Ovi sa SBPlusa se našli uvrijeđeni kako nitko od njih nije dočekao Dragu Hedla i divanio s njim zavaljen u satensko-plišane crvene sjedalice koje kao da su preuzete sa „Galeba“ ili iz VIP salona ŠRO u Bileći. Ruku na srce jedino SBPeriskop ima kadrove da može „izmoderirati“ takav događaj jer ruku na srce (opet) Drago Hedl nije makar tko i njegova riječ (a pogotovo roman) ima veliku težinu, ruku na srce (još samo jednom) Veljko Lukić to jako dobro radi.
Bio sam tamo pola sata prije početka centralnog događaja jer sam kupovao neke knjige u GK (debele, s puno stranica) kako bi mogao mlatiti djecu po glavi ukoliko ne budu znali gukniti gradivo o Domovinskom ratu i još domovinskijoj zahvalnosti. Moram se pohvaliti da sam Lukiću dao neke upute pred nastup i da me je razočarao rekavši da Glavonja neće doći jer se prejeo ljepila i nalondrao nekakve kiseline pa sada posti ne bi li isčistio organizam. A Hedl bez Glavonje je kao riba bez soli ili diskusija bez sučeljavanja mišljenja.
Da ne bude dosadno i ne prođe nezanimljivo novinarski ešalon Jerka Zovka pobrinio se slijedećih dana lupetajući gluposti na što je veliki gazda brže-bolje izvukao tablicu o posjećenosti i trendu brodskih portala u prva tri mjeseca ove godine stavivši do znanja tko caruje kibernetičkim medijskim prostorom na ovim prostorima. I doista, zahvaljujući svima nama SBPlus je daleko najčitaniji i najposjećeniji portal u gradu (u „primetimeu“ i „u share-u“). Svega tu ima. Za svakog po nešto. Najbolji su oni poslijeponoćni tekstovi kad tablete za spavanje prestanu djelovati, dok drugi organi ne djeluju već godinama. Nisu loši ni anonimni komentatori iz Sibinja i okolice koji još uvijek komentiraju kako je Tuđman održao govor 1990. Na „San Siru iza doma“ i kako su oni bili tamo, a ako treba tu su i svjedoci koji će to potvrditi. Gazda se valjda drži one: „Bolje biti prvi u gradu, nego zadnji u Andrijevcima.“
Logika im je, kao u splitskom Hajduku, jača strana. Na popisu kolumnista vode se i Hedl i Lukić iako godinama nisu napisali ništa za tako jak i posjećen portal. Ostali koji znaju pisati poput Pere Bašića i Mije Ferića također se ne javljaju iz tko zna kojih razloga (vjerojatno zato što se dobro plaća). Emil, na žalost, više nije s njima, a pogotovo s nama, dok se profesori Mazurek i Prskalo oglase s vremena na vrijeme jer vjerojatno imaju pametnija posla. Tandem Radošević-Primorac (ne znam da li da napišem gospođe ili gospođice) djeluju čitljivo, optimistički i potkovano, ali ih na žalost moram demoralizirati parafrazirajući onog „Cigu“ iz „Ko to tamo peva“ kad kaže Draganu Nikoliću: „Neš se ti leba najest od pevanja“. Tako i one od pisanja. Pogotovo ne na SBPlusu. Drugi tandem Mužević-Stipić B. sve je rekao o sebi davno prije. Neki od tekstova mogli bi im i dobiti prolaznu ocjenu, ali ako se uzme da se predstavljaju kao novinari i publicisti to što nam nude je jako tanko. I oni se sve rijeđe javljaju pa je knjiga spala na glavnog urednika, novinara, glasnogovornika, alfu, omegu, pisca, političara, gospodarstvenika, žrtveno janje, brodskog Matana i Dektivu (u jednoj osobi) koji je po preporuci pokojnog Stipe Šimića izgradio karijeru bez ijedne reference osim što je nekoliko puta pogledao u dvorište Čoleta Jerkovića (i to preko tarabe). Taj i takav JZ može da održi čas historije o modernom novinarstvu mnogim veličinama pisane riječi u Brodu koji su se dokopali mirovine (ima ih i koji nisu), a da ne znaju kako se iza sastavnih veznika, u pravilu, ne stavlja zarez.Točka.
Utoliko je sramota nas SBPeriskovaca veća unatoč tome što ponekad „nabodemo zrno“ nitko nas ne doživljava jer smo marginalizirani. To je, opet, dobro zato što možemo pisati gluposti, trabunjati neistine i podvaljivati lažne informacije . Možemo tugovati, psovati, kleti i zamišljati što bi bilo kada bi i mi bili neovisan portal i imali infrastrukturu i donacije poput onih koji to jesu. Vjerojatno bi se tada i sami pokvarili te bi Drago Hedl svoj ponovni dolazak u Brod uvjetovao s: „ Dobro doći ću, vodim i velikog Glavonju, a moderator neka bude mali Borislav.“
