Linija života: Zadah Plenkovićeva imperija

Afera koja se hapšenjem sada već bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša otvorila poraznija je po vlast Andreja Plenkovića od svih dosadašnjih posrtanja. Nekad vrlo popularni ministar tereti se da je sa svojom družbom na kupovini sofisticiranih medicinskih instrumenata oštetio državu za oko pola milijuna eura. Istodobno dok zdravstvo kolabira i ljudi masovno ostaju bez potrebne, ponekad i za život nužne pomoći.

Po HDZ-ovu vlast slučaj ima nuklearni kapacitet. Mnogo opasniji od cijelog mora dosad otvorenih korupcijskih afera zbog kojih su premijerovi ljudi morali letjeti. Pogubniji jer emitira zadah truljenja države. S Markova se trga širi nepodnošljiv vonj nekroze. Odumiranja političkog tkiva. Situacija podsjeća na dramatično urušavanje HDZ-ove vlasti kakvo se već dogodilo nakon smrti Franje Tuđmana ili nakon pada Ive Sanadera. Kada su korumpirani srušeni voljom revoltirane Hrvatske. Plenkoviću također prijeti težak kolaps vlasti. Zaudara na raspadanje. Od trenutka istine spašava ga, čini se, samo činjenica da ne mora na izbore. Pa iz Banskih dvora može pokušati krpati ono što korodira.

Mali od kužine

Afera Beroš zloćudnija je po premijera Plenkovića, prvo, zato što se u ovom slučaju više ne radi o uobičajenoj HDZ-ovoj korupciji. Nego se radi o prodoru organiziranog kriminala do vrhova vlasti. Prema europskim istražiteljima, ex-ministar se tereti za primanje mita i zločinačko udruživanje. Udruživanje visokopozicioniranih pripadnika HDZ-a i uglednih liječnika, njihovih odabranika po bolnicama, s ozloglašenim momcima iz krim miljea i njihovim suspektnim kompanjonom iz Srbije. Grupa u kojoj kontroverzni Hrvoje Petrač sa sinovima igra, izgleda, glavnu ulogu, dok Plenkovićeva ministra nazivaju Malim. Kao da im je mali od kužine. Njihova ulovljena prepiska otkriva da sami o sebi govore kao o moćnoj organizaciji. Koja otvoreno cilja na desetak posto zdravstvenog proračuna. „Državi malo, a nama lepo“, pišu jedni drugima u svojoj WhatsApp grupi, cinično se sprdajući kako s njihovom pljačkom bolesni profitiraju jer će se, kao, uštedjeti na listama čekanja. Korupcija ubija, tvrde prosvjednici u Novom Sadu, gdje je trula nadstrešnica nedavno ubila petnaest ljudi. Koliko je ljudi ubila korupcija u hrvatskom zdravstvu? Ne znamo, ali je sigurno također smrtonosna.

Drugo, afera Beroš upućuje na težak oblik poremećenosti i propadanja države zbog potpuno neprirodne, idilične usuglašenosti između premijera Plenkovića i glavnog državnog odvjetnika Turudića. Premijera kojemu je USKOK uhapsio ministra i šefa DORH-a koji je korupciju dužan goniti. Njihova povezanost nije novost. Turudić je na čelo Državnog odvjetništva došao voljom Andreja Plenkovića, unatoč brojnim kontroverzama koje su ga pratile. Ali odnos se moći nakon toga između njih mijenja. Instaliranjem na mjesto glavnog državnog tužitelja Turudićeva je moć povećana, premijerov se utjecaj na njegove odluke smanjuje. Za lojalnost u ovom slučaju nema garancija. Turudić je svojedobno prošao put od Sanaderova „našeg dečka“, zbog čijeg je promaknuća bivši premijer smjenjivao ministre, do suca koji je Ivu Sanadera osudio na višegodišnju kaznu zatvora. Ni Plenković ne može posve mirno spavati. Hapšenje Beroša bilo je demonstracija Turudićeve moći. I podsjetnik na premijerovu ranjivost.

