Za razliku od drugih preletača, Dario Zurovec otvoreno govori o trgovačkom karakteru svoga dogovora s Plenkovićem. Govori kao insajder, koji zna kako kava s premijerom faktički funkcionira. Objašnjava kako ‘stvari stoje’. Ogolio je koruptivnu narav kovanja HDZ-ove većine. Nastupa kao saveznik, a ne protivnik HDZ-ove vlasti
Novopridruženi član vladajuće koalicije Dario Zurovec otvoreno je objasnio kako hobotnica Andreja Plenkovića funkcionira. Za one koji nisu dio HDZ-ove vlasti sustav je neprohodan, ali čim se u Saboru stane uz premijerovu većinu, sva se vrata otvaraju.
Zurovec je kao gradonačelnik Svete Nedelje jako zainteresiran za realizaciju projekta Samoborček, kojim bi se obnovom nekadašnje vrlo popularne uskotračne željeznice Zagreb povezao s mjestima zapadnog dijela svoga prstena, sve do granice sa Slovenijom. Ali njegova su se lobiranja pokazala neuspješnima. Ne zbog možda lošeg projekta, nego zbog njegove nedovoljne umreženosti. „Kada ste u oporbi, to vam je živa istina, vi dolazite u Ministarstvo i čekate po sat vremena, primi vas neki od djelatnika i uvijek vam fali još jedan papir“, detaljizira Zurovec svoj uzaludni hod kroz institucije, da bi zaključio: „Kako ćete to promijeniti ako niste u vlasti?“ Pa je, kao pragmatičan čovjek, odlučio postati dio vlasti. Neće pokušavati mijenjati naopaki sustav, nego će se i sam u njega udjenuti. Promijenit će svoje mjesto u političkoj areni.
Za razliku od drugih preletača, Dario Zurovec otvoreno govori o trgovačkom karakteru svoga dogovora s Plenkovićem. Govori kao insajder, koji zna kako kava s premijerom faktički funkcionira. Objašnjava kako ‘stvari stoje’. Ogolio je koruptivnu narav kovanja HDZ-ove većine. Nastupa kao saveznik, a ne protivnik HDZ-ove vlasti
I zaista, nakon što je popio kavu s premijerom i dogovorio prelet u njegovo jato, odjednom sve može. Projekt željeznice, koju euforično već naziva svojim imenom – Zurovček, ubrzano ide u realizaciju. Štoviše, kako sam kaže, „praktički je odmah nakon kave s Plenkovićem, koja je bila vrlo ugodna i konstruktivna, imao sastanak s Hrvatskim željeznicama i resornim ministrom“. Njegov iskaz, koji bi morao biti zanimljiv i Državnom odvjetništvu, nije samo svjedočenje o korupcijskom funkcioniranju vladajuće koalicije. Zurovec otkriva još nešto. Premijera Plenkovića prokazuje kao glavu HDZ-ove hobotnice.
Brutalne prevare birača
Dosad se praksa žetoniziranja redovito opravdavala višim ciljevima i brigom za dobro Hrvatske. Bivša je SDP-ova zastupnica Boška Ban nedavno svoje pretrčavanje u HDZ-ov tabor tumačila kao interes svojih birača. Kad je Plenković 2017. nakon propale veze s Mostom formirao koaliciju s HNS-om, strankom koja je u Sabor ušla zajedničkim listama s SDP-om, njihovo su se vjerolomstvo i brutalna prevara birača objašnjavali potrebom provedbe reforme obrazovanja i osjećajem odgovornosti prema državi, što se, naravno, pokazalo kao notorna laž. Zurovčevu odluku o promjeni dresa šef Domovinskog pokreta Ivan Penava, također HDZ-ov koalicijski partner, brani kao standardnu, ni po čemu spornu borbu za određene projekte. Za njega možda logično s obzirom na to da je i sam prošao kroz sličnu transformaciju: svoj u izbornoj kampanji žestoko antihadezeovski stav nakon izbora pretvorio je u savez s HDZ-om.
