Bivšu jugoslavensku autonomnu pokrajinu Kosovo je atlantistički časpis Limes uz Crnu Goru definirao „mafijaškom državom“, što je prilično iznenađujuće obzirom na pristup geopolitičkim temama uredništva tog utjecajnog talijanskog medija.

Kosovo koje je trenutno „crna rupa“ jugoistočne Europe, a čije stanovništvo pamti i bolje dane kada su se iz Fonda za nerazvijene u SFRJ izdvajale ogromne svote novca i upumupavale u njegovu privredu i institucije. Danas, kako piše Deutsche Welle, već više od dva mjeseca samo iz Prištine svaku večer kreće i po deset autobusa, svi su puni i svi kreću prema sjeveru. Slično je i u gotovo svim drugim gradovima na Kosovu. Bez ikakvih poteškoća autobusi voze kroz Srbiju, makar Beograd ima velikih problema priznati putovnice države Kosovo, a ljudi odlaze dalje prema Europskoj uniji.

„Trećina stanovništva na Kosovu živi s manje od 10 kuna na dan (oko 1,3 eura), a ovaj se val izbjeglica jedino može usporediti sa onim koji je nastao za vrijeme rata 1999. godine. Službenih brojki, koliko je osoba napustilo Kosovo zapravo nema, ali tamošnja vlada procjenjuje kako je oko trideset tisuća građana napustilo zemlju u protekla dva mjeseca. No predstavnici drugih država u Prištini procjenjuju kako je realistična procjena 50 tisuća, a tamošnji mediji spekuliraju sa još većim brojkama. Iz škola se ispisalo i više od 5 200 učenika. Građani Kosova više ne vjeruju u kosovske političke stranke,  parlament i tamošnju vladu i zato koriste prvu priliku da jednostavno otputuju u nadi da će negdje pronaći bolji život. Kosovo je sirotište Europe: stopa nezaposlenosti iznosi više od 45%, a preko 34% stanovnika preživljava sa manje od jednog eura i 42 centa na dan. Gotovo petina, 18% stanovnika ima manje od 94 centi na dan. Doduše, ima i predstavnika srednjeg sloja koji sad napuštaju svoja razmjerno dobro plaćena radna mjesta na Kosovu kako bi našli sreću i bolje perspektive negdje na Zapadu“, piše DW.

Od čega bježe kosovski Albanci? Tko im je donio bijedu i neimaštinu, kriminal i život bez budućnosti? Sjetimo se samo kako je bivša američka državna tajnica Hillary Clinton dala najbizarniju izjavu prve Obamine administracija, kada je rekla „kako će Washington pomoći Kosovu da uđe u NATO savez i Europsku uniju“. Naravno, od tog obećanja nije bilo ništa.

Ona je to obećanje dala u travnju 2012. na sastanku u Washingtonu s tadašnjim premijerom Kosova Hashimom Thacijem, kada je pohvalila napredak njegove vlade u napretku na putu prema "europskim integracijama i ekonomskom razvoju Kosova“.

Njegova najava nesumnjivo je izazvao ozbiljnu maldipancia između državnih i vojnih dužnosnika raznih europskih metropola NATO. Malo razumiju ludilo plana Clinton u guranje Kosova u NATO i EU.

Njezina najava je nesumnjivo izazvala ozbiljne glavobolje  svim državnim i vojnim dužnosnika raznih europskih metropola i u NATO savezu. Malo tko je razumio auludi plan Hillary Clinton u guranju Kosova u NATO i EU. No, vjerojatno su izigrani kosovski Albanci još uvijek vjerovali u „bolje sutra“.

Jednako kao i talijanski časopis Limes, koji uglavnom zagovara interese EU, Bruxellesa i NATO saveza, o Kosovu misli i oštri kritičar hegemonije Washingtona F. William Engdahl, koji je u kolumni o Kosovu bizrani strategiju Washingtona nazvao „dinamitom koji bi iznova mogao zapaliti Balkan“.

Da William Engdahl nije u krivu potvrđuju i Gallupova istraživanja među kosovskim, makedonskim Albancima i onima u matičnoj domovini, koja govore da je s ekplozijom relativno nove ideolodije „Prirodne Albanije“ 86% Kosovara želi ujedinjenje s Albanijom, 68% u Albaniji, u Tirani, što je neobično, 74% stanovništva se opredjeljuje za naciju, a ne za kozmopolitizam. Ideolog „Platforme prirodne Albanije“, Koço Danaj, tvrdi „kako će doći ili do dogovornog ujedinjenja svih albanskih zemalja ili će doći nove generacije Albanaca koje ne isključuju rat kao alternativu”.

