Pristojna je građanska, protuustaška Hrvatska izašla iz ilegale, iz šutnje, iz unutarnje emigracije. Pokazala je da postoji i da se na nju ubuduće mora računati. Uspjeh je tim veći jer marševe nisu sazvale moćne organizacije. Ni političke stranke. Organizirala ih je inicijativa Ujedinjeni protiv fašizma. Bez puno ljudi, bez velikih para i bez utjecaja u medijima’
Hrvatska je u nedjelju marširala protiv fašizma. Antifašističke su povorke u četiri hrvatska grada – Zagrebu, Rijeci, Puli i Zadru – nadmašile očekivanja. Po brojnosti i po porukama. Prepuni Jelačić plac, tisuće ljudi u mirnim demonstracijama protiv recentne eskalacije proustaškog desnila. Moćni govori, kakve Hrvatska odavno, možda još od Vlade Gotovca, nije čula. „Kontra sili, kontra mraku!“ „Danas smo ovdje zato što želimo bolju Hrvatsku, zato što se ne želimo sramiti svoje zemlje, zato što ne želimo da potone u barbarstvo i fašizam. Odbijamo biti taoci onih kojima odgovara da rat nikada ne završi. Danas, trideset godina nakon rata, mi smo taoci stvarnih mrzitelja Hrvatske: taoci smo rata, ratnih profitera, propovjednika mržnje, huligana i nasilnika koji obavljaju prljavi posao.“ „Fašizam je kuga 21. stoljeća. Ovu zemlju vam mi ne damo!“
Pokret otpora
Pristojna je građanska, protuustaška Hrvatska izašla iz ilegale, iz šutnje, iz unutarnje emigracije. Pokazala je da postoji i da se na nju ubuduće mora računati. Pogotovo jer su u prosvjednoj šetnji sudjelovali uglavnom mladi ljudi. Jasno demonstrirajući ambiciju da će se njihov angažman galvanizirati u pravi pokret otpora. Uspjeh je tim veći jer marševe nisu sazvale moćne organizacije. Ni političke stranke. Organizirala ih je inicijativa „Ujedinjeni protiv fašizma“, koja je okupila više dosad ne pretjerano utjecajnih udruga. Bez ozbiljnog ljudskog pogona, bez velikih para i bez utjecaja u medijima. Dok se glavne informativne emisije na javnoj televiziji otvaraju prijetećim porukama jednog muzičara koji se običava kititi ustaškim insignijama, antifašistički su marševi prošli gotovo bez najave, vrlo kratko apsolvirani u izvještajima. Ali izgleda da su ljudi jedva čekali da ih se pozove. Antifašiste nove generacije nisu uspjeli zaustaviti ni crnokošuljaši pod fantomkama koji su ih u Zadru i Rijeci bijesno napali, bacanjem petardi, zalijevanjem bojom i izvikivanjem ustaškog pozdrava.
Impresivna je brojnost mitinga rezultirala i nekim nespretnostima, nekim možda zbunjujućim transparentima koje će protivnici naveliko potencirati. Jedna se žena ogrnula jugoslavenskom zastavom, neki su plakati ispisani ćirilicom, netko je istakao pozivanje na balkansku federaciju. Ali u moru ljudi valjda su i takve deplasirane poruke bile neizbježne. No one nipošto nisu bile dominantne i nikako ne mogu dezavuirati glavni tok prosvjeda. Uostalom, antifašizam je ideološki vrlo širok. U partizanskom je ratu antifašističku frontu predvodila komunistička partija, ali su u radu ZAVNOH-a sudjelovali i pripadnici drugih političkih grupacija, od Hrvatske seljačke stranke do građanskih partija. Ujedinjeni protiv fašizma – to im je bio zajednički nazivnik. Zato je gotovo neizbježno da se i danas u antifašističkim prosvjedima vidi šaroliko znakovlje. Ali difamacijska je kampanja već pokrenuta. Na osnovu jedne nemile zastave i dva, tri kontroverzna transparenta kompletan se marš pokušava politički ogaditi i tisuće njegovih sudionika dezavuirati. Premda je antifašizam civilizacijski izbor, protivnici ga u Hrvatskoj danas etiketiraju kao komunistički i jugofilski. Ali ni takva podmetanja ne mogu izbrisati ono što je najbitnije – da se hrvatskim gradovima marširalo za Republiku Hrvatsku, a protiv mržnje, nasilja i fašizacije zemlje.