Nakon što je popio kavu s premijerom i dogovorio prelet u njegovo jato, sve može. Projekt željeznice, koju već naziva svojim imenom – Zurovček, ubrzano ide u realizaciju. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL
Zurovec ne govori je li s premijerom u paketu sa Samoborčekom dogovorio i da ga na idućim izborima HDZ podupre u kandidaturi za zagrebačkog župana. Uz velike se javne projekte često skrivaju ili šlepaju vrlo privatne ambicije i interesi. Ne kupuju svi prigradsku željeznicu. Nekima je dosta da za sebe nešto uglave. Primjerice, neki biznis s državom. Što nemoralnu izdaju vlastitih glasača priključenjem parlamentarnoj većini, smješta u zonu teškog lopovluka i kriminala. Ali i bez takvih malverzacija, operacija koju Zurovec opisuje klasičan je primjer političke korupcije. Državnim se novcem osigurava većina u Saboru. Proračunskim se financijama raspolaže u interesu HDZ-a. Javnim sredstvima kupuje se politička vlast. U konkretnom slučaju, Samoborček ne ide u realizaciju zato što je to potreba građana, nego samo zato što je rekonstrukcija željeznice postala uvjet, sredstvo i moneta za stabiliziranje Plenkovićeve koalicije. Premijer će, naravno, reći da to nije točno, da je njegov novi podržavatelj samoinicijativno
Korupcija kao normalnost
Za razliku od drugih preletača, Dario Zurovec otvoreno govori o trgovačkom karakteru svoga dogovora s Andrejem Plenkovićem. Govori kao insajder, koji zna kako kava s premijerom faktički funkcionira. Objašnjava kako „stvari stoje“. Ogolio je koruptivnu narav kovanja HDZ-ove većine. Ali premda njegove izjave zvuče neugodno raskrinkavajuće, on uopće ne optužuje. Nastupa kao saveznik, a ne protivnik HDZ-ove vlasti. Ne proziva politički kriminal, nego ga samo konstatira. Nad koruptivnom se praksom ne skandalizira, gotovo da je uzima kao normalnost. Kao uobičajeni poredak stvari. Dosad se od pripadnika vladajuće većine tako otvoreno govorenje o koruptivnom deformiranju sustava vlasti nije moglo čuti. Problematični su se aranžmani nijekali ili prikrivali. Što implicira da je postojao neki stid ili svijest o kršenju zakona. Izgleda da toga više nema, Moralne su skrupule u međuvremenu ugasle. Vladajućima se relativiziranje zakonske norme pretvorilo u rutinu.
SDP jako griješi kad tvrdi da je Zurovec premijera Plenkovića optužio za institucionalnu korupciju. Nije, Zurovec je šefa Vlade nahvalio. Njihov je dogovor proglasio vrlo konstruktivnim. Žetoniziranje politike, čemu pripada i prljava trgovina, više uopće i ne pokušava kamuflirati. Postaje sasvim javno. Funkcionira kao novo normalno. Gradonačelnik Svete Nedelje samo je ogolio činjenicu da za oporbu u Hrvatskoj uvijek fali neki papir, a za vlast nikad ničega ne usfali. Ali svojim priključivanjem HDZ-u nakaznu praksu neće mijenjati, upravo suprotno – podupire njeno održavanje. Pomaže joj u etabliranju. Služi njenim protagonistima da je proglašavaju legalnom, pa čak i jedino mogućom.