Uigran tandem

Zasad funkcioniraju kao uigran tandem. U odnosu prema europskim istražiteljima i prema vlasti neugodnim medijima nema razlike. Slizani, djeluju maksimalno suglasno i koordinirano. Obojica – svaki iz svojih razloga – neprijateljski raspoloženi prema Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO). Plenković jer su mu posmicali ministre i diktiraju ritam obračuna s visokoprofilnom, pod krilom njegove Vlade svijenom korupcijom. Turudić jer ne trpi konkurenciju. Zato ga združenim snagama pokušavaju dezavuirati, javno ogaditi, u konačnici vjerojatno i razvlastiti. Premijer tvrdeći kako je EPPO faktički dio DORH-a, blizanac USKOK-u, pod ingerencijom Hrvata. Premda je riječ o europskoj instituciji, u kojoj ključne odluke o istragama donose strani i od targetiranih država neovisni tužitelji, stacionirani u Luksemburgu. Sveučilišna profesorica Zlata Đurđević upozorava na to da je glavni državni odvjetnik, donoseći odluku o oduzimanju slučaja Beroš europskim istražiteljima i prebacujući ga USKOK-u, povrijedio neovisnost i dignitet EPPO-a. Postavio se, piše u svojoj analizi, kao da je EPPO neko općinsko ili županijsko državno odvjetništvo unutar DORH-a, pod njegovom kontrolom.

Turudićevu odluku o načinu razrješenja sukoba nadležnosti između EPPO-a, koji je Beroševu udruženu hobotnicu prvi počeo loviti, i USKOK-a, koji je u slučaj prije tri tjedna, vjerojatno zbog kontrole štete, uskočio, premijer Plenković izričito podržava. Žustro se suprotstavljajući kritici da rješenje predviđeno hrvatskim zakonom, po kojem o sukobu nadležnosti odlučuje glavni državni odvjetnik, bez prava na žalbu, nije dobro. Svoju potporu argumentira tvrdnjom da takav model ima najveći broj, četrnaest europskih zemalja. Premda u većini tih zemalja o sukobu nadležnosti u krajnjoj instanci odlučuje sud. U Hrvatskoj isključivo državni odvjetnik, bez obzira na pravni aksiom da nitko u vlastitoj stvari ne može suditi. Ignorirajući okolnost da je DORH u ovom slučaju jedna od strana u sukobu, hrvatski premijer gorljivo brani model baziran na logici „kadija te tuži, kadija ti sudi“. Turudić štoviše potpuno zanemaruje obavezu konzultiranja druge strane o cijelom slučaju. Odluku je donio isključivo na temelju prijedloga USKOK-a, bez uvida u spis EPPO-a i bez njihova očitovanja. Profesorica Đurđević tvrdi da je njegov postupak protivan pravu Europske unije, kaznenom procesnom pravu i hrvatskom Ustavu. Dok ga premijer Plenković glasno pozdravlja.

Iako se europski tužitelji, kako su objavili, izričito ne slažu s Turudićevom odlukom, EPPO je slučaj Beroš predao USKOK-u, ali su istodobno Europskoj komisiji poslali prijavu protiv Hrvatske. U kojoj Laura Kövesi između ostalog navodi da „Hrvatska ima sustavne izazove u održavanju vladavine prava“. Na što je premijer Plenković frknuo obrvom, tvrdeći da njene pritužbe neće imati nikakve negativne posljedice. Možda i neće, ali po njegovu je vlast tragično da je Hrvatska postala neslavni rekorder po broju postupaka koje je EPPO pokrenuo. Ni jedna druga članica EU-a nema toliki broj visokih državnih i lokalnih dužnosnika s europskim tužiteljima za vratom. Samo manipulacijama sklona HDZ-ova vrhuška na čelu s Andrejom Plenkovićem može tvrditi kako je takva brojnost rezultat njihova antikorupcijskog angažmana. Najveći dio javnosti dijeli mišljenje ekspertice Đurđević da frapantna učestalost afera govori o dubokoj ukorijenjenosti i iznimnoj raširenosti političke korupcije u Hrvatskoj, kao i o nepostojanju ili nefunkcioniranju mehanizama kontrole upravljanja javnim novcem.