Tanak ratni put ‘braniteljske ikone’
Do protekle se nedjelje činilo da samo desnica ima snage za ulične masovke. Prošloga je tjedna glazbujući maneken ustaškog ZDS-a poslao poruke da kreće na Zagreb. Bijesan zbog odluke zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića da mu ne odobri koncerte u gradskim prostorima bude li se služio protuustavnim pozdravom, Marko Perković Thompson najavio je poduzimanje „radikalnih poteza“, usput malo zveckajući braniteljskim ešalonima. Tomaševića je optužio da svojom odlukom napada pravni poredak, dok su se „hrvatski veterani, a među njima i ja“, kako kaže, „borili za pravnu neovisnu Republiku Hrvatsku i na svaki će napad na njen pravni poredak znati odgovoriti“. Predstavljajući se kao borac za pravnu državu, pjevač je gradonačelniku Zagreba faktički zaprijetio izvaninstitucionalnim, uličnim angažmanom boračkih organizacija. Sve je u njegovoj objavi teški fake. Premda se zakitio imenom strojnice i premda voli paradirati s mačevima, Thompson teško da može biti braniteljska ikona. Jer njegov je ratni put bio vrlo kratak i nimalo herojski. Već se početkom 1992. trajno demobilizira na estradu. I zauzetost za pravnu državu sličnog mu je karaktera. Svi znaju da je svojedobno osuđen zbog neplaćanja poreza i da ga je Sanader velikim parama kupovao da ne pjeva. Specifičan način uvažavanja zakona pokazao je i svojim upravo otkrivenim, na obiteljskom imanju ilegalno izgrađenim objektima. Pravi branitelj pravnog poretka!
Pitanje je može li Plenković zaustaviti sve zaoštreniju i pogibeljniju polarizaciju hrvatskog društva. Premda su sve poluge vlasti u njegovim rukama, on je faktički vrlo slab premijer. Posljednja hapšenja na visokoj razini, u samom vrhu Državnog inspektorata, i smjena čitave serije direktora važnih državnih firmi, oko kojih se godinama roje afere, ne govore o dobrom kormilaru
Stranke proustaške desnice Thompsonovu su izjavu odmah iskoristile kao udarnu iglu za svoje hajke. Za njegovu je najavu radikalnih poteza brzopotezno napravljen scenarij. S ciljem da se posljednji dani prosinca iskoriste za juriš na Tomaševićevu glavu. Da se zakazani koncert maksimalnim raspaljivanjem strasti pretvori u rušiteljski stampedo, koji će se izlaskom iz Arene pustiti s lanca ili da se dan kasnije, umjesto neodobrenog koncerta, pozove sto tisuća ljudi u prosvjed protiv zagrebačke vlasti. Thompsonovi odvjetnici otvoreno priznaju da bi to bilo korisno. Medijski su šaptači pučističke desnice plasirali i posve nerealnu ideju da se protiv gradonačelnika Tomaševića raspiše referendum. Nije teško zaključiti da pod Thompsonovom zastavom sanjaju marš na Zagreb. Vjerojatno sličan nekim fašističkim, iz povijesti poznatim marševima. Nejasno je samo rade li za Plenkovićevu kliku ili i njega politički planiraju dekapitirati.
AP o Thompsonu kao ‘glasu slobode’
U svakom slučaju, premijer je odlučio stati na Thompsonovu stranu. Na njegove se prijetnje nije smatrao potrebnim referirati, ali je Tomaševićevu odluku proglasio politički i pravno nelogičnom i nekonzistentnom da bi zaključio kako će ljudi na tom slučaju moći vidjeti „tko je za slobode, a tko je za cenzuru“. Andrej Plenković, dakle, implicitno tvrdi da je pjevač ustaškog ZDS-a glas slobode, a gradonačelnik koji se protivi manifestacijama protuustavnog pozdrava cenzor i gušitelj sloboda. Da njegova vlast svojim kukavičlukom asistira fašističkom nasilju nad ljudima postalo je još vidljivije nakon što je šačica uspaljenih ustaša odlučila divljati ispred kuće u kojoj živi saborska zastupnica Dalija Orešković. Autohtona stranka prava, poznata po primitivnim bukačima koji orgijaju po Hrvatskoj, napali su je kao Jugoslavenku, navodno gnjevni zbog njenih stavova o Thompsonu. Na razglas joj puštajući njegove pjesme, pod HOS-ovim zastavama s ustaškim znakovljem. Hrabra je Dalija izašla pred rulju. Snage reda sve su mirno promatrale.
