Josip Stanić nije dvojio. Uvjeren u svoje spisateljske kvalitete, poslao je tekst na adresu SBPeriskopa, jedinog brodskog web magazina - i postao novim članom ekipe. Rođen je u Slavonskom Brodu. Ima 23 godine. Završio je Opću gimnaziju. Student je pete godine Pravnog fakulteta u Osijeku. Voli putovati, čitati i pričati.
Novinarska ekipa CNN-a. Ozbiljna priča, poslali su Christiane Amanpour. Hrvati opušteni kao i uvijek. Većina na terasama ispija kavu. Tri sata ližu istu šalicu. I čašu vode. Teme razgovora od iznimne važnosti: nogometni izbornik, ćirilica i referendum. Ovogodišnji nagrađeni tercet. No, Christiane nije tu zbog terceta, radi reportažu o najnovijoj modi u Hrvata, pločice oko vrata: Za i Protiv. Ekipe za stolom uglavnom su grupirane po pločicama. Tu i tamo nađe se u ekipi usamljena jedinka sa suprotnom pločicom. Cvokoće zubima poput nepušača koji je morao izaći van iz restorana jer su mu svi prijatelji pušači. Jebi ga, takvo društvo ga zapalo. Christiane je tu već drugi dan i nikako ne može odgonetnuti smisao pločica. Jučer je po gradu ispitivala prolaznike, a Protiv čega ste vi to? Protiv svega! A Za što ste vi to? Za sve! I reci onom Protiv da mu jebem majku. Nerješiva misterija, pretvara se u izazov njezine duge i uspješne karijere. Danas, ista priča, ista pitanja, isti odgovori. Zaprepastila se kada je ugledala onog Za od jučer. Danas je Protiv, kako to pa Protiv čega ste danas? Kako Protiv čega!? Pa Protiv svega! Sigurno su vas poslali oni Za, jebem li im majku. Polako odustaje.
Kažu koliko glava, toliko mišljenja. Kod nas ide, koliko Hrvata, dva mišljenja. Zapravo smo vrlo jednostavan narod. Ne bavimo se kompleksnim situacijama koje bi zahtijevale pretjerano umovanje, ili ne daj Bože jasno argumentiranu raspravu. Ok, reći ćemo: svi smo mi za rast tog BDP-a, jer nije rastao valjda od stoljeća sedmog, ali teško je tu sad odrediti kada govorimo o mehanizmima povećanja Za što sam, a Protiv čega sam. Nemoguća misija, ali znaš ja sam ti Protiv one ćirilice. Ta ćirilica… Ali, pričali smo o BDP-u? O čemu? Ma, mani me se s tim, nisam ja tu da mislim o tome.
Tekst je zapravo započet sintagmom nagrađenog terceta kao šaki prašine u oči. Bolje možda lopata prašine u oči? Na kraju sam shvatio, nema tu ni šake ni prašine. Samo lopata. Tuku nas tom lopatom po sred čela! Ahaj! Hajde da nas tuku ovi izvana, čovjek bi rekao, što je tu je, imaju dobru lopatu, nego nas tuku ove naše budale. Shvatili su davno i desni i lijevi da trenutno stanje paše – njima (čak se i rimuje sa svima) pa uhvatili svaki po lopatu i tuci. Valjda neki Stokholmski sindrom pa smo u većini još uvijek za tu lopatu. Zajedno s njima držalo drže svi eminentni mediji pa lupaj da ne bi pomislili da kraj tog nogometnog izbornika, ćirilice i referenduma još nešto postoji. Gospodarska kriza, prezaduženost, niska zaposlenost? Ne, ne znam što je to. Ipak, oprezni i umni kakvi jesu (možeš mislit), znaju oni nešto i o marketingu, pa moraju paziti da teme ne budu toliko učestale kako ne bi došlo do efekta nezamjećivanja. Nekoliko su se puta prevarili vezano za to, pa je došlo do navodne smjene vlasti. Sada su sve oprezniji. Stoga, crvenog čela, čekamo novi tercet za 2014. godinu. Ili možda duet, ne treba se toliko truditi.
Vratila se jadna Christiane, po prvi puta u životu, neobavljena posla. Vidno šokirana, uredniku nije znala objasniti zašto nije bilo javljanja uživo, zašto nema priče niti reportaže. Ni kakva joj je to pločica oko vrata.
Napomena: Događaji prikazani u ovom tekstu su izmišljeni. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i ljudima sasvim je namjerna, a CNN i C. Amanpour u tome pomažu.
