Ako Mađarskoj – po zajednički dogovorenim pravilima i redoslijedu – pripada termin za predsjedanje EU-om, tko je taj ili tko su ti koji joj to smiju uskratiti!? Pod bilo kakvim izgovorom.
Treba li Mađarska, lijepa i hranom bogata srednjoeuropska zemlja duge i slavne tradicije, napokon razmisliti o tomu da kroči na brexitovsku stazu i ponosno kaže „viszontlátásra“ (zbogom) zloj i nesposobnoj bruxelleskoj birokraciji koja se toliko, bez pokrića, osilila da je uzela za normalno, za svoje „pravo“, je li, utjerivati svojevrstan unitarizam među 27 članica EU-a te ucjenjivati/sankcionirati„neposlušne“. Ponajviše/ponajprije Mađarsku zbog suverenističkog naboja politike premijera Viktora Orbána, kojemu ne pada na um podanički skakati na svaki aport šefice Europske komisije Ursule Röschen/Ružice von der Leyen i predsjednika Europskog vijeća Charlesa Yves Jean Ghislaine Michela, kao što to, npr. revno čini CRO premijer Andrej Plenković, pa se kod kuće busa u „prsa eurounijska“ da je omiljen u Bruxellesu, a „RH međunarodno pozicioniran bolje no ikad“. Bez obzira na činjenicu što građani za HDZ-Plenkovićeva mandata žive skuplje, teže, nekvalitetnije i nesigurnije no ikad poslije Drugog svjetskog rata, jer je 30-godišnja tzv. samostalnost, neovisnost i suverenost RH široke ruke darovana Bruxellesu i zapadnom, je li, megakorporativnom kapitalizmu. Radikalno desničarska Mađarska se vrlo uvjerljivo drži one da je „bog najprije sebi napravio bradu“, odnosno da „mi u europskoj tzv. obitelji jesmo braća, ali kese nam nisu sestre“.
Neki dan je Orbán opet nagazio kurje oko (pro)američkim ancilama u Bruxellesu pozivom Uniji da osnuje vlastiti alter ego NATO-uPa Orbán ne valja tima u bruxelleskom staklenjaku što, pod SAD/NATO-ovim šinjelom, je li, treniraju strogoću na Europljanima tom politikom ljute trave na ljutu ranu. Vedre i oblače, pa sada last but not least (zadnje, ali ne manje važno) prijete Mađarskoj i oduzimanjem predsjedanja EU-om sljedeće godine kada ta država dolazi na red. Cijela jedna ergela ljutitih, kočopernih eurojastrebova – među kojima neki nisu vrijedni čistiti cipele Viktoru Orbánu, a stupnjem tzv. demokracije, medijskih sloboda i ljudskih prava zaostaju iks svjetlosnih godina za deminiziranom Mađarskom. Npr. Poljska, ili Ukrajina, koja se rukama i nogama, bez da je ispunila i jedan uvjet, gura u obećano joj prekoredno članstvo u Uniji. Pa i NATO-u, „čim se ratom oslobodi Rusa“, sic transit. Bruxelles je nedavno sankcionirao i mađarsku OTP banku zbog energetskih transakcija s dobavljačem nafte i plina iz Rusije, a službena je Budimpešta kontrirala zabranom transporta preko svog teritorija europske pomoći zaraćenoj Ukrajini dok se ne ukinu sankcije OTP banci, pa…
Mađarska se jedina među 27 zemalja u Uniji suprotstavila Bruxellesu i – ne želeći svom gospodarstvu navaliti više od 18 milijardâ eura godišnje gubitka prihvaćanjem SAD/EU/NATO-ovih tzv. sankcija Rusiji – nije lani prekinula opskrbu jeftinijim od (pro)američkih ruskim energentima te je podvrgnuta nevjerojatnim zapadnim ucjenama, prijetnjama, objedama i traženjima dlake u članskom i državno-upravljačkom jajetu. Vrlo otužno, uvredljivo i podcjenjivački djeluje to kako se EU-kolege na skupovima lidera 27 zemalja