Koliko god SAD brutalnom silom želi suzbiti ili spriječiti nesprječivo, toliko se i EU beznadno koprca u paukovoj mreži neučinkovitih “migracijskih politika” i također pribjegava nasilju.
„Kremlj je navodno izdao sveobuhvatnu direktivu kojom se naređuje hitna deportacija svih izraelskih državljana koji trenutno borave u Ruskoj Federaciji“, objavio je neki dan portal Politico.eu, objašnjavajući kako je toj direktivi prethodio poziv ruskim državljanima u Izraelu da napuste tu zemlju zbog eskalirajuće sigurnosne neizvjesnosti u regiji. „Taj potez izgleda kao proširenje već uvedenoga kontroverznog ‘režima deportacije’ koji je vlastima dao široke ovlasti protjerivanja stranih državljana bez sudskog naloga.“
Očekuje se da će naredba iz Kremlja pogoditi tisuće ljudi, uključivo studente, poduzetnike i dvojne državljane koji su održavali život u obje zemlje
Valjda najdrastičnije deportacije stranih državljana provodi administracija američkog predsjednika Donalda Johna Trumpa. U prvomu mandatu, od 2017. do 2021. godine, protjerao je iz SAD-a (ovisno o izvoru podataka) nešto manje od milijun do oko 1,5 milijuna migranata. Već u prvoj godini drugog mandata, divljačkim je akcijama više tisuća do zuba naoružanih agenata savezne Službe za imigraciju i carine (Immigration and Customs Enforcement – ICE), osobito u Minnesoti i gradu Minneapolisu, gdje su i ubili dvoje građana, nasilno deportirano više od 605.000 ljudi, uz još cca 1,9 milijuna navodno ilegalaca (tzv. self-deportation), koji su se bili sami vratili u zemlje porijekla.
ICE-ov se lov na ljudske glave nastavlja, a svaki agent zarađuje na tom neljudskom poslu 100 tisuća dolara godišnje, što je u padajućem životnom standardu sada nezamisliva svota prosječnom Amerikancu. Trump uz to prakticira i vrlo restriktivnu politiku „ostani u Meksiku“ (Remain in Mexico) i tzv. brzog uklanjanja (expedited removal).
Najnoviji pak Eurostatovi podaci upućuju na zaključak da je, zahvaljujući migrantima s tzv. globalnog Juga, EU lani ostvario demografski rekord od 450,4 milijuna žitelja s obzirom na to da već 12 godina više ljudi umire no što se rađa. „Tijekom 2024. godine se broj stanovnika EU-a povećao za 1,07 milijuna ljudi“, navodi Eurostat. „Pozitivna migracijska bilanca je bila 2,3 milijuna, što je nadoknadilo prirodni pad stanovništva od 1,3 milijuna, uz 4,82 milijuna umrlih i 3,56 milijuna rođenih. U RH se broj žitelja povećao za 12.400 na 3,874.400 ljudi.“ Njemačka i Italija ostaju najnaseljenije članice EU-a, s udjelom od 47 posto u ukupnoj populaciji.
Vodeća emigrantska zemlja je Indija s cca 18 milijuna migranata, slijede Meksiko i Kina, a glavni uzroci odlaska za boljim/sigurnijim životom su ekonomski, pa razni sukobi, ratovi i vrlo nepovoljne klimatske promjene
Istodobno, u gotovo svim europskim zemljama zadnjih godinu-dvije – za razliku, npr. od SAD-a, gdje većina „pravih“ Amerikanaca buntovno staje u javnu obranu svojih državno teroriziranih migrantskih susjeda, jer je Novi svijet od početka bio i ostao useljenički – europske radikalne tzv. desne političke opcije medijski raspaljuju ksenofobnu histeriju i čak stoje iza fizičkih napada na migrante, paleža njihove imovine i čak ubojstava.
To se ksenofobno zlo vrlo toksično prelilo i u Hrvatsku, gdje je mortalitet također veći od nataliteta, iz koje se iselilo trbuhom za kruhom cca pola milijuna radno i fertilno najpotentnijih ljudi, gdje nasilje svake vrsti, polit-ideološki i moralni nered razjedaju društvo te gdje ključne gospodarske grane više ne mogu funkcionirati bez stranih radnika. Do 2030. godine jamačno će ih biti potrebno i 500.000!? HDZ-Plenkovićeva je vlada očito izgubila kontrolu nad alatima što jamče izglednu demokratsku budućnost u kojoj razlike obogaćuju i empatija prema ljudima u nevolji nije zazorna.
„Kada mi uskoro dođemo na vlast u Njemačkoj, istjerat ćemo iz zemlje sve migrante, zatvoriti granice za izbjeglice, izaći iz migrantskog sustava EU-a, promijeniti iz temelja klimatsku politiku i porušiti sve te sramotne vjetrenjače za dobivanje struje“, rezolutna je supredsjednica radikalno tzv. desne i vrlo euroskeptične Alternative za Njemačku (Alternative für Deutschland – AfD) Alice Weidel. Na nesreću, AfD je u ozbiljnom zaletu na vlast u Njemačkoj, a ksenofobna homoseksualka Weidel je stranačka kandidatkinja za kancelarku. Njezin mrzilački narativ odjekuje iz srodnih polit-ideoloških opcija u Francuskoj, Italiji, Švedskoj…, pa i Hrvatskoj.
