Ne imavši mira uhvatio sam se telefona i onako, dobronamjerno, „izvrtio“ 4 recepcije gradskih prenoćišta da se osobno uvjerim koliko je ostvarenih noćenja u Slavonskom Brodu bilo predprošlog tjedna, kada se održavala manifestacija „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić.“ Negdje neće da kažu, a negdje negoduju: „A, što vam to treba?“. Negdje se,opet, šale i smiju svojoj realnosti i našoj zbilji. Zna biti i povišenih tonova:“Je li to za novine,televiziju ili poreznu? Dođite pa snimite“. Ukratko, svega ima, samo ne gostiju.
Na službenim stranicama Svijeta bajki, u Programskom i Organizacijskom odboru te u kulturnom Vijeću grada Broda nabrojao sam 40-ak stručnjaka koji su uspjeli organizirati 30-ak priredbi u 5 dana koliko su djeca čuvala ključeve grada što matematički iznosi oko 0,75 manifestacije po stručnjaku što je jako malo s obzirom da najviše projekata potpisuje profesorica Gojković iz Astronomskog društva GEA X koja, usput budi rečeno nije član niti jednog odbora Svijeta bajki. Profesorici Gojković sve pohvale uz samo jednu digresiju: trebala je više utjecati da se gledanje zvijezda i čitanje poezije Stephana Michela održi u Brlićevcu u Brodskom Vinogorju jer odvođenje dijela manifestacije u Stupničko Brdo je nepotrebno. Biciklirajući često prolazimo kraj ljetnikovca obitelji Brlić. Trava je skoro uvijek uredno pokošena,sve je iskrčeno, čisto i vidljivo je da se vodi računa o Ivaninom ljetnikovcu. Jedino što tamo nedostaje su ljudi, odnosno djeca kojih gotovo nikada nema, a dani IBM su rjetka prilika kada bi se u Brodskom Vinogorju moglo makar promatrati nebo.
Samo otvaranje manifestacije sa igrom sjenki u izvedbi Umjetničke organizacije Slavonski Brod nudilo je optimizam da će ove godine biti bolje nego predhodnih, odnosno da će pojednici zapostaviti vlastiti egocentrizam i samopromociju te konačno staviti klince u prvi plan jer svi „Ivanofili“ u našem gradu bi se složili da su djeca najbitnija, uostalom zar nije i sama književnica pisala upravo za djecu,a ne za djedove, svekrve i snahe. U večernjim programima u caffeu gdje je bijelu kavu uz paprenjake ispijao i Potjeh nedostajao je samo Romano Obilinović iz Big Brodhera sa onim svojim kretenskim smijehom i poznatim. „Ovdi niko nije normalan.“
Zanimljiv je sadržaj programa od utorka do petka. Svaki dan isto uz jednu izmjenu i proklinjanje što tjedan ima čak 6 radnih dana. A u kulturi bi i nedjelja trebala biti radna.Točno se prepoznaje tko živi svoj posao cijelu godinu i kome su djeca centar svih događanja (Bajkopričalica Sandra npr.), a tko je na brzinu sklepao nekakav program samo da odradi satnicu i pokrije honorar.
Najviše su oduševili bratac Jaglenac i pastirica Milojka iz Turističke zajednice silujući nekakav Living History, bez veze sročen engleski naziv za nešto o čemu pojma nema ni onaj tko je smislio,kao da u gradu šokačkih deseteraca, Tadijine rime i Ivanine ingenioznosti nemamo dovoljno hrvatskih riječi za naziv programa („Malen kao lakat“, npr.) u kojemu naša djeca na danima „Svijeta bajki IBM“ rade kao trgovci prodajući drvene ukrase za papirnati i metalni novac koji odlazi u nepoznatom pravcu bez da je itko podnio završni račun koliko su klinci inkasirali i kamo su sredstva otišla.
Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Mali izložbeni salon „Vladimir Becić“, kuća obitelji Brlić diplomatski se izvlače sa stvarima koje se mogu pogledati tijekom cijele godine. I naravno, naplaćivati ulaz pa bi se po prodanim kartama izvršilo pozicioniranje i vidjelo da li i što treba doraditi i kako unaprijediti poslovanje jer sve je biznis pa tako i Ivanina djelo i ostavština. To najbolje znaju u knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić na Pećinama u Rijeci.
Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod odprilike kuži stvar nagrađujući klince za literarno djelo čime pogađa u srž manifestaciju kakva bi trebala biti, ali brodski Matičari davno su izgubili na uvjerljivosti i vjerodostojnosti jer, naprosto, u svojim redovima nemaju, niti mogu dovesti autoritet koji može stati pred djecu i zaokupiti njihovu pažnju više od 2 minute. Oni ne mogu skrpati za jednu administratorsku plaću, okrečiti sobičak jednom u pet godina ili isfinancirati izlaženje 5 knjiga godišnje na svome ogranku. Ne lobiram za Hasanbegovića, ali smatram da je mladi ustaša u pravu kada kaže da je bolje da novac ostane u Zagrebu jer nema relevantnih uradaka suvremenih i lokalnih autora, nema projekata vezanih uz sredinu i regiju u kojoj djeluju niti programa koji našu kulturu (i Ivanu) stavljaju u europski kontekst. Ako je, doista, netko bio iz Zadra u sklopu programa „Filip i Movie“ onda Matičarima ocjena dovoljan. U protivnom morati će na popravni kod profesorice Ažman i doktora Balena, koji rade dobru stvar, ali imaju potencijala za još mnogo,mnogo više. Od ovog dvojca sa kormilarom (Ažman) očekujem da konačno protagonističku ulogu (jedan dan godišnje) podredi edukativnoj jer „Svijet bajki“ u Brodu treba trajati cijelu godinu,a tjedan kada djeca formalno preuzimaju ključeva grada od Jaglenca treba se isprofilirati kao špica u kojoj će pastirica Milojka pobrati turistički kajmak.
Ne zazivam ni Frljića ili nekog sličnog jer nam ne treba. Uz mlade (kojih ima i koji će doći) treba saslušati Toldija, Mirkovića, P.E.N.-ovca Uzelca, profesoricu Konundžić, jer zamislite klinca koji bi dobio bilo kakvu nagradu ili pohvalnicu na danima Ivane Brlić Mažuranić iz njihovih ruku. Bilo bi mu to, definitivno, velika odskočna daska u budućoj karijeri.
Ovako doživljavamo apsurdne situacije da petnaestogodišnjake nagrađujemo za likovno stvaralaštvo na temu bajki, umjesto da im govorimo o spolnosti i obučavamo o prezervativima što je svakako potrebitije u toj dobi. Ali lakše je djeci starijeg uzrasta podjeliti flomastere, nego držati koncentraciju, onih mlađih, a ako su kazivanja profesorice Krumes točna, izgleda da je ove godine u prevari uhvaćen rođak Vase Brkića koji je pokušao podvaliti prošlogodišnji crtež na temu Domaći.
Glazbeno scenska čarolija Šuma Striborova u organizaciji Kazališno koncertne dvorane bila je pun pogodak. Prepoznaje se rad gospodina Špicera i društva i što je najvažnije bilo je mnogo djece. Na žalost sve su to brodska djeca i djeca iz obližnjih općina čiji su roditelji morali nategnuti proračun za dodatnih 20 kuna, odnosno nije ih nitko ništa ni pitao. Hoćete Svijet bajki? Evo vam ga, onda.
U bolje projekte Svijeta bajki idu razgovori sa Tenom Štivičić i „našim“ Ivanom Lutzom koje potpisuje Krešimir Herceg iz udruge Lima, mada to nema baš neke velike veze s dječjom književnošću, ali „nijesmo sitničari“, što bi rekao Crnogorski komentator jer sumnjamo da su Štivičička i Lutz došli parazitirati na Ivaninoj ostavštini. To sigurno ne čini ni Ljubica Biljen sa svojim „Jakobovim sinom“ kojega je predstavila u organizaciji Gradske knjižnice SB, odnosno GK nam se u Svijetu bajki predstavlja sa jednim pravim projektom i sa „Digitaliziranim respozitorijom brodske baštine“, što je odprilike kao kad srpski komentator zagrmi:“ impresivno poentirana pasing šot dijagonala top spin bekendom za džus“. Ono što se događalo zadnjeg dana (23.04.subota) više nije Svijet bajki jer su djeca Regoču (budući da je Jaglenac bio u Čitluku) već vratila ključeve grada i ne vidim razlog zašto Noć knjige uvrštavati u programsku shemu Svijeta bajki,a također ni razlog zašto u Noći knjige promovirati jazz glazbu, stripove i pomalo „ocvalu“ Zdenku Kovačiček.
