Vladimir Vidrić ADIEU
O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula,
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla,
Što mi sa zjenâ pada.
— Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
Vojislav Ilić GRM
Munjom opaljen grm na surom proplanku stoji,
Kô crn i mračan div. I guste travice splet
Gordi mu uvija stas – i gorski nestašan lahor
Leluja šaren cvet.
I zima dođe već, i svojom studenom rukom
Pokida nakit sav i goru obnaži svu,
Al’ mnoga zima još sa hladnim vetrom će doći,
A on će biti tu.
Miroslav Krleža ČEŽNJA
Događa se to u jesenjoj noći, kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim, tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama. Pismo bi mu pisali a njega nema.
August Gustav Matoš NOTTURNO
Mlačna noć; u selu lavež, kasan
Ćuk il' netopir,
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir,
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samoću, muk,
Sve je teži huk:
Željeznicu guta već daljina.
Arsen Dedić O MLADOSTI
Poklanjala si al' si krala
I nevjerna si bila ti
Ne, suviše mi nisi dala
O mladosti, o mladosti,
O mladosti moja
To škrto sunce što je palo
Ta ljubav jadna, kratki sni
Za uspomene to je malo
O mladosti, mladosti
Daj stani na čas, i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje
I da mi društvo pjesmu svrši
I da se čaša ispije
Jos prepun nade, što da radim
Na pola puta tek smo mi
A jutros već su drugi mladi
O mladosti, o mladosti
O mladosti moja
Pa zbogom, budi bolja s drugim
I daj mu više nježnosti
Jer to je ništa što ja gubim
O mladosti, mladosti
Josip Pupačić TRI BRATA
Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala
Dizali su me
jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile
moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.
Luko Paljetak U SVAKOM SLUČAJU TE VOLIM
Volim te uvijek, i kad se budiš
I kad na licu šminke nemaš
I kad si ljuta, i kad se čudiš
I kad bez mene na ples se spremaš
Uvijek te volim, hoću da znaš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
Volim te kad si blijeda i sjetna
I kada bore imaš na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci držiš pticu
Kad ništa nećeš da mi daš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim...
Volim te uvijek, i kada sanjaš
Kad ne pišeš mi, kad te nema
Kada od mene stalno se sklanjaš
Volim te kad si posve nijema
Kad šutiš poput ribe baš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
Volim te uvijek, čak i tada
Kad ne volim te, kad si sama
Kad večer pada iznad grada
Volim te kad se praviš dama
Kad ne voliš me, kao sada
U tome i jest život naš
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim...
Miroslav MIka Antić BESMRTNA PESMA
Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?
Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?
Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.
Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.