Zašto se svijet – mahom useljenički/migranstki – tako nečovječno odnosi prema ljudima u krajnoj nevolji!? Oni ne odlaze goli i bosi, gladni i žedni iz svojih domova čak u najudaljenijim krajevima Kugle zato što su nakanili otimati kruh/posao ljudima u tuđim domovinama, ruinirati njihove kulture i tradicije, odbijati ih od njihove vjere, navika i običaja, nego zato što su prisiljeni na vlastiti i goli opstanak svojih obitelji. Komu se samo tako, iz obijesti ili nekakve pakosti napušta obitelj i stavlja život na kocku ne bi li u ljudski povoljnijim uvjetima/okolnostima zaradio koricu kruha za sebe i svoje najbliže, koji pate u neljudskim uvjetima!?
Prema najnovijim UN-ovim (UN DESA) podacima, u svijetu živi već 304 milijuna migranata, što je cca 3,7 posto svjetske populacije izvan države u kojoj su rođeni, ili dvostruko više no 1990. godine kada ih je bilo 154 milijuna. Do sredine 2025. godine je zbog ratova, političkih ili vjerskih sukoba i progona, klimatskih katastrofa, itsl. nevolja prisilno raseljeno više od 117 milijuna duša u raznim dijelovima uglavnom siromašnog svijeta. Koncem pak 2024. godine, procijenjeno je, u svijetu je bilo 43,7 milijuna izbjeglica (uključivo UNRWA mandate) i osam milijuna tražitelja azila. UN-ova statistika upućuje na zaključak da svaki drugi međunarodni migrant živi u samo desetak zemalja: najviše u SAD-u (51 milijun), zatim u Njemačkoj, Saudijskoj Arabiji, Ruskoj Federaciji i Velikoj Britaniji, etc.
Odakle najviše dolaze? Vodeća emigrantska zemlja je Indija s cca 18 milijuna migranata, slijede Meksiko i Kina, a glavni uzroci odlaska za boljim/sigurnijim životom su ekonomski razlozi, pa razni sukobi, ratovi i vrlo nepovoljne klimatske promjene.
Činjenica je, međutim, da su globalni društveno-politički poremećaji, ali i klimatske promjene što ih je čovjek izazvao višestoljetnom gramzljivom agresijom na prirodu, na svoju jedinu životnu sredinu, došli na naplatu. Koliko god SAD nije spreman platiti račun, pa brutalnom Trumovom silom želi suzbiti ili spriječiti nesprječivo, jer nema valjani odgovor na izazov vremena čijim je posljedicama itekako pridonijela i pridonosi najmoćnija država na svijetu, toliko se i EU beznadno koprca u paukovoj mreži neučinkovitih tzv. migracijskih politika i također pribjegava nasilju.
HDZ-Plenkovićeva je vlada očito izgubila kontrolu nad alatima što jamče izglednu demokratsku budućnost u kojoj razlike obogaćuju i empatija prema ljudima u nevolji nije zazorna
Dodatno, najveća ratna/humanitarna katastrofa na Starom kontinentu nakon Drugoga svjetskog rata – u Ukrajini – pa krvoprolića na Bliskom istoku te u nestabilnima bivšim europskim kolonijama u Africi i Aziji su iznjedrili migracije biblijskih razmjera. Velik dio politički uvjetovanih, što sugerira i ruski potez deportacija izraelskih državljana.
„Iako je u početku bio usmjeren (potez Kremlja, op. a.) na neregistrirane radnike, migrante iz Centralne Azije, pravni su analitičari upozoravali da bi ti mehanizmi (deportacije, op. a.) mogli biti zloporabljeni kao sredstvo diplomatskog pritiska na druge države“, piše Politico.eu, upozoravajući na pogoršanje rusko-izraelskih odnosa do najniže točke zbog suradnje Moskve i Teherana. „Humanitarne organizacije užurbano pokušavaju pomoći pogođenima, a Židovska agencija je ubrzala postupke za obitelji koje strahuju od zatvaranja granica, ali i masovno protjerivanje tolikih razmjera je ogroman logistički izazov.
Očekuje se da će naredba iz Kremlja pogoditi tisuće ljudi, uključivo studente, poduzetnike i dvojne državljane koji su održavali život u obje zemlje. Promatrači drže kako bi ta odluka mogla navesti Jeruzalem na to da odustane od preostane neutralnosti u vezi sa sukobom u Ukrajini i potpuno se pridruži zapadnim sankcijama. Kako se približava rok za odlazak, raste strah da je ta politika uvod u potpuni diplomatski prekid među nekadašnjim partnerima.“