tzv. obitelji i njihovi gosti hladno odnose prema Viktoru Orbánu, „slučajno“ mu okreću leđa, primjetno „ne primjećuju“, pokazuju ljutnju i odbojnost. Ali se napadno guraju, grle i skaču po ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom i odvratno svršavaju pri susretu s bilo kojim, je li, SAD-ovim političarem. Čak i sasvim mizerna ranga. Svijet i Europa u njemu ne mogu funkcionirati na takav način. Ekonomske, je li, zakonitosti i digitalna priroda suvremenih komunikacija na Kugli suštinski se protive politički dizajniranim filtrima i branama protoku ljudi, ideja, novca, roba… Štete su enormne i globalne i po dizajnere pritisaka i po ucijenjene. Logika je dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji, a posljedice se onda ne daju vratiti na pretposljedično stanje, pa…
Mađarska jest Europa takorekuć od pamtivijeka. Rovitije je, izazovnije i jače povijesti u obrani europske vizije zajedništva od mnogih koji joj to danas ucjenama žele osporiti, pobijajući joj pravo vrjednijega glasa o temeljnim nacionalnim interesima od volje Von der Leyen i Michela i tih što bespogovorno udovoljavaju njihovoj volji. Mađarskoj nitko ne može niti ima pravo osporiti pripadnost temeljnim vrijednostima što ih je davno posijao još Karlo Veliki, praotac današnje Europske unije, a 1951. godine učinkovito stavio na papir tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman s liderima Njemačke, Nizozemske, Luksemburga, Italije i Belgije u osnivačkoj formi Europske zajednice za ugljen i čelik. Nikad i nitko nije zamišljao europsko zajedništvo, kamoli ga zakonski oktroirao, tako da je nadređeno temeljnim nacionalnim interesima sudionika tog zajedništva i čini državu nad državama, s ovlastima lidera i tijela EU-a nadređenima ovlastima lidera i tijela država članica. Temelj je kompromis na osnovi dogovora, ne tzv. pravo jačega i preglasavanje. Kamoli ucjene dogodi li se – kao što se u mađarskom slučaju događa već dulje vrijeme – da nacionalni interes države članice EU-a, koji ne šteti drugima, nikako ne ide podruku s voljom/željama trenutnog vodstva u Bruxellesu. Jer, bez mehanizma dogovora/kompromisa i punog uvažavanja nacionalnih posebnosti/interesa zemalja članica, nema kvalitetnog zajedništva EU-a.
HDZ-ovi, SDP-ovi, S&D-ovi i IDS-ov eurozastupnik solidariziraju se s EU-ovom rezolucijskom ujdurmom protiv Mađarske, jer da ta prijateljska, susjedna zemlja „ima problem s vladavinom prava“, što, kao, Bijedna Naša kao nema, pa da joj treba uskratiti predsjedanje UnijomA Mađarskoj se već dulje vremena događa samovolja i nepravda iz Unije i budući da premijer Viktor Orbán baš i nije lik što sliči na prekodravskog potrčka „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ (iz službene prepiske) niti si dade soliti pamet SAD/EU/NATO-ovim zahtjevima za priključenjem tzv. sankcijama protiv Rusije, prekidom prijateljstva s Vladimirom Putinom i srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem ili uplašiti prozivkom Zelenskoga da se ponaša nesolidarno i neprijateljski prema Ukrajini, Orbán će jamačno vrlo brzo biti prisiljen razmisliti o smislu i koristi ostanka Mađarske u europskoj tzv. obitelji, koja ju drži neprilagođenim djetetom. Mađarexit? Zašto ne, ako ne ide drukčije.
