to je ono što je devijantno u cijelom zdravstvenom sustavu. Kako smo ga posložili, tako ga imamo, a takvi danas vode štrajk jer oni zadržati taj sustav, ne prihvaća novi. Znači, javni sektor je kompletno problematičan, i obrazovanje, i socijala, i zdravstvo, a sve je to ostavština.“

Dug unedogled

Onda je Linić došao na temu javnog duga. To je tema o kojoj se, kako je rekao, u Hrvatskoj nije trebalo govoriti.

„Svi smo mi znali da smo negdje 50 milijardi eura dužni svijetu, ali tko je to bio dužan? Malo banke, malo pojedinci, malo firme. Ali, koliki je bio dug nas? Sad smo došli da polako slažemo da smo blizu 200 milijardi kuna dužni. Naš prijatelj, moj prijatelj, čak ću reći bivši, Ljubo Jurčić, kaže: „Pa što to ima veze, što nas briga, još nas treba zadužiti!“ A tih 200 milijardi danas nosi 13 milijardi kuna kamata godišnje. Trinaest milijardi! Naš je deficit manji od toga. Ne možemo platiti kamatu, pa nam ta kamata opet uđe u dug onda drugu godinu više nije 200 nego 213 milijardi. I tako ide u nedogled.“

Linić nije propustio objasniti kako se od 147 milijardi kuna duga, koliko su službeno zatekli kad su preuzeli vlast, dugo popeo na 200 milijardi. Tu je nabrojao saniranje brodogradnje, dug u zdravstvu, saniranje željeznice, zrakoplovne kompanije, plaćanje jamstava po cestama…

„Mi svije godine radimo, provodimo reforme. I kad vi restrukturirate željeznicu, znate, nije bilo lako Gredelj potjerati u stečaj. Nitko od nas nije uživao. Ali, oni su pustili Gredelj, 2 tisuće ljudi, ništa nisu radili, ni jedan vagon nisu popravili“, u tom se trenutku posebno ražestio, „ali su plaćali razlike iz proračuna. Mi smo rekli, stop, naći ćemo drugo rješenje. Ali dugove ni Bog ne oprašta, jer smo davali jamstva. Gredelj je izgrađen prije samo 4 godine na novoj lokaciji, ali smo svi davali novac, i vi, kroz poreze, a gradila se tvornica koja je prevelika za cijelu Europu. Toliko o našoj odgovornosti. To je otprilike ono što imamo. U ove dvije godine, sve dugove smo posložili, pokazali, rekli kolika je to opasnost, i počeli čistiti željeznicu, čistiti zrakoplovnu kompaniju.

Znate, na neki način sad ulazimo u najteže obračune, a to je čišćenje sustava zdravstva i problema u zdravstvu. I tako redom, jedno po jedno. To je razdoblje štrajka, nezadovoljstva, ali na žalost, mi smo rekli kakva je situacija i idemo i u skidanje javne potrošnje, iz godine u godinu. Nema nikakvih božićnica, regresa, skini tri posto, mijenjaj sustav plaćanja prijevoza, sada idemo skidati dodatke. Nema da jedan doktor ima plaću sto kuna, ali zato što radi na radiologiji, pa zato što radi s opasnim kemikalijama, dobije još 120 posto tog dodatka. Sve to mijenjamo. Sve su to nepopularne mjere. Smanjujemo broj zaposlenih i nalazimo nekakva rješenja.“

Situaciju je usporedio s onom u kojoj su se našli poljoprivrednici. I tu je opet pokazao da nema nikakvog popuštanja.

„Seljacima smo rekli, nećete dobiti više nego što je propisano. To je ono što možete, izvolite za to raditi. Ako treba, prodajte žito vani, ne treba nam. Mi ćemo ga kupiti, vi zaradite više. Nek vas ne krade ni Todorić ni ne znam tko. Organizirajte se. I priča je tu bila gotova. Kombajni, traktori, sve to na ulici, nije dugo trajalo. Polako ćemo i s ovim liječnicima se obračunati. Oni koji su htjeli, carinici, uprava, nisu ni krenuli. Tu smo bili malo rigorozniji. Rekli smo, tko će štrajkati, biti na ulici, neće dobiti plaću. Sindikat će vam platiti. Sindikati su bili svjesni da mislimo ozbiljno. I to će biti način. Da, bit ćemo žestoki jer treba štedjeti. Ono gdje nismo bili štedljivi su poduzetnici. I zato smeta svaki istup Mudrinića koji u ime njih govori. Smeta. Jer ako je netko dobio u ove dvije godine zahvaljujući SDP-ovoj koaliciji, to su poduzetnici. Skinuli smo im dva indeksna poena zdravstvenog doprinosa. To ne djeluje puno, pogotovo ako imate 20, 30 zaposlenih. U našem proračunu je to tri milijarde kuna manje. Tri milijarde. To nije mali novac.“

