Marijan Šabić vs SveMirko: O pukotinama u smislu i svrsi postojanja knjižnica u budućnosti

prva poruka preko FB 2013.04.28. 17.45
Poštovani gradonačelniče,ovo je glavni i jedini ulaz u osnovnu školu Antun Mihanović,u Cankarevoj ul.u Slavonskom Brodu-od 1.do 4.razreda.Školu pohađa veći broj djece od 7 do 10 godina.Može li se što napraviti za sigurniji prijelaz djece,osim ove jedva vidljive zebre koju većina vozača ne poštuje,neznajući da je to osnovna škola pošto nigdje nema nikakvog vidljivog znaka,obavijesti,signalizacije...Napominjem da je škola udaljena samo nekoliko kućnih brojeva od mjesta strašne nesreće u kojoj su stradale 3 djevojke.Hvala unaprijed i puno sreće u daljnjem radu.
-Uz ovaj text išla slika mjesta izlaska iz škole

Mirko Duspara 2013.04.28 19.20

Sutra se sastaje savjet za sigurnost u prometu pa će se raspravljati gdje što raditi
poslano s mobitela

druga poruka 2013.08.23 19.41
Evo da vam se javim opet s povodom osnovne škole u Malom Parizu do 4.razreda. Sinoć sam opet bio malo u šetnji tim djelom i ponovno je proletio auto barem 120 kmh. Za koji dan počinje škola i djeca će opet direktno iz školskog dvorišta na tu ulicu a još uvijek nema nikakve zaštite.
Ni semafora ni ležećih policajaca.

4 dana poslije ležeči policajci montirani

Nikad uživo vidio Dusparu , možda i jesam ali nisam znao da je to on, na fejsu ga našao i poslao zahtjev za prijateljstvo koji je bio prihvačen istog dana. Poslao mu te poruke i dobio rezultat. Čisto da se upoznate sa jednim slučajem u našem gradu. Opet nemam nikakve veze s politikom , bilo kojom strankom i običan sam građanin ovog grada kao i svi drugi.

Oštečenja su takva da ih 4-5 majstora popravi za tjedan dana .

Lagano, nemam izravnih iskustava s tom "sasvim običnom i razumnom osobom", ali čuo sam da s njim nije lako popričati, pogotovo nije lako onima koje je suspendirao s posla.

Ne zaboravi da je doslovce sve politika, ma koliko ti mislio da ju se može "maniti", pa su tako politika i knjižnički zidovi. Da nisu, već bi bile postavljene skele.

Gradonačelnik našeg grada Duspara je sasvim običan i razumna osoba sa kojom svatko može normalno razgovarat. I nema nikakvog razloga da se ne poprića sa njim o toj temi i poduzmu radnje da se problem riješi. Manite se politike kad je u pitanju nešta važno za naš grad i tu ima svi zajedno da zapnu i da se to skine s dnevnog reda.

Daj ljudi šta se pametuje ok jednostavne teme kad je sve lagano rješivo. Manji građevinski radovi knjižnica popravljena a ne od toga pravit neko političko ili drugo sranje. E knjige isto kakav problem i neko ogromno ulaganje je tu potrebno osim rada, imaju zaposleni u toj knjižnici pa nek zarađuju plaču i krenu obavljati taj posao. Od svega se danas pravi problem samo da se neradi.

S obzirom da je od 2008. godine do danas proteklo puno vode ispod savskog mosta, pitam, što je Šabić zapravo htio reći? Istaknuti svoj intelektualno-moralni integritet? ( U njega ni ne sumnjamo, ali sumnjamu u poneke stavove)! Ili je htio naglasiti tko je u ruke dobio knjižnicu, kakvim sredstvima koja se nastvaljaju i danas možda?

Inače, tekst je briljantan opis brodskog palanačkog mentaliteta i funkcioniranja sustava zasnovanog na istom tom mentalitetu- jalu, zavisti, nekompetenciji, a umotanog u proceduru.

