Junakinja naših dana je Francesca Albanese. Ona je specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija o stanju ljudskih prava na palestinskim područjima koja je okupirala država Izrael. Nakon tri godine obavljanja svoga posla, dobila je produženje za još tri godine. Jedna njena knjiga, prva na našem jeziku, pod naslovom “Kad svet spava” (Quando il mondo dorme), treba da ovih dana iziđe u izdanju izdavačke kuće Čarobna knjiga sa sjedištem u Novom Sadu i Beogradu.
Priča se da bi autorica mogla doći u Beograd na predstavljanje svoje knjige. Ali, imajući u vidu kakav je život kojim ona danas živi, veliko je pitanje da li će i doći. To jest, hoće li joj biti dopušteno da dođe na predstavljanje svoje knjige. To se još ne zna u trenutku dok ovo pišem, 11. marta. Jer se protiv javnih nastupa autorice Albanese i protiv nje same još od prije tri godine podigla kuka i motika među najjačim zemljama koje podržavaju sve što Izrael čini na područjima za koja je ona kao izvjestiteljica nadležna i mjerodavna da informira Komesarijat Ujedinjenih nacija za ljudska prava.
Njoj je od jula mjeseca prošle godine zabranjen ulazak u SAD, zamrznuta imovina i blokirane su joj bankarske kartice. I ne samo njoj nego i njenom mužu, koji radi za jednu organizaciju sa sjedištem u Washington D.C. Albanese je prva funkcionerka Ujedinjenih nacija u povijesti koja je podvrgnuta takvoj mjeri. Takva mjera se, inače i u pravilu, zavodi optuženima za pranje novca ili za učešće u terorističkim organizacijama.
Po njenim riječima takav status ona dijeli sa vođama po imenima Vladimir Putin, ajatolah Ali Hamenei i Nicolás Maduro. Ovo je napisala početkom oktobra 2025. godine. Otada naovamo desilo se mnogo šta: Maduro je u terorističkom američkom napadu na Venezuelu otet i prebačen u SAD gdje će mu se suditi, ajatolah Hamenei je ubijen u nedavnom izraelskom raketnom napadu na Teheran bez objave, u ramazansko jutro. Tako da je za Albanese ostao još samo Putin. No je Francesca Albanese zapravo ostala sama na svijetu. Ona je najnebranjenija osoba na svijetu.
Više je ugrožena nego njen zemljak pisac Roberto Saviano. On je odavno pod policijskom zaštitom, jer je svojim dokumentarnim romanom “Gomorra” podrobno opisao mrežu i djelatnost organiziranog kriminala napolitanske podzemne organizacije camorra, pa se od ove našao pod brojnim prijetnjama smrću. Zbog toga je bio primoran da se povuče iz javnog života i da, zajedno sa svojom porodicom, živi pod policijskom zaštitom na mjestima koja često mora mijenjati. Ali je u njegovu zaštitu neprekidno stajalo mnogo javnih ličnosti, među kojima su bili Umberto Eco, Mihail Gorbačov, Orhan Pamuk, Rita Levi-Montalcini. Saviano je više puta kazao kako je njegov život uništen.
I Francesca Albanese je napisala kako je njen život upropašten. Ona, junakinja naših dana, braniteljica dostojanstva čovjekova izložena je prijetnjama ne mafije i njenih struktura već prijetnjama vlada moćnih država. Njenim se knjigama ne može prigovoriti nikakva netačnost, zato se prigovara njoj. Lijepi joj se, kao na mokru flašu, etiketa za antisemitizam. Stvar je krenula iz Izraela, preuzeli su je izraelski ambasadori, a čini se da su oni u nekim zemljama moćniji od vlada u tim zemljama. To se, prije svega, odnosi na većinu zemalja Evropske unije, koje su se stavile u bespogovornu službu politike današnjeg Izraela. Albanese to nije ušutkalo, već je nastavila da istražuje i govori.
Kazala je da te zemlje preuzimaju izraelsko gledanje na ono što Izrael vrši nad Palestincima. Srbija nije u Evropskoj uniji, ali njena vlada i vladar su ne samo lojalni izraelskoj političkoj volji, već i učestvuju u naoružavanju Izraela. Nema nikakve sumnje u to da će, ako se samo pojavi vijest o mogućem javnom predstavljanju Albanesine knjige u Srbiji, izraelska ambasada zatražiti da se to onemogući. I nema nikakve sumnje da će današnja vlada, to jest vladar Srbije, izraziti razumijevanje za zahtjev.
Preko ambasadora je stvar na neki način i počela, i to prije sedam godina. Tada je direktor Jevrejskog muzeja u Berlinu, inače ugledan judaista Peter Schäfer morao otići sa svoga mjesta, jer je neko iz muzeja putem tweeta označio vrijednim čitanja jedan članak o protivljenju odluci Bundestaga da se zahtjev za bojkot, povlačenje investicija i zavođenje sankcija protiv Izraela sve dok Izrael ne bude poštivao međunarodno pravo i glavne principe ljudskih prava. Sve je poslije toga išlo kako je izraelska vlada tražila da ide. Njemačke vlasti su na javnim mjestima isticale izraelske zastave uz ukrajinske namećući zaključak da je ono što Izrael čini u Palestini isto onome što Ukrajinci trpe od Rusije.
