TOMISLAV TOLUŠIĆ, novi ministar regionalnog razvoja i fondova EU, prosvjed Radničke fronte na kojem se okupilo oko, kako tvrdi Radnička fronta, oko 2000 "izdajnika", komentirao je tako što je kazao da su "mogli prosvjedovati i posljednje četiri godine da su htjeli".
Mate Kapović iz Radničke fronte odgovorio mu je otvorenim pismom. Prenosimo ga u cijelosti.
"U ponedjeljak navečer na Markovom trgu održan je Prosvjed "izdajnika" u organizaciji Radničke fronte, gdje se okupilo oko 2000 ljudi, najviše u zadnjih četvrt stoljeća na jednom, u osnovi antifašističkom, prosvjedu.
Ministar Tomislav Tolušić (HDZ) je na to reagirao rečenicom „Mogli su prosvjedovati i posljednje četiri godine da su htjeli“. Rezon za takve spinove je potpuno jasan – organizator, Radnička fronta, pokušava se prikazati tek prirepkom SDP-a, koji tobože za vrijeme SDP-ove vlasti nije prosvjedovao, nego se tek sad probudio.
Nažalost, stvarnost, do koje je lako doći jednostavnim pretraživanjem interneta, niječe njegove politikantske tvrdnje. Radnička fronta je, za vrijeme SDP-ove vlasti, održala čitav niz prosvjeda i protestnih akcija, neke od kojih se Tolušiću sigurno ne bi svidjele, premda je riječ o prosvjedima za vrijeme SDP-ove vlasti jer ukazuju na kontinuitet između SDP-ove i HDZ-ove vlasti. RF je tako u 2015. prosvjedovao protiv uništavanja i privatizacije Imunološkog zavoda, jasno ukazujući na namjerno upropaštavanje toga zavoda koji je od ključnog društvenog interesa za naše društvo. Osim toga, uz niz drugih akcija, održali smo i simbolične manje protestne akcije ispred dvorca Ivice Todorića (čiji bivši aparatčik sada sjedi upravo u HDZ-ovoj vladi) i Luke Rajića (čiju vilu čuva firma HDZ-ovog militantnog veteranskog tajkuna Josipa Klemma).
Razlog za te akcije je bilo to što je SDP-ova koalicijska vlada provodila u osnovi istu ekonomsku politiku koju najavljuje i sadašnja HDZ-ova vlada – neoliberalnu, prokapitalističku i proturadničku/protunarodnu. Ključna razlika između SDP-ove i HDZ-ove vlade je u tome što su fašistički ispadi u potonjoj bili marginalni (u vidu splitskog gradonačelnika Baldasara, a što je vrhuška SDP-a, predvođena bivšim premijerom, oportunistički uporno prešućivala), dok su u sadašnjoj vladi oni stavljeni u prvi plan – bilo da je riječ o proendehazijski orijentiranom Zlatku Hasanbegoviću ili o netom smijenjenom Miji Crnoji, čiji grijeh nije toliko povijesni revizionizam, koliko pokušaj implementacije fašistoidnih mjera u realnosti („registar izdajnika“). Utoliko je stvarno istina da za vrijeme SDP-ove vlasti nismo mogli raditi antifašističke proteste jer za njih na nacionalnoj razini jednostavno nije bilo dovoljno razloga (premda je bivši premijer u predizbornoj kampanji nekoliko puta zastranjivao u šovinističkoj argumentaciji).
MOST šutke tolerira neofašizam u novoj vladi
No dvije su stvari potpuno bizarne. Prva je to da je Most, koalicijski partner HDZ-a, u izbornoj kampanji oštro nastupa protiv „ideologije“ (gradeći se da ekonomska pitanja nisu ideološka), dok sada šutke tolerira neofašizam u novoj vladi, dok je druga to da nova vlast ima drskosti namjerno i smišljeno u vladi postavljati profašistički orijentirane pojedince, a istovremeno se tobože iščuđavati što to izaziva tolike reakcije.
Što razuman čovjek uopće može reći na to da premijer Orešković tobože osuđuje holokaust, istovremeno se nijednom riječju ne osvrćući na činjenicu da su fašistoidne horde samo dan prije usred Zagreba urlale „za dom spremni“, domaću varijantu pozdrava „Sieg heil“? Što reći na to da predsjednica republike ima obraza u Poljskoj govoriti o Auschwitzu iako je lani osramotila čitavu zemlju nakon što su strani mediji prenijeli vijest da se poklonila spomeniku pronacističkim kolaboracionistima i nakon što je odmah nakon izbora bila potrčala na konzultacije s istim onima koji su nekidan vikali „za dom spremni“? Dokle ćemo trpjeti manjinu HDZ-ovih plaćenika koja tobože govori u ime svih ratnih veterana? Jesmo li toliko slijepi ineuki da smo zaboravili da su veterani iz 1. svjetskog rata odigrali veliku ulogu u Hitlerovu usponu na vlast u ranim 1930-ima?
Projekt smišljene fašizacije koja se događa u našem društvu nije slučajan i neće tek tako sâm od sebe nestati. Konstantnoj fašizaciji, koja ide ukorak s ekonomskim napadom na interese većine društva, ne možemo se suprotstaviti samo jednokratnim otporom. Stoga nećemo dopustiti da se legitiman otpor antifašističkog dijela društva naivno osporava spinanjem „stručnih“ ministara koji borbu za osnovne vrijednosti ovoga društva zlonamjerno svode na tobožnje politikantstvo i borbu za sitne materijalne interese. Oštra ideološka polarizacija koja se nameće odozgo u Hrvatskoj sve više podsjeća na Njemačku 1930-ih godina – no za razliku od Njemačke 1930-ih, mi ne namjeravamo sjediti skrštenih ruku i čekati da naoružane bande crnokošuljaša zakucaju i na naša vrata. Legitimizacija neofašizma neće proći!
