Nova predsjednica Republike Kolinda G. Kitarović aktivirala je svoju službenu, predsjedničku Internet stranicu i na njoj objavila životopis koji neodoljivo podsjeća na školske zadaće iz Hrvatskog jezika. U pitanju je "lirska politička proza", u kojoj čitatelju namjerniku "dah oduzimaju" ganutljivi opisi djetinjstva, gdje dominiraju "prostrana polja", "kamenje na putu", "beskrajno plavo nebo", "šum vjetra na vrhuncima planina" i susreti sa zmijama - poskocima. Pozivamo vas da zajedno pročitamo dijelove zadaće perspektivne Kolinde te da utvrdimo nadmašuje li ovaj lirski životopis onog što ga je svojedobno u istom stilu pisao zagrebački gradonačelnik u mirovanju MIlan Bandić.
Kad smo spomenuli jednog od najboljih učenika naše suverene i samostalne MIlana Bandića, red je i da ponudimo na uvid čitateljima jegov lirski uradak na temu "ja rastao, odrastao i volim zagreb i Hrvatsku". Tu "školsku zadaću" naći ćete na ovom linku, a sad krenimo bespućima Kolindinog djetinjstva, djevojaštva i zrele dobi.
"Potječem iz skromnog mjesta Lubarska na Grobniku, u zaleđu Rijeke u kojoj sam i rođena 1968. godine. Tata je želio sina i zbog toga nije pripremio žensko ime. Mama mi je iz inata dala ime Kolinda, po pjesmi koju je pjevušio dok ju je vozio na putu do bolnice. (...) Te prve godine mojega života obilježila su prostrana polja, široke ravnice, beskrajno plavo nebo i šum Rječine, neprestani, nepresušni, uporni šum slapa podno naše kuće. Zarumenjeno nebo u smiraj Sunca ili u praskozorje, kada bih bosonoga istrčala u vrt. Mir i tišina staroga bunara. Misterij povijesti stare frankopanske kule u Gradu Grobniku. Povijest koju sam obožavala. Povijesne knjige koje sam upijala do ranih jutarnjih sati. Šum vjetra na vrhuncima planina koje okružuju Grobničko polje. U toj zaglušujućoj tišini s pogledom na zelenilo bora, smreke i jele, i plavetnilo neba, mora i otoka u daljini, osjećala sam se slobodnom poput ptice.
"Susreti s poskocima nisu bili rijetki." To u djetinjstvu, ne u HDZ-u. (FOTO: wikipedia)
Bila sam dijete prirode. Vješto se penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice, uvijek zarumenjeno od sunca ili vjetra. Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku. Odrastala sam u toj slobodi prostora, pjevu ptica, šumu vjetra i beskraju neba. Užasavala sam se jedino poskoka i koprive. Često sam upadala u grmlje kopriva, vidajući plikove, a i susreti s poskocima nisu bili rijetki, no na sreću uvijek su završavali dobro. Uvijek sam instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija. (...)
Moje je djetinjstvo obilježila igra sa susjedima koji su svi redom bili dječaci, uglavnom nogomet i gađanju praćkom... Sjećam se jednog popodneva, nakon višednevne kiše, kad sam zajedno s prijateljima skakala po lokvama, pa onako neuredna i mokra otišla kući, što naravno, nije naišlo na odobravanje moje majke. Vikala je na mene da mi to ne priliči jer sam djevojčica, a ja sam uporno govorila da nisam! Nikada više nije mi rekla da nešto ne mogu samo zato što sam žensko. Niti bih ja to ikada prihvatila. Od bilo koga. (...) Sretna sam što sam mogla rasti u takvoj nesputanosti i slobodi. Priroda je i danas moje najdraže "odmaralište" i njoj pronalazim mir i odmak od svakodnevice. Želja mi je vratiti se jednom u rodni kraj, na tatinu zemlju i sagraditi kuću za obitelj te u miru grobničkih polja slušati vjetar i ptice. (...)