U svojim izvještajima Francesca Albanese dokumentira sablasno višegodišnje kršenje ljudskih prava, progone, dehumanizaciju, aparthejd i genocid koji Izrael izvodi nad Palestincima. Ona je za taj posao kompetentna, po obrazovanju je pravnica, ekspert međunarodnog prava za pitanja ljudskih prava i prava izbjeglica, i sa golemim iskustvom u bavljenju ljudskim pravima na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i Aziji-Pacifiku. Njen poslodavac su Ujedinjene nacije, Visoki komesarijat za ljudska prava, njeno izvještavanje je nezavisno od bilo čijeg diktata i od mjerodavnih stručnjaka označeno je kao uzorno i nezavisno. Ona za taj svoj rad nije plaćena.
Prateći strahovitu situaciju na okupiranim područjima (Pojas Gaze, Zapadna obala i Istočni Jerusalem) Albanese je uz niz izvještaja, napisala i tri knjige koje su izazvale veliku pažnju javnosti u svijetu. Ova koja izlazi u Srbiji jedna je od njih. U njoj je načinila deset priča “prepisanih iz života” pred čijom brutalnošću i okrutnošću čitalac prestaje biti razgovorljiv. Francesca Albanese je, usred prijetnji i zastrašivanja, nedavno objavila knjigu u kojoj su mjesto našli njeni mjerodavni izvještaji o situaciji na okupiranim područjima, šest ih je na broju. Knjiga je naslovljena “Inside”, napisana je na engleskom, a prvi prevod je objavljen u Italiji. To su tekstovi za koje se u našem jeziku kaže da od njih pamet staje.
Ali moćne države ne žele da znaju za te izvještaje. Ne samo što ne haju za njih, nego traže da se njihova autorica, specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za kršenje ljudskih prava, za progone i istrebljivanje palestinskog stanovništva, makne sa posla koji radi. Američka administracija u besprimjernom etiketiranju Albanese optužuje za “neskriveni antisemitizam, za podršku terorizmu i za otvoreni prezir prema SAD, Izraelu i Zapadu”.
Još joj se spočitava preporuka koju je uputila Međunarodnom sudu za ratne zločine što je navodno “bez legitimne osnove izdala naloge za hapšenje izraelskog premijera Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Gallanta“. Buduća pokoljenja će u nezapamćenoj harangi iz vlada, ministarstava i ambasada protiv službenice UN-a imati jedinstven primjer za kršenja međunarodnog prava, pravednosti, pravičnosti i morala u svijetu. U tim kršenjima Izraelu, osim SAD-a, pomažu i druge moćne zemlje, kao Njemačka i njena domovina Italija, da samo njih spomenemo.
U februaru prošle godine, u Berlinu je Albanese doživjela uvod u ono što će je zadesiti u julu. U Berlin je, kao specijalna izvjestiteljica UN-a došla da govori o teškim posljedicama izraelskih vojnih operacija i o politikama koje su dovele do opustošenja života u Gazi. Konferencija je trebalo da bude na Freie Universität, ali se uključio ambasador Izraela, pa se i rektor dosjetio da se uključi i otkazao nastup. Izraelski ambasadori već nekoliko godina pokušavaju da utiču na programe univerzitetskih i kulturnih struktura po pitanju diskusija o stanju na okupiranim područjima. Stvar im uglavnom uspijeva.
Onda se pokušalo da se nastup održi u čuvenom prostoru Kühlhaus, blizu Potsdamer Platza, blizu mjesta gdje se održavao Berlinale. Kad je sve bilo spremno, stvar je otkazana, jer je rezervna struktura bila izložena “bezmjernom pritisku”. Kad je sve izgledalo beznadežno, u liberalnoj Njemačkoj se javio marksistički list Junge Welt i ustupio svoj prostor za Francescu Albanese i njen referat “Međunarodno pravo pred genocidom u Gazi”. Odmah se uključila policija i tražila da se dostavi lista posjetilaca, organizator je odbio da to učini. U njemačkom srozavanju akademskih sloboda kao žrtve su pali i paragrafi njemačkog ustava.
Poput lista ujesen, pao je paragraf prvi, onaj koji je kod ljudi širom svijeta odavno bio predmet divljenja: Dostojanstvo čovjeka je neprikosnoveno. Njega poštovati i štititi obaveza je svih državnih tijela. Njemački narod se stoga zalaže za nepovrediva i neotuđiva ljudska prava kao osnovu svake ljudske zajednice, pravde i mira u svijetu. Pao je i peti paragraf der deutschen Verfassung: Svako ima pravo da usmeno, pismeno i slikom iskaže svoje mišljenje, da ga objavi te da se nesmetano koristi općim dostupnim izvorima. Sloboda štampe i sloboda izvještavanja preko radija i filma zajamčene su. Cenzure nema.
Ovo više ne važi, a dokle neće važiti, ne zna se. A događa se u prisustvu pravnice, zaštitnice ljudskog dostojanstva, junakinje naših dana, po imenu Francesca Albanese.