Maki.
Prvo, čvrsto ostajem pri tezi da knjižnicu čine publikacije i ljudi - koji te publikacije koriste, i knjižničari, koji te publikacije čuvaju, organiziraju i nadziru. Problemi puknuća zidova nisu stvar knjižničara, nego onoga koji tu knjižnicu želi imati - ili ne želi. Pročitaj gore koliko ljudi misli da je knjižnica suvišna.

Mene korisnici neće pitati ništa. Neka izvole pitati gradonačelnika, njegove koalicijske partnere i upravno vijeće koje su oni imenovali.

Na kraju, bezobrazan si. Pročitaj ovo, predstavi se imanom i prezimenom, pa mi pričaj o uvlačenju.

Riječ-dvije u obranu javnoga natječaja, čak i u bibliotekarstvu
Posavska Hrvatska, 08. veljače 2008.

Ove retke pišem nakon što sam shvatio da o pitanjima koje je prije tri tjedna pokrenuo Ivan Stipić očito nema namjeru uskoro progovoriti niti jedan brodski knjižničar s višim stručnim zvanjem i niti jedna od dvije strukovne knjižničarske udruge koje djeluju u Brodu. Podsjetimo, Stipić je profesor filozofije i informatologije te diplomirani bibliotekar koji je ostavio siguran posao u Zagrebu i s četvoro djece došao u rodni mu Slavonski Brod, vjerujući da će u Gradskoj knjižnici biti raspisan natječaj za diplomiranog knjižničara, a na to je radno mjesto bez natječaja primljena već afirmirana i cijenjena brodska pedagoška djelatnica Mirna Grubanović, profesorica kroatistike i, također, diplomirana bibliotekarka. Nakon toga, kolega Stipić je s brodskom HVIDRA-om na konferenciji za tisak zatražio da se za spomenuto radno mjesto raspiše natječaj. U ovakvoj situaciji, inače najviše mučnoj za dvoje spomenutih stručnjaka o čijoj profesionalnoj sudbini odlučuju kirurzi, ginekolozi i ljudi s nižom stručnoj spremom od njih samih, a najmanje mučnoj onima koji su za nju stvorili preduvjete, nalazim dva svijetla momenta:

1. Stipić, 70-postotni hrvatski ratni vojni invalid i dragovoljac Domovinskog rata, iako je mogao vjerojatno bez problema ishoditi pristojnu mirovinu, odlučio je ići težim putem, neumorno učeći i radeći. Tako je stekao dvije sveučilišne diplome, pokazujući prije svih svojoj djeci, a potom ostatku Broda i Hrvatske, da se prave vrijednosti stječu s vremenom, znanjem i poštenim radom.

2. Kolega Stipić nas je, nedavno kroz razgovor s dogradonačelnikom Jerkovićem, podsjetio na neke jednostavne i temeljne postavke, koje su u našem gradu toliko zaboravljene da su pojedinci ovu Stipićevu izjavu čak proglasili i nepristojnom: "Ne treba "davati" posao, niti želim "primiti" posao, ja želim natječaj s jasnim propozicijama. U ovoj državi konačno mora zaživjeti pravo i pravna država. Želim javni natječaj, s jasnim propozicijama, na koji ću se javiti." (Posavska Hrvatska, 18. siječnja 2008.)

''Pristojan'' bi kolega Stipić valjda bio kada bi o svojim problemima govorio s benzinom u jednoj a šibicom u drugoj ruci, ili barem iz ponizne perspektive invalida i/ili pacijenta, kojem ćemo pomoći kako bi nam bio zahvalan. Tada to ne bi bilo ''silovanje'', već normalna komunikacija. No on, gle drskosti, nastupa kao samouvjeren intelektualac. Uz sve odobravanje nastojanjima kolege Stipića čiji način komuniciranja do prošlog broja ''Posavske Hrvatske'' (kada se naivno dao navući na raspravu o tome tko je veći branitelj), naprotiv, smatram vrlo pristojnim i suzdržanim s obzirom na sadašnju situaciju i na one fiksatore koji su 1992. stršali iz ovog izrešetanog dječaka-ratnika (a sjećam ih vrlo dobro), uz simpatije koje osjećam prema načelima koje zastupa, postavio bih mu nekoliko pitanja sasvim retoričke prirode:

1. Kao obrazovanu informatologu, nije mu bilo problem na www.nn.hr provjeriti koliko je natječaja brodska Gradska knjižnica objavila u ''Narodnim novinama'' u zadnje vrijeme, i shvatiti da je biljka zvana javni natječaj u ovoj ustanovi uvenula još devedesetih. Natječaja već dugo nije bilo ni za knjižničara, ni za ravnatelja (što je pak sasvim protuzakonito). Otkuda onda kolegi Stipiću uopće pomisao da će upravo za radno mjesto koje on želi biti raspisan javni natječaj?

2. Premda sam kao Brođanin sretan da se relativno mladi i vrlo obrazovani ljudi kakav je gospodin Stipić žele vratiti u Slavonski Brod, moram ga pitati i zna li koliko je vrsnijih stručnjaka od njega zadnjih godina napustilo rodni mu grad? Diplomirani bibliotekar i dipl. ing. strojarstva Boris Bosančić otišao je na Filozofski fakultet u Osijeku, izv. prof. dr. sc. Marina Dabić na zagrebački Ekonomski fakultet, odavde je otišla i cijela vojska liječnika-specijalista i drugih izvrsnih i obrazovanih ljudi, koji su svojim potencijalima mogli bitno utjecati na razvoj ovoga grada. Nitko se za njima nije niti osvrnuo, a kamoli predložio način kojim bi ih se zadržalo u Brodu - ni njihove matične ustanove, ni brodski intelektualci, ni HVIDRA, ni političke stranke, a najmanje podupirući ga Hrvatski blok. Zašto bi virtualnu brodsku ''javnost'' na reakciju potaknuo upravo njegov slučaj?

3. Kad već spominjem brodsku HVIDRA-u, zašto je kolega Stipić zatražio pomoć upravo od udruge čiji je predsjednik donedavno prozivao Filozofski fakultet u Zagrebu kao leglo korupcije, tako osporavajući vjerodostojnost i Stipićevih i mojih diploma? A ovih dana i vlastitu vjerodostojnost, podržavajući stručnjaka kojeg su osposobili ''korumpirani'' profesori. Nebitno, efekt je postignut: prozvani su se uplašili, pa su počeli čak i nuditi ''zamjensko'' radno mjesto koje je kolega Stipić, ponosno i principijelno, glatko odbio.

Manje Upravno vijeće Gradske knjižnice, a najviše one instance koje mašu ''zamjenskim'' radnim mjestima smatram krivima za omalovažavanje instituta javnog natječaja i same struke u ovom konkretnom slučaju. Reakcija je kolege Stipića korisna i zato što je, makar na trenutak, pokazala vječite sive eminencije našega grada koje su bez imalo srama utjecale i na ovaj skandal, kao što su utjecale i na to da u našem gradu ljudi bez dana radnog staža u osnovnoj školi postaju ravnatelji iste, da ustanovu u kulturi vodi osoba bez minimuma stručne spreme, da se za projekte priučenog staklara daju milijuni gradskih kuna, da rukovodeća mjesta u javnim poduzećima dobivaju ljudi bez dana iskustva i više škole itd., iskristaliziravši tako nepotizam kao vodeću zapreku napretku ovoga grada a institut javnog natječaja kao nepotrebnu smetnju uhljebljenju kumova, rodbine i prijatelja sa šanka. Takvi se tipovi danas hvale kako su oni ''dali'' (u državnoj, gradskoj, javnoj službi) posao i ''dali'' (gradsko) zemljište ovom ili onom, kao da su ta radna mjesta i zemljišta naslijedili od ćaće pa ih sad dijele kmetovima. I sve je po zakonu - no malo je tu natječaja, još manje Boga, a liberalizma najmanje. Kako se gospodin Stipić ponaša kao da ne zna u kakav se grad vratio, to sam mu ukratko objasnio. Ako ga uistinu želi mijenjati, dajem mu svoju skromnu potporu i stat ću uz njega i fizički na svakom prosvjedu kojim traži pravo na javni natječaj i poštovanje knjižničarske kao i bilo koje druge struke. Ukoliko traži da se u Brodu poštuje samo njegova stručnost i dostojanstvo, neka izvoli stati u red.