Linić je nabrojio i pola milijarde kuna manje zbog ukidanja parafiskalnih nameta, 1,6 milijardi kuna manje na osnovu toga što poduzetnici nisu morali platiti porez na reinvestiranu dobit. I opet podsjetio da je HDZ ostavio 50 milijardi kuna nenaplaćenih računa. Zato je Vlada ponudila reprograme. No, postali su svjesni da to neće riješiti nelikvidnost pa su išli na predstečajnu nagodbu. „Suci su van sebe, pojedini suci nas ne mogu nas organski podnijeti. Zašto? Bilo je lijepo 15 godina voditi stečaj, imati svog stečajnog upravitelja i zabavljati se. I zamislite, sud upravlja s tim. Toga ima samo u Hrvatskoj. Pa smo to promijenili, angažirali smo banke. Od četiri tisuće zahtjeva za predstečajnu nagodbu, tri tisuće ih je završilo u stečaju jer poslodavci nisu bili dobronamjerni. No, preko tisuću njih bilo je ozbiljno i za takve nalazimo rješenja, 500 ljudi danonoćno radi u upravi.

Ali, ne, to je zabava za televiziju, to je ismijavanje ovakvih poteza. A sve to radimo da spasimo koje radno mjesto. Budimo iskreni, ni reprogrami ni predstečajevi nisu pošteni prema onima koji su korektno plaćali i koji su dobro plaćali svoje poreze. Mi ih možemo i uništiti, ali onda nitko neće naplatiti svoja potraživanja iz tih stečajeva. Ali oni koji dobro rade, u tome nalazimo neka zajednička rješenja, pokušavamo spašavati. SDP-ova koalicija nije išla gledati propadanje privrede, kako čistiti i sve stjerati u stečaj, nego je nudila rješenja i kreirala rješenja. Isto tako smo zaključili da je najveće zlo za dobre privrednike siva ekonomija.

Znate, nije se bilo lako obračunavati ni sa varalicama na zelenim tržnicama, ni sa varalicama u ugostiteljstvu ni sa varalicama u trgovini. Nije se lako obračunavati. Pogotovo kad vam još znanstvenik reče da je to poreska presija. Znanstvenik. Potjerate ga da oni koji rade uđu u redovni rad, da se makne sa Zavoda, da prestane uzimati socijalnu pomoć. Sve to radimo godinu dana. A što vi imate? Udrugu poslodavaca koja prijeti da će jadni ugostitelji zatvoriti radnje. Kad ono, zamislite, četiri hiljade puta veći promet. Ne da nisu zatvorili nego zato što ih počnemo kontrolirati, odjedanput četiri hiljade. Znate što su pametni radili? Zatvorili obrte i otvorili nove, ne žele da ih uspoređujemo s prošlim godinama. Shvatili su da smo opasni. Sve je to činjenje, radnja.

Ali budimo iskreni, svi oni koji su korektno radili, pošteno radili, sada ocjenjuju da se ipak mijenja. Nema više nelojalne konkurencije, nema više varalica. Oni sad imaju nešto veći promet, nešto veće zarade, mogu ulagati, ozbiljno razmišljaju.“

Linić kaže da je zahvaljujući mjerama SDP-ove koalicije danas ispod 35 milijardi blokiranih računa te da ostaje još čišćenje 10-ak, 15-ak velikih sustava kroz postupak predstečajne nagodbe. Kad se to napravi, nelikvidnost bi mogla iznositi manje do 30 milijardi kuna. Linić tvrdi da sva državna poduzeća, ne računajući one problematične, sada plaćaju u roku 60 dana. Najveći je problem uspostaviti rok plaćanja od 60 dana u zdravstvu i riješiti problem Županijskih bolnica.

„Sve to radimo da se potakne privreda, da njima pružimo više šanse da uspiju. Nema priznanja od HUP-a i ne treba ga očekivati. Bitno da mi to znamo“, rekao je Linić i nastavio u borbenom tonu, „I mi nismo gotovi. Uuuu, tek smo počeli. Još će biti bitki. Kako omogućiti kvalitetniji posao onima koji su korektni i pošteno rade. I ono što poručujemo, znate, neće biti novih smanjenja poreza. A čujte, SDP je tu bio vrlo jasan, on je htio porez na nekretnine. Zašto? Pa da bogatijima uzmemo jer porez na nekretnine je bio ako nitko ne koristi nekretnine. Znači, ako je netko izgradio milijune kvadrata poslovnog prostora i ne želi ih prodati nego kalkulira, pa plati veliki porez. Ako je mislio da će doći bogati Europljani pa će prodati, pa još drži cijenu od 600 eura po kvadratu, pa plati porez za to. Plati. Možeš čekati do sutra. Jer, kad mi počnemo tražiti porez za to, ići će prodavati jeftino pa će napokon doći ozbiljni ljudi. A ovi će pljunuti u šaku i početi konačno nešto raditi.

