Ni prvi ni posljednji put, je li, CIA prakticira „neposlušne“ skratiti za glavu i, ako ne ide drukčije, platiti 30 dolara dnevnicu kojekakvima za divljanje protiv „proruske“ vlasti, kao npr. na kijevskom trgu Majdanu 2014.
Treba li se čvrsto uhvatiti za trbuh da ne pukne od smijeha ili zabrinuto, je li, staviti prst na čelo, jer Rusi nemaju „pametnijeg“ posla u Ukrajini i opet u Siriji, pa pomažu srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću sabotirati ionako međunarodno nepriznatu Republiku Kosovo!? Naime, kosovski je premijer Albin Kurti objavio da su „Rusi minirali“ kanal Ibar-Lepenac kod Zubinog Potoka na sjeveru Kosova, koji vodom za piće opskrbljuje južnu i sjevernu Mitrovicu te rashlađuje blokove A i B termoelektrane Obilić. Policijskim su pretresom više objekata „pronađeni dokazi: oružje i odore ruske vojske“ te je uhićeno nekoliko osumnjičenih osoba. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić – optužen iz Prištine kao nalogodavac „krimionalnog i terorističkog čina radi uništenja naše ključne infrastrukture“ – opovrgao je bilo kakvu umiješanost Srbije u tu diverziju i ponudio pomoć u neovisnoj istrazi.
Jamačno će se puno toga promijeniti iz temelja nakon što Trump položi prisegu i globalni vanjskopolitički ćurak okrene naopakoIstodobno – kad su već posrijedi „ruski diverzanti u kompi sa srbijanskim prijateljima Moskve“, je li – spremno reagira američki veleposlanik na Kosovu Jeffrey M. Hovenier na platformi X: „SAD snažno osuđuje napad na taj važan infrastrukturni objekt. Pomno pratimo situaciju, podržavamo opsežnu istragu, ponudili smo potpunu potporu kosovskoj vladi kako bi se identificiralo i privelo pravdi krivce za kriminalni čin“. Na stranu sada to da i Beograd i Priština imaju razloga diverzijom u svojoj režiji – pa baš na eksplozivnom području naseljenom Srbima, uz kosovsko-srbijansku granicu – upirati prstom jedni u druge te glasno vikati: „Drž’te lopova!“ uoči nove runde pregovora o još „nerješivim“ pitanjima. Međutim, sve je to luk i voda prema činjenici da je Zapadu osobito stalo sotonizirati Ruse kao globalan remetilački faktor, pa…
Ne prvi ni posljednji put, je li, CIA prakticira „neposlušne“ i skratiti za glavu, ako ne ide drukčije, platiti 30 dolara dnevnicu kojekakvima za divljanje protiv „proruske“ vlasti, npr. na kijevskom trgu Majdanu 2014. godine, podizanje barikada, paljenje automobilskih guma i kontejnera, batinaške obračune s režimskom policijom i čak vojskom. „Demokracija“ tzv. slobodnog svijeta protiv „autokracije“ ruskoga, kineskog, iranskog… tipa, čiji „eskalirajući utjecaj moramo spriječiti po svaku cijenu“!? Kaže, je li, isti kapitalistički svijet koji je u drugosvjetskom ratu komunizmu držao figu u džepu za neizbježnoga antihitlerovskog savezništva sa sovjetskim „crvenima“ da bi je već 1946. godine hladnoratovski izvukao iz džepa. Od tada, manje ili više goropadno, napadno vidljivo i sve čvršće maše tom figom visoko u zraku i izaziva otpor kobnih posljedica.
Po padu Berlinskog zida pak, kapitalistički je svijet ne samo preimenovao komunizam – kojega formalno više nije bilo – u autokraciju i čak terorizam već i smrtonosno za globalni mir i sigurnost pogazio obećanje Sovjetima (Rusiji, pijanom Borisu Nikolajeviču Jeljcinu) da se neće vojno (NATO) širiti na Istok, ugrožavajući postsovjetski nacionalni i teritorijalni integritet ne samo zemalja bivšega komunističkog lagera nego i tzv. najunosnije nekretnine na svijetu (dvostruki dr. sc. Slavko Kulić). Koju je bivši KGB-ovac Vladimir Vladimirovič Putin nakon tzv. perestrojke i inih previranja u politici i ekonomiji – uz primjetno mrštenje proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada – opet osovio na noge svjetske velesile. Uz Kinu, Indiju, Brazil, Iran, brojčano rastuće zemlje BRICS-a, etc., Rusija i ine velike, bujajuće ekonomski i političkim utjecajem zemlje s pravom se ne slažu s politikom America First! utkanom u tzv. novi, monopolarni svjetski poredak. Nitko nema pravo smatrati svijet svojim privatnim lenom.