Ako se politička korupcija neskriveno, pred očima cijele Hrvatske, koristi kao ljepak u stvaranju parlamentarne većine, posve je logično da podalje od javnosti, skriveno, doslovce eskalira. Ne treba se čuditi što je Plenkovićeva vlast postala leglo korupcijskih skandala. Premijer šefuje strukturama s karakterom hobotnice. Za njihovo je kriminaliziranje odgovoran ne samo po zapovjednoj liniji. Priča o njegovu osobnom poštenju u tom kontekstu više ne funkcionira. Bajka o čovjeku čistih ruku na čelu carstava zla i lopovluka – tko u to još može vjerovati? Pogotovo kad se zna njegova opsesivna potreba da sve kontrolira. Bez njega se ništa više u Hrvatskoj ne može dogoditi. Andrej Plenković o svemu odlučuje, samo u mahnitoj korupciji svoje družbe nikako ne participira? Broj ministara uhvaćenih u grabežnim aktivnostima upućuje na zaključak da je premijer, u najmanju ruku, stvorio atmosferu pogodnu za lopovluk. Neki bi svježi primjeri mogli sugerirati da je njegov utjecaj bio još mnogo značajniji.
Ministar Ružić: ‘Ostavite se medikola’
Prošloga je tjedna u Hrvatskoj elektroprivredi zbog koruptivnih kaznenih djela pohapšeno dvadesetak direktora. Na području nekoliko županija i u Zagrebu naveliko se kralo na donacijama i sponzorstvima, uglavnom sportskim, i na graditeljskim poslovima. Sumnja se da je tako zamračeno više od 1,5 milijuna eura. Model je, ništa sofisticirano, uključivao rikverc velikog dijela para u ruke onih koji su o HEP-ovim darovanjima odlučivali. Neki od njih, trenutačno uhićeni, znali su se pozivati na premijera. Kao onoga čija je prva i posljednja. Možda su blefirali, možda bi se u svemu tome našlo i neko zrnce istine. Kao što se famozni AP spominjao i u prepisci izvučenoj iz mobitela nekih svojih bivših ministrica i uzdanica, od kojih je jedna osuđena za korupciju, štoviše, počinjenje krimena sama je priznala i na izdržavanju je višegodišnje zatvorske kazne. U svakom slučaju, pretvaranje HEP-a, kao državne firme, u velikog mecenu raznih sportskih i kulturnih događaja pa onda i u kanal za kriminalno izvlačenje para, teško
Bez suspektnog sponzorstva s vrha Vlade vrlo vjerojatno ne bi bilo moguće ni godinama uigravano javno-privatno partnerstvo države s Poliklinikom Medikol, koje saborska zastupnica Ivana Kekin naziva „najvećom pljačkom u zdravstvu“. Index otkriva da je u posljednjih pet godina država Medikolu za PET/CT pretrage isplatila skoro 59 milijuna eura. Takav se aranžman opravdava činjenicom da javni zdravstveni sustav nema potrebne uređaje. A nema ih zato što ih nije htio nabaviti. Premda bi mu se jako isplatili. Odgovarajuća aparatura može se kupiti po cijeni od oko tri milijuna eura. Štoviše, Medikolovi su PET/CT strojevi smješteni unutar nekih javnih bolnica. U kojima se onda pravdaju da za vlastite ne mogu naći mjesta.
Alen Ružić, novi ministar rada u Plenkovićevoj vladi, upravo tako objašnjava situaciju u riječkoj bolnici u kojoj je donedavno bio ravnatelj. Na pitanje o nelogičnosti da se sredstva iz javnog zdravstva nepotrebno odlijevaju privatniku, Ružić je u Saboru nervozno poručio oporbi da se „ostavi Medikola“. Umjesto poziva u DORH uslijedilo je imenovanje za ministra. Što se da je Andreju Plenkoviću do poštenja, nikako ne bi moglo dogoditi. Svojim izborom koalicijskih partnera i suradnika, premijer sam sebe profilira i inkriminira kao glavu hobotnice.
Bez suspektnog sponzorstva s vrha Vlade vrlo vjerojatno ne bi bilo moguće ni godinama uigravano javno-privatno partnerstvo države s Poliklinikom Medikol, koje saborska zastupnica Ivana Kekin naziva ‘najvećom pljačkom u zdravstvu’. Index otkriva da je u posljednjih pet godina država Medikolu za PET/CT pretrage isplatila skoro 59 milijuna eura