Zašto policija uopće dozvoljava ustaško šenlučenje na pragu obiteljskog doma jedne žene s dvoje sitne djece? Premda Zakon o javnom okupljanju među mjestima na kojima se javni prosvjedi ne smiju održavati izričito navodi i blizinu dječjih vrtića i osnovnih škola dok se u njima nalaze djeca. Ali Božinovićeva se policija tih obzira prema djeci ne drži. Nedavno je istoj ovoj grupi ekstremnih desničara dopustila da demonstracije protiv sveučilišnog profesora Dejana Jovića organiziraju na korak od dječjeg vrtića, uz ogradu igrališta prepunog mališana. Premijer koji je u strahu od terorističkih ataka prije pet godina za građane zatvorio cijeli Markov trg, nepovredivost obiteljskog doma ne uvažava. Upravo suprotno, teroriziranje ljudi dopušta. Široko otvarajući vrata praksi da politička spadala svakome pod prozorom mogu arlaukati. Njegov je potpredsjednik Vlade Tomo Medved implicitno podržao skupinu koja je pred kućom Dalije Orešković mahnitala. Dao im je potporu izjavljujući da bi ona trebala paziti što govori. „Bilo bi dobro da malo smanji svoj agresivni oblik retorike u javnom prostoru“, rekao je. O agresivcima koji su je bezočno napali ništa nije rekao. Još manje da bi njihove postupke osudio. Možda ništa čudno za čovjeka koji je svojedobno funkcionirao kao jedan od stupova pučističkog šatoraškog defilea s plinskim bocama usred Zagreba. Ali potpuno nespojivo s civiliziranom vlašću, kako svoju ekipu premijer Plenković pokušava predstavljati.
Sve da i hoće, pitanje je može li Andrej Plenković zaustaviti sve zaoštreniju i pogibeljniju polarizaciju hrvatskog društva. Premda su sve poluge vlasti u njegovim rukama, on je faktički vrlo slab premijer. Posljednja hapšenja na visokoj razini, u samom vrhu Državnog inspektorata, i smjena čitave serije direktora važnih državnih firmi, oko kojih se već godinama roje afere, ne govore o dobrom kormilaru, nego o posve trulom brodu na kojem se plovi. Lika nakrcana toksičnim, po život ljudi opasnim otpadom, Vjesnik izgorio zbog nebrige ili da se raščisti teren za nekretninske špekulante, zakoni kojima se otvara put za novi val privatizacijske pljačke… Sve u aranžmanu njegovih adlatusa. Povjerenje je u vladajuće na vrlo niskoj razini. Premijer je, valjda, mislio zajahati ljutu desnicu, ali se dogodilo da su ekstremisti njega iskoristili kao platformu za vlastiti uzlet.
Reakcije na antifašistički marš Hrvatsku vode u katastrofu. Strašno je kad neka televizija, N1, otvori prostor nekom Thompsonovu odvjetniku koji će tisuće ljudi u dostojanstvenim povorkama u četiri grada, s antifašističkim porukama, proglasiti prosvjedom kvislinga i njihove djece. Ali još je mnogo strašnije kad HDZ-ov saborski zastupnik i bivši splitski gradonačelnik Andro Opara, navodno umjerenjak, sudionike antifašističkih okupljanja nazove, doslovce, „jugoslavenskom gamadi“ i potpuno ih sumanuto optuži za namjeru obnavljanja Jugoslavije. Ili kad ministar obrane Anušić požuri da prosvjede rezolutno označi kao projugoslavenske, kad ustvrdi da su antifašisti marširali „protiv Hrvatske“. Nakon takvih izjava s pozicije vlasti valjda slijede hapšenja. Izgleda da je Plenkovićeva vlast definitivno otišla ukrivo. Benevolentna i uslužna prema ustašoidima, neprijateljska prema onima koji se pozivaju na antifašističko utemeljenje države. Hrvatska srlja u sukob s potpuno nepredvidljivim posljedicama. Razbuktava se atmosfera građanskog rata. Više ne samo verbalne prirode.