„Demokracija“ tzv. slobodnog svijeta protiv „autokracije“ ruskoga, kineskog, iranskog… tipa, čiji „eskalirajući utjecaj moramo spriječiti po svaku cijenu“!?I taj se sukob interesa i utjecaja ne samo nastavlja od 1946. godine nego i zabrinjavajuće eskalira. Najvidljivije i najopasnije ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku, ali i provokativnim zaoštravanjem stanja u Europi, pa Indokini, oko Irana, u dijelovima Latinske Amerike i Afrike, a ne cvjetaju političke i ekonomske ruže ni u SAD-u… I, teško je vjerovati, no jest tako, SAD i proamerički tzv. kolektivni Zapad nalaze Rusiju kao „remetilački čimbenik No. One“ na svakomu mjestu na Kugli, gdje utjecaj America First! nije niti može/treba biti dominantan. Uključivo zapadni Balkan. No, sindrom kijevskog Majdana znakovita je poruka. I opomena.
Ako nisu po „ukusu“ proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada, nijedni izbori ni u jednoj zemlji i ni na kojem kontinentu „nisu demokratski i regularni“, jer su ih „konspirativno financirali Rusi, namjestili ih i svojim utjecajem spriječili većinsku, demokratsku volju većine birača“. Zato je „normalno“, je li, da demokratski svijet treba urbi et orbi podržati oporbu, koja masovnim prosvjedima na ulicama i trgovima, fizičkim sukobima s policijom/vojskom „opravdano zahtijeva ponavaljanje izbora, ostavku nedemokratski ustoličene vlasti“, itsl. Jučer se to, je li, događalo u Rusiji pod prosvjedničkim vodstvom prozapadno impregniranog Alekseja Anatoljeviča Navaljnog protiv režima Vladimira Vladimiroviča Putina.
Nije uspjelo, kao ni u Venezueli pod vodstvom Edmunda Gonzáleza Urrutije protiv Nicolása Madura Morosa, čiju izbornu pobjedu nije priznao ni SAD niti proamerički tzv. kolektivni Zapad, pa su isprovocirani masovni neredi u zemlji. „Spontano“ su se digle tisuće „prebarenih“ žitelja, danima se r uazbijalo, palilo i fizički sukobljavalo sa snagama reda po Caracasu i inim većim gradovima. Režim nije pao, a Urritia je preduhitrio uhićenje bijelom u Španjolsku. SAD nikad nije priznao umiješanost u nerede time što je dinancirao/organizirao „oporbene prosvjede“, ali jest optužio Rusiju za izravnu umiješanost i novčanu pomoć Madurovoj izbornoj pobjedi. A taj je popularni predsjednik dugo balvan u SAD-ovom oku, jer je istjerao s venezuelanskih naftnih polja – bogatih jednom od najkvalitetnijih naftâ na svijetu – američke i ine zapadne kompanije, koje su ih eksploatirale za kikiriki. Bez Rusa, pa i Kineza, je li, Urrutia bi navodno izborno bio otpilio Madura i naftna polja vratio onima, kojima „pripadaju“!? Sic transit.
Poznata mantra iz znane manufakture: tzv. demokracija i prozapadna orijentacija!? Ista ona koju neizravno na platformi X-u citira kosovski veleposlanik SAD-a u povodu diverzije nedaleko od Zubina PotokaNaravno da SAD opet „nema ništa“ ni s prosvjedima srbijanske „oporbe“ protiv režima „proruskog“ predsjednika Vučića – naravno, izdašnom, je li, ruskom potporom novoj pobjedi njegove Srpske napredne stranke na prošlim izborima ostavljen na vlasti – koji je najprije bio „kriv“ za masakr djece u beogradskoj osnovnoj školi što ga je počinio maloljetni učenik, a sad i za rušenje nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu pri čemu je usmrćeno 15 ljudi. Nema veze što je uhićeno 12 navodno odgovornih za tu nesreću, uključivo ministra graditeljstva, razbijački su neredi u organizaciji „ljutite srbijanske oporbe, prevarene na izborima“ paralizirali Novi Sad, prenijeli se na Beograd i još neka mjesta u Srbiji.