Da ovaj tekst ne bi ispao neozbiljan Muzej Brodskog Posasvlja, dugmad iz Celja i sestre iz svetog Križa ne bi trebalo ni spominjati kao ni njihov obol u odvijanju cjelokupne manifestacije koji je bio ni manje ni više nego – beznačajan.
Suma summarum. Mršavo, nedorečeno i na trenutke jadno. Godinama smo bili prepoznatljivi po vrhuncu umijeća improvizacije što u kulturi i nije loše. Ali improvizacije danas nema. Svi ovi događaji pomno su planirani pod egidom Gite iz Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Slavonskog Broda. Od improvizacije ostaje samo vapaj gospodina Stipića:“Šegrt Hlapić više nije miš“.
Na žalost, kako sada stvari stoje, Hlapić će biti miš dokle god Todorić i njegov menadžment budu tako htjeli i dokle god im dugovrate pernate Ciconie iz carstva Animalia budu zanimljivije i profitabilnije od Ivane i njezinog djela.
Pokušaj objašnjenja djela stručnjaka iz Programskog i Organizacijskog odbora Svijeta bajki da mi tu ne možemo mnogo jer je sve zadano i isplanirano „negdje gore“ ne zvuči uvjerljivo. Za početak bi mogli formirati komisiju koja će se baviti isključivo Svijetom bajki te cijele godine raditi na promidžbi „velikog tjedna“ i pomno birati programe i kreirati manifestaciju dovođenjem što više djece iz drugih gradova; Izlobirati u ŠK da se revitalizira dodjeljivanje Nagrade IBM za najbolji književni tekst za djecu i ilustraciju, što njih ne bi koštalo mnogo, a Svijetu bajki bi značilo puno; organizirati panel diskusiju eminentnih brodskih poznavatelja Ivaninog djela i ostavštine, zauzeti zajedničke stavove i formirati ciljeve, a ne samo „trlababalaniti“ o građevinskim radovima; svu silu od oko 2500 pisama kopirati na na retropapir (kom. 1,5 kn) i izraditi lotove koje bi ponudili kolekcionarima i turistima...
No budući da za većinu stvari osim zanja i dobre volje treba novac najmanje što možemo učiniti u ovom trenutku je otići na Mirogoj i posjetiti grob velike književnice, položiti buket, zapaliti lampaš u ime svih kulturnih radnika Slavonskog broda. To može učiniti bilo tko osim Spomenutog Obilinvića iz Big Brodhera jer on nije iz Broda, a nije baš ni kulturan.
Na službenim stranicama Svijeta bajki, u Programskom i Organizacijskom odboru te u kulturnom Vijeću grada Broda nabrojao sam 40-ak stručnjaka koji su uspjeli organizirati 30-ak priredbi u 5 dana koliko su djeca čuvala ključeve grada što matematički iznosi oko 0,75 manifestacije po stručnjaku što je jako malo s obzirom da najviše projekata potpisuje profesorica Gojković iz Astronomskog društva GEA X koja, usput budi rečeno nije član niti jednog odbora Svijeta bajki. Profesorici Gojković sve pohvale uz samo jednu digresiju: trebala je više utjecati da se gledanje zvijezda i čitanje poezije Stephana Michela održi u Brlićevcu u Brodskom Vinogorju jer odvođenje dijela manifestacije u Stupničko Brdo je nepotrebno. Biciklirajući često prolazimo kraj ljetnikovca obitelji Brlić. Trava je skoro uvijek uredno pokošena,sve je iskrčeno, čisto i vidljivo je da se vodi računa o Ivaninom ljetnikovcu. Jedino što tamo nedostaje su ljudi, odnosno djeca kojih gotovo nikada nema, a dani IBM su rjetka prilika kada bi se u Brodskom Vinogorju moglo makar promatrati nebo.
