Tridesetogodišnje isticanje komunističkih zločina uz ignoriranje onih ustaških razorilo je hrvatsko društvo, a ustavno određenje da je Republika Hrvatska utemeljena na vrijednostima antifašizma sve je manje vidljivo u našoj stvarnosti.

Groteskno je i licemjerno bilo polaganje vijenaca na Golom otoku ministra Butkovića sa pratnjom, nedavno u prigodi Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, a što i nije neko iznenađenje s obzirom da je riječ o HDZ-u.

Iako bi se toga dana trebali prisjetiti žrtava svih totalitarnih režima, kao i prethodnih godina Plenkovićeva Vlada pravi razliku među žrtvama i ne komemorira žrtve ustaške NDH, premda je upravo ta genocidna tvorevina koju je nametnuo Hitler najveća sramota hrvatskog naroda u povijesti, prvenstveno zbog rasnih zakona, logora smrti i zločina genocida izvršenog nad Židovima, Srbima i Romima. E, tu najveću sramotu i najveći zločin mi u suvremenoj Republici Hrvatskoj ne komemoriramo 23.8. želeći očito naglasiti i u prvi plan gurnuti, nametnuti, nek se o njima priča – komunističke zločine, pa će se vijenci i ove godine položiti na Macelju, Mirogoju i Golom otoku, ali ne i u Jasenovcu. To je sramotno! Da, sramotno ali, to se radi s jasnim ciljem izjednačavanja nacizma i komunizma što se u Hrvatskoj prevodi kao izjednačavanje NDH i Socijalističke Republike Hrvatske. U Hrvatskoj je izostalo ograditi se od komunističkog sustava kroz vlastitu tradiciju socijalističkog samoupravnog sistema, koji nije imao ni „K“ od komunizma koji je vladao iza željezne zavjese, a što je bila preporuka Europskog parlamenta kako bi svaka zemlja obilježavala Dan sjećanja cijeneći vlastitu povijest. Ako HDZ nastavi afirmirati i u budućnosti takvu politiku koja je dovela do toga da 70% mladih ne doživljava NDH fašističkom tvorevinom, čekaju nas i slične teške sudbine.

To se sve radi svjesno i smisleno, s naglaskom na žrtve Macelja i Golog otoka, uz istovremeno prešućivanje zločina NDH i sasvim je jasno da se relativiziraju ustaški zločini i Jasenovac. Potpuno antieuropski od Plenkovićeve Vlade. Na taj se način urušavaju temelji hrvatskog društva, kontaminira se zajednica i sve više prožima neprihvatljivim ekstremnim idejama koje afirmiraju nasilje usmjeravajući mlade krivim stazama. Stoga ne treba čuditi da 70% mladih ne smatra NDH fašističkom državom. Ta činjenica dovoljno govori o debaklu ideje otvorenosti hrvatskog društva i porazu RH kao države ravnopravnih građana što im je Ustavom zajamčeno.

No, ta relativizacija ustaškog zločina nije samo maslo pojedinih Plenkovićevih ministara i HDZ-a, svestranu podršku tom procesu pruža i dio biskupa Katoličke Crkve, a najistaknutiji među njima je svakako Sisački biskup Vlado Košić. Poznati su njegovi nastrani stavovi – one koji odlaze iz Hrvatske nazvati će „dezerterima“. Presuda Haškog suda hercegovačkoj šestorci za njega je skandalozna, a ljubeći mu ruke sačekati će na aerodromu haškog osuđenika Darija Kordića blagodareći mu biskupski blagoslov riječima – „On je moralna veličina!“ Za biskupa Košića ustaštvo nije bilo, kako je izjavio, „ fašizam i zločin, već legitimna obrana Hrvatske!“ To je strašno! Ovakvim istupima potpuno se razara naša zajednica, otvoreno se udara na ustavne vrednote RH, iako je veličanje zločinačkih režima i zakonski zabranjeno.

Ovako otvoreni proustaški stavovi jednog biskupa na sramotu Crkve Katoličke nikada nisu osuđeni ne samo od HBK, već se nije našlo niti jedno muško u Crkvi, niti jedan biskup koji bi na takve stavove reagirao. Sve to daje krila biskupu Košiću koji će i ovogodišnju propovijed održanu u Pastoralnom centru u Sisku iskoristiti za plasiranje svojih ekstremnih stavova zalažući se otvoreno za dokidanja Dana antifašističke borbe kojeg obilježavamo 22.6.

„Mi slavimo 22.6. zato što je Hitler tog dana napao Staljina. Ima li to ikakvog smisla?“, upitati će se sarkastično sa propovjedaonice biskup Košić.

Savez Crkve i HDZ-a potpuno je razorio hrvatsko društvo.

Tu krasnu zemlju koja svojim kulturno-povijesnim spomenicima i prirodnim ljepotama privlači brojne strance i milijune turista, napuštaju mladi bježeći iz zajednice koju trideset godina „uređuju“ po svojoj mjeri Crkva Katolička i HDZ, odlazeći iz društva u kojem vladaju nepotizam i korupcija, kriminal i nacionalizam.

Današnja Hrvatska maslo je Crkve i HDZ-a.

tacno