Naravno da Vučiću i njegovu režimu nije nakraj pameti udovoljiti zahtjevu za ostavkama, povlačenju s vlasti i raspisivanju novih izbora kako bi „bila zadovoljena pravda, jer narod želi demokratsku, proeuropsku Srbiju, koja neće biti balkanska sluškinja Putinove Rusije“… Poznata mantra iz znane manufakture: tzv. demokracija i prozapadna orijentacija!? Ista ona koju neizravno na platformi X-u citira kosovski veleposlanik SAD-a u povodu diverzije nedaleko od Zubina Potoka, a gromoglasno i puno doslovnije u razbijačkom pohodu na ključne institucije gruzijske izborno-pobjedničke vlasti izvikuju „oporbene“ prosvjedničke mase u Tbilisiju. Budući da su novi „proruski“ premijer, vlada i parlamentarna većina stranke Gruzijski san prekinuli pregovore o priključenju zemlje Europskoj uniji i NATO-u, što je Rusiji podragalo političku dušu, SAD je smjesta suspendirao tzv. strateško partnerstvo s Gruzijom, a Bruxelles poslao oštro upozorenje zbog, je li, „pretjerane uporabe policijske sile protiv prosvjednika“. O tomu baš i nije bilo pretjerano riječi kad je republikanska rulja u SAD-u, nezadovoljna demokratskom „krađom glasova“, provalila u državne institucije vlasti na Capitol Hillu niti se sada, kao tada, spominje da su Rusi i njihovi hakeri opet – „kreirali američke predsjedničke izbore“. Sic transit.
Kaos u Gruziji ima sve karakteristike ukrajinskog Majdana, pa je CIA-in rukopis opet vidljiv čak s egzoplaneta Keplera-452b (Earth 2.0 ili Earth’s Cousin). Je li samo pitanje trenutka kada će opet isti plaćeni snajperisti pucati na „prosvjednike koji samo traže pravdu i ponavljanje izbora“, „žele Gruziju u Uniji i NATO-u, ne kao rusku koloniju“, čija „prozapadna“ predsjednica pak Salome Zurabišvili tvrdi da neće ustupiti mjesto novom predsjedniku/ci, jer je „parlament nelegitiman, proruski“. Poziva ustavni sud da poništi izbore na kojima je pobijedio Gruzijski san, jer su bili „namješteni“… Nemilosrdan sudar utjecaja tzv. demokracije i autokracije, proameričkoga i proruskog interesa, u Slovačkoj je umalo stajao glave „proruskog“ premijera Roberta Fica, jer je 71-godišnji atentator ispalio u njega pet metaka budući da se „ne slaže s proruskom politikom njegove vlade“. Netom nakon što je zaslugom vrsnih liječnika izašao iz bolnice, Fico je primio pismo nepoznatog pošiljatelja s metkom upozorenja, koje pismo, je li, nije poslano – iz Moskve. Pa…
„Proeuropska“ pak predsjednica Moldavije Maia Sandu provukla je kroz izborne iglene uši drugi mandat na čelu bivše rumunjske pokrajine, a Moskva je to komentirala negativno: „To su bili najnedemokratskiji izbori u postsovjetskoj povijesti te zemlje“. U Rumunjskoj je također izborni rusvaj zaokupio pozornost, jer su oštro suprotstavljene „proeuropska“ i „proruska“ politika, koje i jedna i druga parazitiraju na većinskom bijesu većine tzv. običnih/malih građana zbog lošega životnog standarda, krize i eskalirajuće skupoće života Unijine razvojne fenjerašice. Dio Rumunja ne skriva pogubnu činjenicu za Bruxelles i Washington: „Dok smo bili s Rusima, živjeli smo bolje i sigurnije!“ Slovačke se nove vlasti optužuje na tzv. proameričkom Zapadu da oponašaju Mađarsku u protivljenju ratu u Ukrajini i pomaganju ukrajinske vojske, odnosno da ne žele prekinuti energetsku i inu suradnju s Moskvom. Ako ne ide drukčije, sindrom kijevskog Majdana adut je iz rukava!? A kamo vodi, svijet je iskusio: bacio je Ukrajinu u najveću katastrofu što je doživjela ikad u povijesti.
Jamačno će se puno toga promijeniti iz temelja nakon što 20. siječnja 2025. novoizabrani, 47. američki predsjednik Donald John Trump položi prisegu i globalni vanjskopolitički ćurak okrene naopako. Promućurnog trgovca i na prvomandatnomu večernjem tečaju na brzaka priučenog političara Trumpa neće prvenstveno zanimati vanjskopolitički, je li, tzv. pokušaji i pogreške njegova dementnog prethodnika Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. koliko hoće konkretni američki profiti u mešetarenju svojim još prvomandatnim prototipom America First! što će ga sada, najavio je, pustiti u serijsku proizvodnju? A to prije svega podrazumijeva Stop the War in Ukraina izravnom kupoprodajom s Moskvom. Sviđalo se to Bruxellesu na objema adresama i Kijevu ili ne, a sukob svjetova tzv. demokracije i autokracije nastavit će se drugim sredstvima. Neće stati.