Dakle, što imamo? Mafijašku državu pod patronatom Sjedinjenih Država, zemlju nad kojom Bruxelles ne igra nikakvu ulogu i gdje bujaju bijeda, siromaštvo i radikalni nacionalizam. Sve nam je to u nasljeđe ostvio NATO savez svojom „humanitarnom vojnom intervencijom“, nakon koje je zacementirao svoje geostrateške interese na Kosovu, a narod prepustio samovolji lokalnih moćnika i siromaštvu. Gotovo identičan scenarij kao u mnogim drugim zemljama u kojima je Washington uvodio „tomahawk-demokraciju“, a koje su kasnije postale globalni problem (Afganistan, Irak i Libija samo su posljednje u nizu).

Opširnije: Ideolog “Prirodne Albanije” Koço Danaj – Ujedinenje albanskih zemalja ili rat 

William Engdahl: Kosovo – Mafijaška država, kamp „Bondsteel“ i bure baruta na Balkanu

Kontroverzna država Kosovo je nakon bombardiranja NATO-a 1999. srušena ono što je ostalo od Miloševićeve Srbije, otvarajući tako put Sjedinjenim Američkim Državama, uz sumnjivu pomoć naroda EU, posebno Njemačke, podijeli bivše Jugoslavije u sitne ovisne pseudo-državice.

Razumijevanje okolnosti koje su dovele do otcjepljenja Kosova od Jugoslavije mogu pomoći da se razumije rizik za budućnost Europe oko njegovog evetualnog  pristupanja NATO savezu i Europskoj uniji. Hashim Thaci, bivši premijer Kosova, dobio je svoje mjesto preko Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, a ne na slobodnim demokratskim izborima na Kosovu. Kosovo nije priznato kao legitimna država od Rusije, Srbije i brojnih drugih naroda, ali su njegovu neovisnost 2008. odmah priznali Busheva administracija i Berlin.

Ulazak u Europsku uniju Kosova bi značilo primanje u EU još jedne propale države, što Washingtonu ionako ne predstavlja problem, kao ni bivšoj državnoj tajnici Hillary Clinton, ali Europska unija u ovom trenutku svakako može i bez toga. Iako je službeno stopa nezaposlenosti u zemlji oko 45%, točni podaci govore o čak 60%, čime je Kosovo treća zemlja u svijetu po tom neslavnom rekordu. Kosovo je uvijek bio najsiromašniji dio Jugoslavije, a danas je situacija još i gora. No, pravi problem za budućnost mira i sigurnosti je sama priroda države Kosovo, koju je Washington stvorio kasnih '90-ih.

Mafijaška država i kamp Bondsteel

Kosovo je malo područje, ali najvažnija strateška pozicija u Europue, a s geopolitičkog stajališta vojni cilj SAD je bio kontrolirati protok nafte i političkih zbivanja na Bliskom istoku i to na štetu Rusije i zapadne Europe. Priznavanje samoproglašene Republike Kosovo je samo nastavak američke politike na Balkanu, od nezakonitog NATO bombardiranja Srbije 1999. godine, kada su SAD i NATO djelovali bez odobrenja od strane Vijeća sigurnosti UN-a i to pod pretpostavkom da će Miloševićeva vojska provesti genocid nad kosovskim Albancima.

„Nekoliko mjeseci prije američkog bombardiranja srpskih ciljeva, što je bilo jedno od najtežih bombardiranja od Drugog svjetskog rata na teritoriju Europe, visoki američki obavještajni dužnosnici su u privatnim razgovorima s visokim časnicima Hrvatske vojske u Zagrebu dogovorili strategiju Washingtona za „bivšu Jugoslaviju“, piše W.Engdahl.

Prema tim izvješćima, koje je W.Engdahl dobio privatno, cilj Pentagona na kraju 1998. godine je bio preuzeti kontrolu nad Kosovom, kako bi sebi osigurao vojnu bazu za kontrolu cijele regije jugoistočne Europe i zemlje bogate naftom na Bliskom istoku.

Od lipnja 1999., kada su mirovne snage KFOR u ime NATO saveza zauzele Kosovo, ta je biša jugoslavenska pokrajina tehnički bila pod mandatom Ujedinjneih naroda u skladu s Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti. Rusija i Kina su se također složile s tim mandatom, koji navedodi da je uloga KFOR-a osigurati kraj međuetničkih sukoba i zločina između srpske manjine i albanske većine na Kosovu. Rezolucija 1244 govori da će Kosovo ostati dio Srbije sve do mirnog rješavanja njegovog statusa. Ova rezolucija UN-a je 2008. godine očito zanemarena od strane SAD-a, Njemačke i drugih članica Europske unije.

Priznanje Kosova od strane Njemačke i Washingtona, te njegove neovisnosti u veljači 2008. godine dolazi  nakon izbora za predsjednika Srbije Borisa Tadića, kojem je to bio drugi mandat u četiri godine. Washington je bio uvjeren da će s Tadićem moći računati na kompatibilnu politiku u vezi Kosova.