Za Radničku frontu,
Mate Kapović"
index
Mate Kapović iz Radničke fronte odgovorio mu je otvorenim pismom. Prenosimo ga u cijelosti.
"U ponedjeljak navečer na Markovom trgu održan je Prosvjed "izdajnika" u organizaciji Radničke fronte, gdje se okupilo oko 2000 ljudi, najviše u zadnjih četvrt stoljeća na jednom, u osnovi antifašističkom, prosvjedu.
Ministar Tomislav Tolušić (HDZ) je na to reagirao rečenicom „Mogli su prosvjedovati i posljednje četiri godine da su htjeli“. Rezon za takve spinove je potpuno jasan – organizator, Radnička fronta, pokušava se prikazati tek prirepkom SDP-a, koji tobože za vrijeme SDP-ove vlasti nije prosvjedovao, nego se tek sad probudio.
Nažalost, stvarnost, do koje je lako doći jednostavnim pretraživanjem interneta, niječe njegove politikantske tvrdnje. Radnička fronta je, za vrijeme SDP-ove vlasti, održala čitav niz prosvjeda i protestnih akcija, neke od kojih se Tolušiću sigurno ne bi svidjele, premda je riječ o prosvjedima za vrijeme SDP-ove vlasti jer ukazuju na kontinuitet između SDP-ove i HDZ-ove vlasti. RF je tako u 2015. prosvjedovao protiv uništavanja i privatizacije Imunološkog zavoda, jasno ukazujući na namjerno upropaštavanje toga zavoda koji je od ključnog društvenog interesa za naše društvo. Osim toga, uz niz drugih akcija, održali smo i simbolične manje protestne akcije ispred dvorca Ivice Todorića (čiji bivši aparatčik sada sjedi upravo u HDZ-ovoj vladi) i Luke Rajića (čiju vilu čuva firma HDZ-ovog militantnog veteranskog tajkuna Josipa Klemma).
Razlog za te akcije je bilo to što je SDP-ova koalicijska vlada provodila u osnovi istu ekonomsku politiku koju najavljuje i sadašnja HDZ-ova vlada – neoliberalnu, prokapitalističku i proturadničku/protunarodnu. Ključna razlika između SDP-ove i HDZ-ove vlade je u tome što su fašistički ispadi u potonjoj bili marginalni (u vidu splitskog gradonačelnika Baldasara, a što je vrhuška SDP-a, predvođena bivšim premijerom, oportunistički uporno prešućivala), dok su u sadašnjoj vladi oni stavljeni u prvi plan – bilo da je riječ o proendehazijski orijentiranom Zlatku Hasanbegoviću ili o netom smijenjenom Miji Crnoji, čiji grijeh nije toliko povijesni revizionizam, koliko pokušaj implementacije fašistoidnih mjera u realnosti („registar izdajnika“). Utoliko je stvarno istina da za vrijeme SDP-ove vlasti nismo mogli raditi antifašističke proteste jer za njih na nacionalnoj razini jednostavno nije bilo dovoljno razloga (premda je bivši premijer u predizbornoj kampanji nekoliko puta zastranjivao u šovinističkoj argumentaciji).
MOST šutke tolerira neofašizam u novoj vladi
No dvije su stvari potpuno bizarne. Prva je to da je Most, koalicijski partner HDZ-a, u izbornoj kampanji oštro nastupa protiv „ideologije“ (gradeći se da ekonomska pitanja nisu ideološka), dok sada šutke tolerira neofašizam u novoj vladi, dok je druga to da nova vlast ima drskosti namjerno i smišljeno u vladi postavljati profašistički orijentirane pojedince, a istovremeno se tobože iščuđavati što to izaziva tolike reakcije.
Što razuman čovjek uopće može reći na to da premijer Orešković tobože osuđuje holokaust, istovremeno se nijednom riječju ne osvrćući na činjenicu da su fašistoidne horde samo dan prije usred Zagreba urlale „za dom spremni“, domaću varijantu pozdrava „Sieg heil“? Što reći na to da predsjednica republike ima obraza u Poljskoj govoriti o Auschwitzu iako je lani osramotila čitavu zemlju nakon što su strani mediji prenijeli vijest da se poklonila spomeniku pronacističkim kolaboracionistima i nakon što je odmah nakon izbora bila potrčala na konzultacije s istim onima koji su nekidan vikali „za dom spremni“? Dokle ćemo trpjeti manjinu HDZ-ovih plaćenika koja tobože govori u ime svih ratnih veterana? Jesmo li toliko slijepi ineuki da smo zaboravili da su veterani iz 1. svjetskog rata odigrali veliku ulogu u Hitlerovu usponu na vlast u ranim 1930-ima?
Projekt smišljene fašizacije koja se događa u našem društvu nije slučajan i neće tek tako sâm od sebe nestati. Konstantnoj fašizaciji, koja ide ukorak s ekonomskim napadom na interese većine društva, ne možemo se suprotstaviti samo jednokratnim otporom. Stoga nećemo dopustiti da se legitiman otpor antifašističkog dijela društva naivno osporava spinanjem „stručnih“ ministara koji borbu za osnovne vrijednosti ovoga društva zlonamjerno svode na tobožnje politikantstvo i borbu za sitne materijalne interese. Oštra ideološka polarizacija koja se nameće odozgo u Hrvatskoj sve više podsjeća na Njemačku 1930-ih godina – no za razliku od Njemačke 1930-ih, mi ne namjeravamo sjediti skrštenih ruku i čekati da naoružane bande crnokošuljaša zakucaju i na naša vrata. Legitimizacija neofašizma neće proći!
Za Radničku frontu,
Mate Kapović"
index