Ali, ne, otpor je u Hrvatskoj protiv poreza. Poruka SDP-a je jasna, to je porez na bogate. Ne po primanjima, nego po imovini, ali ta imovina nije u funkciji. Tu fale radna mjesta, to je ono što mi želimo da privatnici i poduzetnici shvate. Ili ćeš staviti u funkciju ili ćeš pokloniti nekom da na toj nekretnini radi. Zašto si krivo investirao?“, upozorio je Linić i ponovio da se želi motivirati one koji investiraju. Zato ga veseli da su poduzetnici iz dobiti reinvestirali čak 1,6 milijardi kuna i da će se taj novac, koji trenutno znači gubitak u proračunu, ipak u idućoj godini početi pokazivati u plusu odnosno da će se vidjeti rezultati tih ulaganja. No, Linić se tu opet obrušio na medije i na kritičare svih profila.

'Krvave bitke'

„To su  naše jasne poruke koje na žalost ne dopiru do ljudi, zato što se nekome da mikrofon. Eto vidite, mi danas velimo situacija je teška, ide među stopa s 10 na 13 posto. Koja je poruka u novinama? Ide vam ulje, voda, dječja hrana. Ajde neka oni to kažu, ali očekujem bar od sindikalista da nešto drugo kaže. A veli, to je udar na radnike. Ma ne lažite“, silno se tu uzrujao Linić i nastavio povišenim tonom, „kad smo skidali s 25 na 10 posto, jel' išla cijena dolje? Nije. Nije. Ni jedno komunalno društvo nije smanjilo cijene. I umjesto da sindikalist viče, smijenit ćemo i gradonačelnike i direktore ako se usude dignut cijene, nek' izvole dati za proračun, treba nam.

O čemu mi to pričamo? Ma neće ići cijena gore. Ako netko straši i vara građane Hrvatske, da li se na tom strahu može očekivati nekakve promjene? Tri posto će ići više nama u proračun jer nam treba, neće ići cijene. A zamisli kad sindikalista isto to, sretan da vidi mikrofon, ide drobiti, a pred samo godinu dana je imao priliku vrištati zašto netko nije spustio cijene. Tko je spustio cijene? Imate jeftiniju kavu? Čisto sumnjam. I sad će povećati cijenu kave. Ma dajte, pa mi smo zbilja narod koji ne zna uopće razgovarati, ne zna razmišljati. Dvije godine, ajde nije dvije, godinu i 9 mjeseci, mi vodimo krvave bitke da sredimo stvari, počnemo reforme i da uvedemo nekakav red. Ono što SDP priznaje, opteretili smo građane. Dizanjem PDV-a s 23 na 25 posto trebalo je nadoknaditi onih tri milijardi koje vidim da neki poduzetnici ne cijene“, ustanovio je Linić.

No sve je to bilo, objasnio je, da bi se pomoglo privatnom sektoru koji je još ranijih godina pretrpio snažne gubitke, smanjenja plaća, otpuštanja. Unatoč svemu, Linić kaže da će i ova godina teško doći do nule, kad je u pitanju gospodarski rast.

„Privreda se ne oporavlja, javne investicije idu teško i tu uvijek možemo raspravljati zašto puno raspravljamo o Plominu umjesto da smo zabili krampove, zašto se svađamo oko pet šišmiša u Dubrovniku umjesto da smo počeli graditi elektrane. Lijepo je društvo demokracije i zeleni, ali nama treba radno mjesto, buldožer, kram, željeznica. Mi smo mislili, odmah ćemo graditi pruge. Ja iz Rijeke sretan, kad onom, nemate ni jednog plana, ne znate gdje početi kopati, koja je trasa. Da, to smo našli i sad je takva situacija da morate gubiti vrijeme na projektante. Zato kasnimo s dijelom investicija“, obrazložio je Linić i najavio da će u 2014. ipak biti puno više investicija i prilika za privatni sektor.

No, pojasnio je da je dodatni problem za Hrvatsku nastao zbog ulaska u Europsku uniju i dolaska na naplatu 4,7 milijardi kuna godišnje samo za članarinu, a ukupan trošak penje se i e do 8 milijardi. Ta je stavka značajno povećala rashodovnu stranu proračuna. Da je Hrvatska provela reforme u ranijem razdoblju, te četiri milijarde mogle su se, smatra Linić, skinuti na nekim drugim rashodima. Ovako je 4,7 milijarde kuna novi deficit smo na osnovu članstva u Europskoj uniji. A gdje uzeti taj novac?