Nije mi, priznajem, jasno zašto je kolega Stipić dao otkaz u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu prije objavljivanja natječaja u GK SB. Možda je unaprijed računao na princip pozitivne diskriminacije (termin nije moj, već je u sociologiji sasvim legitiman) prema kojem, ako se na isti javni natječaj jave kandidati istih kvaliteta, prednost ima onaj sa statusom branitelja. Ovdje moram upozoriti, a opet u funkciji jačanja instituta javnog natječaja, kako nas iskustvo uči da dva kandidata uglavnom rijetko imaju potpuno iste kvalitete: jednak prosjek ocjena, položen stručni ispit, znanje jednakog broja stranih jezika, jednako radno iskustvo, recimo u katalogizaciji itd. Primjerice, kad bi se na ovaj natječaj uz kolegu Stipića javila i dr. sc. Dinka Kovačević, koja je odgojila generacije brodskih knjižničara, pa čak i moja malenkost, s položenim stručnim ispitom u Ministarstvu kulture i određenim radnim iskustvom, bi li kolega još uvijek smatrao da mora biti izabran?

Problem je također i to da u našim javnim ustanovama, ne samo u knjižnicama već i u školama, vršitelji dužnosti ravnatelja često sami odlučuju o popunjavanju radnih mjesta zahtijevajućih kompetencije i stručnu spremu koje daleko premašuju njihove mogućnosti ocjenjivanja. Kao kada, primjerice, v. d. ravnatelja s VŠS-om procjenjuje sposobnosti osobe s VSS-om ili magisterijem. Eto razloga više da o takvim odlukama, ipak odlučuju višečlana stručna tijela na temelju rezultata natječaja, pa ako hoćete i testiranja. Kako zakon ne zabranjuje ni jedno ni drugo, smatram da i Gradska knjižnica Slavonski Brod kao stožerna gradska kulturna ustanova (što je, da ne bude zabune, postala pod ravnanjem gospođe Soline) zaslužuje ovakve načine selekcije.
U svakom slučaju, ovdje je izostanak javnog natječaja uzrokovao najmanje dvije loše stvari: u središte je skandala stavio, ni krivu ni dužnu i za to radno mjesto sasvim kompetentnu kolegicu Grubanović (koja je, podsjetimo, i prije toga imala stalno i sigurno zaposlenje!), a kolega Stipić sasvim razumljivo osjeća da su mu povrijeđena prava kao stručnjaku jer mu nije pružena niti šansa za pošteno natjecanje. Takva je situacija dovoljna da se dvoje ljudi, inače stručno i generacijski bliskih te pripadajućih među 8 % najobrazovanijih u Hrvatskoj, povedu za primjerom starijih brodskih intelektualaca i međusobno se zamrze. Nadam se da se to neće dogoditi, te da sam im ovim tekstom razjasnio bar dio okolnosti koje ih, bez njihove krivice, postavljaju u potencijalni sukob - naime, ovdje je riječ o načelnoj dilemi: za ili protiv javnog natječaja. Za ostale me u ovoj priči nije previše briga, jer se vrlo dobro snalaze i sami. Pa niti za gospodina Jerkovića koji, izjavom „gospođa Mirna Grubanović puno je važnija ovom gradu [od gospodina Stipića, op. autora]“ , slučaj svodi na sukob dvoje ljudi, istovremeno pokazujući da su mu desetljeća na brodskoj kirurgiji i u brodskoj politici napumpale ego toliko da danas s božanske pozicije prosuđuje kako struke s kojima nema apsolutno nikakve veze, tako i moralnost, dobrotu i pamet ljudi . Odatle mu je i izrazito stalo ''da se u Gradskoj knjižnici zapošljavaju pametni i skromni ljudi, a ne nekakvi teatrolozi'' .
Teatrologe dr. sc. Ladu Čale Feldman i prof. dr. sc. Borisa Senkera znam kao izuzetno pametne i skromne ljude, a kao bibliotekar ne razumijem zbog čega bi upravo u knjižnici trebali raditi ljudi naročito ''pametniji i skromniji'' od drugih, primjerice od onih u općoj bolnici. Slučajno ili ne, ti obrazovani i radišni ljudi, a među njima i kolegica Grubanović, i jesu toliko skromni da se nikada ne bi usudili prosuđivati stručne kompetencije gospodina Jerkovića ili gospodina Vlajnića, pa i preskromni, jer mirno gledaju kako pri zapošljavanju njihovih kolega zadnju riječ imaju liječnici, koji se inače na posao u brodsku opću bolnicu ne primaju na temelju intervjua s višom medicinskom sestrom i bibliotekarom, već ipak preko nekakvog javnog natječaja. Ja ću pak neskromno primijetiti kako bi komparativne prednosti naših lokalnih političara s medicinskom izobrazbom, daleko više no u bibliotekarstvu, do izražaja došle oko problema uže vezanih uz njihovu struku: problema droge (u kojoj Hebrang doslovce pliva), zdravog sna (npr. vikendom, kad se raspištolje njihovi prijatelji Kuprešaci u Ari), higijene (kad je riječ primjerice o gospodi koja pse uporno šetaju bez vrećice i lopatice), zdravijeg života građana Broda općenito itd.