Samo otvaranje manifestacije sa igrom sjenki u izvedbi Umjetničke organizacije Slavonski Brod nudilo je optimizam da će ove godine biti bolje nego predhodnih, odnosno da će pojednici zapostaviti vlastiti egocentrizam i samopromociju te konačno staviti klince u prvi plan jer svi „Ivanofili“ u našem gradu bi se složili da su djeca najbitnija, uostalom zar nije i sama književnica pisala upravo za djecu,a ne za djedove, svekrve i snahe. U večernjim programima u caffeu gdje je bijelu kavu uz paprenjake ispijao i Potjeh nedostajao je samo Romano Obilinović iz Big Brodhera sa onim svojim kretenskim smijehom i poznatim. „Ovdi niko nije normalan.“
Zanimljiv je sadržaj programa od utorka do petka. Svaki dan isto uz jednu izmjenu i proklinjanje što tjedan ima čak 6 radnih dana. A u kulturi bi i nedjelja trebala biti radna.Točno se prepoznaje tko živi svoj posao cijelu godinu i kome su djeca centar svih događanja (Bajkopričalica Sandra npr.), a tko je na brzinu sklepao nekakav program samo da odradi satnicu i pokrije honorar.
Najviše su oduševili bratac Jaglenac i pastirica Milojka iz Turističke zajednice silujući nekakav Living History, bez veze sročen engleski naziv za nešto o čemu pojma nema ni onaj tko je smislio,kao da u gradu šokačkih deseteraca, Tadijine rime i Ivanine ingenioznosti nemamo dovoljno hrvatskih riječi za naziv programa („Malen kao lakat“, npr.) u kojemu naša djeca na danima „Svijeta bajki IBM“ rade kao trgovci prodajući drvene ukrase za papirnati i metalni novac koji odlazi u nepoznatom pravcu bez da je itko podnio završni račun koliko su klinci inkasirali i kamo su sredstva otišla.
Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Mali izložbeni salon „Vladimir Becić“, kuća obitelji Brlić diplomatski se izvlače sa stvarima koje se mogu pogledati tijekom cijele godine. I naravno, naplaćivati ulaz pa bi se po prodanim kartama izvršilo pozicioniranje i vidjelo da li i što treba doraditi i kako unaprijediti poslovanje jer sve je biznis pa tako i Ivanina djelo i ostavština. To najbolje znaju u knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić na Pećinama u Rijeci.
Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod odprilike kuži stvar nagrađujući klince za literarno djelo čime pogađa u srž manifestaciju kakva bi trebala biti, ali brodski Matičari davno su izgubili na uvjerljivosti i vjerodostojnosti jer, naprosto, u svojim redovima nemaju, niti mogu dovesti autoritet koji može stati pred djecu i zaokupiti njihovu pažnju više od 2 minute. Oni ne mogu skrpati za jednu administratorsku plaću, okrečiti sobičak jednom u pet godina ili isfinancirati izlaženje 5 knjiga godišnje na svome ogranku. Ne lobiram za Hasanbegovića, ali smatram da je mladi ustaša u pravu kada kaže da je bolje da novac ostane u Zagrebu jer nema relevantnih uradaka suvremenih i lokalnih autora, nema projekata vezanih uz sredinu i regiju u kojoj djeluju niti programa koji našu kulturu (i Ivanu) stavljaju u europski kontekst. Ako je, doista, netko bio iz Zadra u sklopu programa „Filip i Movie“ onda Matičarima ocjena dovoljan. U protivnom morati će na popravni kod profesorice Ažman i doktora Balena, koji rade dobru stvar, ali imaju potencijala za još mnogo,mnogo više. Od ovog dvojca sa kormilarom (Ažman) očekujem da konačno protagonističku ulogu (jedan dan godišnje) podredi edukativnoj jer „Svijet bajki“ u Brodu treba trajati cijelu godinu,a tjedan kada djeca formalno preuzimaju ključeva grada od Jaglenca treba se isprofilirati kao špica u kojoj će pastirica Milojka pobrati turistički kajmak.
Ne zazivam ni Frljića ili nekog sličnog jer nam ne treba. Uz mlade (kojih ima i koji će doći) treba saslušati Toldija, Mirkovića, P.E.N.-ovca Uzelca, profesoricu Konundžić, jer zamislite klinca koji bi dobio bilo kakvu nagradu ili pohvalnicu na danima Ivane Brlić Mažuranić iz njihovih ruku. Bilo bi mu to, definitivno, velika odskočna daska u budućoj karijeri.
Ovako doživljavamo apsurdne situacije da petnaestogodišnjake nagrađujemo za likovno stvaralaštvo na temu bajki, umjesto da im govorimo o spolnosti i obučavamo o prezervativima što je svakako potrebitije u toj dobi. Ali lakše je djeci starijeg uzrasta podjeliti flomastere, nego držati koncentraciju, onih mlađih, a ako su kazivanja profesorice Krumes točna, izgleda da je ove godine u prevari uhvaćen rođak Vase Brkića koji je pokušao podvaliti prošlogodišnji crtež na temu Domaći.