Odmah nakon bombardiranja Srbije 1999., Pentagon je zaplijenio 1000 hektara zemljišta u Uroševcu na Kosovu, u blizini granice s Makedonijom, a Dick Cheney se odlučio na izgradnju jedne od najvećih američkih vojnih baza u inozemstvu, Camp Bondsteel, koji danas ima više od 7000 američkih vojnika.

Pentagon je sebi već osigurao nove vojne baze u Bugarskoj i Rumunjskoj, na Crnom moru i sjevernom Balkanu, uključujući i zračne baze Bezmer i Graf Ignatievo u Bugarskoj, te zračnu bazu Mihail Kogalniceanu u Rumunjskoj, koje se koriste kako bi se "smanjile" vojne operacije u Afganistanu i Iraku. U Rumunjskoj su američke snage ustrojile zajedničke postrojbe „Task Force East“. Kolosalni američki Camp Bondsteel na Kosovu, te korištenje i unapređenje luka na Jadranu u Hrvatskoj i Crnoj Gori u kojima će biti američka ratna mornarica, znači potpunu militarizaciju Balkana.

SAD strateški plan za Kosovo je prije svega bio vojni, a na drugom mjestu je bila trgovina drogom. Njegov glavni cilj je da obuzda Rusija i kontrolira protok nafte iz Kaspijskog mora i Bliskog istoka u zapadnu Europu. Priznavanjem kosovske neovisnosti Washington dobiva slabu državu koju može u potpunosti kontrolirati. Sve dok je Kosovo bilo dio Srbije, vojna kontrola NATO saveza nad njim bi bila politički nesigurna. Danas je Kosovo je pod kontrolom NATO snaga, a KFOR je u početku poslao 16 000 vojnika na populaciju od samo 2 milijuna stanovnika. Camp Bondsteel je dio niza tzv. „isturenih operativnih baza“ za vojne akcije na istoku i jugu. Sada je potreban i ulazak Kosova u EU i NATO, a sve kako bi se ojačala vojna baza, budući da je Gruzija svoju šansu da dobije tu ulogu jadno prokockala 2008. godine.

Heroinski prometni koridor

Američka i NATO vojna kontrola Kosova služi za nekoliko geostrateških ciljeva Washingtona. Prvo, time Washington dobiva veću kontrolu nad naftom i potencijalnim pravacima naftovoda i plinovoda od Kaspijskog mora i Bliskog istoka prema EU, kao i kontrolu transportnih koridora koji povezuju EU s Crnoim morem. S Kosova se također štiti trgovina heroinom koja nosi milijarde dolara profita, a koja je znatno narasla i postigla rekord američkom okupacijom u Afganistana. Te su podatke potvrdili i dužnosnici za narkotike iz Ujedinjenih naroda.

Kosovo i Albanija su glavni pravci heroina prema Europi. Prema godišnjem izvješću State Departmenta iz 2008. neki glavni pravci međunarodne trgovine drogom prolaze kroz Balkan, a Kosovo je navedeno kao ključna točka za prolaz heroina iz Turske i Afganistana u zapadnu Europu. Ovaj protok droge bez ikakve sumnje se odvijao i odvija pod budnim okom kosovkih vlasti.

Od vremena njenih kontakata s Meo plemenom u Laosu tijekom Vijetnamskog  rata, CIA je pokrivala trgovinu drogom u ključnim mjestima, a tim je novcem dijelom financirala svoje tajne operacije. Veličina međunarodne trgovine drogom danas je takva da glavne američke banake, kao što  je Citigroup, izvlače značajan dio svojih prihoda od pranja tog novca.

Jedno od najznačajnijih obilježja žurbe Washingtona i drugih država kako bi se odmah priznala neovisnost Kosova je činjenica da su oni znali da kosovskom vladom i dvije glavne političke stranke zapravo upravljaju kosovski Albanaci iz miljea organiziranog kriminala, Hashim Thaci, bivši premijer  i lider Demokratske partije Kosova, bivši je vođa Oslobodilačke vojske Kosova. U kriminalnim krugovima, zbog svoje osobne okrutnosti prema protivnicima, Hashim Thaci je poznat pod nadimkom „Zmija“.

1997. godine posebni izaslanik za Balkan predsjednika Clintona, Robert Gelbard, opisao je OVK kao „terorističku skupinu bez ikakve sumnje“. No, OVK je bila nešto mnogo više. Ti je bio mafijaški klan u kojeg se bilo nemoguće infiltrirati, a kontrolirao je cjelokupno gospodarstvo Kosova. Prema europskim izvorima Thaci i njegova stranka nikada nisu prekinuli svoje veze s organiziranim kriminalom.