Prema do sada izloženom, okolnosti u kojima su se poštovana kolegica i poštovani kolega našli možemo nazvati slučajem Jerković, Vlajnić, Solina, slučajem Slavonski Brod, Gradska knjižnica ili kako god hoćete, ali NIKAKO slučajem Stipić ili slučajem Grubanović. Njih dvoje su tek usputni prolaznici na marginama stare brodske priče, koji samo žele raditi posao za koji su se školovali i za to biti sasvim neadekvatno plaćeni. Od srca im želim da u svojoj profesionalnoj budućnosti više budu upućeni jedno na drugo nego na HVIDRA-u i liječnike. I zato: kolegice Grubanović, Stipić nije znao da se u Gradskoj knjižnici obilato koristi pravo zapošljavanja bez natječaja i zato je očekivao natječaj. Kolega Stipiću, Mirna je znala da se u Gradskoj knjižnici obilato koristi pravo zapošljavanja bez natječaja i zato je prihvatila ponuđeno joj radno mjesto. Stoga ona nikako ne bi trebala biti metom Vašeg ogorčenja.

I na kraju, molim dvije strukovne udruge školskih knjižničara u Slavonskom Brodu da se oglase kada se njihova struka ovako žestoko ponižava. Iako više ne radim posao knjižničara i nisam njihov član, vrlo se dobro sjećam dugih razgovora i predavanja mojih starijih kolega o etici informacijskih stručnjaka, potrebi stalnog obrazovanja, dostojanstvu struke... Čemu sve to, ako sada šutite?

Dr. sc. Marijan Šabić, prof.

U Slavonskom Brodu, 3. veljače 2008.

Ljudi, ne ljutite se, ali ja više ne znam o čemu govorite. Vratit ću se onom što se mene izravno tiče. Dakle, hoću li kao gradski vijećnik pitati: "Duspara / Stipiću / Gradsko vijeće, hoćete li vi pokrpati te rupe po zgradi knjižnice i oko nje?"
Neću.
Zašto?
Zato što knjižnicu ne čini zgrada. Čine ju, prije svega, ljudi. Potom, publikacije. I imam povjerenja u Stipića, pa čak i u Dusparu, da naša GK neće izgledati kao "Vesna", u kojoj sam baš danas bio. Ako je ta zgrada knjižnice preživjela rat (neka netko pokuša osporiti zasluge Branke Soline), valjda će i ovaj nesretni mir.
Ali pitat ću neke druge stvari, koje se tiču i - knjižnice.
Glavni su "kontrolni čimbenici" gradske knjižnice u njenom upravnom vijeću. To je nova ekipa, pod vodstvom gospodina Gušanija. Svakako ću ih na idućoj sjednici GV uputiti da se učlane u knjižnicu u čijem su upravnom vijeću.