Vodopad informacija

Premijer Plenković i glavni državni odvjetnik Turudić udruženim su snagama, kao jedan, krenuli i u aktiviranje zloglasnog Lex AP-a. Relativno nedavno donesenog zakona kojim vladajući represijom i zatvorskim kaznama kane zaustavili curenje, po njih, neugodnih informacija. Jedan je navijao, drugi realizirao. Ovo je nečuveno, žestio se u utorak navečer šef Vlade, konsterniran, kako je rekao, vodopadom informacija o sadržaju poruka unutar Beroševe skupine. Protuzakonito je, tvrdi, da se s takvim materijalom, vrlo vjerojatno iz EPPO-ove istrage, izlazi u javnost. Već idućeg jutra Državno odvjetništvo objavljuje da prvi put kreće s primjenom famoznog Lex AP-a, što podrazumijeva kazneni progon za sve one koji su podatke o strašnoj korupciji u zdravstvu učinili javno dostupnim. Premda se zakonska zabrana ne odnosi na objavljivanje informacija od javnog interesa. Odvjetnica Vesna Alaburić upozorava na to da u ovom slučaju nema nikakve protupravnosti. Ali premijer i glavni državni odvjetnik igraju na zastrašivanje novinara i njihovih izvora. Umjesto da istražuje korumpirane ministre udružene u lopovsku organizaciju, Turudić istražuje one koji otkrivaju korupciju, konstatira predsjednik Milanović.

Treće, sve se jači zadah nestanka moralnih vrijednosti, dezorijentiranosti i propadanja širi uz Plenkovićevu grandiozno dizajniranu vlast. Svemoćni premijer vonja po moralnom gnjiležu. Njegov imperij plavi teška moralna kriza. Država se jako pokvarila ne samo zbog korupcijskih afera, nego još više zbog njihova normaliziranja. Veliki dio političke nomenklature, pa i javnosti na nepoštenje i banditizam više uopće ne reagiraju. Lopovluk postaje uobičajen. Ni biračko ga tijelo ne kažnjava. Ministri kradu. Uvaženi doktori, krema hrvatskog društva, sudjeluju u koruptivnim operacijama. Jedni i drugi bez stida, s đon obrazom. U generalnom zaboravu i potiskivanju potrebe postojanja moralnih sidrišta utjecaj je politike u Hrvatskoj ipak presudan. Vladajući faktor poštenja potpuno relativiziraju. Stranke, svojedobno žestoke protivnice korupcije, ulaskom su u vlast gromoglasno zamukle. Čistim se rukama mahalo u kampanji, kao ješkom za naivne. Liberali, kao ostatak ostataka, brljave nešto tumačeći kako je s aferom Beroš pređen Rubikon, ali od asistiranja lopovskoj vlasti, kojoj je posrnuli ministar pripadao i koja ga je iznjedrila, ne odustaju. I manjine se prodaju i kupuju. Opozicija se povećanjem plaća u Saboru dala korumpirati. Nitko se tih vrtoglavih iznosa, nespojivih sa životnim standardom ostatka nacije, ne odriče.

Potpuna se moralna dekadansa manifestirala i na prošlotjednom predstavljanju izbornog programa HDZ-ova predsjedničkog kandidata Primorca. Premda se za njim vuku repovi brojnih afera, skup su usred pucanja slučaja Beroš, slučaja koji striptizira etabliranost velikog dijela aktualne vlasti s one strane poštenja i zakona, svojim dolaskom počastili brojni uglednici, privrednici, akademici, umjetnici i sportaši, pripadnici hrvatske društvene elite. Koji uglavnom nisu neispravni ljudi, ali su u sveprisutnu etičku tupost i sami uronjeni. Prema pitanju časti i poštenja u politici, na državnim funkcijama, potpuno indiferentni. Hrvatska klizi u moralni bankrot, velikim dijelom zaslugom vlasti Andreja Plenkovića.

nacional