Primjerice, kako je Hina izvijestila još potkraj studenoga 2022. godine, Europski je parlament zaključio da „predložene reforme mađarskih vlasti kako bi se odmrznula europska sredstva namijenjena Mađarskoj nisu dovoljne te je apelirao na Vijeće i Komisiju da ‘zloporaba’ prava veta ne utječe na njihovo odlučivanje o tom pitanju“. Europarlament „smatra da 17 mjera o kojima su pregovarale Europska komisija i mađarska vlada nisu dovoljne za rješavanje postojećeg sistemskog rizika za financijske interese EU-a“. Ta je rezolucija usvojena s 416 glasova za, 124 protiv i 33 suzdržana. Naime, tijelo kojim upravlja Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, bivša njemačka ministrica obrane i jedna od najzauzetijih u Uniji raspirivačica proturuske histerije i zagovornica SAD/EU/NATO-ovog rata do posljednjeg Ukrajinca, tvrdi da Mađarska „nije ispunila obećanih 17 reformi u području vladavine prava kako bi dobila 7,5 milijardâ eura“, pa je blokirana isplata 5,8 milijardâ iz fonda za oporavak od pandemije bolesti SARS-CoV-2, što je notorno licemjerje EU-a i sramota. Ucjena zdravljem cca 10 milijuna ljudi zbog tzv. vladavine prava, koje u smislu što se traži od službene Budimpešte nema ni u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Švedskoj, Italiji…, pa ni u Hrvatskoj.
Ali samo Mađarska, je li, tvrde istomišljenici Von der Leyen i Michela „kontinuirano zloupotrebljava pravilo EU-a o jednoglasnosti kako bi blokirala ključne odluke u cilju pritiska na Komisiju i Vijeće da oslobode sredstva EU-a, čime se odgađa paket pomoći Ukrajini u iznosu od 18 milijardâ eura i uvođenje globalne minimalne stope poreza na dobit“. A tu smo: Ukrajina über alles!? Von der Leyen i Michel, šefovi Europske komisije i Europskog vijeća pokorno su operacionalizirali u džepovima europskih poreznih obveznika SAD-ov nalog težak 18 milijardâ eura i uvođenje globalne minimalne stope poreza na dobit za svoj rat protiv Rusije u Ukrajini za koji Europljani nisu ni luk jeli niti luk mirisali, pa… I sada se, je li, neki tamo mađarski neposlušnik Orbán pravi pametan, koči uzbrdo, protivno izričitoj SAD/EU zapovijedi da to ne smije činiti potpisuje ugovore s Moskvom o dugoročnoj opskrbi zemlje ruskim energentima, druži se s Putinom i srbijanskim mu prijateljem Vučićem, itsl. Ne ide to tako, „junači se“ bruxellesko staklenjačko sljeme: „Zavrčemo ti pipu! Ako ne želiš slušati, nisi s nama; ako nisi s nama, onda si protiv nas!“ Logika za vola ubit’.
Mađarskoj se već dulje vremena događa samovolja i nepravda iz Unije i budući da premijer Viktor Orbán baš i nije lik što sliči na prekodravskog potrčka „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“Treba imati želudac za takvo „eurozajedništvo“, gdje se sve drugo preče – pa i tuđi ratovi za američke babe zdravlje – samo ne nacionalni probitek zemlje, čiji su građani/birači s povjerenjem izabrali upravo vlast odgovornu za promicanje po europama i šire nacionalnog interesa i njihova boljitka u svakom smislu. E sad, ona šačica hrvatskih eurozastupnika je na glasanju o protumađarskoj rezoluciji EU-a pokazala koliko drži prije svega do sebe i vjerodostojnosti svoje zemlje, a onda i do dobrosusjedstva sa zemljom s kojom ima stoljetne povijesne, kulturne i ine tijesne veze. Za prihvaćanje protumađarske su rezolucije Europskog parlamenta po direktivi iz Banskih dvora glasali svi HDZ-ovi zastupnici od Sunčane Glavak, Karla Resslera i Tomislava Sokola do Željane Zovko, ali i, bez Plenkovićeva miga, zastupnici SDP-a/S&D-a Biljana Borzan, Predrag Matić-Fred, Romana Jerković i Tonino Picula, pa IDS-ov Valter Flego, a protiv nje samo Ladislav Ilčić (Hrvatski suverenisti) te neovisni zastupnici Ivan Vilibor Sinčić (Ključ Hrvatske) i Mislav Kolakušić.