Slobodno otvorite link to vam je princip rada i djelovanja e-bombe iz 1996
Pati ga što je ovo napisao prije nego li je provjerio "Pričamo li o ozbiljnim e-bombama onda su to danas još uvijek nuklearne dok su ove bez nuklearnih posljedica manje više igračke iz mašte igrača računalnih igara ili zadrtih zaljubljenika iu teorije zavjere. "

Pucamo po šavovima :D

Stvarno si ponekad čudan pa de malo makar pronjuškaj i pokušaj nešta saznat prije komentara ili ako ne želiš saznat onda nemoj komentirat. Imaš i stranih i domačih članaka o toj temi

Literatura
1) L.D.Bacon, L.F.Rinehart, A Brief Technology Survey of High-Power Microwave Sources, Sandia Report, April 2001.
2) 2) D.M.Goebel, Advances in Plasma-filled Microwave Sources, Physics of Plasmas, Vol.6, Nr.5, May 1999.
3) 3) D.Halliday, R.Resnick, J.Walker, Fundamentals of Physics, John Wiley&Sons,Inc., 2001.
4) R.F. Hoeberling, M.V.Fazio, Advances in Virtual Cathode Microwave Sources, IEEE Transactions on Electromagnetic Compatibility,Vol.34, No.3, August 1992.
5) M.Abrams, The Dawn of the E-bomb, IEEE Spectrum, Nov.2003.
6) Global Security Org., High-Power Microwave (HPM) / E-bomb,www.globalsecurity.org/military/sistems/munitions/hpm.htm.
7) X.Chen, J.Dickens, H.Choi, J.Mankovski, L.L.Hatfield, M.Kristiansen, Cavity Resonance Effect on Coaxial Vircator, Submitted to the 14th International IEEE Pulsed Power Conference, June 15-18, 2003, Dallas, TX, USA.
8) C.Kopp, The Electromagnetic Bomb-a Weapon of Electrical Mass Destruction, www.globalsecurity.org/military/library/report/1996/apjemp.htm.
9) R.H.Golde, Lightning Protection, Edward Arnold Ltd, 1973.
10) Different Companies, Technical data for Horn and Helix Antennas.
J.Budin, S.Eggert, L.Gregorač, L.von Klitzing, T.Mlinar, Elektromagnetna sevanja (Electromagnetic radiation), ITK, Ljubljana 2004.

Eno sam gore pojasnio šta je e-bomba pa malo usporite sa atomskim napadima

Jel ti sad jasno šta si odgovorio :P

O zemljo otvori se :D
E bomba = elektroničke bombe (E bombe) koja NE ubija ljude, NE uništava zgrade ili NE stvara radioaktivno zračenje već samo onesposobljava elektroničke komunikacijske sustave, vojne i civilne

Pa bolje da i nisi al eto reko sam da te danas neću dalje mućit pa ostajem pri tome iako si opet dao povoda da nastavim.

@Lagano - a da još malo usporimo ili se potpuno zaustavimo, zbog poveza na očima-:) i opet se vratimo na temu o - knjižnicama?

osobno bi po meni bilo puno konstruktivnije da si kao informatički obrazovan čovjek otvorio temu besplatne HW-inftrastrukture za sve doturove ipode, smartfone, laptope po gradu i županiji nego ušao u prijepor sa svemirkom o informatičkoj prapovijesti.

to što je Popac impresioniran tvojom pričom o povezu, nije doprinos temi o budućoj gradskoj, smije li se radno nazvati, e-knjižnici. Nas ostale, koji ponešto o tome znamo, bi više impresionirao svojim info. znanjem da si pisao o oblačnom vremenu, kako si u stanju slagati viljuškarom serverske elemente u nekoj od praznih đđ hala, kako iskoristiti slabokorištene optičke kablove uz autoceste, nego što možeš s povezom rastaviti i sastaviti pc-:).

a, ako će i takav tip rasprave na ovom nivou pripomoći izgledu buduće gradske e-knjižnice (virtualne?), onda - isprika. tada sam zalutao.

