„Slikam vodu. Privlači me mistični odsjaj vode, njen čarobni sjaj ovisan o svjetlu. Svaki čas je drukčija. Moje slike su reakcija na fluktuaciju vode.“ Zdravko Ćosić
Zdravko Ćosić, hrvatski slikar, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1965. godine u klasi prof. Vjekoslava Paraća. Bio je izvrstan pejzažist u akvarelu i ulju, jedan od najboljih koje je Hrvatska imala u drugoj polovici XX. stoljeća. Najljepše slike stvarao je u svom zavičaju, Slavonskom Kobašu i njegovoj okolici, uronjen u jedinstven ambijent slavonskog tla i neba, rijeka Save i Orljave, te susjedne planine Motajice.
Brodom čika Rasima nastavljamo serijal tekstova o izabranim slikama Zdravka Ćosića koje posjedujem (U sjećanje na velikog čovjeka i slikara Zdravka Ćosića: Proljeće), a uz koje me vežu živopisne uspomene. Posvećujem ih nedavno preminulim roditeljima Senki Prki i Tomi Markoviću, Zdravkovim prijateljima, uz koje sam zavolio njegovo slikarstvo i pejzaž kao likovni motiv.
Zahvaljujem se gosp. Veljku Lukiću (Aktualiziramo: Sjećanje na prešućivanog Zdravka Ćosića), novinaru i uredniku SBPeriskopa, što me podržao u ovoj nakani.
Mladog brodskog liječnika - specijalizanta obiteljske medicine dr. sc. Zvonimira Bosnića upoznao sam prije nekoliko godina preko svoje pokojne mame Senke. Znajući da volim Ćosićevo slikarstvo, dr. Bosnić mi je poslao 28. ožujka 2022. fotografije nekoliko akvarela i jednog ulja na platnu Zdravka Ćosića koje je prodavala njegova obiteljska prijateljica, umirovljena brodska liječnica - specijalistica medicine rada dr. Ana Plazanić (Ana Plazanić: Smatram kako je genijalnost Zdravka Ćosića dolazila iz njegovog osjećaja tuge). Pažnju mi je odmah privuklo vrlo rano Ćosićevo ulje iz 1958. čiju jednostavnu kompoziciju čine riječni brod, plavetnilo Save, te susjedna obala i kuće Slavonskog Kobaša. Navedeno ulje ocijenio sam tek naznakom Ćosićevog talenta, bez veće umjetničke važnosti, i nisam ga tada otkupio. O Bože, kako li sam pogriješio!
Takva Ćosićeva djela vrlo su rijetka, teško se nalaze i imaju, usudio bi se reći, muzejsku vrijednost. S obzirom da punih 20 godina skupljam Ćosića, čudim se kako nisam u tom ulju prepoznao ono najbitnije, njegovu dataciju. Naime, Ćosić je stvarao kroz pet desetljeća, dugo i plodonosno. U mojoj zbirci nalaze se akvareli i ulja iz svih razdoblja/faza, ali iz 50-tih nisao imao niti jedno djelo. Osvijestio sam to tek negdje u listopadu 2023., kad sam se javio dr. Plazanić sa željom da se upoznamo i eventualno dogovorimo otkup slike. U međuvremenu sam neke svoje znance, akademske slikare i povjesničare umjetnosti, pitao što misle o tom ranom Ćosićevom ulju. Od prvih sam dobio decidiran odgovor da tako nešto nisu bili u stanju naslikati s nepunih 17 godina, a od drugih kako se u izvedbi vodenih odsjaja uočava Ćosićev izvorni umjetnički credo.
A što li sam tek doznao od dr. Plazanić… uživo! Uz finu kavicu i domaću štrudlu s jabukama s puno topline mi je pričala o obiteljskoj povezanosti njenih i Ćosićevih roditelja. Znala je Zdravka od malih nogu, bio je stariji od nje 10 godina, i kako tvrdi uvijek ju je simpatizirao. Otac joj je bio Nazif Murselović, zvan čika Rasim, legendarni graditelj riječnih brodova. Nakon što je oplovio Savu uzduž i poprijeko, punih 40 godina živio je u Novom Sadu gdje je i skončao na svom dunavskom „Prvijencu“, zadnjem brodu kojeg je izgradio (dugačkom „samo“ 26 metara). Zanimljivo, na ulju koje sam prigodno nazvao „Brod čika Rasima“ pramac broda krasi naziv „Jadran“, pretpostavljam da je naš Nazif volio more, i u nostalgiji za njim svoj riječni brod nazvao tako. Prije nego što sam otkupio sliku, pitao sam dr. Plazanić je li sigurna da se želi rastati od ulja uz koje je provela gotovo cijeli svoj život. Nije uopće dvojila i brzo smo se dogovorili.
Kao da sad vidim mladog Ćosića s kistom u ruci, kako s obale zadovoljno slika brod svog uzora, „savskog moreplovca“ čika Rasima. Prošlo je otad puno više od pola stoljeća, a ja sam se iznova našao u trenutku u vremenu gdje mi je valjda bilo suđeno biti. Zdravko, Senka, Tomo, Brigita, Zvonimir, Izeta Ana, Nazif… jedna slika, jedna vrednota… dobrota.
Prim. dr. sc. Matija Prka, dr. med.
matija.prka@gmail.com
Brod čika Rasima, 1958., ulje na platnu, 65 x 45 cm