„Mađarska je iznimno suverena država“, prenosi Hina da je Kolakušić kazao u raspravi, „koja svojim odlukama čuva ne samo svoju suverenost nego i suverenost drugih zemalja članica EU-a, kao i proračun EU-a. Posljednjim odlukama i glasanjem u Europskom vijeću sačuvano je i 20 milijardâ eura građana EU-a i na tomu sam joj zahvalan. Lijepo je vidjeti da se država može i sama braniti i zato je nužno da zauvijek ostane da se sve bitne odluke u Europskom vijeću moraju donositi jednoglasno (to će reći, postići kompromis, nikoga ucjenjivati, op. a.). U protivnom, je li, ulazimo u Sovjetski Savez koji se raspao, a raspast će se i EU ukine li se pravo svake države na glasanje o bitnim stvarima.“ Unija, zapravo, a da toga jamačno nije svjesna, upravo na Mađarskoj kao „crnoj ovci“ tzv. europske obitelji polaže test vjerodostojnosti i svrhe svog opstanka, što će osobito podebljati sve negativnije životnostandardne posljedice tzv. sankcija Rusiji. Ekonomski bumerang!? Ratu u Ukrajini ne vidi se kraj, Putinov režim nije dekapitiran gospodarskim slomom i „događanjem naroda“ oko Kremlja, „smrtno bolestan ruski car“ nikako da ode u Vječna lovišta, a zapadni lideri izbjegavaju istinito objasniti svojim građanima zašto su toliko osiromašili, odnosno zašto će biti još siromašniji budući da već pročitana mantra o „ničim izazvanoj ruskoj invaziji na Ukrajinu“ (sic transit) više ne drži vodu. Dapače, što imaju Rusi s našom bijedom?
I CRO premijer Andrej Plenković ispada smiješan kada dnvno telali istu samohvalnu neumjesnost o „velikoj sreći“ što ju je za mandata namro „Hrvaticama i Hrvatima i svim inim građankama i građanima RH“ (sic transit) ulaskom RH u eurozonu i schengenski prostor, jenjavanjem inflacije, boljim kreditnim rejtingom zemlje, dobrom turističkom sezonom, poreznom „reformom“, itsl. Uvođenjem eura život je višestruko poskupio, cijene hrane u trgovačkim centrima i inih osnovnih životnih potrepština rastu iz dana u dan, nezaustavljivo, a vlada ne poduzima ništa, plaće i mirovine dnevno vrijede sve manje i ne mogu se nositi s troškovima života, siromaštvo u zemlji rapidno raste, gospodarski uvjeti su teži, proizvodnja hrane gotovo je zaustavljena nemarnim odnosom vlade prema poljoprivredi, stočarstvu i ribarstvu, nacionalno tzv. obiteljsko srebro je u stranim rukama, etc., etc. HDZ-Plenkovićeva vlada živi u nekom paralelnom svemiru i o realnom, dnevnom životarenju ljudi u „međunarodno izvrsno pozicioniranoj“ tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, zapravo – nema pojma. Ili namjerno, zato što ima pojma, a ne znâ izvući zemlju iz živog blata nazadovanja, licemjerno urbi et orbi prodaje eurounijski rog za svijeću. A to ne ide dugo, kao što ni Uniji neće ići dugo tretirati Mađarsku kao malodobnu balavicu koju se može/smije motati kako se nekom nesposobnom činovništvu u Bruxellesu prohtije.
Ako Mađarskoj – po zajednički dogovorenim pravilima i redoslijedu – pripada termin za predsjedanje EU-om, tko je taj ili tko su ti koji joj to smiju uskratiti!? Pod bilo kakvim izgovorom. Pogotovo izmišljenim, čija je jedna svrha ucijeniti legitimnu vladu suverene države da pod pritiskom pristane provoditi politiku koja nije u njezinom nacionalnom interesu. Dapače, koja joj može trenutno ili u izvjesnom razdoblju prouzročiti velike i materijalne, i društvene, i moralne i svekolike međunarodne štete. Što nije u redu, nije u redu. I točka. Komu milo, komu krivo. Europsko, je li, proklamirano zajedništvo i solidarnost – toliko puta izigrano upravo u Bruxellesu radi pogodovanja državama tzv. prve brzine, npr. nedavno u podjeli cjepiva protiv bolesti SARS-CoV-2, itsl. – ne trpi ponašanje kakvo trenutni birokrati u Europskoj komisiji, Europskom vijeću i Europskom parlamentu arogantno/bahato demonstriraju na „mađarskom neposluhu“. Jest da se Orbánu i njegovu desničarskom režimu štošta ima prigovoriti glede&unatoč tzv. demokracije i vladavine prava, ali Unija nema pravo diktirati suverenoj državi kako će se razvijati, s kim će prijateljevati i trgovati, koga (ne)će podržavati u ratu, kakvu će voditi vanjsku politiku, itsl. Unutarnje stvari Mađarske su mađarski problem, ne SAD-ov, EU-ov, NATO-ov i njihovih tzv. saveznika/partnera.
