Mala je ovo zemlja koliki je on izdajnik

Kaže Bata Stojković u „Balkanskom špijunu“ i nastavlja :“ Rođenoj strini nije pisao 20 godina samo zato što stanuje na Lenjinovom bulevaru“. Ništa se nije promijenilo do danas. Ostala je i mala zemlja, i izdajnici i veleizdajnici, i strine, i badže i šogori. Jedino umjesto Lenjina može ići kramp, trnokop ili Budak. Čim čovjek pomisli da se u gradskom poglavarstvu situacija malo stabilizirala (vanjski bazen, Pučka kuhinja, a sa ljepšim vremenom valjda će krenuti i Poloj ), Upravna vijeća se primirila, te skupljaju snagu za predstojeće godišnje odmore, nije moglo bez novog bisera, odnosno sramotne Odluke na štetu građana, a u korist državnog proračuna RH.

Radi se o odluci da roditelji koji upisuju djecu u Dječji vrtić IBM – Slavonski Brod u sklopu potrebne dokumentacije moraju dostaviti potvrdu prebivališta MUP RH PU Brodsko-posavske. Ništa tu nije sporno osim 60 kuna biljega ili takse koja je potrebna da se traženo uvjerenje ishoduje. S obzirom da se radi o oko 1000 vrtićke djece konačan iznos se penje na nekih 60 000 kuna koje će građani ovoga grada nepotrebno platiti iako ih je možda samo 1% promijenilo boravak u protekloj godini. OK, kada bi ta sredstva ostajala vrtićima ili Gradskom poglavarstvu da barem djelomično servisira troškove plaća zaposlenih bez adekvatnih natječaja, možda se ljudi ne bi ni bunili previše. Vjerojatno se ne bi bunili, uopće, da je dotični iznos prenamjenjen za obnovu nečije kuće u Gunji ili nekom drugom mjestu u poplavljenom području. Neće ići, jer što bi bilo jednostavno kada može komplicirano.
Hvalimo se sa softverima za elektronsko izdavanje dokumenata, a ljude vraćamo u 1991 godinu da po „Milovićki“ čekaju u nepreglednim redovima kako bi dokazali sebi i drugima da ovo nije ružan san nego da zaista prebivaju u Slavonskom Brodu. To im dokazuju pečat i grb Republike Hrvatske i potpis razdragane policijske službenice. Zbog štednje papir nije u koloru pa je šahovnica u varijanti beogradskog Partizana ( crno-belo), te se ne vidi baš koliko je službenica bila sretna kada je potpisivala, ali vjerujte na riječ. ( „Ne bi meni moja jetrva lagala“ ).

Iako smo među zaostalijim i siromašnijim sredinama uporno se trudimo dodvoriti „Zagrebu“, te nepotrebno izbijati ljudima kune iz džepa i „izmišljati poslove“ da bi pojedinci opravdali svoja izmišljena radna mjesta. U isto vrijeme mnogo bogatije sredine svojim građanima na svaki način pokušavaju olakšati odgoj i obrazovanje djece ( besplatne knjige, visoke rodiljne naknade...).
Ono što je zapanjujuće i misteriozno, te upućuje na još jednu izdaju roditelja je procedura i način izglašavanja spomenute Odluke. Sveti Petar ne zna tko je tu kome predložio, tko usvojio, a tko verificirao glupost, te u čijem je to, uopće, interesu. Sve sama krema i elita društva okićena prefiksima mag ,iur, dipl. ing, prof, dr.med itd. itd. Navodno da je i neki diplomirani ribar u igri. Fali im još samo akronim sdp ( svaki dan pijan ). Ako pođemo od pretpostavke da ovi koji su u jedinoj gradskoj ribarnici donijeli Odluku nisu ludi ispada da su budale oni koji prave djecu, rađaju i upisuju u vrtiće. Pogotovo kad jadni pokušavaju ući u trag glupostima, pa nazovu ravnateljicu Ustanove DV IBM – gospođu Butorac i pitaju je o svemu kao da ona ima pojma o tome i da ona donosi takve odluke. Mislim da žena uopće ni ne ide u ribarnicu. Ima glupana koji pokušavaju dobiti nekoga u Poglavarstvu grada Slavonskog Broda, pa se raspitati telefonskim putem o cjelokupnoj situaciji kao da njihova povjerenstva imaju pojma o tome. Jedan „Hlebinac“ mi reče da će o cijeloj situaciji pitati samoga Gradonačelnika – gospodina Dusparu i to ne na skupu pravaša i krivaša nego kad ovaj bude gostovao u nekakvoj radijskoj emisiji. Kao da on ima pojma o tome. Klasa optimist.

Ali ima i pametnih ljudi, odnosno žena, koje osim Zore dubrovačke prate i hrvatske zakone pa kažu: Hrvatski Sabor tu i tamo učini i pokoju dobru stvar, a jedna od njih je donošenje Odluke o proglašenju zakona o osobnoj iskaznici. Već u prvom članku Zakona o osobnoj iskaznici stoji : „ Osobna iskaznica je javna isprava kojom državljanin Republike Hrvatske dokazuje identitet, hrvatsko državljanstvo, spol, datum rođenja, prebivalište i adresu stanovanja.“ U prijevodu: mislili su Šeks i kompanija ne neke stvari, a nisu samo žmirili dok je Sanader krao lovu. Naša je nesreća što te iste zakone ne prate i oni koji su za to plaćeni, a kako onda očekivati da postupaju po njima. I što sada ? Platiti će ovaj narod i tih 60 kuna, ali neće izgubiti dostojanstvo kao što gube ljudi koji su donijeli spornu Odluku. Platiti će i neće se sakrivati iza tuđeg imena ili sumnjivog rješenja kao što se sakrivaju oni koji su Odluku donijeli. Platiti će i otići u crkvu, džamiju ili sinagogu pomoliti se ne stideći se svoje vjere i ne praveći se većim katolikom od Pape Franje kao što se prave oni koji su Odluku donijeli. Uostalom, radi se o pišljivih, 30 kuna po čovjeku što je cijena runde pića u lošijoj kavani. Al' da nije u redu – NIJE. Budući da smo počeli sa Batom Stojkovićem red je da s njim i završimo. Da je živ vjerojatno bi poručio da pogledamo njegov film iz 1983. „ Kako sam sistematski uništen od idiota.“