Napomena: Poznati brodski novinar Marinko Krpan, urednik je hrvatsko-romskog magazina Crveni Kotač/ Loli Rota. Za drugi broj napisao je nadahnuti predgovor. Prenosimo ga u cijelosti i kao najavaju za predstavljanje nastavka ovog vrijednog i osebujnog projekta na portalu SBPeriskop.
Poštovane Romkinje i Romi, prijatelji Roma,
„Crveni kotač“ se zakotrljao i evo nas nakon tri mjeseca s drugim brojem. Poput svakog kotača i ovaj neprestano nailazi na otpore, trenja, kamenčiće na hrapavoj podlozi, pa čak i klipove. Kotač nije samo simbol neprestanog kretanja u potrazi za novim već i mukotrpne borbe za bolji status, tako svojstvene Romima. Borbe u kojoj se energija, nažalost, počesto troši na beskorisne unutarnje slabosti i prepirke umjesto na mobilizaciju, zbijanje redova i zajednički nastup prema državnim institucijama.
Sukobi unutar romske zajednice, dokazano je, ne vode nikamo i samo otežavaju ionako izuzetno težak položaj romske manjine. Žao nam je što su nas neki u startu pogrešno etiketirali kao glasnogovornike onih koji navodno anonimno napadaju i kleveću legitimnog zastupnika romske manjine u nacionalnom parlamentu. Naša misija nije svrstavanje ni u jedan od „zaraćenih“ političkih tabora već maksimalno korektno i profesionalno informiranje utemeljeno na objektivnim činjenicama u kojima će se uvijek čuti i „za“ i „protiv“. Žalimo što nam to nije bilo omogućeno u slučaju izvještaja s presice ispred Sabora, no ne našom krivnjom.
OGRANIČENJA U SOCIJALNOJ SKRBI, GOSPODARENJU OTPADOM...
Protekla tri mjeseca obilježio je nastavak niza crnih vijesti koje u ovo krizno vrijeme posebno teško pogađaju romsku zajednicu. Nova zakonska ograničenja u korištenju socijalnih prava i sakupljanju sekundarnih sirovina te zloguke najave ishoda legalizacije kuća prolaze gotovo javno nezamijećeno. Umjesto da to bude poticaj na složno dizanje romskog glasa, koplja se oštre oko političkih obračuna iako je do izbora još godinu i pol. Kako dotad preživjeti ?
Mnogi su nas čitatelji nakon prvog broja blago ukorili kako je bilo previše crnih i sivih tonova, a premalo vedrih. Sretni bismo bili da je omjer obrnut, ali kako zatvoriti oči pred poražavajućom stvarnošću u kojoj jedan od rijetkih romskih nogometnih klubova zamrzava status jer nema baš nikakvih uvjeta za rad, dok folkloraši iz „Romskog srca“ čeznu za prostorom za okupljanje, trgovci na brodskoj tržnici dnevno ne mogu zaraditi niti sto kuna, a skupljači otpada u Novoj Gradišci strahuju što će sutra raditi ?
„SADA JE VRIJEME, USTANITE ROMI, USPJET ĆEMO UNAŠIM NAPORIMA“
Izuzetno nam je drago što se javljaju novi suradnici poput pedijatrice dr Vlaste Jačmenice-Jazbec koja je cijeli život liječila romsku djecu u Međimurju, a i danas iako u mirovini želi pomoći te uglednog publiciste i pravnika Bajrama Halitija iz Beograda. Javljajte nam se i dalje, predlažite teme, kritizirajte: jedino zajedničkom suradnjom možemo nešto učiniti kad smo već čvrsto zagrizli u ovaj tvrdi orah.
Stiže nam proljeće, Svjetski dan Roma, najveći romski praznik Đurđevdan/Ederlezi... Vrijeme za novi početak, buđenje novog života. Ne dozvolimo da se romskih prava netko jednom godišnje protokolarno sjeti tek 8.travnja. Sami se najprije morate pokrenuti. Kao što to lijepo poručuju stihovi himne „Đelem, đelem“: „Sada je vrijeme, ustanite, Romi, uspjet ćemo u našim naporima“! (Ake vriama, usti Rom akana, Men khutasa misto kai kerasa).
A Romale, A Chavale...