Nesporazumi te vrsti su uzrok problema kojih – uz malo razumijevanja o tomu što je što, tko je tko i uz malo dobre volje političkih aktera – uopće ne bi trebalo biti. Što će se postići time uskrati li ipak Unija predsjedanje svojoj punopravnoj članici Mađarskoj sljedeće godine? Ništa. Problem će biti veći, a statika zajedničke zgrade zajedništva i solidarnosti dodatno uzdrmana budući da tzv. jedinstvo i stabilnost EU-a već neko vrijeme i prije ukrajinskog rata figuriraju samo na papiru i na jezicima trenutnih stanara na sljemenu bruxelleskog staklenjaka. Nije zlato sve što sjaji, iako Uniji treba priznati da je odigrala veliku ulogu u očuvanju mira na Starom kontinentu, eto, od svibnja 1945. godine do 24. veljače 2022. To nije mala stvar na ozemlju milenijima destabiliziranom sukobima, ali i dvama svjetskim ratovima što su zajedno ubili cca 100 milijuna ljudi i ostavili Europu kao razorenu i spaljenu zemlju. E sada pak glupost i moralna kaljuža kuljaju iz mišjih rupa razbiti taj mir i vratiti Staru damu ne toliko u bordel koliko na opskurnu štajgu za kakvu ne želimo znati? Je li, Mađarska nije ni povod, još manje uzrok možebitnom pomračenju uma te vrsti, ali jamačno daje naslutiti zašto se i kako ljušti ta europska slika Doriana Graya. A to jest indikativno.
Još je indikativnije to da se, je li, HDZ-ovi, SDP-ovi, S&D-ovi i IDS-ov eurozastupnik solidariziraju s EU-ovom rezolucijskom ujdurmom protiv Mađarske, jer da ta prijateljska, susjedna zemlja koja je u Domovinskom ratu zbrinula pola milijuna hrvatskih prognanika/izbjeglica i koja u RH ima moćnu narodnu manjinu „ima problem s vladavinom prava“ (sic transit), što Bijedna Naša kao – nema, pa joj treba uskratiti predsjedanje Unijom. To će reći da Mađarska „nije dostojna“ planirati i predsjedati sastancima ministara i pripremnih tijela, predstavljati EU u odnosima/vezama s inim institucijama EU-a i međunarodnim organizacijama, što je zadaća predsjedateljice? Mađarsko predsjedništvo „nije dostojno“ odgovorno se angažirati na zakonodavstvu EU-a, biti pošten i neutralan posrednik zbog „brojnih sukoba s čelništvom Unije, nepoštivanja prava EU-a, vrijednosti iz čl. 2. Ugovora o EU te načela iskrene suradnje? Glupost na entu. Nitko ne može unaprijed tvrditi da Mađarska za to nije sposobna, pa potezom pera na osnovi zakulisnih podmetanja odbaciti dogovor vlada zemalja EU-a o mađarskom predsjedanju od srpnja do prosinca 2024. godine, što bi u kalendaru predsjedanja Unijom bio potez bez presedana.
