Udruga katoličkih intelektualca (UKI) i osječki ogranak Matice hrvatske priredili su izabrani izložbeni postav slikara Zdravka Ćosića Krajolici kroz desetljeća - iz Zbirke Prka, uz svečano otvorenje na rođendan velikog slikara u Osijeku 15. prosinca 2023., u knjižari Nova.
„Inače, jako volim Osijek. To je za mene jedan od najljepših gradova. Motive Osijeka slikao sam na više od 50 slika. Istovremeno, slikajući Zagreb, Osijek, Posavinu, napajam se njihovom neprolaznošću.“ Zdravko Ćosić
Otvarajući izložbu prof. dr. sc. Ružica Pšihistal, predsjednica UKI-ja, izrazila je radost zbog prigodnog okupljanja u raspoloženju došašća uz duhovno-kulturološki „događaj u čijoj je opipljivosti Božja prisutnost u nama i u formatu slavonskog zavičaja - oblikovnost planina, rijeka, nizina, vidljivog u likovnosti Zdravka Ćosića“. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdravko_Ćosić)
Potom je slikara, rođenog i preminulog u Slavonskom Kobašu (naselje Općine Oriovac), predstavio don Anton Šuljić, teolog, likovni kritičar i književnik, otkrivajući „nepoznatog“ slikara čija je duša sljubljena s krajobrazom na način ljubavi kao najduhovnijeg čina i biti stvaranja, čime Ćosić postaje suradnik Božjeg djela pa bi se za „rijetko kojeg slikara moglo reći da je prostoru stvorio osobnost kao što je to učinio Zdravko Ćosić“. Ujedno se don Šuljić poslužio ujevićevskom sintagmom kako su „suze darovale đerdane” budući da su ti radovi nastajali iz slikareva tjelesnog hendikepa. On se, međutim, iz svoga hendikepa srčano izvlačio - u sebi je nosio tragediju, slikao je namontiranim spravama i čak ustima, umjesto ruku, i na poetski i dirljiv način pričao svoju unutarnju dramu povezanu sa svojom zemljom, rijekom i planinom povezanih s dubokom vjerom.
Ćosićev životni credo don Šuljić je ilustrirao izvatkom samo jednog kratkog citata iz sjajnog intervjua novinara Veljka Lukića sa slikarom: „Život je za mene veliko čudo. On ima svrhu, ako vjeruješ u Boga. Smisao mu, dakle, daje vjera. Bog osmišljava život. Vječnost te vodi cilju. Bog je beskrajna inteligencija koju prepoznajemo u prirodi. Ta vrhunaravna inteligencija se ne može objasniti, ona je svugdje, i kao takva za znanost ostaje neobjašnjiva. Sve se događa u svoje vrijeme: mladić doživljava svijet drukčije od starca. Osobno nemam nikakvih želja, osim želje da spoznajem Boga. Ne zanima me posjedovanje; ono ne donosi sreću.“ (https://sbperiskop.net/objave/aktualiziramo-sjecanje-na-presucivanog-zdravka-cosica)
Pišući o slikaru u deplijanu izložbe, don Šuljić ističe: „Ipak, Slavonija je srce njegova svemira, njegova trajna i najvažnija likovna i životna inspiracija. Zaljubljenik je u zemlju i vodu, u ozračje i nebo, u stabla, bare, vrbike i sutone u kojima u isto vrijeme pronalazi i likovne pobude i spokoj. Likovna ga kritika stoga spravom svrstava u reprezentativne zastupnike panonizma.“ Zaključuje vrlo snažno sljedeće: „Ćosić je bio osebujna umjetnička duša, posve uronjen u svoj slikarski i duhovni svijet, ponešto introvertiran, ali Čovjek nad mnogim ljudima, kako o njemu svjedoče oni koji su ga znali… Ova nas izložba približava mistiku koji svojim slikarstvom zaslužuje izuzetno mjesto u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, a činjenica da je bio iznimno religiozan opravdava i na svoj način pohvaljuje inicijativu UKI-a da barem neka njegova djela predstavi osječkoj javnosti.“
Naposljetku, don Šuljić je predstavio zaslužnika za izložbu 20 umjetnina koje se po prvi put predstavljaju javnosti u Hrvatskoj: „Velik zaljubljenik i promotor Ćosićeva stvaralaštva prim. dr. sc. Matija Prka, dr. med., rođen u Slavonskome Brodu, gotovo kronološki i po dekadama predstavlja značajni dio iz svoje kolekcije Ćosićevih djela, 14 akvarela i 6 izabranih ulja na platnu. Među njima osobito valja spomenuti tek prije koji tjedan nabavljeno rano Ćosićevo ulje iz 1958., imao je tada nepunih 17 godina, koje je Prka, u nedostatku autorova naslova, nazvao Brod čika Rasima.“ (https://sbperiskop.net/objave/brod-cika-rasima-matija-prka-donosi-nam-novu-pricu-o-zdravku-cosicu)
Matija Prka zahvalio je nazočnima za dolazak na izložbu, organizatorima, domaćinu knjižare prof. Ivici Vuletiću, don Antonu Šuljiću na „briljantnom osvrtu u popratnom deplijanu“, te zaključio: „Kada sam prije 20-ak godina započeo skupljati Zdravkove slike, nisam ni slutio gdje će me to odvesti… kakva će to živopisna pustolovina biti. Na tom putu upoznao sam zanimljive i dobre ljude, koji su se pritom rastajali od svojih uspomena, dajući ih s povjerenjem meni u ruke. Neprocjenjiva je to vrijednost, stvorena kroz slike koje nas ovdje okružuju. Zdravko je bio poseban čovjek: religiozan, tankoćutan, plemenit… no i introvertiran, u suštini pomalo tužan. Opterećen, ali i blagoslovljen time, u svoje slike poput nekog kontrapunkta unosio je maksimum ljepote življenja, crpeći inspiraciju u pejzažu rodne grude. Nije dozvolio, osim u svojim akademskim počecima, da ga mračni 'alter ego' povuče u slikarski crno-bijeli svijet. Othrvao se tom iskušenju i izvojevao svoju najveću životnu pobjedu! U koloru! Zahvaljujući tome, danas Sava i Orljava teku drukčije, Motajica stoji ponosna nasuprot Kobašu, a slavonska neba u svim svojim mijenama svakodnevno odaju počast svom nenadmašnom likovnom interpretu, Zdravku Ćosiću. Uživajte u izloženim akvarelima i uljima na platnu uz spomen na sjajne riječi njihovog tvorca: „Moje slike žive samo ako se nalaze u očima ljudi, ma gdje bile“.
Izložba u osječkoj knjižari Nova, Trg Ante Starčevića 4, traje do 4. siječnja 2024.