„Već imamo i niske plaće, sad idemo na otpuštanje ljudi, imamo reforme zdravstva i obrazovanja. U 2014. maksimalno možemo uštedjeti milijardu kuna. Zašto? Pa reforma košta. Čišćenje, pripremu hrane, kućne majstore, sve ćemo mi to dati u privatne ruke, ali to košta i u prvoj godini ne donosi plus, tek u 2015, 2016.  Idemo na jedinstven obračun knjigovodstva, neće više biti knjigovođa u svakoj školi, na svakom fakultetu. Ne, to će sve biti na jednom mjestu. Nešto ćemo ljudi uzeti, nešto će ići u mirovinu, ali sve će se to osjetiti tek 2015., 2016. sve je to trošak, sve su to krvave reforme gdje ćemo opet naići na ogromne otpore, ogromne sukobe, ljudi će to teško prihvaćati, to su njihove sudbine, ali to je jedini način, državni proračun polako probati smanjiti za troškove koji će nam sada jednostavno uništavati standard. A to su dugovi.“

A dugovi se, prema Linićevom planu, mogu smanjiti jedino tako da se imovina stavi u funkciju jer nema mjesta za neke nove poreze. To ne bi podnijeli ni građani ni privreda.

„Prodavat ćemo imovinu. Tako je, prodavati. Jer, ako prodate, imate 4 milijarde eura. Znate što je 4 milijarde eura? 30 milijardi kuna. Autoceste ćemo sanirati, smanjiti dug da ne raste dalje kamata. Kome da to objasnimo kad svi vele ne to raditi, to je ludo. Ali ne, ceste su tu, neće pobjeći. Ugovorima ćemo kontrolirati cijenu cestarina. Europa je tu, ne možete imati veće cestarine nego što ima Europa. Znate tko je bio najsmješniji u toj borbi protiv koncesije? Sindikati. Oni vele da će ih novi vlasnik otpustiti 50 posto. Pa jel' vi shvaćate u kakvoj mi Hrvatskoj živimo. Sindikat smatra da moramo imati radnike, a to što ništa ne rade, što ne trebaju, to nije bitno. Jel to socijalizam? Da. Zato ja velim, gospodo, mi se moramo jednostavno prilagoditi onome što su mjerila.

Hrvatski građani su rekli dosta socijalizmu, hrvatski građani su rekli tržišna ekonomija. Što znači tržišna ekonomija? Ako na europskim putevima radi 2 čovjeka ne može ih na hrvatskim biti 6, ne može. Ako nismo tržišna ekonomija, nemamo što raditi u Europi. U Europi će reći, imate šest radnika po kilometru, a vaše deficite će kreditirati tko, Njemačka? Zato mi radimo. Sindikalist se boji da će ih otpustiti 50 posto. Pa i mi ćemo vas otpustiti. Otpustili smo u željeznicama, otpustit ćemo u zdravstvu. Nema tu milosti više, nema milosti. Dosta je bilo nerada. HDZ je osam godina trošio, varao, krao, neki iz HDZ-a. Zato su stalno na sudu i danas su tu gdje jesu, i na nama je da to rješavamo.“, zaključio je Linić.

Nije zaboravio spomenuti ni premijera Zorana Milanovića. Istaknuo je da sve što radi on kao ministar financija nije 'Linićevo' već je to rezultat rada cijele Vlade.

„Svi smo mi zajedno radili. Prema tome, ti pokušaje da nas netko dijeli, ovaj je ovakav, ovaj onakav, ne stoje. Imamo predsjednika stranke, predsjednika vlade, sve je on to i upoznat, i podržava, i nije mu lako. Nije lako biti predsjednik vlade i ići s lošim vijestima.“, rekao je Linić i osvrnuo se za potrebu za zajedništvom u stranci, aludirajući na slučaj Aleksandre Kolarić.

„Ako mi unutar stranke jedan drugog napadamo, iskompromitiramo u ovako teškim vremenima, pa kako da nam građani vjeruju? Na pola smo mandata, u najgoroj situaciji, potrebni su novi rezovi, i jednostavno nije dobro da jedan drugoga pljujemo, napadamo“, smatra Linić.

Iako je njegov govor na trenutke poprimao dramatične tonove, veliku većinu vremena govorio je potpuno smireno i blago, a na kraju je bio popraćen žestokim pljeskom. Potom je još dvadesetak minuta odgovarao na pitanja iz publike. Jedno se odnosilo na sport i sportske udruge. I tu Linić ima rješenje. Svim klubovima otpisat će dugove i privatizirati ih. No, buduće dugove morat će plaćati netko drugi.