Vladimir Semjonovič Visocki, (rus. Влади́мир Семёнович Высо́цкий), (25. siječnja 1938. Moskva, Rusija, tada Sovjetski Savez - 25. srpnja 1980. Moskva), bio je ruski pjevač, pjesnik, kazališni i filmski glumac i pisac.
Visocki se smatra jednim od najvećih ruskih umjetnika svih vremena, koji je ostavio dubok i trajan trag u ruskoj kulturi. Iako ga je tijekom života službena vlast bivšeg Sovjetskog saveza uglavnom ignorirala, Visocki je dostigao veliku slavu i do danas ima značajan utjecaj na mnoge ruske glazbenike i glumce koji pokušavaju postići njegov status ikone.
JA NE VOLIM
Ja ne volim fatalni ishod,
Od života se nikad ne umaram,
Ja ne volim nijedno godišnje doba
Kad svoje pjesme ne pjevam.
Ja ne volim otvoreni cinizam
I ne vjerujem u zanos, i još
Ja ne volim kad mi neko čita pisma
Gledajući preko mog ramena.
Ja ne volim ništa polovično,
Ili kad neko prekida riječ.
Ja ne volim kad pucaju u leđa
Ili iz neposredne blizine.
Ja mrzim ‘verzije događaja’,
I crva sumnje, i žalac slave,
I kad se ide namjerno uz dlaku,
Ili namjerno željezom po staklu.
Ja ne volim oholo samopouzdanje
Više nego kad kočnice otkažu.
Žalim što je ‘čast’ zaboravljena riječ,
I što se cijeni ogovaranje iza leđa.
Kada ugledam slomljena krila,
Tad nisam tužan, a nije ni čudo:
Ja ne volim ni nasilje ni slabost,
Samo mi je žao razapetog Hrista.
Ja ne volim ni sebe kad sam kukavica,
I ne mogu podnijeti kad nevine tuku.
Ja ne volim kad mi zaviruju u dušu,
A još manje kad u nju pljuju.
Ja ne volim ni cirkuske arene,
Gdje se milion mijenja za rublju,
Iako su pred nama velike promjene,
Ja to nikada voljeti neću!