I još jedan vojni podatak E-bomba uništava sve eliktroničke uređaje u krugu nekoliko stotina kilometara pa ti čitaj onda preko neta svoje knjige. :D To je stari podatak o krugu djelovanja ko zna koliko je sad taj radijus.

I mislio sam preskoćit ovo sa digitalnim prijemom al nemogu :D
De ti meni reci kakvi su to problemi s dig prijemom to nešta novo, dig prijem ima veze sa TV a ne sa rukovanjem oko njega nemaš ti tu šta radit ak TV ima dig prijemnik imaš dig sliku ak nema treba ti prijemnik i onda ga ubodeš u TV i eto čuda posto si stručnjak imaš dig TV. Jadni naši umirovljenici umjesto rukovanja daljinskim moraju napraviti veliki skok u napredku i naučit rukovat daljinskim da bi skočili u doba digitalne TV :P

I to tvoje čudo tehnike od bankomata pinova i dr. Pa ako su umirovljenici nisu budale i zaboravili čitat i pisat - pin 4 broja papirić za red max 3 broja i stisnutu dugme koje ti piše isto treba ogroman napredak u znanju i učenju :D

ovaj ti odgovor nema apsolutne veze sa knjižnicom de si ga još jednom pročitaj pa vidi kakve ti to ima veze
"Mali primjer. Do dvije tri godine, umirovljenici nisu znali na bankomat, nisu znali što je PIN i kako se koristi kartica. Danas su, htjeli ne htjeli, većina njih primorani koristiti te “novotarije”. Jadnici koji se nisu snašli s novim vremenom po nekoliko sati čekaju u banci na šalter, a bez papirića s brojem koega trebaju odmah uzeti. Nitko ih ne pita jesu li to negdje učili, jesu li opremljeni i voljni za to. Niko ih nije pitao žele li digitalnu TV pa sad mnogi imaju velikih problema s prijemom programa, s podešavanjem prijemnika i tako dalje. Vrijeme, moj Vlatko, nikoga ne pita i ne čeka. Ja govorim i pišem o nekim stvarima koje su u tzv. modernom svijetu najnormalnije i već se koriste, a ti si odlučiio kontrirati, iako nemaš pojma o čemu govoriš. "

hhhhh opa vidi ti informatičkog znanja i baš ga men našo prodavat gdje sam profesor za takve stvari: jesi li to spomenio neke RAID-ovima de molim te šta si mislio sa time reći :Da i ovo ostalo nekako mi čudno u odgovoru pa da te malo pomognem oko informatike
- cloud backupom to ti je aplikacija koja kako god okreneš opet ide na tvrdi disk tvoj ili platiš nekom serveru da ga pohrani
- tračni uređaji - večinom se radi o motorkama i dr :D
-RAID - više čvrstih diskova na kamari po domaći :D
-NAS - opet dva ili više umrežena računala sa ponovo čvrstim diskovima
-SAN - opet mreža i opet pohrana na HD
I di ga smjesti DVD i CD medije u prošlost ajd da si flopy rekao to bi podržao kao prošlost jer i je ali :D
I za tvoju informaciju rastavim ti i sastavim komp sa povezom na oćima :D

Šabić je na redu objasniti svoju tezu da su narodne knjižnice potrebne i u digitalnom dobu koje juri prema nama kao teški kamion.

SveMirko nam opet odlutao sa svojim objašnjenjima nekih događanja pa tako i sad sa knjižnicama. Prvo razlog stavljanja knjiga u digitalni oblik u cijelom svijetu je taj kako bi se spasile pogotovo one starije knjige jer ih je sve manje.I kad se zna taj argument sve ono što je on napisao o toj temi je bezveze. Moj SveMirko šta sa onima koji nemaju računala i internet a žele pročitati knjigu ili sa djecom koja trebaju neku knjigu za lektiru . Nekad letiš u budučnost munjevito a u nekim stvarima si daleko u prošlosti :D