Ako Unijina većina zaista drži da je u pravu glede&unatoč sukoba te zemlje s nesposobnim birokratima u čelništvu EU-a, koje ju optužuje zbog nepoštivanja vladavine prava, korupcije na visokim razinama, kršenja neovisnosti pravosuđa, nepoštivanja akademskih prava i sloboda LGBTQI manjine, itsl., a dogovora nema, zašto tu zemlju drži u članstvu? Zato što bi se iste, pa i još gore prigovore dalo uputiti gotovo sivma među preostalih 26 zemalja članica, a osobito nekima, npr. Poljskoj, Hrvatskoj, etc., ali njih ne spominje ni Ursula Röschen/Ružica von der Leyen niti Charles Michel. Zato što opsjednuto plešu proturuski ples uz američki ratni bubanj oko otvorene ukrajinske vatre ne štedeći kućne proračune svojih sugrađana ni za pišljivi cent, a Mađari ne? Na međunarodnom je sigurnosnom skupu neki dan čelnika srednje i istočne Europe GLOBSEC Foruma u Bratislavi dominirala upravo tema o nastavku potpore Ukrajini, otpornosti EU-a suočenog s ratom i ublažavanju globalnih posljedica rata u Ukrajini. „Kako smo vidjeli“, hvalio se premijer Plenković, „poslana je snažna poruka (on svaki put na eurosjedeljkama vidi „snažnu poruku“, sic transit, op. a.) o spremnosti Zapada na dugoročnu potporu Ukrajini i inzistiranju na pravednom miru bez ustupaka agresoru.“
A Mađarska ne želi igrati tu igru, jer joj je više stalo do solidnog života vlastitih građana u miru doma svoga i razvoja gospodarstva, nego do ekonomski suicidne SAD/EU/NATO-ove politike ruiniranja moćne Rusije. Uočavajući dugoročno vrlo opasne napukline u toj politici, francuski je predsjednik Emmanuel Macron upozorio sudionike skupa u Bratislavi na to kako „ne bi trebalo biti podjela između ‘stare Europe’ i ‘nove Europe’ s obzirom na trajne razlike istočnih i zapadnih zemalja članica EU-a u odnosu na pitanja poput Rusije“. Ta opaska nije bez razloga. Samo je pitanje vremena kada će tzv. običnima/malim Europljanima puknuti film zbog stalnog plašenja nekakvim „ruskim baukom“ i ukrajinskom „žrtvom za sve nas“ kao dimnom zavjesom iza koje se ljudima uzima novac iz džepova i ništa ne daje zauzvrat. Obećanja, laži i moralna nakaznost što mrze čovječnost i mir baš ništa ne vrijede. Je li tzv. mađarski poučak o neposlušnosti taj alarm radi povratka razumu, pravednom zajedništvu i solidarnosti? Jest onima koji znaju slušati i drže do sebe. Samo, koliko je takvih u Uniji? Ima ih, ali su promukloga glasa pa zaziru od mikrofona.
Neki dan je Orbán opet nagazio kurje oko (pro)američkim ancilama u Bruxellesu pozivom Uniji da osnuje vlastiti alter ego NATO-u, ali bez SAD-a, što je predlagao još 2012. godine, a švicarskom je tjedniku Die Weltwoche pojasnio: „Europski NATO bi bio rješenje. SAD i EU plaćaju različitu cijenu rata u Ukrajini i zadnju riječ u svemu imaju Amerikanci, ne Europljani“. Njegov pak ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó osobito je dignup tlak bivšem ukrajinskom veleposlaniku u RH Oleksandru Levčenku koji je u intervjuu tjedniku Nacionalu – ne pitajući što će NATO-u i EU Ukrajina ili Ukrajini EU i NATO – bubnuo ludost: „Trebaju li uopće ujedinjenoj Europi Orbán i Szijjártó!?“ Naime, mađarski je ministar bez dlake na jeziku na zasjedanju Parlamentarne skupštine Europskog vijeća u Strasbourgu kazao da treba obustaviti opskrbu Ukrajine oružjem i tražiti dijalog s Moskvom radi uspostave mira, jer zapadne tzv. sankcije ne funkcioniraju, a da se rat u Ukrajini ne tiče Europljana koji nepotrebno plaćaju visoku cijenu. „EU ide sve dublje i dublje u opasnu spiralu“, tvrdio je Szijjártó, „jer što više oružja dođe u Ukrajinu to će rat dulje trajati, biti više mrtvih i Ukrajina biti razorenija.“ Nije bez vraga, je li, ni činjenica da Mađarska graniči s Ukrajinom, da je eskalaciju rata doživljava ugrozom svoje sigurnosti, da u Ukrajini živi veći broj pripadnika mađarske narodne manjine i da se te ljude od početka rata gleda neprijteljski te masovno mobilizira ginuti u borbama s Rusima.