Nesputanost na prostranom polju. (FOTO: fotky.sme.sk)
Slike ratom obuhvaćenih područja, priče prognanih iz svojih domova, slike hrvatskih branitelja koji bez straha za vlastite brane naše živote i tek započeti život ove lijepe, ali napaćene zemlje, urezivali su mi se u srce i svijest. Hrvatska je na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i Hrvatskom demokratskom zajednicom odlučno gradila svoju samostalnost. Odlučujem i ja – i postajem članicom HDZ-a. Uvijek sam bila spremna pridonositi boljem radu svoje stranke i zalagati se za zajedničke vrijednosti. Od svojih tadašnjih uvjerenja nisam nikada odustala, a u iste vrijednosti ulažem i danas: domovina i obitelj koje stoje u njenim temeljima, moj su životni odabir. U dobru i zlu - od njih se ne mogu i ne želim rastati. (...)
Domovina je sidro koje me držalo da nikada ne odem, a da se ne vratim! Koliko god bila zauzeta mnogobrojnim obvezama i aktivnostima, moje su misli bile usmjerene na nju. Obitelj je uvijek bila uz mene pa smo za vrijeme moje dužnosti veleposlanice u SAD-u običavali zajedno sudjelovati u brojnim aktivnostima hrvatskih iseljeničkih zajednica diljem Amerike koje brižno njeguju hrvatsku riječ i običaje. Tako i na kraju svijeta kucaju srca Domovine. U našem se domu od Washingtona do Brusellesa govorilo isključivo hrvatskim jezikom kako bi djeca odrastala u domaćem okruženju. Materinji jezik govore savršeno, spremni su za povratak u Zagreb. Bez obitelji svi smo mi maleni, prolazni ljudi. Pogled unatrag ispunjava me ponosom, pogled unaprijed nadom!
Ponosim se svojom obitelji, svojim majčinstvom, ali i načinom na koji uspijevam uskladiti sve svoje životne obveze. Snagu crpim iz naših zajedničkih uspjeha na svakom planu. Ponosim se što sam žena i što sam usprkos, ili baš zahvaljujući tomu, ono što jesam. Svako sam svoje životno iskustvo stjecala strpljivo i korak po korak, ostajući tako u dobrim odnosima sa svim ljudima, a ponajviše u miru sama sa sobom. Ponosim se činjenicom što sam bila jedna od karika u lancu onih iz Hrvatske koji su poveli ovu zemlju tamo gdje oduvijek i stvarno pripada – u Europu. Drago mi je što sam bila prva žena na poziciji koju sam obnašala u NATO-u, pomoćnica glavnog tajnika za javnu diplomaciju.
Gore nebo, dole prostrana polja, a u sredini - snage NATO pakta. (FOTO: stopwar.org.uk)
Volim svoju Hrvatsku i ponosim se njezinim uspjesima, iako joj još moramo osigurati mjesto koje joj doista pripada u Europi i svijetu. Ponosim se hrvatskim čovjekom, bez razlika, koji je kroz povijest dokazao da i u najtežim okolnostima može stvarati i opstati. Domovinski rat i žrtve naših branitelja temelj su na kojem želim nastaviti graditi bolju Hrvatsku!"
Eto, cijenjeni čitatelji i čitateljice, usrdno se nadamo da će vam ova školska zadaća jedne od naših najboljih učenica dati snage da uspješno pregurate vremena koja su pred nama, odnosno optimizma da ćete i vi jednog dana biti HDZ-ov kandidat za predsjednika ili predsjednicu naše Republike. Nikad se ne zna i stoga se već danas bacite na posao pa skicirajte okvir za predsjednički životopis. Pritom nemojte pozabiti osnovne parametre: gore beskrajno plavo nebo i pjev ptica, dole prostrana polja, a negdje u sredini NATO pakt, premijer Ivo Sanader i Hrvatska demokratska zajednica. Ukoliko ste nezasitni kad je političko-lirska proza u pitanju, cjelokupan životpis perspektivne Kolinde G. Kitarović naći ćete na ovom linku.
lupiga
