Dobro je zatreslo i u Brodu. Zanjihalo, bolje rečeno, jer potres se širi u koncentričnim valovima, amplituda je na rubovima niža, ali razvučenija, pa ne trese nego „ljulja“. Stan se ponašao kao brod na valovima. Osjećaj nemoći, i moliš se da što prije prođe; uvijek je iskustvo vlastite kože najpamtljivija poduka.
I u potresu u ovakvom mafijaškom društvu najviše plače i plaća prosječni građanin i zanemarena sirotinja. Vatikanci znaju da su sigurni, imaju materijalnu i egzistencijalnu sigurnost i stalnu opskrbu preko Vatikanskog ugovora s HDZ-om, (to je porezni novac svi hrvatskih građana, ali od uzajamnog sporazuma Vatikana i HDZ-a profitiraju samo vlastodršci i mantije u misiji širenja svog utjecaja i izgradnje novih skupih praznih bogomolja) i ne brinu hoće li hladnu prosinačku i siječanjsku noć čekati na otvorenom ili u bogatim vilama i kurijama. Narod ne može u vile i kurije; ratna mašinerija i američki polovni zrakoplovi zbrinuti su u hangarima, ali za ljude novaca za krov nema. Mafija si je nakupovala izdeložiranih i novih nekretnina ko kokica, pune su im imovinske kartice nekretnina, i samo se presele na sigurno. Uhljebi, simulanti i lažni umirovljenici i invalidi s ove i s druge strane granice zbrinuti su protektivnom i pristranom mafijinom regulativom i samovoljnom raspodjelom harača i javnog novca, jedino običan radni građanin, kao i do sada, nigdje i ništa ne profitira, a sve radi i sve plaća, doslovno i metaforički.
Kad se financijski zbrinu mafija i sve povlaštene i posebnim propisima od zajedničke sudbine izuzete kategorije, za malog čovjeka ostaju samo političarske parole i instituti pljačke – bijedne ZOMO penzije i plaće i blokade, ovrhe i deložacije kao nagrade za cjeloživotni rad.
Prije će mafija pokrasti pomoć potresom pogođenim područjima, nego što će pomoć pravedno doći do potrebitih građana. I iz ovog užasa povući će za sebe korist i lovu, a građanima isporučiti hrpu praznih obećanja i novih nameta, jer je to jedino što im i isporučuje zadnjih trideset godina. Privilegirani će iz potresa izaći još bogatiji i privilegiraniji, građani još siromašniji i opustošeniji. Mafija se ne solidarizira i ne odriče u teškim vremenima, to nije njena radna i misaona frekvencija. Solidarnost i socijalnu pravednost prepušta sirotinji koju harači i pljačka, i upravo u teškim vremenima ona najviše profitira, pa će tako i sada, iz potresa izaći još jača i bogatija.
“U zemlji kojom se dobro upravlja siromaštvo je nešto čega se treba sramiti. U zemlji kojom se loše upravlja, treba se sramiti bogatstva.“ - Konfucije, kineski učitelj i filozof