Izvješće je Njemačke savezne obavještajne službe (BND) od 22. veljače 2005. godine s oznakom „Top Secret“, koje je u međuvremenu procurilo u javnost, navodi: "Preko ključnih elemenata, Thacija, Halita, Haradinaja, postoji uska veza između politike, ekonomije i organiziranog međunarodnog kriminala na Kosovu. Kriminalne organizacije promiču političku nestabilnost i nemaju interes za izgradnju organizirane i učinkovite države, jer bi takva država mogla ugroziti njihov rastući posao."

OVK je započeo svoje akcije 1996. Oružanim napadima izbjegličkih logora u kojima su bile smještene srpske izbjeglice iz ratova u Bosni i Hrvatskoj. Kosovski zapovjednici su u više navrata apelirali na "oslobođenje" područja Crne Gore, Makedonije i sjeverne Grčke. Thacija se dakle teško može nazvali likom koji promiče regionalnu stabilnost.

Međutim, Thaci je osobni štićenik bivše američke državne tajnice Madeleine Albright, a podržavala ga je i tijekom '90-ih godina, kada je bio obični 30-godišnji kriminalac. OVK je od početka podržavan od strane CIA-e i njemačkog BND-a, a tijekom rata 1999. godine su OVK  izravno podržale NATO snage. Ključni trenutak je bio kada je uz američku pomoć sredinom 90-ih godina Thaci je osnovao "Dreničku skupinu“, zločinačku organizaciju na Kosovu povezanu s albanskom, makedonskom i talijanskom mafijom. Izvješće iz 2007. godine pripremljeno za Europsku komisiju pod nazivom "VS-Nur für den Dienstgebrauch“ procurilo je u medije, a u njemu se detaljno opisuju organizirane zločinačke aktivnosti OVK i sljednice te oružane skupine, danas Thacijeve Demokratske stranke.

U prosincu 2010. godine izvješće Vijeća Europe je objavljeno dan nakon što je izborna komisija Kosova potvrdila da je gospodin Thaci osvojio prve izbore od stjecanja neovisnosti, ali se u izvješću optužuju zapadne sile za sudjelovanje u „ignoriranju kriminalnih aktivnosti skupine na čelu s Thacijem.

"Thaci i drugi članovi Dreničke skupine se stalno spominju kao" ključni igrači" u obavještajnim izvješćima o strukturama organiziranog kriminala i mafije na Kosovu. Otkrili smo da je šef Dreničke skupine, ili da koristimo terminologiju mreže organiziranog kriminala - njen „boss“, popularni političar... Hashim Thaci", navodi se u izvješću.

U izvješću se navodi i da je Thaci provodio "nasilnu kontrolu" nad trgovinom heroinom. Dick Marty, istražitelj Europske unije, predstavio je to izvješće diplomatima svih zemalja članica EU, ali je odgovor bio – apsolutna tišina. Washington je ipak stajao iza Thacija.

Isto izvješće Vijeća Europe o organiziranom kriminalu na Kosovu optužuje mafijašku organizaciju i Thacija za trgovinu ljudskim organima koje su uzimali od zarobljenika, a u jednom slučaju u sudskom postupku u Okružnom sudu u Prištini u 2008. rečeno je da su tijela bila uzeta iz siromašnih žrtava u klinici Medicus poznatoj po vezama "za uklanjanje organa u suradnji s OVK  2000. godinie".

Onda se postavlja pitanje: zašto su Washington, NATO, EU i gospodarske sile, a iznad svega njemačka vlada, tako zdušno radili na legalizaciji odvajanja Kosova? Kosovo vode interno organizirane kriminalne mreže koje NATO lako može kontrolirati. Naravno, puno je lakše podnijeti vladavinu NATO saveza jednoj slaboj državi. U kombinaciji s Afganistanom i Kosovom pod kontrolom Thacija Pentagon je izgradio obruč oko Rusije, koji je sve samo ne miroljubiv.

Ovisnost Thacija o milosti SAD-a i NATO saveza  osigurava da će on učiniti sve što se od njega zatraži. S druge starne će SAD konsolidirati svoju vojnu prisutnost u strateški važnom dijelu jugoistočne Europe. To je važan korak u konsolidaciji kontrole NATO-a nad Euroazijom, a Washingtnu pruža značajnu prednost u odnosu na ostale europske zemlje. Ne čudi ni malo što Moskva nije prihvatila ovu igru, kao i mnoge druge države, ali se SAD i dalje doslovno igraju s vatrom na balkanskom buretu baruta. Na kraju William Engdahl tvrdi da se Washington potencijalno na Balkanu poigrava čak i s nuklearnim ratom, ali obzirom na svježa iskustva iz '90-ih nama dovoljno zastrašujuće zvuči i prijetnja „običnim konvencionalnim sukobom“.

altermainstreaminfo