Glazbeno scenska čarolija Šuma Striborova u organizaciji Kazališno koncertne dvorane bila je pun pogodak. Prepoznaje se rad gospodina Špicera i društva i što je najvažnije bilo je mnogo djece. Na žalost sve su to brodska djeca i djeca iz obližnjih općina čiji su roditelji morali nategnuti proračun za dodatnih 20 kuna, odnosno nije ih nitko ništa ni pitao. Hoćete Svijet bajki? Evo vam ga, onda.
U bolje projekte Svijeta bajki idu razgovori sa Tenom Štivičić i „našim“ Ivanom Lutzom koje potpisuje Krešimir Herceg iz udruge Lima, mada to nema baš neke velike veze s dječjom književnošću, ali „nijesmo sitničari“, što bi rekao Crnogorski komentator jer sumnjamo da su Štivičička i Lutz došli parazitirati na Ivaninoj ostavštini. To sigurno ne čini ni Ljubica Biljen sa svojim „Jakobovim sinom“ kojega je predstavila u organizaciji Gradske knjižnice SB, odnosno GK nam se u Svijetu bajki predstavlja sa jednim pravim projektom i sa „Digitaliziranim respozitorijom brodske baštine“, što je odprilike kao kad srpski komentator zagrmi:“ impresivno poentirana pasing šot dijagonala top spin bekendom za džus“. Ono što se događalo zadnjeg dana (23.04.subota) više nije Svijet bajki jer su djeca Regoču (budući da je Jaglenac bio u Čitluku) već vratila ključeve grada i ne vidim razlog zašto Noć knjige uvrštavati u programsku shemu Svijeta bajki,a također ni razlog zašto u Noći knjige promovirati jazz glazbu, stripove i pomalo „ocvalu“ Zdenku Kovačiček.
Da ovaj tekst ne bi ispao neozbiljan Muzej Brodskog Posasvlja, dugmad iz Celja i sestre iz svetog Križa ne bi trebalo ni spominjati kao ni njihov obol u odvijanju cjelokupne manifestacije koji je bio ni manje ni više nego – beznačajan.
Suma summarum. Mršavo, nedorečeno i na trenutke jadno. Godinama smo bili prepoznatljivi po vrhuncu umijeća improvizacije što u kulturi i nije loše. Ali improvizacije danas nema. Svi ovi događaji pomno su planirani pod egidom Gite iz Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Slavonskog Broda. Od improvizacije ostaje samo vapaj gospodina Stipića:“Šegrt Hlapić više nije miš“.
Na žalost, kako sada stvari stoje, Hlapić će biti miš dokle god Todorić i njegov menadžment budu tako htjeli i dokle god im dugovrate pernate Ciconie iz carstva Animalia budu zanimljivije i profitabilnije od Ivane i njezinog djela.
Pokušaj objašnjenja djela stručnjaka iz Programskog i Organizacijskog odbora Svijeta bajki da mi tu ne možemo mnogo jer je sve zadano i isplanirano „negdje gore“ ne zvuči uvjerljivo. Za početak bi mogli formirati komisiju koja će se baviti isključivo Svijetom bajki te cijele godine raditi na promidžbi „velikog tjedna“ i pomno birati programe i kreirati manifestaciju dovođenjem što više djece iz drugih gradova; Izlobirati u ŠK da se revitalizira dodjeljivanje Nagrade IBM za najbolji književni tekst za djecu i ilustraciju, što njih ne bi koštalo mnogo, a Svijetu bajki bi značilo puno; organizirati panel diskusiju eminentnih brodskih poznavatelja Ivaninog djela i ostavštine, zauzeti zajedničke stavove i formirati ciljeve, a ne samo „trlababalaniti“ o građevinskim radovima; svu silu od oko 2500 pisama kopirati na na retropapir (kom. 1,5 kn) i izraditi lotove koje bi ponudili kolekcionarima i turistima...
No budući da za većinu stvari osim zanja i dobre volje treba novac najmanje što možemo učiniti u ovom trenutku je otići na Mirogoj i posjetiti grob velike književnice, položiti buket, zapaliti lampaš u ime svih kulturnih radnika Slavonskog broda. To može učiniti bilo tko osim Spomenutog Obilinvića iz Big Brodhera jer on nije iz Broda, a nije baš ni kulturan.
